kraj braka...

[lore]

ne mora covjek nikakva cuda raditi nego barem sitnice koje bi mayato znacile da ima pored sebe partnera a ne uteg..vjerujem da bi se manje zalila da joj muz umjesto gledanja tv-a kaze: idemo draga nesto skupa skuhati (poznajem takve parove ), idem malo prosetati dijete dok se ti odmoris, danas sam ti napravio dorucak, idem obraditi vrt da imamo domace povrce za dijete, gledam prekvalifikacije koje bi me zanimale..moze ona probati tim smjerom ici, predloziti mu: ajmo zajedno..., izaberi kvalifikaciju- tvoji roditelji i ja smo skupili nesto novaca za tecaj/ skolu, zasto ne bi ovaj vikend otisli skupljati kestene/ bobice/ smokve pa skuhali djem za dorucak bla bla..da se malo pokrene..ja ne znam u kojoj sredini zive ali vjerojatno postoji nesto sto moze raditi (poljoprivreda, ubiranje plodova za nekog drugog, kucni popravci..)
ja da nemam posao bi isla cistiti kuce ljudima bez ikakvog problema, pa bi dosao dan kad bi neki posao dobila..ali barem bi nesto radila, mislim da je najgore ne raditi nista

[stray_cat]

a recimo sto ako je taj gospon suprug depresivan (tj bolestan)

sto bi sa onom pricom u dobru i zlu?

meni je taj tip kako ga opisujes sav zgnjecen i tvoji dobronamjerni savijeti ne pomazu nego ga zakopavas jos dublje. pod pretpostavkom da je stvarno depresija ili neka druga psihoza jer ponasanje koje opisujes nije normalno. (opisujes osobu koja kao da je odustala od zivota, nije se u stanju pomakuti) on treba konkretnu profesionalnu pomoc

najlakse je pobjeci

a kad pricam o napustanju bolesnog partnera vrti mi se u glavi prica kojom nas cesto plase, kako 80% veza ne prezivi djetetov autizam (nas sebastian ima autizam). hrpa roditelja odustane od svoje hendikepirane djece.

kad gledate forum o posvajanju, pa niko ne posvaja hendikepiranu djecu i ostaju dozivotno zatvoreni

ljudi jednostavno idu svojim putem, slabi otpadaju i proguta ih zivot.

e sad koliko je to krscanski, fer ili milosrdno o tome bi se dalo raspravljati

[RozaGroza]

Teška situacija. Mislim da vam treba pomoć, jer ne treba značit da on tebe ne voli, mislim da proživljava neku krizu, nezadovoljstvo samim sobom puno negativnosti unese u brak i često se ćini da ljubavi nema a zapravo je potrebno samo pokrenuti se.

Kad bi on našao posao, i imao podršku u tebi (znam da je to jako teško al mislim da to svakom muškarcu treba i to ga na neki način gura naprijed - kad se njegova žena ponosi njime) osjećao bi se puno zadovoljniji.

Moguće da je i ovo što Stray govori, možda ima nekih žeščih problema, depresija ili nešto, tad bi se ja osobno držala ove i u dobru i u zlu.

Ja sam sigurna da nije pitanje nedostatka ljubavi, moguće da je pitanje nedostatka međupoštovanja. On je oćito preslab da se nosi sa time, mislim da ćeš ti trebati preuzeti inicijativu i pretrpit neko vrijeme njegovu hladnoću i distanciranost, al budi tu za njega i budi mu potpora, na koji god način njemu to bude pasalo - provaj se zamisliti u njegovoj situaciji, da upadneš u krizu voljela bi da ne odustane od tebe. Ako i nakon što ti odradiš svoj dio kako treba sa ljubavlju, on nastavi biti takav, onda definitivno trebate u najmanju ruku tražiti stručnu pomć.

[jennifer_gentle]

Super. Sad se ženu koja se odlučila razvesti od muža koji već par godina ne radi, nema namjeru naći posao, besposličari, ne zadovoljava je emotivno niti po bilo kojim segmentima, ne želi ići na savjetovanje i očito je iscrpljuje proglašava sebičnom.

Sad mu se lijepe i dijagnoze. Baš me zanima, da čujete priču o muškarcu koji konstantno vara ženu i nema namjeru prestati (ili da obrnemo situaciju - žena vara muža- budući da primjećujem određenu dozu mizoginije u određenim postovima) da li biste prvo pomislili : Pa, hej, vjerojatno je ovisna o seksu! Jadna! Sirota! Treba joj pomoći, jer najlakše je pobjeći!

Ifigenija, evo nešto i za tebe i tvoje uvredljive konstatacije da su ljudi koji se razvedu u drugim brakovima još gori. Ja i moj muž smo baš sretni. Baš nam je lijepo, znaš. A ja sam mu druga žena. Druga. Od prve se razveo. Razveo.
I moja mama se razvela, znaš. To joj je najbolja odluka koju je donijela u životu i jako sam joj zahvalna na tome. Time mi je osigurala sretnije i stabilnije djetinjstvo.


I poruka za autoricu topica: Ne, nisi sebična ako malo obratiš pažnju i na svoje potrebe. Pa nisi ni ti zadnja rupa na svirali.

[.kala.]

moj muž nikada nije radio, godinama je s djedom vodio vrt, onda je to propalo...škole nema, staža nema, iskustva nema...

Pa kakvu ti je onda "sigurnost" ulijevao koja te eto privukla njemu? To što ima kuću od svojih staraca?

Takvog čovjeka ne bi ni posao promijenio. Jer to nije čovjek koji je frustriran jer je eto spletom okolnosti ostao bez posla. To je čovjek koji niti ne zna što je posao.

Po meni, opcije su dvije - ostaješ u tome u čemu jesi sada (nauštrb djeteta, jer ono će biti svjedok i nasljednik svih vaših poremećenih odnosa) ili odlaziš. To gnijezdo u koje si ulagala mislim da možeš zaboraviti, ali nek to potvrđuje netko pravne struke.

[.kala.]

a recimo sto ako je taj gospon suprug depresivan (tj bolestan)

A što ako su u šumi?

Jesam li ja nešto preskočila u čitanju autorice ili se ove dijagnoze (i to kakve - psihoza!) uzimaju kao dobar dan ili onako, ajmo pričat hipotetski jer je baš zabavno?

Lik je ugnjetava, nije nikad nigdje radio, nema pojma što to znači imati svoj novac (onaj kojeg si sam zaradio), ponižava je. Hoće li u "dobru i zlu" biti išta dobro za to dijete? Pogriješila je jednom, prije 7 godina jer je vidjela ono što je željela vidjeti, a ne ono što jeste, no, jel mora nastavljati agoniju za sebe, ali prvenstveno za to dijete?

[Angelina_2]

kao da si opisala moje roditelje...
tata se brinuo za nas dok nije trebalo nista financijski...otisao je uinvalidsku mirovinu (a raditi je mogao)...jer nece da netko tko zaradi cca 30.000 kn njemu da 2000 placu...kaj bu netko na njemu zaradjival...
uglavnom, dugo su on i mama bili onak...nikud nikam...(ne neke svadje-bar ne da bi se sjecala...tu i tamo oko love)
jedan dan smo brat, mama i ja gledali tv i gospodin je dosao iz grada, sjeo i prebacio program...i koji 5 min smo mi prebacivali na svoje on na svoje i onda je napal na brata i tu je puklo...mama je kupila novi tv za nasu sobu i zatrazila razvod...naravno isli su na sva moguca mirenja...alimentacija odredjena koju nije htio placati..na kraju su mu skidali od mirovine...mene je tuzil da ga moram uzdrzavati, onda je za isto tuzil mamu i to neku bjesnu cifru trazil (a ne pere se, smrdi, ma fuj)...
uglavnom, ja sam tad bila 3. srednje...i jos neko vrijeme sam ja bila koliko toliko prema njemu ok...i pricala s njim, i skuhala mu kavu-dorucak...ali mi je previse poceo pricati protiv mame, i kad je doslo do tih tuzbi, digla sam ruke od njega...od tad nismo progopvroili 3 rijeci
sad imam 28 godina i eto...
da..ono sto nisam rekla
oni i dalje zive u istom stanu jer se on nece iseliti (mama ga je htjela ispaltiti ali on namjerno nece)...on je u boravku i korisit kupaonicu (za pisanje-bez pustanja vode jer se voda placa)...rezije ne placa...prije cca 11 god sam razbila balkonska vrata koja se nalaze u boravku...i da...jos nema stakla na vratima...boravak je stal (ne cisti nista)
mam ima kuhinju i sobu ...djelove stana koje ona koristi redovno odrzava...ali njegovo ne...

i ja sad kao njihovo dijete mogu reci da mi nije frak zivjeti u tom okruzenju (iako sam bila ohoho starija nego tvoje dijete), jedini problem u tome mi je biop sto nemam boravak (a to mi je i danas problem kad dodjem k mami) i to sto smo uvijek pazili da se ne sretnemo u hodniku...
inace on je tip koji crkava do 12-1, ode u grad-pecati, po kladionicama...i oko 10-11 ili kasnije uvecer se vrati spavati...

eto..neznam ni sama kaj sam htjela reci...
ja osobno nebi mogla zivjeti pod istim krovom s bivsim (osim da je kuca na kat i da se sporazumno razidjemo i podjelimo zivote potpuno....kat i prizemlje
a iz ovog eto primjer da je cak i u dvosobnom stanu moguc zivot bivseg bracnog para koji se ne podnosi i koji ne komuniciraju...

[ivanas]

Teško je iz nečijih pa rečenica donijeti zaključak, samo prema onom napisanom mi se čini kao identični primjer onoga što sam imala u par navrata prilike vidjeti u široj obitelji.

Po onome što je mayato napisala čovjek ju : uopće ne grli i dodiruje što je po meni jedan važan oblik iskazivanja privrženosti
ne želi da provode vrijeme skupa nasamo
ne želi da razgovoraju o ičemu, a kamoli problemima
ne želi raditi, tražiti posao, školovati se, sudjelovati u brizi oko kuće i djeteta
ne želi stručnu pomoć tipa savjetovališta i sl.
Priča se o bezuvjetnoj ljubavi, a na što da se ta ljubav odnosi. Da je bar jedna od ovih stavki pozitivna možda bi se i imala na što uhvatiti.
Neki govore da je i za rasulo potrebno dvoje, može biti al i ne mora, nekad je dovoljno i jedno.

Što se tiče zajedničkog života i svega, ja bi se grebala rukama i nogama da od tamo odem, kad čovjek nešto čvrsto odluči i jako želi sve mu krene na ruku, samo treba samom sebi lupit šakom od stol i reći dosta, sad ću se izvući iz blata.
Što se tiče praktičnih savjeta, ja bi tražila podstanarstvo na sve strane tražeći povoljnije prilike, da manje plaćaš a nekome održavaš i dvorište, kuhaš, čistiš što god. U vrijeme kad nisi na poslu da pričuvaš i tuđe djete za novac da popunite budžet, ako znaš peći kolače, šivati bilo što samo da se zaradi koja kuna više da uspijete preživjeti.
Svakako se čovjek može snaći, nijedna situacija nije bezazlena.

Ako se nikako ne možeš odseliti prvo vrijeme, štedi svaku lipu i stavljaj sa strane iako baš nemaš od čega, ne plaćaj režije, kupuj hranu samo za sebe i dijete, svašta se može, treba čovjek pokazati zube.

Čini mi se da si svoju odluku donijela i čini mi se svi ovi postovi o spašavanju samo kao sol na ranu ženi kojoj je voda došla dogrla.

[rehab]

I meni je, kao i Stray cat, prvo palo na pamet da je možda riječ o depresiji. Depresija je vrlo teško stanje, začarani krug gdje osoba stvarno treba promjenu, ali je toliko bezvoljna i apatična da teško može poduzeti da nešto promijeni. Ja ne bih odmah pomišljala na razvod. Odselila bi se (kod roditelja?) da mu ukažem na ozbiljnost situacije, jer moguće je da od toliko prigovaranja više ni ne čuje što mu govoriš. Ako tada stvarno pokaže da mu nije stalo, onda se možda više i nema što spašavati.

[Svimbalo]

Super. Sad se ženu koja se odlučila razvesti od muža koji već par godina ne radi, nema namjeru naći posao, besposličari, ne zadovoljava je emotivno niti po bilo kojim segmentima, ne želi ići na savjetovanje i očito je iscrpljuje proglašava sebičnom.

Sad mu se lijepe i dijagnoze. Baš me zanima, da čujete priču o muškarcu koji konstantno vara ženu i nema namjeru prestati (ili da obrnemo situaciju - žena vara muža- budući da primjećujem određenu dozu mizoginije u određenim postovima) da li biste prvo pomislili : Pa, hej, vjerojatno je ovisna o seksu! Jadna! Sirota! Treba joj pomoći, jer najlakše je pobjeći!

Ifigenija, evo nešto i za tebe i tvoje uvredljive konstatacije da su ljudi koji se razvedu u drugim brakovima još gori. Ja i moj muž smo baš sretni. Baš nam je lijepo, znaš. A ja sam mu druga žena. Druga. Od prve se razveo. Razveo.
I moja mama se razvela, znaš. To joj je najbolja odluka koju je donijela u životu i jako sam joj zahvalna na tome. Time mi je osigurala sretnije i stabilnije djetinjstvo.


I poruka za autoricu topica: Ne, nisi sebična ako malo obratiš pažnju i na svoje potrebe. Pa nisi ni ti zadnja rupa na svirali.

Veliki potpis na ovaj post.
I još na ovo

čini mi se svi ovi postovi o spašavanju samo kao sol na ranu ženi kojoj je voda došla dogrla.

posebno se odnosi na Ifigeniju koja je ženi na sve nabrojane probleme (da ne ponavljam već mnogo puta napisano) kaže

Vi ste očito mladi par, imate malu bebu, ti si doma, beba je šok sama po sebi, pa onda ne radiš, a cijeli si život uložila da radiš ko crv i sad se malo glodate.Ništa egzotično, ne brini se, događa se živim ljudima.

Ja bih, da sam mayato, nakon što bih ovo pročitala postala homicidalna. Ili suicidna, ne znam ni sama. Ali svakako mi ne bi pomoglo.

[MarijaP]

Jao, Ifi, nije nitko rekao da budali kaže da je budalu odgojila.

Ja bih pokušala aktivirati i roditelje, obzirom da žive u zajednici. Možda ih zamoliti da mu ne daju za cigarete i da ga potaknu da opet radi to nešto na vrtu. Mogu zajedno opet pokrenuti sadnju ili štaligod već. Mislim da postoje obiteljska savjetovališta u CZSS-u. Možda otići tamo pa provjeriti da li oni mogu razgovarati s roditeljima ako pristaju na razgovor. Čisto da dobiju nekakve upute. Piše da su jako vezani.
Kad meni nešto treba oko moje djece, odem do vrtićke stručne službe pa pitam. Ne mislim da sam budala zbog toga.
Pa oni su itekako krivi što ga 40 god hrane bez da išta očekuju nazad! I moj dida je preživio oba svjetska rata i ovaj naš pa kakve veze to ima s ičim?!

I ja se ne bih trenutačno razvela obzirom da se ne radi o nasilju jer kad ti se otvore oči i kad ti padnu ružičaste naočale, vidiš samo crno. Treba vremena da dođe slika u koloru. Pa ako i ta slika ne valja, pakirati kofere.

[Svimbalo]

I da nadodam, ovako paušalno lijepiti dijagnoze psihičke bolesti preko foruma i onda se još pozivati na "i u dobru i u zlu" je u najmanju ruku, da budem ekstremno fina, neprimjereno.

[.kala.]

I ja se ne bih trenutačno razvela obzirom da se ne radi o nasilju

A nego kako se u obitelji zove maltretiranje, vrijeđanje, svađanje? Obiteljska idila?

[MarijaP]

Sve je to zlostavljanje!

Meni se čini da je autorica napisala da on sjedi i gleda tv, a ona zvoca i prigovara. Meni je i to non stop prigovaranje, maltretiranje.

S takvim ili živiš kao da je to normalno ili pokušaš naći rješenje komunikacijom pa dalje ovisno o njegovoj reakciji ili digneš sidro odmah. Od zvocanja nikakve koristi. Ja sam za pokušaj komunikacije.

Nevezano za početni post.
Par puta sam imala (ne)priliku prisustvovati zvocanju žene mužu. Meni je došlo da zovem policiju da prijavim zlostavljanje. To je prestrašno!

[Svimbalo]

Ma, kala, kako ne kužiš, sve što nije mlaćenje maltene do smrti, sve to prolazi.
I treba dati šansu i spašavati, jer je možda mayatoina svekrva urlala na njega jer joj je mama bila bečka buržoazija šenula tijekom rata

(ovo ne ide tebe, Marija, samo sam se nadovezala)

[Ifigenija]

Cure, slažem se s Pikulom.
Tko zna što je istina u cijeloj priči? Ja vjerujem da je ženi teško, to vjerujem, taman da je ovaj zlatan, ako je njoj teško - teško joj je. Zašto, to je drugi par opanaka.
Jel svatko od vas važe istinu i bije glavu koliko je njegov pogled u skladu s istinom kad piše na forumu?
Koliko puta NIKAD znači - ne tako često koliko ja hoću, ili ne kad ja hoću?
Ne da je frajer super, nego se oni ne slažu i ženi to smeta, to znamo - kako i zašto, moglo bi se vidjeti samo ako bismo ih oboje ovdje imali da ispričaju što im se zbiva.
Ja prva imam dar za katastrofične priče i kad me ludilo uvati vidim samo gdje mi je suđeni kriv i dužan... a čovjek kao čovjek. Većinom u redu, mjestimično super, mjestimično nije.

Iz normalnih brakova ja svakodnevno čujem kako je druga strana ovakva ili onakva, ljudi se zapjene, izgovore partneru ili bliskom prijatelju sve što imaju u najcrnjim terminima, i sutra hodaju zagrljeni i zaljubljeni. Ni ljutnja ne traje vječno. Ja sam se već navikla na to, pa odslušam frendice i kažem je, je, grozno, da, tako je. I one mene. Je, je, tako je, i rašpa nokte jer zna da je to oluja koja će proć. Naljutila se, pa se naljutila. Netko će se nekom ispričati i do sutra idila. Jedina kvaka je da do toga treba dorasti, naučiti, a može se i to vrijedi.

Svaki naš muž ima neku frčku u glavi bez koje bi bio stoput zgodniji. I svaka od nas ima. E sad, neki to priznaju sebi i drugima, neki se prave englezi, neki imaju veće frčke, neki manje, ali svi smo mi na svoju ruku. I ako bi svaka od nas digla sidro čim nešto ne štima, pa na što bi ovaj svijet ličio?

Kad sam rekla da se udajem, moj ujak je rekao - tako treba. ŠTo bi tebi bilo bolje nego nama. Sad kužim što je htio reći. Dobro došla u jedan novi svijet. Možemo mi teoretizirati ovo ili ono, ali brak nije uvijek najlakša stvar na svijetu. Nekome je teško na početku, nekome u sredini, nekome na kraju, nekome povremeno. Svaki brak ima krize.

Koliko je kriza ozbiljna, mi nismo tu da sudimo; brak ja mislim uvijek načelno treba braniti, štititi, poticati, davati alate da se problemi riješe pogotovo ako ima djece.

A osobito me zabrinu kad dokoličarke (jer svaka od nas ovdje je iz viška vremena i nedostatka druge zabave) inspiriraju žene u stvarnoj krizi da ostave budalu, da si ne dozvole ovo ili ono jer kao one nikad ne bi. I onda popiju kavu, dignu se, i isto se tako natežu s mužem oko ovog ili onog i boli ih briga jesu li izazvale nešto u ženi što na duge staze nije dobro za nju. Iskreno da kažem, čini mi se da najmilitantnije zagovornice konačnih rješenja rješavaju svoju nemoć na simboličkoj razini, kao neka projekcija. Video igrica; na moju temu, al na drugom životu.


I isto tako disclaimer; kao što mi je jasno da ljudi prođu strašne stvari već u majčinoj utrobi jasno mi je i da ima brakova iz kojih se ljudi spase, i da ima stvarno preoštećenih ljudi za brak... užasno mi je žao, suosjećam, vjerujem da ste našli adekvatnije partnere za dalje. I znam da možete pomoći savjetom nekome tko je stvarno u situaciji da nema drugog izbora. Al eto, ja govorim iz pozicije nekoga tko je isto tako mislio svašta, naslušao se svačega kod prijatelja i rodbine i znam da ima rješenja, i to ne životaeje, nego prekrasan brak.

Pa sad nek svatko sebi izabere iz brojnih opcija

[mitovski]

Išla sam još jednom čitati prvi post...ima istine i u ifinim postovima i u stray_catinim i u rozagrozinim međutim kako je mayato napisala ja sam shvatila da je to problem koji nije nastao nedavno, niti je nastao preko noći, već je to nešto što je oduvijek tako, ali opet to znaju samo njih dvoje.
Mene zanima gdje je granica kada ona može reći ok pokušala sam sve i ne ide...sudeći po vašim postovima nema je...jer što god da mayato pokuša i napravi još uvijek to nije sve, uvijek može više?
E sada dali treba ostati u lošem braku i trpiti i ona i dijete jer tako kaže vjera, društvo ili netko deseti...to je već nešto drugo. Što ako je on jednostavno takav, takvog karaktera i ne može ga se promijeniti niti trgnuti jer je to on ,dali i tada treba ostati s njim?
Kada ima pravo reći dosta mi je, ja više ne mogu a da joj netko ne kaže i ti si kriva ili nisi pokušala sve što možeš.

[Svimbalo]

Ifigenija, nitko nije rekao da svaki brak nema kriza. Mislim da nitko nije toliko naivan.
Ali ovo što je mayato opisala traje već 3 godine!

A i skoro mi je promaklo ovo

Čak i da otperjaš tog nekog tipa, i on ostane neki niš koristi lik, pa dijete će patiti gledajući ga takvog. I pitati se - je li mu mama mogla pomoći? Mogu li mu ja pomoći? I ako ja ne budem super na svim poljima hoće li i mene netko tako stornirati?

Ne misliš li da je ovako nešto reći ženi u njenoj situaciji sto puta gore od toga što sam joj ja, dokoličarka, neizravno savjetovala? Tko joj je učinio veće zlo od nas dvije-ti, s tim užasno bešćutnim nabijanjem grižnje savjesti (a bespotrebno!) ili ja, koja sam joj rekla da se bori za sebe?

[Svimbalo]

Išla sam još jednom čitati prvi post...ima istine i u ifinim postovima i u stray_catinim i u rozagrozinim međutim kako je mayato napisala ja sam shvatila da je to problem koji nije nastao nedavno, niti je nastao preko noći, već je to nešto što je oduvijek tako, ali opet to znaju samo njih dvoje.
Mene zanima gdje je granica kada ona može reći ok pokušala sam sve i ne ide...sudeći po vašim postovima nema je...jer što god da mayato pokuša i napravi još uvijek to nije sve, uvijek može više?
E sada dali treba ostati u lošem braku i trpiti i ona i dijete jer tako kaže vjera, društvo ili netko deseti...to je već nešto drugo. Što ako je on jednostavno takav, takvog karaktera i ne može ga se promijeniti niti trgnuti jer je to on ,dali i tada treba ostati s njim?
Kada ima pravo reći dosta mi je, ja više ne mogu a da joj netko ne kaže i ti si kriva ili nisi pokušala sve što možeš.

X

[kljucic]

Ne znam. Ja se uvijek zapitam 'zašto?'. MM i ja smo isto 2 različita svijeta. I puno toga što se meni podrazumijeva, njemu je totalno nebitno. I puno smo pričali. I kad sam shvatila zašto je takav kakav je (kakav je život imao), pokušala sam se ponašati u skladu s tim. Također sam samu sebe pokušala sagledati iz njegove perspektive. I nije mi se svidjelo. Pa sam počela i ja mijenjati neke stvari.
Ali kao što moja mama kaže: metar je metar, i od tebe do mene, ali i od mene do tebe. Jedina bezuvjetna ljubav je prema djetetu. Od MM ipak očekujem nešto. I bit ću tu za njega i u zlu. Ali ne možeš pomoći nekome tko pomoć ne želi. Tako možeš samo postati njegov rob.

[Ifigenija]

Sve je to zlostavljanje!

Meni se čini da je autorica napisala da on sjedi i gleda tv, a ona zvoca i prigovara. Meni je i to non stop prigovaranje, maltretiranje.

S takvim ili živiš kao da je to normalno ili pokušaš naći rješenje komunikacijom pa dalje ovisno o njegovoj reakciji ili digneš sidro odmah. Od zvocanja nikakve koristi. Ja sam za pokušaj komunikacije.

Nevezano za početni post.
Par puta sam imala (ne)priliku prisustvovati zvocanju žene mužu. Meni je došlo da zovem policiju da prijavim zlostavljanje. To je prestrašno!

I kvocanje je komunikacija. Ili bar pokušaj komunikacije.
Loša, neproduktivna, ali jest.
Možda je to najbolje što čovjek može.
Ne odobravam, treba tome staviti jasnu granicu, ali i biti dovoljno širok pa vidjeti jesam li ja pogazila neke granice, pa ovaj jadnik ili jadnica kvoca cijeli dan.
Možemo se postavljati vječito kao baja na međi, a možemo i pokušati razumjeti, izaći u susret, umjesto pakiranja kofera.
Ti spakiraj kofere ako ti je do toga, pusti ženu i njezine kofere, kužiš.
Nitko od nas ne zna kako je njima za stvarno.
Možda se čovjek fakat bori za neki novi biznis, supruga ga žica da uzme bebu, pere suđe, onda on njoj kaže da ide vrit, pa onda ona njemu kaže da je lijen, niškoristi i da mu ništa neće uspjet, pa se on zbedira, pa beba plače, pa nisu spavali, onda on gleda TV, ona ga traži da idu van, on se duri jer mu je rekla da je niškoristi... i tako ukrug.
Nenaspavani, umorni, bez zadovoljenih potreba, u stresu zbog love, zbog bebinog plača, ne idu van jer ne mogu... tako im se složilo, a vi biste ih razvodili.
Pa dajte im da se najedu, naspavaju, odu vani, pa onda nek se razvedu ako moraju. Ne sad.

[Ifigenija]

O čemu vi pričate? Da se bori za sebe... dokle trpit... koja su to pitanja kakav je on i hoće li se mijenjati?

Čemu služi onda stupanje u brak? Da se prošeta vjenčanica? Ki vrag?

Nikome nije sinulo da je brak zajednica, da više nisi ni sam, nit se boriš samo za sebe, niti da si preuzeo odgovornost za drugoga.

I nakon jedne godine - odustaneš. Ili tri.

Pa dulje loš auto trpimo od čovjeka.
Ali to se podrazumijeva. Novi auto košta, a novi čovjek je džabe.

[Svimbalo]

Čemu služi onda stupanje u brak? Da se prošeta vjenčanica? Ki vrag?

Nikome nije sinulo da je brak zajednica, da više nisi ni sam, nit se boriš samo za sebe, niti da si preuzeo odgovornost za drugoga.

I nakon jedne godine - odustaneš. Ili tri.

Pa dulje loš auto trpimo od čovjeka.
Ali to se podrazumijeva. Novi auto košta, a novi čovjek je džabe.

Ponosiš li se jako svojom mudrosti?

[Ifigenija]

Ponosiš li se jako svojom mudrosti?

Smatraš li da bih trebala?

[jennifer_gentle]

Ifigenija, nisam sigurna što si željela reći ovim postom.

Kažeš da nije na nama da sudimo. Slažem se. Nitko ne može znati točno kakav je njihov odnos osim njih dvoje. Ali ovo je žena koja je uvodnom postu
rekla da se želi razvesti. Tko si ti da sudiš je li to opravdano, ili ne?


Meni se čini, po uvodnom postu, da je riječ o ženi koja više nema snage, volje i koja je emotivno slomljena. I da ponovim što kaže mitovski, koliko truda je dovoljno truda?
Koliko žena treba davati, i davati od sebe, da se razvede a da je se ne proglasi sebičnom?

Poprilično banaliziraš cijelu situaciju i općenito bračne probleme, i to mi se u ovom kontekstu čini vrlo neukusno.

[jennifer_gentle]

O čemu vi pričate? Da se bori za sebe... dokle trpit... koja su to pitanja kakav je on i hoće li se mijenjati?

Čemu služi onda stupanje u brak? Da se prošeta vjenčanica? Ki vrag?

Nikome nije sinulo da je brak zajednica, da više nisi ni sam, nit se boriš samo za sebe, niti da si preuzeo odgovornost za drugoga.

I nakon jedne godine - odustaneš. Ili tri.

Pa dulje loš auto trpimo od čovjeka.
Ali to se podrazumijeva. Novi auto košta, a novi čovjek je džabe.

Džizs. Ne vjerujem da si stvarno ovoliko banalna,
Samo se praviš.
Zbog demagogije.

[mitovski]

Oprostite ali ja sam već pomalo alergična na taj termin 'zvocanja žene mužu', a muževi ne zvocaju? Sad ovdje ispada kako je on jadan i nikakav,a ona se ne trudi da mu pomogne već po cijele dane stoji pored njega i zvoca mu. Zašto je toliko teško reći da su neki problemi i neki odnosi nerješivi i da jednostavno ne ide.

Evo u mojoj najbližoj obitelji muž ima dijagnozu teške depresije i posljedica toga je alkoholizam. Već 30g maltretira ženu i djecu koja su sada već odrasli ljudi. Njegova žena je cijelo vrijeme uz njega, trči za njim, pere mu, kuha mu, ne prigovara, kad je trijezan piju kavicu i razgovaraju najnormalnije. I ona i djeca su se natrpila svega. Ženin život se sveo na posao-kuća, ne skreće s toga puta već 30g. Pokušali su mu pomoći, pokušali su na liječenje, ali on ne želi. Žena je propala, život joj je nikakav i postala je njegov rob i uništena je i psihički i fizički. O posljedicama koje imaju djeca neću niti govoriti. I ona se još uvijek nada da će se nešto promijeniti.
E sada dali joj treba čestitati i reći svaka čast jer se borite za svoj brak i svoga muža ali nauštrb svojeg zdravlja i svoje djece.

[Svimbalo]

Smatraš li da bih trebala?

Pitanje je bilo retoričko, jer je odgovor očit.
Ili se ipak, kako kaže Jen, samo praviš ne bi li ostala dosljedna svom imidžu?
Ne moraš odgovoriti

[Ifigenija]

Ifigenija, nisam sigurna što si željela reći ovim postom.

Kažeš da nije na nama da sudimo. Slažem se. Nitko ne može znati točno kakav je njihov odnos osim njih dvoje. Ali ovo je žena koja je uvodnom postu
rekla da se želi razvesti. Tko si ti da sudiš je li to opravdano, ili ne?


Meni se čini, po uvodnom postu, da je riječ o ženi koja više nema snage, volje i koja je emotivno slomljena. I da ponovim što kaže mitovski, koliko truda je dovoljno truda?
Koliko žena treba davati, i davati od sebe, da se razvede a da je se ne proglasi sebičnom?

Poprilično banaliziraš cijelu situaciju i općenito bračne probleme, i to mi se u ovom kontekstu čini vrlo neukusno.

Rekoh - da dobijem 100 kn svaki put kad mi netko kaže da se želi razvesti, da mu supružnik ide na živac ili nešto slično ja bih bila bogata. A na forumu se to još lakše napiše.

Došlo joj teško, pa napisala. Nemojte je još tentati u očaj. Da dobiju nagradno putovanje s dadiljom, malo zabave, smijeha i dobru večeru garantiram da bi se sjetili zašto su zajedno i koliko se vole. Ne kažem da on ne leži, i da zapravo radi i da je divan. Ali moguće je i da je samo malo zapeo.

[Ifigenija]

Oprostite ali ja sam već pomalo alergična na taj termin 'zvocanja žene mužu', a muževi ne zvocaju? Sad ovdje ispada kako je on jadan i nikakav,a ona se ne trudi da mu pomogne već po cijele dane stoji pored njega i zvoca mu. Zašto je toliko teško reći da su neki problemi i neki odnosi nerješivi i da jednostavno ne ide.

Evo u mojoj najbližoj obitelji muž ima dijagnozu teške depresije i posljedica toga je alkoholizam. Već 30g maltretira ženu i djecu koja su sada već odrasli ljudi. Njegova žena je cijelo vrijeme uz njega, trči za njim, pere mu, kuha mu, ne prigovara, kad je trijezan piju kavicu i razgovaraju najnormalnije. I ona i djeca su se natrpila svega. Ženin život se sveo na posao-kuća, ne skreće s toga puta već 30g. Pokušali su mu pomoći, pokušali su na liječenje, ali on ne želi. Žena je propala, život joj je nikakav i postala je njegov rob i uništena je i psihički i fizički. O posljedicama koje imaju djeca neću niti govoriti. I ona se još uvijek nada da će se nešto promijeniti.
E sada dali joj treba čestitati i reći svaka čast jer se borite za svoj brak i svoga muža ali nauštrb svojeg zdravlja i svoje djece.

Ja ne bih potpisala niti razvod čim muž nije princ iz bajke, ali ne bih bome ni kao ta gospođa.
Nema sredine, jel?
Ili si girlo djevojka, samostalna i ne daš se zafrkavati, odmah pakiraš kofere (ili živiš iz kofera da te ne bi tko gnjavio više od jedne rečenice) ili se moramo dati vući kao šlape?

Ne može gospođa povući granice, zacrtati očekivanja, i biti strpljiva, i graditi malo vlastiti život, dati čovjeku da razmisli na miru?
Možda može skuhati ručak, i ostaviti ga gospodinu bez da trči za njim, pa jeo jeo, nije jeo, nije jeo?
Možda možemo biti i strpljivi i povući granice. I voljeti i jasno reći kako stvari stoje....
Nije valjda da živimo u binarnom sustavu?

[Ifigenija]

Pitanje je bilo retoričko, jer je odgovor očit.
Ili se ipak, kako kaže Jen, samo praviš ne bi li ostala dosljedna svom imidžu?
Ne moraš odgovoriti

Svimbalo, meni je to zafrkancija - znam ja što ti misliš. To mi je kao neka sprdačina na račun paranoje. Kad moj muž kaže npr. Zašto si mi sakrila ključeve, ja kaže - neee, trebaš reći: Znam ja zašto si mi sakrila ključeve. (a nisam sakrila, i on zna da nisam, ali često smo u interakciji s ljudima koji vjeruju i da smo im sakrili ključeve i da znaju razlog).
Kome je odgovor očit?
U čijoj glavi?
Ja znam da jedna IFi po tvom nacrtu živi u tvojoj glavi i lijepo se družite koliko god te volja.
Ali samo da bude jasno - to je tvoja Ifi, tvoj crtić u kojem si ti šefika, i sve znaš.
Ovdje, vani, to nije baš tako očito niti se podrazumijeva.
Htjela si uvijedit, i nisi, i sad što. Sad je nešto očito.

[jennifer_gentle]

Opet banaliziraš.
I ne znam uistinu kome podvaljujš te cosmo okvire. Demagog, nema što.

Ne dosade li ti jedni te isti solilokviji? Čitaš li ti uopće što drugi pišu?

Pitanje je retoričko. Meni se više ne da.

Mayato, želim ti puno sreće. Kako god se situaciju razvila. Ne odustaj od svoje sreće jer je ona usko vezana uz sreću tvog djeteta.

[MarijaP]

možemo biti i strpljivi i povući granice. I voljeti i jasno reći kako stvari stoje....

x

Ali oni prijašnji postovi ti baš i nemaju veze s ovim.

I zvocanje nije komunikacija.

[mitovski]

O čemu vi pričate? Da se bori za sebe... dokle trpit... koja su to pitanja kakav je on i hoće li se mijenjati?

Čemu služi onda stupanje u brak? Da se prošeta vjenčanica? Ki vrag?

Nikome nije sinulo da je brak zajednica, da više nisi ni sam, nit se boriš samo za sebe, niti da si preuzeo odgovornost za drugoga.

I nakon jedne godine - odustaneš. Ili tri.

Pa dulje loš auto trpimo od čovjeka.
Ali to se podrazumijeva. Novi auto košta, a novi čovjek je džabe.

Moram priznati da te baš ne razumijem.
Mislim da mayato ovdje nije pitala žene trebam li se ja razvesti...već je sama rekla da više ne može.
Nitko joj ovdje nije rekao da se razvede, niti je itko rekao pusti budalu i bježi.

O čemu ti pričaš? Jedna, tri, pet godina....da je napisala da već 15 godina pokušava spasiti brak imam osjećaj da bi joj ti rekla da proba još barem 15.
Nismo djeca pa da ne znamo što je brak...niti u jednom braku nije sve sjajno i bajno...svi naši brakovi imaju uspona i padova ali kad netko kaže mene moj muž nije nikada volio...možda ipak nešto dublje nije u redu...a ne da je žena zbog trenutne situacije umislila da ju muž nikada nije volio.
I u mom braku ima uspona i padova, više i manje sretnih dana, dana kada mislim da sam najsretnija žena na svijetu i dana kada bih ga najrađe zadavila, a i on mene, ali nikada ne bih rekla da me muž nije nikada volio, a još manje da me ne poštuje i da se prema meni odnosi kao da sam krpa...a mayato je to napisala....i nema mi smisla uopće raspravljati jeli to njeno mišljenje objektivno jer to ne znamo.
Naravno da treba pokušati sve što može da spasi brak, naravno da treba proanalizirati svoje ponašanje i vidjeti koliko ona svemu tome doprinosi ali iz tvojih postova se može iščitati da nikada nije dosta što god napravila i da jedino ako se odluči ostaviti ga može osjećati grižnju savjesti. Eto, to sam ja iz tvojih postova iščitala.

[Smajlich]

Oprostite ali ja sam već pomalo alergična na taj termin 'zvocanja žene mužu', a muževi ne zvocaju? Sad ovdje ispada kako je on jadan i nikakav,a ona se ne trudi da mu pomogne već po cijele dane stoji pored njega i zvoca mu. Zašto je toliko teško reći da su neki problemi i neki odnosi nerješivi i da jednostavno ne ide.

Evo u mojoj najbližoj obitelji muž ima dijagnozu teške depresije i posljedica toga je alkoholizam. Već 30g maltretira ženu i djecu koja su sada već odrasli ljudi. Njegova žena je cijelo vrijeme uz njega, trči za njim, pere mu, kuha mu, ne prigovara, kad je trijezan piju kavicu i razgovaraju najnormalnije. I ona i djeca su se natrpila svega. Ženin život se sveo na posao-kuća, ne skreće s toga puta već 30g. Pokušali su mu pomoći, pokušali su na liječenje, ali on ne želi. Žena je propala, život joj je nikakav i postala je njegov rob i uništena je i psihički i fizički. O posljedicama koje imaju djeca neću niti govoriti. I ona se još uvijek nada da će se nešto promijeniti.
E sada dali joj treba čestitati i reći svaka čast jer se borite za svoj brak i svoga muža ali nauštrb svojeg zdravlja i svoje djece.

Ne treba joj čestitati, jer brak jest "i u dobru i u zlu", ali ovo je očito "u zlu" i to posebno za njeno zdravlje i djecu.
Situacija kod mayato nije nešto što traje kratko vrijeme, 7 godina je dovoljno vremena za promjene: a on nije poduzeo ništa. Što god odlučila, želim ti svu sreću

[Svimbalo]

Hahahahahaha, u mojoj glavi živi crtić s Ifi u glavnoj ulozi

Neeeeee, nije moja glava ta u kojoj se odvija paralelna realnost

[mitovski]

Ja ne bih potpisala niti razvod čim muž nije princ iz bajke, ali ne bih bome ni kao ta gospođa.
Nema sredine, jel?
Ili si girlo djevojka, samostalna i ne daš se zafrkavati, odmah pakiraš kofere (ili živiš iz kofera da te ne bi tko gnjavio više od jedne rečenice) ili se moramo dati vući kao šlape?

Ne može gospođa povući granice, zacrtati očekivanja, i biti strpljiva, i graditi malo vlastiti život, dati čovjeku da razmisli na miru?
Možda može skuhati ručak, i ostaviti ga gospodinu bez da trči za njim, pa jeo jeo, nije jeo, nije jeo?
Možda možemo biti i strpljivi i povući granice. I voljeti i jasno reći kako stvari stoje....
Nije valjda da živimo u binarnom sustavu?

Jaooo Ifi, a ja sam mislila da svi moraju imati princa iz bajke...mislila sam kad ja imam princa iz bajke da ga imaju svi.
Ali tko smo mi da mayato kažemo gdje su te granice...uostalom moje, tvoje i njene granice nisu iste. Možda su njezine granice davno prijeđene, nekako nisam stekla dojam da se došla pojadati kako nakon jedne bezazlene svađe želi rastavu.
Na temu sam došla napisati kako mislim da život pod istim krovom nakon rastave nije baš najbolja stvar iako ne i nemoguća a na kraju raspravljamo o tome treba li se žena razvesti ili ne a da nas to nije niti pitala a niti imamo pravo o tome govoriti.
Nikada niti jednoj svojoj prijateljici nisam rekla razvedi se ili rastani se...uvijek sam ih saslušala...bila podrška ali to je bilo nešto što su one morale same odlučiti.

[Tashunica]

valjda žena zna kako joj je u životu.
valjda zna da ima čovjeka koji tri godine leži na trosjedu i vrti po daljinskom.
i vjerojatno zna da isti taj čovjek prstom ne mrdne za nju i dijete.
da je htio, mogao je u te tri godine pokazati malo zanimanja, ali ne sada je ona ta koja se proziva, a on jadan depresivan.
dajte žene pokušajte se staviti u situaciju da imate tako nešto u svom domu, bi li isto govorile?!

mayato želim ti svu sreću šta god odlučila

[MarijaP]

Mayato, patim od nesanice vec jedno vrijeme pa sam se uzivjela u raspravu u kasne nocne sate i nikako nisam smjela odabrati tvoju temu za to. Ispricavam se!

Zelim ti da nadjes rjesenje koje ce biti najbolje za vas.

Ako je tm dobio kucu darovnim ugovorom, nisam sigurna da li ti imas pravo na dio.
Alimentaciju mogu i baka i deda isplacivati ako je otac nezaposlen. Ne znam proceduru.
Najbolje je da odes do czss i raspitas se kakva su ti prava.
Pokusaj i na gruntovnici saznati detalje oko toga na koga je kuca upisana. Mozda nisu rijesili sve papire. To moze svaka fizicka osoba.

Jos jednom se ispricavam za prepucavanje na ovako teskoj temi.

[Kosjenka]

.

Ne odustaj od svoje sreće jer je ona usko vezana uz sreću tvog djeteta.

Veliki potpis.
Moja mama je provela 30 godina u lošem braku i osim što smo ja i sestra istraumatizirane tatinim djelima, nebrigom, neodgovornošću itd moram reći da nam je i falila i sretna i zadovoljna mama. Bila je konstantno ne zadovoljna, isfrustrirana lošim brakom(u našem slučaju majmunom koji te vara, minimalno pridonosi financijski u kuću, živi tako da se od njega ne očekuje ništa a on očekuje sve) još pride i radila ko mazga da bi mogla pokrit osnovne životne troškove, da i živjela na katu njegove roditeljske kuće, mjestu gdje nije vladala harmonija, sklad i mir...jednostavno u takvim uvjetima se ne može i djeci dati maksimum i biti uvijek na raspolaganju.
Želim ti svu sreću što god da odlučiš!!!

[MarijaP]

I da, nikako ne bih odmah spominjala razvod obzirom da se ne radi o fizickom zlostavljanju i pukom spasavanju zivoto. Prvo si pripremi teren. Dobro se raspitaj kakva su ti prava.

Ako im prvo kazes, postajes jos ranjivija. Tko zna kako bi njegovi odreagirali. Odi do czss i dobro se raspitaj. Ako je kuca njihova, mozda te imaju pravo zabraniti da tamo zivis. Tko to zna. Obavezno pripremi teren izastiti se!

[RozaGroza]

No dobro, da ne dužim, ja nemam gdje sa djetetom, sve sam uložila u taj stan u njegovoj kući. Moram se nekako pomiriti sa suživotom bez emocija, bez poštovanja, bez ičega, a kako? On se može odseliti dolje starcima, ali da li to može funkcionirati?
Otići neću jer moje dijete to nije zaslužilo, ja sam dijete rastavljenih roditelja i ni pod koju cijenu neću to napraviti svojem djetetu.
Da li je moguće da se naučimo poštivati i dijelimo neki životni put bez svađa, bez suza, bez dreke, bez maltretiranja, a da nastavimo živjeti pod istim krovom?

Jel vi vidite što žena ovdje piše, ona ne želi razvod nit ne želi otići od muža zbog djeteta.

Ja sam dijete rastavljenih roditelja, brak im je bio teža banana od ove, puuuuuuuuuno teža. Moji su se rastavili nakon 22 godine braka and guess what, od onda im je još gore. Život im se raspao, nikad nikog jedno poslje drugog nisu imali, jednostavno jedno bez drugog nisu znali funkcionirati. Sestra i ja, koje smo bile presretne zbog razvoda jer je zajednički život bio zaista mučan, sad 20 godina nakon često rečemo da koji su se vrag rastavljali, jer koliko god im je bilo grozno djelovali su sretniji i kompletniji tada nego sad. Al ajde sa tim sam OT jer ko zna kakve tko ima razloge.

[RozaGroza]

Samo ne razumijem Mayato jel ne želiš otići jer nemaš gdje ili zbog djeteta?

[Trina]

Ifigenija, koji put pomislim da se zahebavaš i provociraš svojim postovima jer mi se čini nevjeraojatno da žena u 21. stoljeću razmišlja na ovakav način. Ili, što bih ipak pomislila prije, da imaš dobar brak pa je lako prosipati pamet svima oko sebe.

Da moj muž nekoliko godina ne radi i dane provodi prebacujući se s jedne na drugu stranu kauča, ja nebi otvarala temu na forumu nego bi ostavila smeće i eventualno raspravila s vama o tome kako muškarci znaju biti đubrad. Ako nešto ne volim to su lijenčine i gotovani. A to je njen muž. Čovjek, ako ima volje raditi i zara
ivati, on ćže raditi i zarađivati. Naći će način. hebate, moj muž radi svoj redovan posao i još petnaest sa strane. I stigne biti s nama, stigne mi biti ljubavnik, prijatelj, ćaća svojoj dici. U dobru i zlu. Nego kako. Ali daj ti stari pridonesi nekog k..ca u kuću, donesi pare i omogući da tvoja djeca koju si napravio žive kako treba. A ne češkati jaja u kući čitav dan i pričati o dobru i zlu. Fuj.


Draga moja autorice, zaboravila sam nick a neda mi se tražiti, dajem ti potpunu podršku i smatram da razvodom možeš samo dobiti, ništa nećeš izgubiti. samo se potrudi da ti dijete ima dobar odnos s ocem kasnije, koliko to uopće je na tebi, a sve ovo ostalo ćeš znati riješiti jer si sposobna i vrijedna.

[lore]

Jako mi se svidjela ova jenniferina recenica: Ne odustaj od svoje sreće jer je ona usko vezana uz sreću tvog djeteta. Prije svega ti sebi moras biti na prvom mjestu, sama najbolje znas kako se osjecas, da li stvarima ima pomoci ili nema.

Ne znam, ja nekako mislim da smo svi mi odrasle osobe i prije svega bi trebali biti odgovorni. I ne mora razvod biti grozna stvar, ako se roditelji koji su zreli ljudi razidju i misle na najbolji interes svog djeteta znati ce uspostaviti ok odnos i vidjati dijete provodeci kvalitetno vrijeme s njim zasebno sto moze biti puno bolje nego zivot u nezdravoj zajednici. Mozda zivim u iluziji ali uvjerena sam milijun posto da da se mm-u i meni desi razvod da bi to shendlali normalno i imali prijateljski odnos zbog djeteta. Da te utjesim, djeca se ne zale samo na roditelje koji su se rastali, znam dvoje frendova koji su mi hrpu puta rekli da im nije bio normalan odnos roditelja i da bi bilo puno bolje da su se rastali. Predbacuju im sto nisul. Djeca zele sretnu obitelj a ne roditelje skupa pod bilo koju cijenu. Na vama je vidjeti da li to mozete ili ne mozete postici. Da se razumijemo, ne nagovaram curu na razvod vec na rjesavanje problema.

[babyboys]

ok, sad ste iznijele sve što mayato treba napraviti da spasi brak.

a što treba napraviti ta ljenčina na njezinom kauču? za njega ste samo opravdanja i razumjevanje našle.

on je očito nezaposlen svojom voljom, a ne spletom oklnosti. jha jako dobro znam kako je to biti doma ndugo i osjećati se kao niškoristi jer ne radiš, ali niti iz jedne riječi koju je mayato napisala se ne da isčitati da se on tako osjeća, čak dapače, njemu situacija paše.

zašto bi se ona trebala savjetovati, analizirati i čitati knjige o djeci rastavljenih roditelja? a on? nek leži i dalje na kauču i čeka da se ona rekuperira. pa će onda biti kao, sretni.

duguje djetetu? djetetu duguje biti sretna, pa da i to dijete bude sretno i odraste u sretnu osobu. oivako bi moglo odrasti u kopiju svog oca, jer će učiti da je takvo ponašanje prihvatljivo, jer će uvijek biti nekoga ko će se pobrinuti za njega, a da ne mora prstom mrdnuti.

oni nisu mlasd par, napisala je da su 7 godina hodali i 5 u braku, a da ju nikad nije volio. malo puno, previše - nije bitno, nitko ne zaslužuje odnos kakva ona opisuje.

godina i pol 24 sata skupa bi svakog dovela do ludila, ali koliko sam shvatila, ni prije nije bilo bolje.

mayato, zbog djeteta trebaš biti sigurna u odluke koje doneseš, bez žaljenja i šbbkbb.
stavi na papir sve pluseve i minuse scenarija da odeš, razmisli o nopciji da sa djetetom odeš na neko vrijeme kod neke prijateljice/prijatelja /rodbine živjeti za neku manju naknadu, barem dok ne prođe porodiljni. em ti je jeftinije, em ne bi bila sama i imala bi vremena da se navikneš na novu situaciju.

i još nešto, tvoje dijete sa svojim ocem će graditi odnos neovisan o tebi i tome gdje živite, a ovisan o obostranoj volji i želji. rekjla si da je divan otac. to se ne bi smjelo i ja vjerujem da se neće promjeniti ako vas dvoje promjenite adresu.

[babyboys]

dok sam ja sve natipkala i u međuvremenu djeci dala doručak, napisano je još svašta i dosta toga što sam htjela reći...

[puntica]

Hahahahahaha, u mojoj glavi živi crtić s Ifi u glavnoj ulozi

Neeeeee, nije moja glava ta u kojoj se odvija paralelna realnost

[Optimist]

Super. Sad se ženu koja se odlučila razvesti od muža koji već par godina ne radi, nema namjeru naći posao, besposličari, ne zadovoljava je emotivno niti po bilo kojim segmentima, ne želi ići na savjetovanje i očito je iscrpljuje proglašava sebičnom.

Sad mu se lijepe i dijagnoze. Baš me zanima, da čujete priču o muškarcu koji konstantno vara ženu i nema namjeru prestati (ili da obrnemo situaciju - žena vara muža- budući da primjećujem određenu dozu mizoginije u određenim postovima) da li biste prvo pomislili : Pa, hej, vjerojatno je ovisna o seksu! Jadna! Sirota! Treba joj pomoći, jer najlakše je pobjeći!

Ifigenija, evo nešto i za tebe i tvoje uvredljive konstatacije da su ljudi koji se razvedu u drugim brakovima još gori. Ja i moj muž smo baš sretni. Baš nam je lijepo, znaš. A ja sam mu druga žena. Druga. Od prve se razveo. Razveo.
I moja mama se razvela, znaš. To joj je najbolja odluka koju je donijela u životu i jako sam joj zahvalna na tome. Time mi je osigurala sretnije i stabilnije djetinjstvo.


I poruka za autoricu topica: Ne, nisi sebična ako malo obratiš pažnju i na svoje potrebe. Pa nisi ni ti zadnja rupa na svirali.

Potpisujem!!!

I nisu uvijek obje strane krive, to je totalna glupost. Žao mi je kad žene pokušavaju svaliti dio krivice na sebe (u pričama gdje je to irealno), jer na taj način misle da će uspjeti nešto promijeniti ako promijene sebe. I samo produbljuju očaj i ruše ionako narušeno samopouzdanje i samopoštovanje.

Koliko se sjećam (ne da mi se vraćati na post), mayato je napisala da je i ona kriva zbog svog kvocanja, prigovaranja...zaboga miloga, u ovoj priči to je kriva terminologija. Kvocanje znači da na svaku sitnicu prigovaraš, da ti ništa nije dovoljno dobro, da si neraspoložena zbog gluposti, bla bla bla...

Mayato, ne poznajem te, ali vođena onim što si napisala, mislim da si dala sve od sebe. I previše. Uložila si ogroman napor, volju i ljubav za spas svog braka. Ti znaš koliko snage imaš - ili za ostanak ili za odlazak. Odluka je tvoja. Razgovaraj s mužem kad posložiš u glavi što točno želiš. Nakon toga, znat ćeš to trebaš napraviti.

Želim ti snagu i vjerujem da ćeš donijeti pravu odluku za sebe i za svoje dijete. Ove postove uzmi samo kao postove žena koje su uz tebe i koje ti daju podršku što god ti napravila.

[Ifigenija]

Jel još netko vidi inkongruenciju u rečenici:
Žena je bila sva nesretna u braku, ali se nije razvela.

Mislite li da onaj koji je nesretan u braku automatski postaje sretan razvodom?

Ja bih prije rekla da su ljudi sretni kad su sretni i gdje su sretni.

I puno sam puta vidjela kako me razvedeni ljudi uvjeravaju da su sada sretni i sve je pet - a nije. Vidiš to po očima, po ponašanju, po odnosu prema drugima. Što će reć - rastao sam se, i sad sam još nesretniji?

Mislim da je dobro prvo postati biti sretan i dobro sam sa sobom, kako god da je, a onda se rastat - ako se i dalje misliš rastajat, što sumnjam. PUno puta te žene koje su kao jako nesretne u braku isto imaju putra na glavi. Znam ja nekoliko takvih, i suosjećala sam dok nisam vidjela neke stvari koje narušavaju sliku on budala, ona svetica.

Npr. lamaću svojim posuđem i srebrninom i lijepim stolnjacima, a ne bi s tim čovjekom provele ni pol sata u onome što on voli. Ali taj čovjek mora i kupovat i slagat i brisat i sve. Kad ih moli da pogledaju tekmu s njim (je, dosadno), one su prepametne i prelijepe da se gnjave time. Pa ima koka koje ne vole da im dođe društvo jer MORAJU onda spremit pečenu patku i sve u srebrnini. Ne može da dođe društvo i jede čips, jer se ona tako ne pokaže idealna domaćica, a ne da joj se to uvijek. Ovo je fakat iz stvarnog života. I kad mi ta mačka kaže da joj je muž mrzovoljan - pa je. I ja bih bila. Ako ne voliš da jedu čips, zatvori se u sobu i gledaj film. Ili ne znam. Ali ne. Njoj je vlastita slika o idealnoj domaćici ispred čovjeka, života, ljudi i slično. Ima i obratnih slika. A kad ti ti ljudi pričaju što im bračni drugovi rade imaš osjećaj da su zlotvori...