da i mene plasite s tima. ma zar je moguce da vam zarezu i noge :shock: ili malo pretjerujete?Luna Rocco prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
da i mene plasite s tima. ma zar je moguce da vam zarezu i noge :shock: ili malo pretjerujete?
pa nogu ti ostave, ali meni je zadnji šav baš na preponi. s mašnicom. taj me najviše smetao.
luna, ja rodila ko od šale. ne boj se.
pa nogu ti ostave
jel se to jos uvijek vidi?
ništa se ne vidi; može se napipati tanka crta. i ponekad zasmeta rub tangi. sad je ok - ali prvih dva-tri tjedna se ne želim prisjećati.
moze jos jedno pitanje
da li vas je rana od epi jos vise boljela kada su vam dlacice pocele rasti? mene inace bode kada rastu, a jos s tom ranom ne znam kako bi to onda podnjela? :/
sorry ako sam dosadna..
I meni je grozno kada mi dlačice rastu, ali su me tako dobro obrijali da taj puta ništa nisam osjetila...
Ma poroda se ni najmanje ne bojim, samo tog prokletog rezanja/šivanja. To mi je neprirodno i jezovito.
tako i ja isto. najvise me toga strah, a ne toliko samog poroda.
[quote="ms. ivy"]ništa se ne vidi; može se napipati tanka crta. i ponekad zasmeta rub tangi. sad je ok - ali prvih dva-tri tjedna se ne želim prisjećati.
:shock: pa mi smo na suprotnim stranama!!!!!!!!!
savrseno si opisala epiziotomiju. naravno da je neprirodno i jezovito i zato se potrudite to izbjeci.
cak ni zadak ne mora po defaultu rezultirati epiziotomijom, posebno ne 'do koljena'
pricali smo cini mi se lani vec o tome, bio je jedan link sa pricom s poroda zadak bez rezanja i pucanja...
jer opet, pa zene su i prije radjale na zadak, veliku djecu, glavatu djecu... i tako po 10-15 njih
luna, procitaj si odenta 'preporod radjanja', imas lijepih slikica sa poroda zatkom
naravno da moze i zadak bez epiziotomije, ima i prica u Spiritual Midwifery, al ne moze u lezecem polozaju. hocu reci u nasim uvjetima, jaaaako tesko, jer mislim da je u nekakvim klinickim smjernicama svojevremeno pisalo da mora bit epi.
zbog zahvata po brachtu. tako bar kažu.
da, al to je zapravo samo izgovor. za zadak je najbolje da se poradja na nogama, znaci ne cucanj, lezanje, sjedenje nego stajanje na nogama.
barem tako kazu neke vrlo upucene engleske i americke babice.
s obzirom da bebina glava mora izaci brzo nakon tijela, kazu da je to najbolji polozaj i za porodjaj i za izbjeci epi. al za nase doktore je to totalni sf.
ja sam uspjela kliznut sa stola u tom porodu, visila sam od struka nadolje, to je bilo maks sto sam mogla. pokusavali su me vratit al posto je MM bio tamo, nisu se usudili vikati, pa je sve ostalo na pokusaju.
postoji cak i neka klinika ili doktor (u SAD-u cini mi se) koji poradja zadak u vodi i ima odlicne rezulatate, jer za razliku od nasih i vecine drugih koji tvrde da je suu zadak i voda kontraindicirani, on tvrdi da je to bolji nacin.
Ma ja sam sad sva u vježbama za prirodno poticanje djeteta na zauzimanje najboljeg položaja, jer ovaj moj mali zajebant ne samo da je na zadak, već je i položen poprečno. A tako ga ne mogu roditi ni da se postavim na glavu. Srećom, ima još vremena predomisliti se i biti malo manje ekscentričan.
probaj pulsatillu. a mozes i na dimljenje kod akupunturologa.
Za početak bih probala nešto ovakvo, svidjelo mi se.
http://pregnancyandbaby.com/read/articles/610.htm
Dakle, to ljuljanje zdjelice, a čula sam i još jedan skroz simpa savjet (iako ne znam koliko je učinkovit) - puštati na slušalice muziku doljnjem dijelu trbuha i usmjeravati snop svjetla. Ma, probat ću sve moguće preporuke, osim što nikad ne bih dopustila ručno okretanje.
A za epiziotomiju sam definitivno odlučila inzistirati da je ne rade, pa ako popucam...Uh...Mogu li odbiti šivanje? :?
pogledaj i ovo:
www.spinningbabies.com
http://www.gentlebirth.org/archives/index.html
sto se tice pucanja i sivanja, ja nisam odbila ta dva vanjska, makar je osjecaj provlacenja konca uistinu odvratan, ali ako popucas samo povrsinski, mislim da to mozes glatko odbiti.
a za neka ozbiljnija pucanja, to ti stvarno ne znam, probaj potraziti na ovom drugom linku, sta babice kazu.
luna, dobar je četveronožni položaj ili podizanje zdjelice u ležećem položaju i drugi položaji koji bebi daju mjesta da se okrene. iskreno, ja se nisam ugodno osjećala radeći te vježbe pa sam odustala... mislila sam, kaj ako se zapetlja u pupkovinu, valjda dijete zna zakaj se tako okrenulo i slično. jedino mi je bilo ok kotrljanje po krevetu - to mi je doc preporučio. može mu i tata pričati na donji dio trbuha, ili ti napravi tuljac pa mu pričaj, ili ga lagano rukom masiraj u smjeru kazaljke na satu.
daj objasni djetetu da se može okrenuti kako god hoće, samo ne poprijeko.
S http://www.mail-archive.com/ozmidwif.../msg19070.html:
One midwife’s collection of breech turning info.
http://gentlebirth.org/Midwife/breechcl.html
Attending a breech birth.
http://gentlebirth.org/Midwife/breechbr.html
Turning a breech.
http://gentlebirth.org/Midwife/breechtn.html
Book review on breech babies.
http://www.midwiferytoday.com/reviews/breech.asp
Ina May Gaskin on catching surprise breech babies!
http://www.midwiferytoday.com/articl...sebreeches.asp
Homeopathy to turn babies in utero.
http://www.midwiferytoday.com/articles/turnbaby.asp
A great site on moving breech babies.
http://www.spinningbabies.com
A Natural Breech Birth - hospital
http://www.lalecheleague.org/NB/NBMarApr01p47.html
More than you could ever hope for from the UK midwives (I love these women!)
http://www.radmid.demon.co.uk/breech.htm
About 500 birth stories with clear descriptions.
http://www.breechbabies.com/hospital_breech.htm
Here's our OFP thread on NP.
http://www.forums.naturalparenting.c...optimal+foetal
Super su ova dva Martina linka i savjet za pulsatilu i moxa štapiće.
I naletila sam na australskoj mailing listi na nekakav savjet za biciklističke hlačice. Kaže: cheap, simple and hugely effective. Pitat ću na što su točno mislile.
ja sam na prvom porodu imala epi, a na drugom sam prosla bez.
Kako sam se poslije prvog poroda brzo oporavila. :D Mogla sam ustat i trcat, a poslije prvog se nisam mogla pomac.
Mada je na prvom porodu to rezenje nisam ni osjetila. Cak ni sivanje. ja sam telefonirala dok su me sili
Poslije me je boljelo nekih 10 dana.
hoces reci, poslije drugog poroda
epiziotomija ne donosi samo rez i ranu, tu je i gubitak krvi koji kod vece epi moze biti znatan - naravno da se zene nakon epija cesto osjecaju slabo i malaksalo, neovisno o samom porodu.
Hvala vam cure na linkovima, imam par dana sad za iščitavati.
Iskreno, meni je glavni razlog protiv epi strah, gađenje, odvratnost, odbojnost...od toga da mi međica bude prerezana i/ili šivana. Čak da mi netko može garantirati da neće boljeti, mene psihički ubija pomisao da mi tako nešto rade. Jednostavno nije prirodno. Sva ostala bol u porodu dolazi iz mene, a ne izvana i to mi je apsolutno prihvatljivo.
Naravno, cilj mi je moći što prije nositi svoju bebu i normalno sjediti, ali ipak mi prvi i osnovni razlog ostaje gorenavedeni. Ne mogu vam opisati koji me užas obuzima pri pomisli na epizotomiju. Kad sam bila mlađa i dok nisam znala da je moguće roditi bez rezanja, dobijala bih prave napadaje panike pri pomisli na taj dio poroda i mislila kako nisam sigurna hoću li zbog toga ikad uopće rađati.
Da ne pričam koliko me tek užasava pomisao na carski...Ista stvar. Nikad u životu nitko mi nije rezao niti jedan dio tijela i pomisao da bi se to moglo dogoditi mi je stravična.
Tako da su moji razlozi iz kojih ne želim epi prilično kompleksni.
ma ja uvijek nabrzaka pisemhoces reci, poslije drugog poroda
epiziotomija ne donosi samo rez i ranu, tu je i gubitak krvi koji kod vece epi moze biti znatan - naravno da se zene nakon epija cesto osjecaju slabo i malaksalo, neovisno o samom porodu.
naravno, da je poslije DRUGOG poroda
i jope danas potpisujem lunu
radije bih da jako popucam nego mi rade malu epi - jer ovo prvo je rezultat mog tijela, mog izgona, a ovo drugo netko radi na mom tijelu.
da, kompleksno.
ali skroz razumijem kad antropolozi usporedjuju rutinsku epiziotomiju sa obrezivanjem djevojcica u africi.
upravo je ovakvo moje iskustvo, nakon prva dva porodjaja s epiziotomijom tresla sam se ko siba jedno pol sata nakon sto su mi to sasili. to je valjda nekakav oblik soka, ne znam. krvarila sam 5-6 tjedana prvih dva tjedna obilno, kasnije manje.hoces reci, poslije drugog poroda
epiziotomija ne donosi samo rez i ranu, tu je i gubitak krvi koji kod vece epi moze biti znatan - naravno da se zene nakon epija cesto osjecaju slabo i malaksalo, neovisno o samom porodu.
sad, 10 dana nakon poroda kapljem, ne krvarim. znam da se ponavljam, ali neusporedivo je.
luna, jedna od najvaznijih stvari za okretanje zatka je i polozaj dok sjedis. nemoj se nikad zavaliti na kaucu. ni u fotelji. sjedi na rubu kauca ako je dovoljno visok ili na stolici tako da su ti koljena uvijek nize od kukova. lopta je odlicna za to.
ovako je i meni bilo nakon 1. poroda s epiziotomijom.nakon prva dva porodjaja s epiziotomijom tresla sam se ko siba jedno pol sata nakon sto su mi to sasili.
Ja sam užasno krvarila iz rane, doktorica i primalja su se samo pogledavale.
Iako mi je fizički oporovak bio grozan, (upalio mi se jedan šav pa sam išla tri dana na ispiranja rane) ... puno, puno me više boljela duša.
Osjećala sam je baš ranjeno, unakaženo, povrijeđeno...ne znam kako bi to još jednom mogla proživjeti.
A ja sad vise ne zelim roditi
Naravno da ne zelim pucanje ni rezanje ali stvarno ne zelim ni da me vi cure prepadate.
Za nas prvorotke sve to zvuci strasno vec samim tim sto nismo rposle ista iskustva. Zapravo ne treba vam bas objasnjavatio da ste zastrasujujce jel da?
Pa nismo mi zastrašujuće, nego to što se bespotrebno rutinski radi :? ...
Zabijanjem glave u pijesak se nšta nikad ne bi riješilo.
...hm... mada kužim da curama koje još nisu rađale ovo sve može zvučati jako obeshrabrujuće ...ali bolje biti realan pa se dobro na vrijeme pripremiti na okršaj s divotama hrvatske opstetricije, nego ostat zatečena.
Buffy, imam neodoljiv osjećaj da se znamo
I ja sam prvorotka, ali mi ovakva iskustva neopisivo pomažu - pomažu mi u tome da ustrajem u odbijanju intervencija čijih sam posljedica sada svjesna i da ne popustim pod njihovim anđeoskim pogledima i patronizirajućim glasom dok mi s visoka govore "budemo vas malo recnuli da bebici bude lakše". E, ne budete!
Zato, hvala vam cure na vašim iskustvima, koliko god zastrašujuća pojedina bila. Meni to samo daje dodatnu snagu da ne dopustim takav tretman nad svojim tijelom.
Meni uopce nije namjera plasiti nego upozoriti. Cinjenica je da rade stvari rutinski jer im se ne da drugacije nego sto su navikli. I to treba mijenjati, a kako kaze mamaJu, od glave u pijesku nema koristi.
Evo, Buffy, ja nemam neko traumatično iskustvo sa epiziotomijom, kad su me recnuli, osjetila sam to kao trenutno peckanje, ni šivanje ni oporavak nisu bili traumatični (ili sam već sve zaboravila
ali ipak bih to voljela izbjeći drugi put. pogotovo sada kad znam da se može i da nije nužno rezati.
Imam toliko planova u glavi za drugi porod, mislim da ću imati prepun plan poroda. Nadam se da ću sve to ili bar većinu i uspjeti ostvariti.
Dakle da pojasnimo neke stvari pa da ne dolazi do zabune vise nego sto je potrebno
Vjerujem da je epiziotomija traumaticna ili u najmanju ruku tesko iskustvo i zato cu uciniti sve da je izbjegnem. Pa zato sam i upratila ovaj topic, to je bar jasno.
Dalje: draga MamaJuanita usporedba mene s osobom koja gura glavu u pijesak je samo dokaz da me ipak ne poznajes. Ja se na vrijeme informiram i trudim sprijeciti problem pa ako i ne uspijem barem sam probala. Do sad sam uspjela pomaknuti vise planina u svojih 33 godinice nego sto ih vecina zena moze zamisliti pa vjerujem da cu i ovu.
Veliku zahvalnost odajem naravno ovom siteu i drustvu koje nalazim svakodnevno na forumu.
Draga Luna Rocco beskrajno sam ti zahvalna na svakom pitanju i temi koju pokrenes kroz ove nase trudnoce jer ja naprosto nemam toliko vremena pa kroz tvoje diskusije dobivam puno odgovora koji i mene interesiraju 8)
Mozda vas razveseli cinjenica da se ovih dana spremam u Rijeku na prvi pregled u bolnicu.
Eto i dalje mislim da ne treba nikog zastrasivati i da se informacije mogu podijeliti i s manje "ruznih prica".
Ja sam dala svoj doprinos kad sam odslusala 2dnevni tecaj u DZ i postavljala svu silu pitanja o kojima ni doktorka ni babica/patronazna nisu zeljele pricati. Sad je i ostalih 15 zena koje su sa nama pohadjale tecaj dobilo bar nekakvu vizijiju paralelnog svijeta. Svijeta u kojem rodilje nisu osobe bez prava glasa.
Za sad toliko od mene.
Veliki pozdravi
E pa mislim Buffy, prvi naš susret na forumu Roda pa da se odmah zakačimo, a privatno nikadDalje: draga MamaJuanita usporedba mene s osobom koja gura glavu u pijesak je samo dokaz da me ipak ne poznajes.
Samo sam prvi post pisala prije nego mi se upalila žaruljica.
Onda kad sam skužila tko si, postalo mi je jasno da ne spadaš među "nojeve" i da ćeš sigurno vatreno reagirat na post(i pogodila sam
No, ne odnosi se to zabijanje glave ionako na tebe niti ikoga osobno.
Jako puno cura se iznenadi šta se sve događa u rodilištima, niti znaju da imaju pravo na (i da im može biti) puno drugačije i bolje. Samo zato pišem onako kako mi je zaista bilo prvi put (jer sam, npr., mislila da je bolje da te režu, jer su mi do 1. poroda svi oko mene uglavnom ili hvalili ili opravdavali epi. ), a kako 2. put (neusporedivo lakše i ugodnije, u Rijeci bdw.), a taj 2. put je bilo bolje samo zato jer sam znala i zahtijevala da bude drugačije.
I zato razmjenjujem i ona loša, ali i ona lijepa i dobra iskustva, zato da to možda nekoj (budućoj) trudnici u nedoumici pomogne.
Enivej, oba poroda pamtim kao predivne i među najvažnije događaje u životu.
Al da je moglo biti još ljepše da su neke okolnosti(na koje se može utjecat) bile bolje, moglo je.
upravo to.
mada, ja sam znala da može drugačije ali mi niš nije bilo jasno kako kad je sve počelo, skroz drugačije od onog što sam imala u glavi. rezana jesam, navodno ne puno. porod mi je bio 'pomalo' ubrzan dripom i valjda još nečim zbog povišenog tlaka. no, nije sam po sebi bio problematičan, Petra je bila prosječno velika (3460g, 52cm 36OG).
sad, drugi put, NEDAM DA ME REŽU i točka. prvi put nisam niti znala da jesu i mislila sam da će mi prije reći
rezanje nisam niti osjetila, šivanje jako malo, oporavak trajao 2 tjedan od kojih 7 dana nisam mogla jesti juhu, jer nisam mogla normalno sjediti. šav zarastao super, nikakvih problema. nebi vjerovali ali sad u drugoj trudnoći me svako tolko svrbi za poluditi, baš taj šav i zato sam nek probaju, a ja bum probala se pripremit maximalno pa i 'ekipu' koja će biti pri porodu
Eto sad me i sve ostale forumasice znaju
A sad pitanje?
Sta ako ne dam da me rezu i ipak puknem?????
Zasiju te i onda isto ko da su rezali? Vece manje tj. vise savova manje savova. Jednako boli to sam sigurna.
Samo pitam da znam sta sve mogu ocekivati. Necu im ja dati da me rezuckaju obecajem.
Nekako se meni cini da drugi porod prodje "brze" pa ako je jos u kadi to je cisti gust. Nadam se da ce dio tog gusta dopasti i mene koja eto zelim svoje prvo cedo roditi u kadi. Kazem cini mi se jer svi tako pricaju pa sam samo donijela zakljucak na osnovu zapazanja.
Mmmmmmmmmmm super mi je ovo sto moram opravdavati svaku svoju recenicu da nekog ne povrijedim, a to u zivotu bas i ne moram raditi 8)
slicno ovako. ostati koncentrirana u trenutku izgona kad je istisnuti to dijete sve sto zelis (i to brzo, sto prije da bol prodji) - po meni najtezi i najfascinantniji dio poroda. pohvala primalji, jer bez nje bih se izgubila u boli.
E, pa ne boli isto. Ne boli skoro ništa!
Ja sam drugi put pukla, šivali su me (5-6 šavova, na različitim mjestima
Spontano puknuće je površinsko, a epiziotomija ide kroz sve slojeve mesa!
Amalthea napisa:
[/quote]E, pa ne boli isto. Ne boli skoro ništa!
Ja sam drugi put pukla, šivali su me (5-6 šavova, na različitim mjestima
Spontano puknuće je površinsko, a epiziotomija ide kroz sve slojeve mesa![/quote]
Cool. To sam zeljela cuti. Hvala hvala.
A zasto onda tako jako insistiraju na rezanju? Zbog kolicine konca i vremena koji tako usparaju? Ako im donesem konac na porod kao poklon mislite da ce se naljutiti na mene? Ja sam sigurna da hoce
Epiziotomija je kao puknuce 3. stupnja. Ispravite me ako grijesim.
Dakle,
1. stupanj je kad popuce koza. To je za vanjski sav, ko sto su sad ova dva moja.
2. stupanj je pucanje koze i misicne opne. Tu dobis i pokoji unutrasnji.
3. stupanj bi bilo pucanje koze, misicne opne i misica. To ti je epiziotomija.
4. stupanj je mislim, nisam sigurna, razdor tkiva izmedju vagine i debelog crijeva.
Cini mi se da sam nekad davno negdje procitala da spontanih pucanja 3. i 4. stupnja ima nekih 5 % ako se iole kontrolirano tiska.
Kod nas po rodilistima se navali na rodilju tiskaj, tiskaj i kad nije u trudu i gotovo obavezno inzistiraju da se dijete rodi u 2-3 truda, znaci takoreci odjednom. A kod vecine zena u lezecem polozaju medjica na moze izdrzati takav pritisak u tako kratkom vremenu i doista bi popucale, pa ih onda sve redom rezu jer je kakti lakse sivat. Znaci ideja je roditi polako, ako je ikako moguce i ne lezecki. Kad polako radjas tijelo ima vise vremena da se prilagodi. Neki ce tu isfurati pricu o tome kako beba pati u porodjajnom kanalu, medjutim ne bih se slozila. Mislim da za nekomplicirani porodjaj to ne stoji, jer je za bebu zdravije da se glavica pomalo formira, nego da se izgura kroz uski prolaz u roku od 2 minute.
Potpisujem martu i dodajem linkove o epiziotomiji s portala:
Što je epiziotomija?
Razotkrivena epiziotomija!
Kako NE popucati?
Epiziotomija i mišićno dno zdjelice
Kada je epiziotomija opravdana?
Hvala hvala.
Jos da nadjem vremena ....
Naci cu ga vazno je
Kaleb se okrenuo u idealan položaj. :D
luna, ma super vijest!!!
:D
Super, Luna!
Hvala na linkovima- moja bebica stoji kako treba, ali svejedno sam probala pelvic rocks i slične fore, i odsad to uvrštavam u dnevnu rutinu...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom