Oporučno "ostavljanje" djece

[Zubic vila]

hm, da, a što kad su i jedni i drugi bake i dide živi, CZSS bira po vlastitom nahođenju?
Osobno nekako osjećam da su vrlo često brat/sestra bolji izbor.
Nekako mi je prirodnije da se o djeci skrbe 30godišnjaci, nego 70godišnjaci. Al svi su slučajevi toliko individualni da se mišljenje roditelja mora barem-uvažiti!
I uostalom, mislim da nije važno hoće li baka biti zadovoljena, nego kakav će život imati djeca.

Slažem se sa svime, ali za ovo boldano bi htjela nešto objasniti:
Dala sam primjer jedne normalne bake apropo ovog što je netko napisao o pravu i pravdi, naravno da su djeca najvažnija i važnija od bakinog povrijeđenog ponosa.
Htjela sam reći da se sutra netko od nas može naći u ulozi bake i smatrati da je pravda duboko povrijeđena jer su joj oduzeta djeca, te sam htjela naglasiti da je pravda vrlo često jako subjektivno obojen pojam. Pravo je ipak nešto objektivno utvrdivo, i iako nikad nije svima po volji, a izvitoperenim interpretacijama ponekad dovede do svega i svačega, ipak je nešto čvršće za uhvatiti se nego što je pojam "pravde" koja za 10 ljudi može imati bar 10 različitih značenja.

[vertex]

Osobno, ipak ne bih bila za to da izjava roditelja bude bezuvjetno obvezujuća, nego da ljudi koje su roditelji naznačili budu prva adresa, ali da se ipak uzmu u obzir eventualno promijenjene okolnosti otkad je ta izjava potpisana, pa i želja djeteta koje je bar malo veće.

I ja ovako mislim.

[Zubic vila]

Ovo je opako, ali kad se donosi neko zakonsko rješenje, sve se opcije moraju uzeti u obzir

Da, ali ne može se ni zbog takvih krajnosti reći da opet sustav gdje roditelji svojom izjavom određuju skrbnika skroz ne valja.

Nikad neće biti zakona koji će u 100% situacija polučiti najbolji rezultat i koji će svima odgovarati.
Kao što ni u medicini nema lijeka koji na svakoga jednako djeluje.
Ali postoje neka pravila koja provjereno dovode do najvećeg broja pozitivnog ishoda, koja su bolje od anarhije, a uvijek treba raditi na poboljšanju sustava.

A zlih ili nesposobnih ljudi i krajnosti će uvijek biti, na zakonskom okviru je da bude dovoljno širok da omogući maksimum sloboda, a istovremeno ostavi što manje rupa koje će zlonamjerna osoba iskoristiti. I to je stalan proces, traženje ravnoteže, koja se mijenja usporedno sa društvenim okvirima, nikad nije savršena.

[mitovski]

Uh sad ste me zbedirale... Već sam nekoliko puta o tome razgovarala sa svojom najboljom prijateljicom...pitala sam je ako se nama nešto dogodi dali bi uzela J. i naravno da bi i kaže ona pričajte ti i TM i vidi kao da napišete nešto i ovjerite kod javnog bolježnika ili odvjetnika i sad vidim da to nema nikakve veze i moje dijete bi vjerojatno pripalo tamo gdje nebi trebalo.

[genius]

da zaista tuzno. mi zivimo u dvoristu s mroditeljima i da se nama nesto dogodi znam da bi doslovce grebli za djecu,ali u 6 god koliko je starija kči,nisu je čuvali svega nekoliko puta -nabrojim na prste jedne ruke,presvukli ko bebu svega jednom,sada kada sam trebala krenut raditi i neču ih čuvati i onda da im centar dodjeli djecu....pa u snove bi im dolazila........
salu na stranu ali sada kad razmisljam definitivno bi to bio moj brat,vjerovatno stariji....
kada smo mi ostali bez majke mladi brat je bio jos mali i onda sam veči dio te uloge prihvatila ja kada je bio kod nas ,a kada je krenuo u skolu izvan naseg mjesta onda stariji brat jer je tata bio dosta izgubljen- naravno sada se sve to poslozilo i kako koji dan ,ali mislim da dobro funkcioniramo.

[MarijaP]

A dobivaju li novi skrbnici i kredite roditelja skupa s djecom? Sta s tim? Nas kredit za stan nije pokriven zivotnim osiguranjem.
Trenutno nemamo kredit za auto, ali cemo nekad u buducnosti imati.

Frizider na milijun rata na DCA? Opterecena kartica, minus na tekucem? Sta u tom slucaju?

Banka nece oprostiti dug. Tko ga je duzan vratiti i kako?

[Zubic vila]

A dobivaju li novi skrbnici i kredite roditelja skupa s djecom? Sta s tim? Nas kredit za stan nije pokriven zivotnim osiguranjem.
Trenutno nemamo kredit za auto, ali cemo nekad u buducnosti imati.

Frizider na milijun rata na DCA? Opterecena kartica, minus na tekucem? Sta u tom slucaju?

Banka nece oprostiti dug. Tko ga je duzan vratiti i kako?

Onaj tko te naslijedi, nasljeđuje i tvoje dugove. Pa mu ostaje razlika.

Ako su dugovi (krediti) veći od imovine koja bi se mogla naslijediti, mogu se odreći nasljedstva pa se banka namiruje iz čega i koliko može - a tvoji nasljednici (djeca najvjerojatnije) ne dobivaju ništa, ali ni ne duguju ništa.

[Zubic vila]

Dakle, nisam baš bila jasna čini mi se, sad kad pogledam kako si formulirala pitanje. Ne dobivaju budući skrbnici ni tvoju imovinu ni kredite.

Djeca su tvoji nasljednici, ali naravno da će tom imovinom dok su maloljetni raspolagati skrbnici, međutim za bilo kakvu transakciju veću od procjenjenih mjesečnih potreba djeteta moraju ići po odobrenje u CZSS. Na taj način zakon štiti djetetovu imovinu od toga da ti skrbnici recimo prodaju stan koji je ostao iza roditelja i spiskaju lovu, ili nemilice troše vašu životnu ušteđevinu. Ali ako je potrebno posegnuti u nasljedstvo iza roditelja iz objektivne potrebe, to se može -mjesečno u cca. iznosu prosječne alimentacije (oko 1000 kn, ne znam točno) ili više uz odobrenje CZSS.

[Solange13]

a varijanta: ovjeriti svoju izjavu o zeljama, uz spremnost prijatelja da preuzmu skrbnistvo. + izjavu eventualnih pretendenata/rodbine (bake, djedovi, "zla" braca i kunjade) da nece traziti skrbnistvo ili nesto u tom smislu.
Mozda i to pojaca cinjenicno stanje.

Inace, i mi smo odlucili zivjeti 100 godina.

[MarijaP]

Dosadna sam, ali dali ste mi puno za misliti pa moram pitati.

Imam troje male djece. Svi jos dugo moraju biti u as. Tko god da ih uzme (nama to nije problem), morat ce kupiti auto u koji sigurno stane vise od 3 djece (jer imaju i svoju djecu).
Da li czss u takvim slucajevima odobrava da se proda roditeljski auto ili posegne u nekakvu ustedjevinu da skrbnici mogu osigurati auto primjeren potrebama prosirene obitelji? Meni bi to bilo logicno.

Takodjer, ako skrbnici nemaju dovoljno mjesta u stanu pa odluce da im je bolje zivjeti u nasem, vecem od njihovog, da li onda mogu preuzeti otplatu kredita i upisati se na dio stana koji su oni preuzeli za otplatu. Meni bi to bilo logicno. Ipak oni placaju. A da se na djecu upise onoliki dio koliki smo mi otplatili.

Meni nije problem tko ce preuzeti djecu, vec kako ce ih tolike hraniti i osigurati im normalan zivot.

Da li djeca imaju pravo na nekakvu penziju za roditeljima?
Da li roditelj mora zadovoljavati neki uvjet staza da bi dijete to moglo ostvariti?

[Zubic vila]

Dosadna sam, ali dali ste mi puno za misliti pa moram pitati.

Imam troje male djece. Svi jos dugo moraju biti u as. Tko god da ih uzme (nama to nije problem), morat ce kupiti auto u koji sigurno stane vise od 3 djece (jer imaju i svoju djecu).
Da li czss u takvim slucajevima odobrava da se proda roditeljski auto ili posegne u nekakvu ustedjevinu da skrbnici mogu osigurati auto primjeren potrebama prosirene obitelji? Meni bi to bilo logicno.

Takodjer, ako skrbnici nemaju dovoljno mjesta u stanu pa odluce da im je bolje zivjeti u nasem, vecem od njihovog, da li onda mogu preuzeti otplatu kredita i upisati se na dio stana koji su oni preuzeli za otplatu. Meni bi to bilo logicno. Ipak oni placaju. A da se na djecu upise onoliki dio koliki smo mi otplatili.

Meni nije problem tko ce preuzeti djecu, vec kako ce ih tolike hraniti i osigurati im normalan zivot.

Da li djeca imaju pravo na nekakvu penziju za roditeljima?
Da li roditelj mora zadovoljavati neki uvjet staza da bi dijete to moglo ostvariti?

MarijaP, većina ovoga o čemu pišeš su detalji na koje ne možeš dobiti jednostavan odgovor, onaj tko bi pristao biti skrbnikom morao bi biti spreman adekvatno brinuti o tvojoj djeci kako god djeca financijski stajala nakon smrti roditelja. Odluke vezane za imovinu koju su djeca naslijedila trebale bi se donositi financijski oportuno i u slučaju realne potrebe. Dakle, nekakav vaš auto sigurno ne bi trebalo ostaviti u garaži na 10 godina da trune nego ga prodati, a novac onda namjenski koristiti za tvoju djecu. Sigurno da je situacija sa stanovima opterećenim kreditima komplicirana i moguća su brojna rješenja, koja bi uvijek trebala štititi djetetovu imovinu koliko je moguće.

Inače, djeca dok se redovno školuju (ne moraju više ni biti maloljetna, redovni studenti također- do 26. godine života) imaju naravno pravo na obiteljsku mirovinu nakon pokojnih roditelja, uvjet staža postoji, osim ako je smrt posljedica ozljede na radu. To pravo imaju i ako ostanu bez jednog roditelja, tada ovisno o drugim uvjetima dijele mirovinu s drugim roditeljem, ako i taj ostvaruje to pravo.

[apricot]

pa djeca valjda imaju "penziju" sve dok se redovno školuju?

[apricot]

istovremeno sa ZV...
poslije nje je sve jasno

[MarijaP]

ZV, hvala na detaljnom odgovoru. Mm uskoro puni 15 god staza pa je, valjda, to dovoljno.

Bas sam se zamislila nad tim kud ce s tolikom malom djecom i kako ce ih tolike hraniti, ali ako imaju penziju ne moram se voziti odvojeno od mm-a

Bas je bezveze da ne mozemo nesto mi napisati i potvrditi kod javnog biljeznika. Po meni bi takav papir trebao biti dio odgovornog roditeljstva.

[kajsa]

u slučaju koji ja znam, iznosila je oko 1000kn mjesečno.

[gita-xy]

Ne bi bilo loše dopuniti zakon tim jednim člankom, ali uistinu treba imati na umu kako nas prijatelji znaju razočarati. Nema potrebe za nekim velikim izmjenama zakona. Nisu naši zakoni loši, loše je to što se aljkavo provode, što oni koji ih provode često puta svoj posao rade loše.

Ja sam svojoj prijateljici obećala da ću uzeti njenu djecu, ako se njoj što dogodi i mislim da bi se baka i deda složili s time. Imaju ljudi dosta godina i dobro poznaju mene i mog muža. Jedino nisam baš sigurna za drugu baku i djeda mada i njih znamo. NJoj je umro muž prije nekoliko godina i ja sam joj to obećala par mjeseci nakon njegove smrti. Djeca imaju penziju, ali to je oko 1.200 kn mjesečno. Mislim da je potrebno imati 10 godina staža da bi se mogla ostvariti obiteljska mirovina. Za one koji imaju male mirovine grad isplaćuje nekakav dodatak. U ovom slučaju je bila jedna dobra teta na gradu koja je rekla: penzija je prevelika za taj dodatak, ali idemo je prepoloviti jer je dvoje djece pa onda svaki ima manje od tog minimuma i imaju pravo na taj dodatak. Navodno to nigdje nije specificirano u toj gradskoj odluci da se to baš tako radi, ali nije niti navedeno da se obiteljska mirovina mora gledati kao cjelina bez obzira na broj djece. Tako da djeca uz mirovinu ostvaruju i taj dodatak, svaki po 400 kn.

Ono što bi bilo dobro mjenjati u zakonu je ovo: oni koji ostvaruju obiteljsku mirovinu nemaju pravo na nasljeđivanje drugog mirovinskog stupa. To na žalost propada, odnosno fond taj iznos uplati u prvi stup.

Priča s CZSS je zeznuta i za svaku sitnicu dugo traje. Oni su stan kupili, naravno na kredit i kredit je ostao. U ostavštini je bio i jedan manji, ali neuknjiženi poslovni prostor. to je bila prava muka dok je uspjela dobiti dozvolu centra da se to proda. Njihov odgovor je na sve njene argumente bio: to je imovina djece. Na njene priče o stambenm kreditu odgovor je bio: ali, to je vaš kredit. A gdje bi djeca živjela da im banka uzme stan, to ih naravno nije briga. Mjeseci su prošli dok joj konačno nisu dozvolili da se prostor proda i time zatvori kredit. Muka je bila i prodaja auta, ona ne vozi, a auto star 15 godina. valjda bi trebalo čekati da oni navrše 18, a njima je tad bilo nepune 4 godine.

Znam i za slučaj gdje je iza mame ostala uistinu velika imovina, ali se tata koji je želio biti biznismen, a uz to je i jako volio žene, uspio dočepati svega i kroz godine je sve prodao i potrošio, što na pokušaje biznisa, što na žene. Tu se CZSS nekim slučajem nije držao zakona kao pijan plota

[MarijaP]

I meni se nekako cini da kad su namjere iskrene i pozitivne za djecu (prodaja auta s ciljem kupovine adekvatnog), zezaju, a kad netko zeli muljati, naci ce nacin.

A sto se tice prijatelja i razocaranja, pa roditelj u bilo kojem trenutku moze s nekim drugim potpisati "ugovor" cak i bez da prvi znaju, a "ugovor" novijeg datuma ima zakonsku valjanost.

Isprika za nerjesavanje ovog pitanja je da je to sklizak teren, ali ovako je jos skliskiji.

[Zubic vila]

gita-xy je skrenula pažnju na ono gdje sve najviše kiksa, naravno u praksi, zakoni zaista nisu loši. Pogotovo kad se u teškim situacijama nađu ljudi koji se ne snalaze u pravnom području i nemaju nikog da im pomogne, onda ako još nalete na nekog nesposobnog ili nedobronamjernog u CZSS, ajme majko.
Ako se jedini roditelj, nakon smrti drugoga, nađe u tolikim zavrzlamama kad treba na dobrobit obiteljske situacije prodati nešto što je vlasništvo djece, onda možemo samo zamišljati s kakvom bi skepsom dočekali skrbnike. Stvarno u takvoj situaciji nije loše poznavati ili uzeti odvjetnika, odmah sve ide lakše kad im dođe netko potkovan, nisu svi odvjetnici gulikože, ima ih puno koji za simboličan iznos u takvim situacijama daju savjet što točno napraviti korak po korak.

Ali ne stoji mi to njihovo- kredit je samo vaš, a nekretnina je dječja. To se još u ostavinskoj raspravi trebalo drugačije postaviti. Onaj dio stana koji je pod još neotplaćenim kreditom ne može se samo tako nekome dodijeliti, pa što ako se ne može plaćati kredit - onda ode sve kvragu.

MM i ja smo si stan (naravno pod kreditom) upisali svakome po pola. Ako ništa drugo, ako se jednom od nas nešto dogodi, bar je polovica već kod onog drugog i ne ide u ostavinu za nasljeđivanje koja se dijeli s djecom, pa time ne podliježe ni postupku pri CZSS.

[apricot]

MM i ja smo si stan (naravno pod kreditom) upisali svakome po pola. Ako ništa drugo, ako se jednom od nas nešto dogodi, bar je polovica već kod onog drugog i ne ide u ostavinu za nasljeđivanje koja se dijeli s djecom, pa time ne podliježe ni postupku pri CZSS.

Ne znam jesi li pravnica, ali teško da bi tko od nas, koji se pravom u ovome smislu nikada bavili nismo - nadošao na nešto ovako pametno.
Zašto ne postoje savjetnici koji bi nas uputili?
Ovako se čini da za svaki dio života treba po (barem) jedan fakultet završiti.
U ovome, slučaju, ne bi bilo loše biti i pravnik i socijalni radnik

[Zubic vila]

Ne znam jesi li pravnica, ali teško da bi tko od nas, koji se pravom u ovome smislu nikada bavili nismo - nadošao na nešto ovako pametno.
Zašto ne postoje savjetnici koji bi nas uputili?
Ovako se čini da za svaki dio života treba po (barem) jedan fakultet završiti.
U ovome, slučaju, ne bi bilo loše biti i pravnik i socijalni radnik

Jesam apricot, zar si sumnjala?
Ali ti ne moraš biti ni pravnik, niti socijalni radnik, ima odvjetničkih ureda jako puno, znam dosta ljudi koji su išli po savjet i platili oko 400kn ili čak ništa i dobili točne upute što im je činiti. Ljudi često misle, kao i kod mnogih drugih stvari, da mogu sve sami pa to u konačnici često ispadne skuplje nego da su platili stručnjaka, bio to pravnik, arhitekt, frizer ili zidar.

Ako imate nekretninu koja je upisana samo na jednoga od vas jednostavnim darovnim ugovorom (bez poreza na promet nekretnina za darovanje među supružnicima) i upisom na gruntovnicu možete riješiti situaciju na način da svatko ima pola. Mislim da je dovoljna samo ovjera vaših potpisa kod javnog bilježnika koja je oko 50 kn. I eventualno odvjetnik da vam sastavi taj ugovor, ali to nije neki kompliciran i dugotrajan posao pa ne bi trebalo biti ni previše skupo.

[apricot]

Ma znam ja da može, ali čovjeku jednostavno ne pada na pamet tražiti savjet za mnoge stvari.
Znaš kad nekome nije ni u peti...

[Zubic vila]

Jasno, ni ja nisam ne znam kako spremna za nedajbože, iako mi svašta prođe kroz glavu, uvijek pozitivno razmišljam, nekako mislim da neće baš nas snaći tako nešto, ne izlažemo se nikakvim posebnim rizicima, dvoje nas je i tako... Mislim da je ipak puno više rizika u situaciji kad su roditelji samohrani, a najviše je pak tih tužnih priča među djecom gdje su roditelji živi, ali su narkomani, alkoholičari, u zatvoru, ili naprosto ne brinu o njima.
Ali opet, svakako sam za neki regulirani način povjeravanja djece voljom roditelja i mislim da bi to zaista bilo potrebno regulirati i svakako usmjeriti praksu na to da prijatelji obitelji koji se prijave da to žele preuzeti odgoj djece imaju dobru šansu, a ruku na srce, oni koji su za to sposobni i voljni, javili bi se i sami i borili za to i u situaciji kad ne bi bilo ugovora.

[MarijaP]

Ako imate nekretninu koja je upisana samo na jednoga od vas jednostavnim darovnim ugovorom (bez poreza na promet nekretnina za darovanje među supružnicima) i upisom na gruntovnicu možete riješiti situaciju na način da svatko ima pola. Mislim da je dovoljna samo ovjera vaših potpisa kod javnog bilježnika koja je oko 50 kn. I eventualno odvjetnik da vam sastavi taj ugovor, ali to nije neki kompliciran i dugotrajan posao pa ne bi trebalo biti ni previše skupo.

Moze i javni biljeznik napisati valjan darovni ugovor, moze se i kupiti u Narodnim novinama, i potpisati pred jb i rijesen problem.

Ja sam se za ovo vec davno raspitala, kupila darovni ugovor u Nn za par kuna i totalno zaboravila provesti u djelo.

[gita-xy]

Muž i ja isto imamo stan 1/2. Mi smo još i razmišljali da napravimo oporuku kojom jedno drugom ostavljamo svu imovinu. Tako bismo eliminirali CZSS ili da se slučajno pojave, u tom slučaju djeca imaju pravo na nužni dio tj pola onoga što bi im i inače pripalo. Na taj način ja npr imam već pola stana, druga polovica bi se djelila na 3 djela, ali kod nužnog dijela djeca bi imala pravo na pola od toga, a to je samo 1/6. Tako nešto mogu napraviti s mužem kojem u potpunosti vjerujem i za kojeg niti najmanje ne dvojim da mu interes naše djece nije na prvom mjestu.

Nakon ovog što se događalo frendici s centrom, nas dvoje smo rekli da ćemo dati sve od sebe, da za ne daj bože ostavinu, maksimalno se potrudimo eliminirati djecu . Mi se zezamo da njihova nije ni lizaljka, da im je posuđena, a kamoli stan.

I još jedna važna stvar, prilikom ostavinske na zajednički stečenu imovinu se treba pozivati, to ne ide automatski. Tu se ljudi zeznu i misle pa to su i tako moja djeca. Treba se boriti za svaku kn i svaki kvadrat stana. Npr, ako postoji ušteđevina od 15.000 eur na tatinom računu i on umre, prilikom ostavinske to bi bilo podjeljeno na mamu i npr dvoje djece, svakom po 5.000 eur. Mama može raspolagati sa svojih 5.000 eur, a ovih 10.000 je na dječjem računu i za svaki eur se mora boriti na centrom. Ali ako se mama pozove na zajednički stečenu imovinu, tada ona odmah dobiva 7.500 eur, a ovih drugih 7.500 se dijeli na 3 dijela pa u ovom slučaju mama ima 10.000 eur, a djeca 5.000 eur.

Znam da ovo što pišem ružno zvuči i znam da je prevelika tragedija kad djeca ostanu bez jednog roditelja, ali ne treba smetnuti s uma da svi u konačnici živimo od novca. prežalosno je kad se dogodi takva tragedija da se čovjek grčevito mora uhvatiti novca i boriti sa svom silom zakona i raznih centara koji "svi misle na dobrobit" djece.

[Zubic vila]

marijaP, hvala na info, uopće nisam znala da i darovni ugovor imaju u Narodnim novinama, eto rješenja. Javni bilježnik ti ga isto može napisati, ali mislim da bi ti to i naplatio.

gita xy, vidim da si dobro potkovana i dala si super savjete, i ja sam razmišljala o oporukama, morat ćemo i to provesti u djelo. Potpuno si u pravu, time još više smanjuješ dio koji djeca nasljeđuju i olakašavaš život onome tko ostane udovac/udovica.

Mislim da u tome nema ama baš ništa grozno, nije da uzimaš svojoj djeci i ostavljaš nekom strancu, kad nas oboje ne bude, sve će ostati djeci u 100% iznosu, nikome drugome, ali do tada treba pripadati onome tko je to i zaradio. Imovina na malodobno dijete je samo problem i komplikacija u situaciji kad si bračni drugovi vjeruju i imaju na umu dobrobit djece. Čak i kad dijete nije malodobno, ali se radi o mladoj osobi koju roditelj još uzdržava, takva je situacija po meni samo izvor mogućih problema. Kao da netko od 18 godina zna raspolagati s nekretninom kad za početak nema pojma koliko treba raditi da se to zaradi, nisam za to, ne pored živog i dobrog roditelja.

Čak i da se onaj bračni drug koji ostane udovac(udovica) kasnije ponovo oženi, vrlo lako može tu imovinu stečenu u prvom braku zaštititi u korist djece od novog supružnika, a apsolutno vjerujem svom mužu i on meni- da ne bi dozvolili da se netko treći okoristi onime što smo prethodno zajedno stekli na štetu naše djece, koliko god nam ta osoba značila u tom trenutku.

Gita, potpuno te kužim, i mi se zezamo da su djeca podstanari s velikim beneficijama, ali da je ono što smo mi zaradili naše dok smo živi i da nas ne treba nitko nasljeđivati dokle god smo tu.

I znam dvije žene koje na ostavinskoj iza muža čak nisu tražile izdvajanje bračne stečevine iz ostavine i obje su sad u kompliciranim odnosima sa svojom odraslom djecom koja se ponašaju kao da mama treba biti sretna da je dobila i tu trećinu i još im samo smeta u podjeli (u oba slučaja je sva imovina bila na muža, stečena zajedničkim radom u braku sa po dvoje djece). Nevjerojatno, i puno je takvih situacija jer je kod nas imovina tradicionalno upisana na muža, iako je u većini slučajeva plod zajedničkog rada tijekom braka, a žene duže žive u prosjeku. Katastrofa, mene bi bilo sram kraj moje žive mame tražiti za sebe išta od onoga što su ona i tata zaradili u svojim zajedničkim desetljećima (još su oboje živi i zdravi srećom), ne znam kakvi su to ljudi, ali očigledno nemamo svi isto poimanje pravde. Osobno bi se svega što mi po zakonu pripada odrekla u maminu korist u takvoj situaciji, to je pak moje poimanje pravde.

[apricot]

ja sam se od ove teme razboljela i samo čekam da umrem.
a ništa od ovih predradnji napravila nisam.

najbolje se držati recepata

[Zubic vila]

ja sam se od ove teme razboljela i samo čekam da umrem.
a ništa od ovih predradnji napravila nisam.

najbolje se držati recepata

ma hajde, cheer up. Nitko nije spreman na sve, niti može biti. Sve je to za ljude, što bi se reklo. Nisi valjda mislila da ćeš se zabaviti ili oraspoložiti na pravnim savjetima?
Malo smo tu već postali morbidni, al takva je i tema donekle.

[MarijaP]

ja sam se od ove teme razboljela i samo čekam da umrem.
a ništa od ovih predradnji napravila nisam.

najbolje se držati recepata

a ja sve prekopala da nadjem darovni ugovor.

[Ninči]

I ja na ovo pomislim malo-malo...iako volim i svoje i MM roditelje i smatram da obožavaju moju djecu, mislim da ne bi bili najbolji izbor za odgoj moje djece....a nisam sigurna ni da bi financijski bili podobni. Svog brata obožavam i smatram da bi pomogao mojoj djeci kako god može, ali isto mislim da nije najbolji izbor za skrbnika. MM-eva sestra da ne pričam. Ali zato imam u vidu skrbnike na koje CZZS ne bi nikada ni pomislio, a znam da bi moja djeca uživala kod njih....to je ono žalosno
Ali ja se ionako mislim odseliti negdje van prije nego umrem

[sandra23]

Ja si sad mislim kome bih uopće ostavila svoju djecu i stvarno ne znam kuda bi ih poslala...

[Ivanna]

I da postoji mogućnost oporučnog "ostavljanja" djece, ja bi se ipak odlučila za moje (vjerojatno, ipak su mlađi, 52 i 55) ili MM-ove roditelje. Valjda jedina ovdje tako razmišljam.
Naravno da nisu savršeni, ali znam da ih vole najviše na svijetu i da bi učinili sve za njih. Živimo u malom mjestu, blizu jedni drugih, pa bi u odgoju vjerojatno podjednako sudjelovali i jedni i drugi, isto kao i moja sestra.
I stvarno se nadam da moja djeca jednog dana neće razmišljati kao vi.

[čokolada]

Što ti je tu neobično, mnogi od nas imaju jako stare ili pokojne roditelje.

[Ivanna]

Ma ok, al mnogi imaju i ne tako stare roditelje pa opet ne bi. Neobično mi je da bi prije "ostavili" djecu prijateljima nego vlastitoj obitelji. To mi je neobično. Al to sam samo ja.

[Zubic vila]

Nisi usamljena u svom razmišljanju Ivanna, i ja sam isto napisala još na prvoj stranici- da mi je logično da potraga kreće od baka i djedova ako su odnosi u obitelji normalni. Ne vjerujem da itko od mojih prijatelja koliko god oni divni bili može moje dijete voljeti i odgajati s toliko ljubavi kao njegovi baka i djed. Moji su nešto stariji od tvojih, ali još uvijek ispod 60, dijete te i pomladi, zbog njega preispitaš i neke životne navike ako još nije kasno pa paziš na sebe u takvim situacijama.

Samo je mnogima situacija takva da zbog godina ili bolesti, ili loših odnosa, roditelji uopće nisu opcija. I takvih je sve više jer se žene sve kasnije odlučuju na majčinstvo pa se tako i kasnije postaje djed/baka.

[blackberry]

ja nisam tu iznjela svoj stav...npr...samo sam se pitala, jer me to zaista zanima.
mi živimo u kući sa roditeljima od mm...i meni bi najlogičnije bilo da djeca ne mijenjaju dom, da ostanu tu gdje jesu...
da bi tako trauma bila blaža...ako je to moguće...
a da oni...koji to žele...uskaču kako žele...
ali...
zanimala su me prava i želje samih roditelja...te koliko se one uvažavaju...
npr. ja sam dijete razvedenih roditelja...i s jednim roditeljem nisam baš u najboljim odnosima...u takvim slučajevima svi imaju jednaka prava?
mislim, da li taj jedan djed može zakomplicirat život ovim ostalim bakama i djedovima?
al sam se spetljala....

[Zubic vila]

ja nisam tu iznjela svoj stav...npr...samo sam se pitala, jer me to zaista zanima.
mi živimo u kući sa roditeljima od mm...i meni bi najlogičnije bilo da djeca ne mijenjaju dom, da ostanu tu gdje jesu...
da bi tako trauma bila blaža...ako je to moguće...
a da oni...koji to žele...uskaču kako žele...
ali...
zanimala su me prava i želje samih roditelja...te koliko se one uvažavaju...
npr. ja sam dijete razvedenih roditelja...i s jednim roditeljem nisam baš u najboljim odnosima...u takvim slučajevima svi imaju jednaka prava?
mislim, da li taj jedan djed može zakomplicirat život ovim ostalim bakama i djedovima?
al sam se spetljala....

ako živite u kući sa svekijima mislim da bi oni, ako bi bili voljni, imali najbolju šansu dobiti skrbništvo.
Sigurno ne drugi djed sam, pogotovo ako su s njim djeca manje povezana.

[fjora]

ja poznam ovakvu situaciju, žena je rastavljena tj. otac djece i ona nisu bili u braku, otac od 5 godine nije u kontaktu s djecom i majkom , mislim (nisam sto posto sigurna kako se to točno zove ) da ona traži oduzimanje roditeljskih prava i potpuno skrbništvo nad djecom te ona ne bi htjela da ako se njoj nešto dogodi otac ima bilo kakvu mogućnost upravljanja njihovom nasljeđenom imovinom pa je u socjalnoj službi mogla navesti u slučaju da joj se nešto dogodi, a i roditelji joj umru njezini prijatelji preuzmu brigu o djeci (ona je jedinica, s rodbinom nije baš povezana i većina ne živi u Zagrebu), to je socjalna služba prihvatila i postupit će u skladu s njezinom željom, naravno da se nadamo da joj neće trebati,...

[Zubic vila]

fjora, ovo s tvojom prijateljicom je izvedivo samo u slučaju da se do kraja provede oduzimanje roditeljskog prava ocu. U suprotnom je on taj koji bi "dobio" djecu pod uvjetom da ih uopće želi.

Ali evo, zvuči ohrabrujuće da je žena otišla u CZSS i da, kako kažeš, oni prihvaćaju njezinu želju da se u slučaju njezine smrti djeca povjere bliskim prijateljima kao najadekvatnijim osobama.

[blackberry]

ako živite u kući sa svekijima mislim da bi oni, ako bi bili voljni, imali najbolju šansu dobiti skrbništvo.
Sigurno ne drugi djed sam, pogotovo ako su s njim djeca manje povezana.

da..ali bi mogao stvarati probleme, ako to želi?

uvijek imam taj ali...kad znam par škakljivih situacija...pa me baš zainteresirala ova tema.

i npr. jedni djed i baka su ful ok, a drugi nikako. kad se roditelje pita. u očima društva to je druga priča. i ovi prvi su npr siromašniji...bla bla..., ovi drugi superstojeći...ali roditeljima nikad ne bi bili opcija...žalosno mi je što bi imali ista prava...možda čak i viša...zbog materijalnog stanja...a nemaju veze s onim emotivnim.

[fjora]

fjora, ovo s tvojom prijateljicom je izvedivo samo u slučaju da se do kraja provede oduzimanje roditeljskog prava ocu. U suprotnom je on taj koji bi "dobio" djecu pod uvjetom da ih uopće želi.

Ali evo, zvuči ohrabrujuće da je žena otišla u CZSS i da, kako kažeš, oni prihvaćaju njezinu želju da se u slučaju njezine smrti djeca povjere bliskim prijateljima kao najadekvatnijim osobama.

nisam sto posto sigurna, ali mislim da je ona u završnoj fazi s tim, mislim da su je u czss sami pitali o tome i onda je ona razmislila i odlučila, a oni su to zapisali

[Zubic vila]

da..ali bi mogao stvarati probleme, ako to želi?

uvijek imam taj ali...kad znam par škakljivih situacija...pa me baš zainteresirala ova tema.

i npr. jedni djed i baka su ful ok, a drugi nikako. kad se roditelje pita. u očima društva to je druga priča. i ovi prvi su npr siromašniji...bla bla..., ovi drugi superstojeći...ali roditeljima nikad ne bi bili opcija...žalosno mi je što bi imali ista prava...možda čak i viša...zbog materijalnog stanja...a nemaju veze s onim emotivnim.

Prije svega bi trebali doći u obzir oni s kojima je dijete više povezano, ako imaju financijsku podlogu, puno novca nije prednost (ne bi trebala biti), ali to da nisi u stanju uzdržavati djecu jest nedostatak. Sigurno da su u velikoj prednosti oni koji žive u istoj kući s djecom od prije, netko sa strane može stvarati probleme, ali ako je taj rijetko viđao djecu teško će ih dobiti, rekla bih nemoguće, osim u slučaju da "podmaže" nekoga tko se da "podmazati".
Ali je važno i da onaj tko želi djecu ne brani susrete i kontakte s drugim članovima obitelji, kakvi god oni bili dok su djeci ok.

[Ninči]

Ma ok, al mnogi imaju i ne tako stare roditelje pa opet ne bi. Neobično mi je da bi prije "ostavili" djecu prijateljima nego vlastitoj obitelji. To mi je neobično. Al to sam samo ja.

Šta ti znaš kakvi su čiji razlozi? I da nisu prestari, opet svojim roditeljima ne bih ostavila dijete jer mi je mama psihički bolesnik i koliko god ih voljela, nije podobna brinuti se za njih! Ali što se ja imam tebi pravdati....

[Ivanna]

Neznam di sam ja pitala koji su tvoji razlozi za to nit me briga, niti gdje sam spomenula tebe. Nemam pojma zašto se uopće imaš potrebu pravdati, ni meni ni ikome. Ok?

[Nena-Jabuka]

I stvarno se nadam da moja djeca jednog dana neće razmišljati kao vi.

Možda zbog ovog, nije zvučalo baš najljepše.

Nekako mislim da dio ljudi, kojima roditelji još nisu toliko stari (a mnogima već sad jesu) računa da neće umirati baš isti tren pa kalkulira o nekoj eventualnoj i neželjenoj budućnosti u kojoj bi se teško o djeci mogli brinuti ljudi koji često zbog starosti, ili bolesti uslijed starosti, dođu u situaciju da o njima trebaju skrbiti potomci. Ili jednostavno umru i oni. Ovdje se razmatraju različite opcije, nema tu osude.

[Ninči]

Možda zbog ovog, nije zvučalo baš najljepše.

Upravo to. Nema pojma tko ima kakve razloge zbog kojih ne bi ostavio svoju djecu roditeljima, ali ide tako pisati i komentirati.

[Zubic vila]

Mislim da si se, Ninči, stvarno nepotrebno našla prozvanom.
Jasno je kad se pročita ono što je Ivanna napisala na ovoj stranici da nije mislila na situacije gdje su roditelji jako stari ili bolesni i da je njezin citirani komentar bio samo iskren. I ja se nadam, u nedajbože situaciji, da mi djeca ne bi kraj mene žive, zdrave i dobre bake "ostavila" djecu prijateljima.

[Ivanna]

Mislim da si se, Ninči, stvarno nepotrebno našla prozvanom.
Jasno je kad se pročita ono što je Ivanna napisala na ovoj stranici da nije mislila na situacije gdje su roditelji jako stari ili bolesni i da je njezin citirani komentar bio samo iskren. I ja se nadam, u nedajbože situaciji, da mi djeca ne bi kraj mene žive, zdrave i dobre bake "ostavila" djecu prijateljima.

Ne osuđujem ja baš ničiji izbor, mislim stvarno me nije briga što bi tko sa svojom djecom, samo mi je, čitajući vaše postove, palo na pamet baš to "što da jednog dana mojoj djeci u takvoj situaciji ja ne budem prvi izbor". Ne mislim na bolesne, stare, pokojne, zločeste i neznam kakve roditelje. Mislila sam da se to podrazumijeva.

Znam za jedan slučaj u kojem roditelji plaćaju čuvalicu pored žive i zdrave bake koja ima jako puno želje i volje čuvati unučicu (i nije ni stara ni neznam što, najnormalnija baka na svijetu), ali je njena snaha zaključila kako je važnije da dijete od 2 godine provodi 8 sati dnevno sa mladom ženom koja je po struci odgajateljica nego s bakom. Njen suprug se ne slaže, ali radi mira u kući je pristao na to. I prilično sam sigurna da ona ne bi baku navela kao 1. izbor za svoje dijete. I nemojte sad s tim, što znaš kakvi su odnosi, kakvo je ovo, ono...znam više nego dovoljno. I baš to mi je palo napamet čitajući ove postove.
Da, ljudi od 60 godina možda nisu po godinama idealni za skrbnika, al kad dijete izgubi roditelje nema više idealnog. Idealni su bili mama i tata.

[Ninči]

Zubić Vilo, čisto sumnjam da netko bez ikakvog razloga ne želi ostaviti svoje dijete roditeljima. Svatko tko to ne želi, sigurno ima dobar razlog. O snahe/svekrve odnosima neću, ali i o tome se može štošta napisati. Uostalom- davati neke primjere ne mogu jer nitko ne zna šta je među tim ljudima i ne ulazim u to.

[Zubic vila]

Zubić Vilo, čisto sumnjam da netko bez ikakvog razloga ne želi ostaviti svoje dijete roditeljima. Svatko tko to ne želi, sigurno ima dobar razlog.

Zašto misliš da sigurno ima dobar razlog, Ninči? Pa kao što ima svakakvih roditelja, svekrva i slično, ima i svakakve djece i snaha. Krivnje za loše odnose ima na svim stranama. Mnogi zamjeraju roditeljima banalne stvari, ima i nezahvalne djece, pa bi bili u stanju i ovako nešto napraviti samo osvete radi ili bi bili zasljepljeni svojim pogrešnim predodžbama.
Govorim općenito, u konkretne razloge ljudi na ovom forumu uopće ne ulazim i nemam razloga misliti da je netko tu "bad guy".

[krumpiric]

zašto je smatrati da je brat/seka sa stalnim partnerom adekvatniji od roditelja uvreda roditeljima?
Mene bi najviše na svijetu veselilo da se moja djeca toliko vole i da vole djecu onog drugog, koliko se mi međusobno volimo.
A ja imam najbolje roditelje na svijetu.
Ne sviđa mi se kad ispada da je važnije kako se osjeća baka nego dijete, a još manje kad netko ovako slobodno ko ivanna kritizira tuđe odabire-mada istinski ne može točno poznavati tuđe stavove i razloge.
I,da, zaista mi je nevjerojatno to dramatiziranje. Zar je uvreda željeti da djetetov skrbnik ima snage odvesti dijete u Gardaland-karikiram? Otići na roditeljski sastanak? Odvesti dijete pred oltar? Ako o djetetu skrbe npr.teta i tetak-baka ne prestaje biti baka? NAprotiv. Ona mora dati još više od sebe.