Tražim primjere bolničkog poroda kao nasilja nad ženama

[rahela]

nisam i ne mogu pisati pismo pritužbe, jer sam, pazi ironije, došla roditi "preko veze",
tj. bila sam od dr.xy koja uopće nema veze sa ginekologijom (ali je radila u toj bolnici) i samo im je javljeno da sam "ja njena"
ta "veza" mi očito nije značila ništa, jer jedino što sam tražila mi je odbijeno (to sam zaboravila napisati u 1. postu), a tražila sam da mi 2 šava zašije doktorica, a ne specijalizantica, jer je ova to prvi put radila i pokušavala je biti nježna, a samo je produžavala agoniju jer nije bila brza (al ajde, "pa trebaju i specijalizanti nekako naučiti posao", jel da?)
i usput, nije bilo koverti, viskija, čokolada i bombonijera ni za koga

[Canaj]

drage žene- sve pratim i moram reći da mi se sviđa ova ideja "dani pohvala" - "dani pokuda/kritike" ili sl . s papirnatom i potpisanom pričom.

Al nešt razmišljam o tome na koji bi još način rivendell mogla doprinjeti na temu "primjer bolničkog poroda kao nasilje nad ženama"
Dakle razmišljam jel bi se tema mogla malo proširiti, te također, kao vid "nasilja" sagledati slučajeve koje dođivljavaju žene-medicinske sestre koje rade na odjelu babinjača (ajd, nije baš u porodu, al je vezano za "nakon poroda"). Npr. moje iskustvo je takovo da sam ja kao trudnica bila hospitalizirana više dana, a onda još i kao babinjača. I primijetila sam da te med. sestre ne smiju ništ zucnut, ništa reći (nikakvu informaciju o prošlosti-sadašnjosti-budućnosti). Meni je to "neka vrsta nasilja na radnom mjestu", jer je taj položaj strahotno ponižavajuć za te sestre. Sestre-služavke. Sestre-robinje. Ok ..njima je to posao i ja ne znam kaj točno njihov opis radnog mjesta ukljućuje, al eto nekako želim ukazati i na to da su i te sestre strahovito izmaltretirane i ucjenjene takvim načinom funkciniranja sustava, ali i uvjeta u kojima rade.
Bile su tu i "sestre za dojenje" i izuzev sestre Zile (iz Vinogradske) koja ima neke nadnaravne moći da u ljubavi i brzini i svemu najnaj radi svoj posao, bilo je tu i sestara koje su također "odrađivale" svoja posao, ali s tolikim grčem i mukom - jer ne stižu sve obtrčat, sve odradit..ta traka industrijskog rađanja predstavlja i za njih strahovitu strku i utrku sa vremenom i živcima. Jel je to zato kaj ih radi premalo, tj posao za 4 sestre odrađuju njih dvije, premalo je osoblja za tu "traku" od rađanja? - ubijanje od posla - To sam ja primjetila. A tome nisu krive one- to je sustav koji je postavio preuske okvire i loše uvjete rada. Ja mislim da bi se i te sestre (med osoblje, primalje i ostale) trebale također pobunit - meni i ovdje ima materijala za neki oblik "nasilja". Nasilja na radnom mjestu, zbog uvjeta u kojima se radi ili tak nekaj...dakle to je čisto ludilo tamo...(Ajme svi ćemo poludit ako ovo nastavi ovako).
Samo ne znam kak to još bolje objasnit, nadam se da ćete razumjet ili bar naslutit o čemu pričam.

(priča od Bodo nema veze s ovim, al eto sjetila sam se ove "strane")

[Nena-Jabuka]

Canaj, skroz u redu, dapače, sve je to dio istog ustroja. Samo, njima žene koje dolaze roditi nisu napravile protokol niti ustroj i organizaciju radnih mjesta i zadataka pa to ne mogu ni promijeniti.
Može se vršiti pritisak na šefove koji odlučuju, a ne na sestre.

Mene je baš začudilo da je onaj jedan moj post bio baš tako šokantan, mislim da nije šokantan nikome tko u rodilištu radi, to je jednostavno ustaljeno stanje stvari, njihova svakodnevna rutina: primitak, pregled, uzimanj papira, brijanje, klistir, zajednički WC, zajednička predrađaona, i opet pregledi, i dripovi, i ctg...pa vodenjak, pa roštanje, pa pregled, pa onda trka u boks, svi se strču odjednom i viču -porod, porod, šest glava pred ženom odjednom, navijaju, potežu i tako...tri puta sam bila na Sv.duhu u zadnjih deset godina i svaki put ista scenografija, isti glumci, isti scenarij...

Ima jedna dobra stvar.
Netko je negdje sestre u tom rodilištu uputio da ženama govore "dušo". I to je jako lijepo.
Hvala im na tome.
Meni svaki put u uspomenama iz hladne mašinerije samo odnekud iskrsne lice sestre Goge i njezino "dušo...". Bilo što - okreni se, ili dođi ili nešto, ali sa - dušo.
To me gane. Ne treba čovjeku puno.

[Felix]

nas zdravstveni sustav je trom, rigidan, zastario, netransparentan i korumpiran do boli. u takvom sustavu tesko je biti pacijent a tesko je i raditi (iako to nije isprika pojedincima koji se izivljavaju nad pacijentima). tesko se motivirati da radis dobro i od srca, kad ne samo da zbog toga neces dobiti nista, nego mozes i nadrapati od sefa jer iskaces iz prosjeka i rutine.

da bi se stvari popravile i za pacijente i za osoblje, treba krenuti iz srca problema, tj. renovirati sustav prema modernijim uzorima. mozda jednog dana dobijemo normalnog ministra zdravstva koji ce se pozabaviti i takvim stvarima, za razliku od dosadasnjih.

[zmaj]

razumijem da je sustav takav kakav je
al ne razumijem da je lakše biti neljubazan neg ljubazan.. i da će tom neljubaznošću sve ispast dobro, jer neće, ne može...

[Rivendell]

Sjećam se razgovora s mamom moje prijateljice, kad sam otkrila da sam trudna. Tek sam počela malo čeprkati po internetu i nisam puno znala o svemu skupa. Pričala je kako izgleda porod i rekla kako je najvažnije da rodilja surađuje s liječnicima i sluša sve što joj govore, kako da diše, kada da tiska. Kako ima nekih glupih žena koje se protive, ne slušaju, viču i samo otežavaju sebi i osoblju. Kao najveću sreću navela je kristelerov zahvat liječnik točno zna kada to treba učiniti, on samo u času kad treba naglo stisne trbuh i za čas beba izleti van!
Definitivno treba educirati rodilje.

Kad ovako nešto pročita uvijek se sjetim ove scene http://www.youtube.com/watch?v=NcHdF1eHhgc

"what do i do?" "nothing dear, your not Qua-li-fied!"

[Mojca]

Kad ovako nešto pročita uvijek se sjetim ove scene http://www.youtube.com/watch?v=NcHdF1eHhgc

"what do i do?" "nothing dear, your not Qua-li-fied!"

Moja omiljena scena!

[Danci_Krmed]

The Feminist Breeder piše o nečem slično danas...

[zmaj]

The Feminist Breeder piše o nečem slično danas...

svaki put kad pročitam neš u sličnom tonu, dođe mi muka...
ko da sve to sama proživljavam, opet i opet...
baš me boli ta nehumanost, ignorantnost, pokretna traka - štanc, štanc, next!!

[Trina]

Ja ne mogu a da ne napišem iako stvarno nema veze s porodima....Ovo koliko ste vi ogorčene prema med struci, toliko sam ja prema prosvjetarskoj. Ja mislim da su oni najveći uzroci trauma kod djece i odraslih ljudi. U prosvjeti radi toliko idiota, ljudi koji su puno sebe, babuskare kojima je psihologija i pedagogija potpuno strani pojam...fuj. Zapravo, kad malo bolje razmislim, svatko od nas može izdvojiti samo di kojeg dobrog prof koji mu je ostao u lijepom sjećanju. Bilo bi super napraviti dokumentarac na tu temu.

[anchie76]

ajajaj.. stvarno off topic

[Trina]

Ma izbriši, to je bila trenutna inspiracija-a poveznica s temom je: "Traume u životu".

[zmaj]

...koliko ste vi ogorčene prema med struci, ..

ja tu opće ne vidim, ne gledam tako
ne znam zašto bih bila ogorčena prema jednoj takvoj plemenitoj struci kao što je - spašavanje života, izlječenje, ozdravljenje...
i ne vidim kako iznošenje činjeničnih, nali nažalost loših, iskustava može biti ogorčenje prem medicinskoj struci
recimo, činjenično sam ogorčena prema onom predstavniku te struke koji je inzistirao da bez određene pripreme nema moje hospitalizacije
a, nimalo nisam ogorčena prema drugom predstavniku iste struke unutar iste bolnice koji je rekao da sve to nije uopće nužno potrebno..i, izmeđuostalog, omogućio nam vrlo zahvalan inducirani vag. porod (uslijed nake komplikacije)

eto
toliko o ogorčenju prema struci tj prema predstavnicima struke

[NYC]

Oči su mi pune suza.

Moj porod bio je sve osim zamišljenog. Nadala sam se stolčiću, bez dripa, bez epiduralne, bez ili sa minimalnim pucanjem međice, da ću bebu dobit odmah na prsa, da ćemo svi plakati od sreće u najljepšem trnutku našeg života.

Dobila sam - horor. Pukao mi je vodenjak, imala sam slabe trudove, tjerali su me da ležim u predrađaoni, jedva su mi dali loptu, odveli me u rađaonu "jer moraju to ipak požurit, zbog mene, bebe, i osoblja - već dugo traje" - voda pukla u 2h, u 5h zaprimljena, do 15h bila u predrađaoni, u 21h završila na carskom. Jer otvorena sam bila svega 2 CM nakon svega. U rađaoni sam gubila svijest, a trudila sam se bit prisebna.

Cijelo vrijemeu rađaoni BOJALA SAM SE. Za svoje dijete koje osjeća moju muku, jer trpali su mi drip još od predrađaone. Po njihovim riječima to je bila infuzija. MORALA sam potpisati dva papira, nisu mi dali da čitam niti pitam što potpisujem, kad sam ih pitala rekli su da je to za moje i bebino dobro.

Pregledi su bili grozni, prilikom jednog je voda šibnula van, prestrašila samse i povukla noge k sebi a doktor se izderao na mene, KAKO VI MISLITE RODITI?! JA TO MORAM NAPRAVITI ZBOG BEBE!! DOSTA VIŠE!! OPUSTITE SE!! Rekla sam mu.. "Doktore, oprostite, jako me boli pregled, nisam se namjerno odmaknula.."

Cijelo vrijeme sam plakala.

Cijelo vrijeme sam se bojala.

Osjećala sam se poniženo.

Želim imati još djece ali ne znam kako da prođem preko ove traume.

Nakon rođenja mojeg djeteta, nisu odmah uočili da ima malformaciju koja ga je umalo stajala života. Vidjela sam ga tek nakon tjedan dana u dječjoj bolnici. I tamo mi sestra nije dala da ga primim u ruke. Govorile su da dojenje nema smisla. Da je on već naučen na bocu. Ja sam im smetala.

A moje dijete je umalo umrlo od sepse. Jer nisu vidjeli da nije sve u redu s njime.

Ispričavao mi se ginekolog na viziti. "Oprostite gospođo što nismo odmah vidjeli".

Riječko rodilište je za mene kuća strave i užasa. Žao mi je. Očito sam naletila na krivu smjenu.

[Canaj]

Canaj, skroz u redu, dapače, sve je to dio istog ustroja. Samo, njima žene koje dolaze roditi nisu napravile protokol niti ustroj i organizaciju radnih mjesta i zadataka pa to ne mogu ni promijeniti.
Može se vršiti pritisak na šefove koji odlučuju, a ne na sestre.

ma da - riba smrdi od glave i to je to.

[Marsupilami]

Tijekom jednog poroda jedna me od njih tako primila za ruku da mi je šaka bila plava 2 tjedna poslije,a kad sam uspjela ruku iščupat psovala me i vrijeđala i nikada se nije ispričala zbog svojih riječi.Više me to pogodilo i boljelo nego ruka.Taj me događaj i danas uznemiruje jednakim intezitetom kao i prije 12 godina.Jer i osoblje ima osjećaje i može ga se povrijedit.

Meni je doktorica spustila stranicu na krevetu s onom ruckom za koju se primis kada tiskas da bi sjela pored mene na krevet kako bi mi mogla naleci na trbuh.
Kada je trebalo tiskati s jedne strane sam primila rucku a s drugom rukom sam uhvatila nju za bubreg i krvnicki stisnula.
Iskreno se nadam da me i dan danas pamti nakon 11 godina jer do situacije koja je dovela do toga da mi MORA naleci na trbuh da uz pomoc vacuma izvuku moje dijete uz pripomoc epiziotomije nakon koje sam imala 42 sava (sto unutarnja sto vanjska) nije ni trebalo doci da je "cijenjena" doktorica prihvatila misljenje svoje dvoje kolega koji su rekli da bolje da idem na carski, ali eto ona starija i strucnija od njih.
Nije uvazila njihovo misljenje, nije uvazila UZV nalaze koji su pokazali da je beba prevelika za mene i da mi je oziljak od prvog carskog zadebljan sto znaci i neelastican.....ona je odlucila da je bolje probati VBAC (naaaravno uz pomoc velike kolicine dripa) pa ako zapne lako me iskasape da zavrse porod.

Oooo da, nadam se da me pamti i dan danasi da ima traume kao i ja

[Marsupilami]

Ne. To što si ti pročitala na internetu je srećom miljama daleko od onoga što znaju doktori. ja se nadam da je tako. Porod boli, Oporavak nakon poroda isto boli. Dojenje također. To što se žena osjeća nemoćno i jadno dok rađa možebiti povezano sa boli, sa činjenicom da rađa. Ja sam rodila četiri puta i meni su babice i doktori objašnjavali svaki svoj postupak. Na sve sam bila upozorena. Ne znam zašto sam ja bila toliko povlaštena a vi niste.

Ovo boldano je bitno.
Ti nemas traume sa svojih poroda jer si u svakom trenutku bila obavjestena o tome sto se radi i sto se planira raditi.
Zasto bi i imala traume zbog toga?
Ali treba shvatiti da nisu svi imali tu srecu s doktorima i babicama kao i ti i trebala bi biti zahvalna sto je tako jer si stvarno imala srecu.
Zasto si ti imala srecu a mnoge nisu? Tko zna, probaj odigrati loto, mozda je to nesto sto te prati stalno

Ja mogu podnjeti puno, naucila sam tokom zivota da je neke ljude i njihove postupke bolje ignorirati nego k srcu uzimati, imam jako visok prag boli i isto cu se prije odluciti roditi nego ici zubaru ali svejedno su mi prva dva poroda ostavila gorak okus u ustima.
Definitivno mi to nisu dva ljepsa dana u zivotu, a trebala su biti

[bubimira]

NYC uf, bilo je teško čitati tvoju priču. Baš mi je žao!

[Nena-Jabuka]

NYC, zbilja strašno.
Je li dijete sada dobro?

[babyblue]

NYC, prestrašno

Što reče jedna meni draga forumašica, dok sam čitala tvoj post, kao da sam i sama to sve opet doživjela. Sve vrijeme sam imala stisnute zube i disala sam na nos, potpuno nesvjesno. Znam kako ti je bilo. Iživljavanje nad mojim djetetom (s kojim je, srećom, ipak bilo sve u redu) sam također prošla.

Ipak... Znaš što je meni pomoglo da se 6 godina nakon mojeg traumatičnog iskustva suočim ponovo sa odlaskom u rodilište? Govorila sam sama sebi: "Isto ili gore nego što ti je bilo ti ne može opet biti." (Pri tome sam podrazumijevala da će s bebom biti sve u redu. Prehrabro.) I naletjela sam opet na bezobrazne i bahate, i to u VŽ rodilištu. Niti da sam ih svijećom tražila. Ali, ni približno onolika količina užasa se nije ponovo dogodila. Kažu, Bog ti da nositi križ koliki možeš podnijeti.

Od srca ti želim da ti idući porod, ukoliko se odlučiš na njega, bude prekrasan.

Oprostite ostali na off-u, ovaj post bih najradije bila poslala kao privatnu poruku, ali ne mogu jer je NYC nova članica.

[Canaj]

NYC - ajme promaklo mi je do sad, evo: malo virualne utjehe od mene

babyblue - jel mogu pitat kad si bila to u vž-u?

[babyblue]

26.8.2010. došla, rodila, otišla, sve u istom danu

[NYC]

Hvala na lijepim rijecima, a babyblue - tvoja poruka mi je dala novi pogled na situaciju - tesko da moze opet onako biti. Moja beba ce biti dobro, zahvalna sam sto je ziv.. Lijepo napreduje al cekaju ga dvije operacije. Bit ce dobro, mora biti

U rodilistu sam bila u sobi s jos jednom zenom teske sudbine. Spojili su nas jer nismo imale bebe uz nas. Nikakvu psiholosku potporu osim od jedne sestre nismo dobile. Ona nas je jednom obisla i pitala kako smo. Inace se znalo desit da nam ne dodju cijeli dan. Udje vizita i pita kako sam, ja kazem lose, a oni "A bit ce bolje, do vidjenja". Nisam ocekivala da ce me tjesit al bar ds su rekli nekom strucnom da nas obidje.. Osjecam da sam silovana psihicki i fizicki, ali izaci cu jaca - kao i sve zene koje su bile u slicnoj situaciji. Voljela bih vidjeti jednog dana ovaj dokumentarac.

[Rivendell]

Hvala svima na pomoći, pojavilo se tu još dosta tema koje bi se mogle obraditi. Na žalost nikako da nađemo pravog sugovornika, pa ako netko želi napraviti korak dalje i u kameru reći što se događalo neka se javi. Obećavam najveću moguću razinu etičnosti i garantiram autorizaciju na cijeli projekt. Što će reći da ništa neće ići van bez blagoslova osobe koju snimamo.

[Rivendell]

...svi junaci mukom zamukoše.

[blackberry]

poslala sam ti pp

[Kikica1]

... kad procitas da je glavni ginekolog izjavio "ajmo svim debelima drip da dodemo doma na rucak", onda to vise i nije bas za neku raspravu, nego za sankcije. kojih nema

Frendica mi je to cula na svoje usi kad je radjala, istina ima vec ohoho vremena od tada ali se toga jako dobro sjeca, sama kaze da su ih "isprogramirali" i da su radjale doslovce jedna za drugom. Kod njih nije bio rucak nego smjena.
Prijateljica mi je rodila proslo ljeto, slucajno se trefilo da je na zadnjoj kontroli prije poroda bila kod iste doktorice koja joj je bila na porodu i tada se govorilo da kada nece biti problem. Na porodu sasvim druga prica, po meni je to bas bilo dokazivanje moci - inzistiranje na dripu i to jos "izjave tipa sad cete biti u predradjaoni Xsati na dripu" iako je cura imala svoje trudove, babica koja ju je svo vrijeme obeshrabrivala, prijetnje da se ne smije pokakati (ok to je donekle razumljivo al kad ti kazu da tiskas kao da kakas mislim da ne mozes bas pri izgonu kontolirati sta gdje izlazi). Ok, frendici je nakon nekog vremena bilo dosta pa je potpisala da sve ide na njenu odgovornost i na kraju je dosla do kade i inzistirala da joj ukinu drip, svejedno je rodila za 2-3h.ž
Znam isto i za zenu kojoj nisu dali piti vode jer prima infuziju pa ne moze biti zedna...kaze da je ustala, otisla i sama popila vode uz opce negodovanje i nakon toga rodila.
Sad je li to dokazivanje moci ili ne, ne znam ali mislim da bi doktori mogli biti malo humaniji i poslusati rodilju. Ima izuzetaka, daleko od toga ali vecina ce zenu rutinski prikopcati na drip, vezati na ctg na lijevi bok i ne dati da se pomakne a kamoli ustane i proseta, o epiziotomiji da ne govorimo - a za sve kazu da je za dobrobit djeteta. Vecina zena ce to prihvatiti u tisini jer vjeruje doktoru i ne zeli ugroziti dijete, jer ne zeli ulaziti u sukob i slicno a sad, neke ce to dozivjeti kao nasilje nad sobom dok ce druge smatrati da je to "normalno" i zaboraviti.

[Danci_Krmed]

Rivandell kako ide snimanje?

Naisla sam na ovo Cruelty in Maternity Wards: The Journal of Perinatal Education

mozda ti bude od pomoci

[enchi]

Moj je prvi porod bio svojevrsno nasilje u smislu da sam bila vezena ctgom, dripom, bez vode i hrane od 8-22 sata, dok sam u istoj bolnici (3 i pol godine kasnije) od 12-19 sati i ručala i pila i šetala do samog kraja poroda. Nakon prvog poroda nisam znala za bolje pa sam mislila da je valjda to tako trebalo biti, no sada znam da je bilo nepotrebno čak nehumano. Napominjem da su obje trudnoće bile uredne, nikakve komplikacije, niti hitnosti.

[Rivendell]

Gotov! Nisam ga još pogledala u komadu, ali smo u principu zadovoljni. Ako budem u mogućnosti stavim link. Hvala svima!

[Fish]

Ovo koliko ste vi ogorčene prema med struci...

Nitko ovdje nije ogorčen prema struci, nego prema izostanku struke tj. stručnog postupanja i humanog ophođenja u jako važnom i osjetljivom poslu. I ja sam iskusila pogrešne intervencije i njihove posljedice za mene i dijete tijekom prvog poroda. I dobila usmeno potvrdu liječničke pogreške i zaključak da sam trebala dobiti protuotrov na rutinski dan preparat. Nigdje ništa napismeno, niti je itko bio odgovoran. Ali meni se neda pisati o tome, mislim da je svrha mog lošeg iskustva zasad ostvarena time što su mi kasniji porodi bili super. Za neku opću svrhu još uvijek to u meni nije sazrijelo. Međutim, Trina, bezveze mi je da pričaš da je tebi to sve o.k. i da se podrazumijeva da treba biti bolno, a na zadnjem porodu si tražila epiduralnu. To nije dosljedno od tebe (a simpa si mi skroz inače kolko sam vidjela to malo što virnem na forum...).

[Monchou]

Trenutno se u Rodi nastojimo dodatno baviti pitanjem nasilja pri porodu (uskoro ćete moći naći više informacija na portalu i forumu) pa bismo molile da se još malo prisjetite svojih poroda i opišete nam svoja negativna iskustva ako ste ih imale. Dolaze u obzir primjeri nasilnog ponašanja, uvrede od strane osoblja, ponašanje koje nije primjereno prema odrasloj osobi (omalovažavanje, tepanje...) sve što vas je smetalo.

Usto, bilo bi nam od velike pomoći da opišete kako ste se pritom osjećale i kako je to dugoročno djelovalo na vas.

Naravno, nadamo se da je većina žena imala sretne porode i da će ružnih iskustava biti sve manje... Ako ne želite javno pisati o nekim traumama, bilo bi mi drago da se javite i na pp. Hvala!

[Ayan]

neprimjeren, nehuman, i nasilan tretman se ne događa samo na porodu i ne bi ga vezala isključivo uz porod. mislim da bi bilo dobro proširiti temu i govoriti o samom načinu na koji se kod nas tretira trudnoća i žena prije poroda, tj. bilo bi zanimljivo čuti priče žena koje su zbog nestručnosti i nehumanosti doktora snosile ili su mogle snositi trajne posljedice još u samoj trudnoći.