zanima me;
koliko nosite svoju djecu i koliko su stara? zagovornik sam nošenja no čisto informativno me zanima.
 |
|||
|
|
|||
nošenje djece
zanima me;
koliko nosite svoju djecu i koliko su stara? zagovornik sam nošenja no čisto informativno me zanima.
Re: nošenje djece
Do 3. mjeseca Vito je bio non-stop na rukama, a i kad je spavao, spavao je na meniSad sa 4 mjeseca (8,5 kg) ja ga stvaaarno ne mogu dugo držati u rukama (max. 40-ak min), ali sad ga se već može staviti na naš krevet da se igra ili u njegova kolica pa ga vozam po kući...hoću reći, ne "zahtijeva" više 24h nošenja
Nosim ga evo skoro 11 mj. Konstanto prvih 8 mj. Sad se i igramo, ali cim mu dosadi igra dize ruke prema meni sto znaci, mama nosi me.Ima deset kilograma i ruke mi odvali.
zara ima 2.5 godine.
i dalje je dosta nosim (puno plešemo dok je ja nosim na rukama, u šetnji je nosim ili na rukama ili u marami, po stanu je često nosim...)
hvala puno žene!
noah će uskoro dvije godine i još se nosimo. hihihi
u zadnje vrijeme sam se svašta naslušala u vezi nošenja;uglavnom već je dovoljno velikkkkiiiiiii... i tako slično.
npr. kad idemo iz vrtića nosim ga i bličamo,bličamo..i nekako smo si blizu, (to ne bi mogli kad bi on hodao i to mi se čini ispravnim) kod šetnja isto tako.
zna on hodati ko kakvi pravi, no kad su tu mamica i tatica zaboravi.....zna se dogoditi da me bole leđa i objasnim mu..i normalno hoda do prvog ugla. znali su me pitati kak ga mogu nositi ;na kaj sam odgovarala;da ga nosim od rođenja i da su mi se postepeno jačali mišići.
uglavnom je i ima negodovanja
zanimalo me dal ima još nekog tko razmišlja na ovaj način
a to je fakat istina!da ga nosim od rođenja i da su mi se postepeno jačali mišići.
pa jesi na AP podforumu ili nisizanimalo me dal ima još nekog tko razmišlja na ovaj način
uglavnom, toliko je maleni broj godina u našem životu kada dijete želi da ga mazimo, ljubimo i nosimo i ja to mislim iskoristiti do kraja. eto, zara ima tek 2.5 godine, a već mi često ljutito kaže :"mamaaaa, daj me nemoj ljubiti!!"
I ja sam nosač - kad god to moja mala (2 god) zaželi. I ne vidim u tome ništa loše. Okolina se valjda već navikla na mene klokana i moj dragocjeni paketić.
ima, ima :Dzanimalo me dal ima još nekog tko razmišlja na ovaj način
samo uživajte
ne znam kak odoljet bebi koliko god stara i koliko god teška bila kad ti podigne rukice i nasmiješi se
ili djetetu.bebibranka prvotno napisa
ne znam kak odoljet bebi koliko god stara i koliko god teška bila kad ti podigne rukice i nasmiješi se
da...
da... ili bebi i djetetu istovremeno
U početku je stalno bio na rukama, spavao na meni (jer je jedino tako spavao dulje od 15 min).
Sada sam ipak malo reducirala dulje nošenje zbog bebe, ali ako traži onda ga uzmem pa sjednemo, ili ga zagrlim na podu pa se valjamo. I nosit ću ga dok god bude tražio.
i mi sa jako puno nosamo, od rođenja.. često spava na meni, puno plešemo isto od samog početka, nosimo se vani... i uživamo..
Curke moje!
Ne bih to vam savjetovala.
Imam dvoje djece. Daniel 6, Andrea 4 godine starosti.
Daniel je bio stalno na rukama, a ostao je dosta ovisan o nama - roditeljima. Noćima ćak uopće ne zaspi u svom krevetu već ga pustimo kod nas. A Andrea koja može to iskoristiti protivi se tome mada je pozove k sebi u krevet.
Moram naglasitii da je Daniel rođen u velikom stresu - gubitak brata, a Andraea to nije prošla u mojoj buši - kako mi to kažemo. Daniela sam bila sretna osjetiti kako se pokreće bar jednom na dan, a Andrea je igrala nogomet u mojoj buši.
Zato, dobro ocjenite jeli to potrebno, dali ste u kućanstvu sa djedom i bakom, i slično.... To su potencijali koje ne možemo sakriti u njihovim životima!!!![b]
samoborka, misli da to pitanje oko tvog sinčića nije usko i strogo vezano uz to jeste li ga ili niste nosali prečesto po rukama.
on je takav, osjetljiviji od početka, i zahtjeva više pažnje od tvoje kćeri, i prema takvom se treba i primjereno odnositi (kako vidim, tako i radite).
smatram da djetetove potrebe treba slušati kakve god one bile.
ako se hoće nositi, naravno da ću ga nositi, a ako neće, neću.
simple as that.
moram priznati da nisam puno razmisljala o nosenju dok sam bila trudne, iz cistog razloga sto mi se to cini tako normalno.
a onda kad sam rodila, pa upoznala mame koje jos novorodjence ne zele 'nauciti losoj navici nosenja' sam se jako zacudila. neke zene ne dozvoljavaju bakama i rodbini kad dodju da nose njihove bebe da ih ne bi 'krivo^' naucile.
meni je jasno kad zene puno nose dijete, pa ih bole ledja (cak i u marami, klokanici), ruke... pa potraze pomoc ukucana u tome. jasno mi je da kad vise ne mogu - ne mogu!
ali unaprijed odbijati nositi dijete mi je nevjerojatno!
ps. upoznala sam i majku koja je govorila kako se njezino dijete ne voli nositi. nakon boljeg upoznavanja vidjela sam da to nije bila istina... njezina bebe je obozavala kad bi ju ja podigla da ju malo 'izgnjecim'
Filipa sam nosala i uspavljivala na rukama 16 mjeseci, onda se rodila Tamara. Nju sam nosala 2 godine. Bila sam mišićava kao drvosječa. Jedina mi je utjeha bio članak da djeca koja malo spavaju i puno su na rukama da su pametniji od druge djece.
Domagoj voli sam zaspati, svejedno mu je da li ga nosimo ili on leži a mi pored njega pričamo. U strahu smo da će se i to dijete opametiti.
Naravno da nisam mislila na vrijeme nježnosti. Nisam niti "baba roga" pa da ih nisam htjela nositi, već sam u svojoj bilješci razmišljala samo o onom terminu kad sam ostajala sama doma (a bilo je vrlo često) - a obaveze s ručkom i sl. pred nama mamama. Tad nije bilo ukućana pri meni da ih nosaju. Naravno da vrijeme igre i nježnosti ne može se zamijeniti nikako, a i bilo je u odgovarajuće vrijeme.
Ali slušati plač djeteta i miris prigorenog ručka...
ovo je istina, ja sam jos citala da nosena djeca puno prije progovore i osvjedocila se, ja m. prvih sest mjeseci skoro nisam skidala sa sebe i starno je nevjerovatno rano progovorila, a sada je jako napredna u govoru
Jedina mi je utjeha bio članak da djeca koja malo spavaju i puno su na rukama da su pametniji od druge djece.Ajme, onda ja doma imam dva Ajnstajna
obrnuto... citat je moje, a ono iznad sam htjela citirat.
idem sad na dopunsku nastavu....
ma htjela si reci - nisu na mamu
ja brunu nosam po cijele dane i čini mi se da ću još dugo, jer nimalo ne pokazuje želju maknuti se od mene, a napredak u govoru nam je prilično slab. još se nimo makli od mama, tata i pao
Ivka - nisu. Ja volim spavat i spavala bih noci i noci i bar 2 puta dnevno da mogu
ja nosim kad god stignem...ak je mam mogla nosit 9 mjeseci bez pogovora onda ja mogu nosit kad djete hoće
I ne samo to - i presvačiti, i uspavljivati, i maziti, i priče pričati, i hraniti, i igrati se zajedno, i zadaće ispravljati...
pa to je skroz individualno. moji su noseni jednako, mozda je cak jan vise nosen, ali nola govori puno cisce i razgovjetnije.ja brunu nosam po cijele dane i čini mi se da ću još dugo, jer nimalo ne pokazuje želju maknuti se od mene, a napredak u govoru nam je prilično slab. još se nimo makli od mama, tata i pao
Mi smo Mihovila nosili i još ga puno nosimo jer mislim da tako bolje komuniciramo i da smo svi zadovoljniji. U šetnju idemo s maramom jer veći dio šetnje sam prohoda.
ja sam m. nosila konstantno. imali smo maramu i dvije nosiljke stalno u upotrebi.
medjutim kad je pocela puzati i kasnije hodati prestala je biti zainteresirana za nosenje i cak je zavoljela kolica (prije nije htjela u njih). tad mi je taman vec postala i jako teska tako da se sve fino poklopilo. onda sam je jos neko vrijeme nosila u marami samo u iznimnim situacijama (kad bi ona trazila, a to je uglavnom bilo kad bi bila bolesna i sl.).
sad ima 21 mj. i ne sjecam se kad sam je stavila u maramu. naravno jos uvijek je nosim na rukama kad trazi ali to stvarno vise nije cesto. malo kad se probudi, kad je pospana. cak i po vani ima sve vise kondicije za hodanje pa nam setnje sve rijedje zavrse nosenjem.
nosila sam ju koliko god je htjela. kad su mi leđa pucala - znala sam ju zamoliti da malo hoda
ja sam definitivno za to da se dijete nosi ako ono to traži, bez obzira u kojoj dobi. ne znam za istraživanja - ali i dan danas pamtim kad sam ju nosila, i kad me podragala po licu i rekla: daaaaga mama.....
moji se obicno hoce nositi ujutro od stana do auta i onda kad ih dignem oboje cesto cujem tatica moj.
kad to cujes nije ti problem nositi ih na kraj svijeta.
od rodjenja naseg malenog mm i ja sveudilj ga imamo na rukama.Eli ce uskoro navrsiti 9 mjeseci i sada on vec voli si sjesti pa se sam zaigra no cim idem iz sobe uzimam ga k sebi i skupa sve radimo.Nosim ga u marami...I kao i vecina majki sam se naslusala od starijih (moja mama i ostali)kako mi to nije dobro toliko ga nosati/uh pa razmazit ce ti se/joj a kak ces kasnije kad bude tezi..
a kad se umorimo,legnemo si na krevet i mazimo se,dok nas ne prodje..
SAmo malo ću skrenuti s teme. Kao što sam već bila rekla prvo dvoje djece sam stalno nosala ("pametnjakoviće"), ali Domagoj je sasvim drugačija beba. On je mirniji, ne plače puno i dovoljno je da ga se pomiluje, da se s njim stalno priča, doda zvečkicu i da smo mu u vidokrugu i ponekad da ga se nosi.
Od neki dan sam povezala njegovu nervozu i nosanjem :shock: . Naime, dan za danom su nam bake i uzimale su ga na ruke čim bi otvorio oči, a on je bio dobar za to vrijeme. Problem je nastao kad bi one otišle. Bio bi uznemiren toliko da nije s mirom mogao sisati, pa bi onda napol gladan stalno cendrao, a to cendranje bi se na kraju pretvorilo u deračinu. Ne bi pomoglo ni moje nosanje, ni pjevušenje, ni cupkanje...
Moram naglasiti da nisam ni pobornik ni protivnik nosenja beba, ja samo volim razumjeti njihove potrebe i udovoljiti im. A ovo ponašanje ne razumijem
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom