-
-
Nisi ugnjavila. I nadam se da ti je malo lakše sad kad si napisala. A bol će još trajati.
I ne slušaj ljude, onaj koji nije doživio gubitak djeteta ne može ni zamisliti.
-
Da..malo mi je lakše...kad sam to podijelila s vama..
Sa malom L.je cijela trudnoća prošla ok samo su me porodili na carski radi pada otkucaja srca a ja sam već bila prenijela i nisam se otvarala..ali ništa strašno,sve je bilo u najboljem redu i dr.subili super,bila sam podnadzorom zadnja 2tj prije poroda..i onda kad samponovno ostala trudna nisam ni mogla zamisliti kakav završetak će imati..
-
mali anđeo
-
Drži se draga i piši jer će ti od toga sigurno biti lakše. S vremenom se oporaviš, ali svoju bebu nikad nećeš preboliti jer je to nemoguće, a oni koji nisu provali vrlo često iz neznanja govore stvari koje nas zabole, provaj ignorirati, vaša bol je vaša, a drugi nek misle šta oće
-
Draga,žao mi je zbog vašeg gubitka.Ali,molim vas,nemojte djevojčici govoriti da je bebu uzeo Bog jer je bio braco,a ona je htjela seku.Ne znam,ali meni zvuči kao da bi joj time mogli poslati krivu poruku.
A ljudi...ljudi ko ljudi...ne misle oni ništa loše...ne znaju šta drugo reći...Znam bolje je da šute,ali vjerovatno osjete potrebu da kažu nešto,da vas utješe,pa onda bubnu...
Ljubite vašu djevojčicu,dobiće ona bracu ili seku,a mali anđeo će paziti na njih.
-
-
angels mom, iskreno mi je žao zbog vašeg gubitka. svašta ćeš sada od drugih čuti, zvučat će ti grozno izjave kojima će vas pokušati utješiti...probaj ih zanemariti, jer će te inače jako boljeti to što ćeš čuti. sve smo to prošle, nažalost. ali nekako vjerujemo da to govore u dobroj namjeri i jer ne znaju bolje.
mi ovdje najbolje razumijemo. iako su nam priče ponešto različite, bol je jednaka. tu smo za tebe. zato nam piši uvijek kad imaš potrebu.
(slažem se sa silkicom oko razloga gubitka bebe koji ste rekli L., oprosti ako time previše zadirem gdje mi nije mjesto)
-
ne zadireš..samo se nadam da razumite da je to bilo prvo što nam je palo na pamet u svom onom šoku..
znam da ljudi imaju dobre namjere..ali na kraju to ispadne nešto što nikako ne želiš čuti..znam da je ovdje svaka priča za sebe i da su druge žene prošle gore nego ja,ali kad čujem od ljudi da je prošlo već dovoljno vrimena da se oporavim naježim se..i da je to samo bia fetus a ne beba poludim!!!
muči me još jedna stvar..moji roditelji i sestra ne spominju naš gubitak..veselili su se jako kad su čuli da sam trudna...kad smo izgubili bebu bili su u šoku..plakali taj dan i od onda to više ne spominju...rekla sam jasno da želim o tome razgovarati ali od njih ništa..pokušala sam s mamom jučer o tome razgovarati..oči su joj se nakupile suza i samo je prominila temu..to me zabolilo..najviše sam od nje očekivala razgovor...
jutros na putu za posa razmišljam o malenom anđeliću,o tome jeli mu lipo tamo gore kod dragog Boga,vozač autobusa mijenja stanicu u na radiu i krene pisma an angel od kelly family..uff..suze su klizile niz obraze..
-
saljem ti jedan
virujem da je i tvojim roditeljima jako tesko zbog tebe. i znam da si od mame sada ocekivala razgovor, ali i njoj je tesko i zao, zbog tebe. i ja sa svojom mamom mogu o svemu pricati, i uvik me lipo saslusa i da savjet. ali jednom mi je rekla, nakon sta sam dosla doma s kiretaze, da me ne moze gledati takvu a da mi ne moze pomoci, i da nikad, ali bas nikad u zivotu nije mislila da ce gledati svoje dite a da mu bas nikako ne moze pomoci.u tom trenutku je meni bilo jako tesko zbog nje same...
a ljudi..ko ljudi... neko ce nesto "bubnit" samo da nesto kaze... netko ce sutit jer misle da je tebi lakse kad se o tome ne prica.. i viruj mi, naviknit ces i na sve te komentare
-
angels mom zao mi je zbog vaseg gubitka
-
-
Kao da čitam sebe
Prošlo je 5 tjedana, a ja još uvijek u sebi prevrćem taj dan, tu nedjelju, taj ponedjeljak, sat u sali, doktore,sestre. Još uvijek razmišljam kako i zašto, što nije valjalo, i još uvijek na tren pomislim kako je sve to samo neki ružan san, uhvatim se za trbuh, pa se trgnem...
Nedaj Bože nikome i nikada.
Drži se samo, i kad god ti je teško dođi k nama..mi smo uvijek ovdje jedna za drugu.
-
-
Drage moje puno vam hvala..najviše radi toga što ne umanjujete moju bol i što ste tako divne i pune razumijevanja..nije me bilo neko vrime jer sam se nekako povukla i bilo je dana kada nisam uopće tila o tome razgovarati ni sa kim već samo plakati i plakati..
jučer mi je sestrina prijateljica rekla da je trudna..jako mi je drago zbog nje,stvarno je..ali u jednom trenutku sam se uhvatila kako razmišljam blago njoj..da sam makar i ja opet trudna..kako je samo sretna..znam da ću ponovno zatrudniti ako Bog da,jako bi to volila,ali se bojim pomisliti na to..MM me ohrabruje i želi dašto prije idemo na drugu bebu ali ja se bojim..bojim se da se ne ponovi...
-
-
-
-
-
angels mom draga polako, to je jako malo vremena! tijelo se brzo oporavi, ali duša ne baš! još će biti puno uspona i padova, ali s vremenom će biti ipak malo drugačije! neće više biti te boli, postojati će samo jedna praznina s kojom jednostavno čovjek nauči nekako živjeti!
-
-
-
-
-
-
-
drage cure, i ja nastojim vjerovati da je bas tako
Bog mi je slao ljude koji su mi svjedocili kad sam sumnjala da sam izmislila neki drugi svijet da mi bude lakse i da ne skrenem skroz, jedna je moja prijateljica na moju sumnju odgovorila 'ja znam da je tako', rekla je to tako da nije ostalo mjesta sumnji, drzalo me to danima na povrsini ... mozda vam sad zazvuci bezveze, al znate ono kad osjetite da ne moze bit nego tako, e tako je meni moja v. zvucala i na tome joj (i Bogu) neizmjerno hvala
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma