Mojca prvotno napisa
Upravo to!
Dok sam bila u Feldbachu u dane pred porod, a posebno kad sam službeno bila zaprimljena u bolnicu, svi se ponašali upravo ovako.
U jednom trenutku za vrijeme ctg-a sam se rasplakala, došla je primalja, pitala zašto plačem, rekoh da je je strah. Sjela na krevet, (a ja sam se, sjetila priča iz hr rodilišta i bila spremna na pranje mozga i uvrede), a ona me primila za ruku i nježno rekla: pa normalno da vas je strah, pa koju majku nije. Nakon toga nastavila je s toplim riječima ohrabrenja i bodernja, nasmijavala me, ponijela se ko pravi psihoterapeut, da sam ma kraju kroz smijeh i olakšanje plakala od ganuća koliko je žena divna. U tom prenutku sam mislila kako imam sreće jer sam naletjela baš na nju, a onda smo shvatili da je to "standard". Svaka sljedeća bila je jednako ili više pažljiva. Lječnici isto.
Ne znam zašto je našim primaljama i lječnicima (većinom) tako teško pokazati mrvu ljudskosti... a svatko od njih u u sebi nosi. Tek malo truda je potrebno.
Odgovori s citatom
Ne. Ali tvoji postovi su mi malo onako - nadrkani. Ne znam jel to kod tebe u globalu ili samo ovako lokalno. Ne poznajem te, kao ni ti mene, pa ne mogu ocijeniti. Inače si mi jako simpatična i volim tvoje postove čitati. 
. Ja šutke trpim, sve podnosim, glasa ne ispuštam. No, takve puno gore prođu u rodilištu jer to se ne cijeni, taman je osoblju dobro, ne ometaš ih u rutini.
Potpis k'o kuća na tvoj post u cjelosti.
. ako ništa drugo, mogu te zakačit stažisti i studenti koji moraju hebemu vraga i vidjet negdje taj porod.
) ili ako su intervencije bile bezrazlozne i neopravdane, uvijek kazem da to treba staviti na papir i poslati prituzbu svim nadleznima. sto objektivnije, po mogucnosti s imenima svih aktera, bez ulaganja emocija, jasno i detaljno. neki ce reci da to nece znaciti nista, ali papir po papir, ako se slaze jedan na drugi, postaje bitan. i papir traje. ovo sto se zalimo po forumima i kavama nece promijeniti nista. 
