Tražim primjere bolničkog poroda kao nasilja nad ženama

[Rivendell]

Radim jedan kratki dokumentarni film na ovu temu pa tražim malu pomoć kod obrane ove teze.

WHO nasilje definira kao: “Namjerno korištenje fizičke snage i moći prijetnjom ili akcijom prema samome sebi, prema drugoj osobi, ili prema grupi ljudi ili čitavoj zajednici, što bi moglo rezultirati ili rezultira ozljedom, smrću, psihološkim posljedicama, nerazvijenošću ili deprivacijom.”

Ako liječnik pri porodu kaže ženi da joj mora npr dati drip ili prokinuti vodenjak inače ugrožava svoje dijete (kao što su meni rekli tvrdeći da se radi o zamućenju plodne vode što se pokazalo kao neistinito, što znam sigurno jer sam tražila drugo mišljenje) ili te režu bez pitanja, po meni je to klasično nasilje korištenjem moći ili prijetnjom... Koje ostavlja i fizičke i psihičke posljedice.

Molila bih one koji se jako zalažu za bolnički porođaj da se suzdrže od komentiranja jer ne želim da ovo bude još jedna od onih tema za i protiv porođaja kod kuće.

Htjela bih komentare onih koji se slažu da je ovo nasilje nad ženama i da napiše zašto to misle i koje je posljedice na njih ostavilo.

Hvala na pomoći.

[RozaGroza]

Ja mislim da je to nasilje nad bebama i ženama. Bolnički porod sa intrevencijama opravdavam onda kad postoje isključive indikacije da je potrebno intervenirati. A također je tu i faktor osvještenosti žrtve - da li smo svjesne kolike smo žrvte, i bolničkog sistema, i doktora i svog neiskustva i ne educiranosti (jer da imam iskustva i kakvog takvog znanja prepoznala bi neke doktorske postupke kao pogrešne npr). Mislim da nas danas sa svih strana bombardiraju da je porod nešto za što ti treba asistencija 3 doktora i 5 babica, drip, rezanje itd. i da bez te asistencije i intervencija ne bi mogle roditi i maltene bi umrle, kao da zaboravljamo da nas je Bog (ili što god već u što vjerujete) napravio savršenima za ispunjenje tog najprirodnijeg zadatka, poroda vlastitog djeteta. Uspješno su nas zatupili i ubili naše prirodne instintke koje smo nekad davno posjedovali kao rasa. Mene iskreno nekad uhvati i tuga i jeza kad vidim u šta smo se mi ljudi pretvorili. Ljeno nam je rađati, ljeno nam je dojiti, ljeno nam je odgajati, ljeno nam je usmjeravati. Za porod imamo doktore i silne intervencije, za dojenje imamo adaptirano, za odgajanje imamo vrtić i školu, za usmjeravanje imamo faks. Mi smo jedva hranitelji svoje djece, i promatrači njihovog rasta u smjeru u kojem to "drugi" žele, jer istinske kontrole nad bilo kojim aspektom svog ili njihovog života, nemamo.

[mitovski]

Nasilje...teška riječ, ali evo mogu reći da sam se ja osjećala da se nadamnom vrši neka vrsta nasilja. Nisu mi htjeli ništa objasniti, čak je liječnik vikao na mene i koristio proste riječi jer sam upitala za postupak (i da pitala sam ljubazno). Osjećala sam se jadno i kao da nisam vlasnik svojeg tijela i kao da moje dijete nije moje nego njihovo. Osjećala sam se omalovažavano jer nisam medicinske struke pa samim time nemam pravo znati ni pitati što se događa. Nekome je ovo nasilje, nekome nije, a netko će reći da sam sigurno sama svojim ponašanjem izazvala ovo iako sam bila ljubazna i pristojna.

[anchie76]

Premjestila sam temu jer ovo nije tema za filozofiranje (i različita mišljenja) nego se traže konkretni primjeri vezano za naslov teme, stoga je boljeda bude na "porodu".

[Peterlin]

Ja nisam svoje porode doživjela nasilnima (tako mi se okrenula karta) ali naišla sam na dosta stvari u zdravstvenom sustavu u širem smislu koje bi se mogle tako okarakterizirati, pa eto - nek je autorici sa srećom ovaj projekt. Stvari će se promijeniti tek kad se ljudi oslobode straha da kažu istinu.

[Cubana]

Ajd promijenite taj naslov.
Jer tražiš određene bolničke porode s elementima nasilja.
Karakteriziranje bolničkog poroda općenito kao nasilje nad ženama jest u najmanju ruku pretjerivanje.

[mitovski]

Da, zaboravih da si pitala za posljedice. Dugo sam vrtila svoj porod u glavi, mučila se pitanjima jeli moglo drugačije, krivila samu sebe zašto nisam reagirala kad me doktor opsovao i vikao, zašto nisam pitala, zašto barem nisam rekla da ne želim dolantin jer sam prije poroda rekla da nema šanse da pristanem na to. I onda sam shvatila zašto, jer su me toliko preplašili i izvršili takav psihički pritisak da sam izgubila sebe i svoje ja. Trebalo mi je jakooo dugo da nađem mir poslije toga.

[anchie76]

Editirala naslov.

[zmaj]

Ljeno nam je rađati, ljeno nam je dojiti, ljeno nam je odgajati, ljeno nam je usmjeravati. Za porod imamo doktore i silne intervencije, za dojenje imamo adaptirano, za odgajanje imamo vrtić i školu, za usmjeravanje imamo faks. Mi smo jedva hranitelji svoje djece, i promatrači njihovog rasta u smjeru u kojem to "drugi" žele, jer istinske kontrole nad bilo kojim aspektom svog ili njihovog života, nemamo.

ovo mi je skroz moćno
i mislim da je u nemalom broju istinito, nažalost
u jednoj stvari, prepoznah se i sama

što se tiče teme
mišljenja sam da se u rodilištima itekako vrši nasilje
sigurno ne nad svima
al se vrši..u nekoj mjeri
verbalno, psihičko, fizičko...

i sama sam doživila takve stvari, al ne samo isključivo vezano uz porod...
al, moj slučaj je kompliciran, pa i odskače...
razmislit ću dal da navedm što..što bi ti moglo biti od koristi...

sretno s dokumentarcem

[blackberry]

potpis na Rozu...ogromni!

može ti moj primjer pomoći? imam priču čitavu o bolničkom porodu tu...ili bi da sažmem u par rečenica?

[mikka]

ja sam se osjecala silovano nakon prvog poroda, i trebalo mi je dugo vremena da to prebolim i dodem sebi.

inace smatram da je epiziotomija uglavnom nepotrebno sakacenje (i na neki nacin dokazivanje moci, odnos skare-vagina ), a za kristelerov zahvat (nalijeganje na trbuh) bi ljude slala u zatvor.

[Sirius Black]

Ja mislim da je to nasilje nad bebama i ženama. Bolnički porod sa intrevencijama opravdavam onda kad postoje isključive indikacije da je potrebno intervenirati.

A tko bi trebao odrediti da li su potrebne intervencije? Jednostavno ne vjerujem da ijedan liječnik namjerno želi nad nekim provoditi "nasilje" samo zato da se iživljava, odnosno da je takvih vrlo malo. Možda se ponekad radi o krivoj procjeni ili prevelikom strahu od mogućih komplikacija jer je medicinsko osoblje odgovorno za život i zdravlje majke i djeteta.
Kako može biti nasilje ako liječnik procijeni da treba dati drip? Ja sam imala prvi porod skoro potpuno prirodan, na stolčiću, skoro bez dripa, bez sredstava protiv bolova,bez rezanja. Na porodu je bila tadašnja predsjednica udruge primalja i doktor koji se zalagao za prirodne porode, smirena atmosfera, muž kao podrška. Međutim, porod je dugo trajao i beba se nije mogla spustiti, sestra je zvala doktora (mislim da su bili slabiji otkucaji bebinog srca) koji je došao i kao da mi se ispričava što ipak moraju dati drip. Valjda je mislio da ću poludjeti jer sam htjela sve prirodno. Ipak je dijete najbitnije i ako doktor kaže da treba drip jer je dijete ugroženo, onda se tu nema kaj raspravljati.

[Sirius Black]

ja sam se osjecala silovano nakon prvog poroda, i trebalo mi je dugo vremena da to prebolim i dodem sebi.

inace smatram da je epiziotomija uglavnom nepotrebno sakacenje (i na neki nacin dokazivanje moci, odnos skare-vagina ), a za kristelerov zahvat (nalijeganje na trbuh) bi ljude slala u zatvor.

Ovo je smiješno, tko kome dokazuje moć? Luda babica sa škarama u ruci koja jedva čeka da žene izreže?

[mikka]

to nitko ne osporava.

ali kad procitas da je glavni ginekolog izjavio "ajmo svim debelima drip da dodemo doma na rucak", onda to vise i nije bas za neku raspravu, nego za sankcije. kojih nema

[mikka]

pa da. jos zalosnije kad to napravi zena zeni, kaj nije?

[Sirius Black]

E to je onda problem hrvatskog zdravstva kaj ima previše žena a premalo kapaciteta i osoblja pa to rješavaju tak da čim prije riješe čim veći broj, pa ispadne nasilno. Dok čujem neke priče osjećam se ko da sam rodila na drugom kraju svijeta

[Rivendell]

to nitko ne osporava.

ali kad procitas da je glavni ginekolog izjavio "ajmo svim debelima drip da dodemo doma na rucak", onda to vise i nije bas za neku raspravu, nego za sankcije. kojih nema

Tako nekako je i meni bilo, iz ambulante zove doktor koji me primio u rađaonu i govori ispred mene, evo ti jedne pa je riješi prije kraja smjene. Naravno, došla gore, odmah bušenje vodenjaka i drip pod izlikom mutne plodne vode jer sam inzistirala da ne želim intervencije pa su me morali valjda nekako uvjeriti... Naravno kad su probušli vodenjak, voda blago žućkasta, nikakvo zamućenje nije bilo u pitanju. Tako sam se jadno osjećala i kad su mi rekli to i kad su mi već probušili da sam bila počela plakati od nemoći, ali sam se brzo sabrala jer nisam htjela sama sebe u startu obeshrabriti.

U rađaoni su mi dali nešto intravenozno, kad sam pitala što doktor me samo ignorirao, okrenuo se i otišao. Kad sam nastavila ispitivati što su mi dali babica je rekla da su mi dali vodu??? Od kada se voda daje intravenozno? Takvo podcjenjivanje i ignoriranje mojih osjećaja i pitanja, kao da ne postojim, kao da sam apsolutno nebitna.

[mitovski]

Ja bih voljela vjerovati da su sve intervencije koje se naprave bile i potrebne, ali kad pričam s prijateljicama i poznanicama malo mi smrdi da niti jedna od njih nije mogla roditi bez dripa i svega ostaloga. Zar baš niti jedna? Izuzimam one koje su se informirale pa same tražile porod bez intervencija.

[Rivendell]

Čitala sam tu na forumu priče nekih žena koje se zbog svega što ima se događalo na prvom porođaju boje drugi puta zatrudniti. O tome kako su se osjećale osakaćene, što naravno nije pridonijelo ni uspješnom povratku u spolni život.

[mitovski]

Takvo podcjenjivanje i ignoriranje mojih osjećaja i pitanja, kao da ne postojim, kao da sam apsolutno nebitna.

Točno ovako sam se ja osjećala. Kao netko koga treba odraditi, netko tko nema mozga ni osjećaja i najgori mi je bio osjećaj kao da moje dijete nije moje nego njihovo, pa oni odlučuju što i kako.
Kako su zdrave trudnice postale bolesne žene?

[mikka]

zato i spominjem moc nad zenama, u trenucima kad su nemocne braniti se. to je najgore krsenje ljudskih prava. jos je gore sto je zenama toliko ispran mozak da vecina njih stvarno misli da ne mogu same roditi.

[Sirius Black]

Možda ne misle da ne mogu same roditi, nego žele sigurnost. Meni je idealan porod u rodilištu s mužem koji mijenja cd-e i primaljom koja zna što i kako treba. Sigurnost i smirenost mi daje liječnička ekipa koja je tu negdje u blizini i doći će čim ih primalja pozove.

[mikka]

kuzim, al ja ipak mislim da vecina zena misli da ne mogu same roditi.

[SikaPika]

potpisujem Rozu
i da, komotno mogu reći da je i ono što su meni radili bilo nasilje, samo, imam visok prag boli pa nisam negog šutnula u glavu (sad kad vrtim film)
kad se samo sjetim kako mi je stažist vrti ruku u onoj stvari, pa nema glavice, pa ne mogu je napipati, nije se spustila..., a ruka samo što mi nije u želucu
onda mi je doktorica dva dana poslije svojim čačkanjem probušila vodenjak što je bilo toliko neugodno, no, ona je komentirala - kako mislite roditi
ma fuj, fuj, fuj
ne bojim se opet biti trudna niti roditi, ali se bojim za njih jer se neće dobro provesti ako me i idući put budu tako maltretirali

i još da napomenem, sestre i doktor u rađaonici su bili super
mislim, on me je nagovorio na drip i nikada neću saznati je li bio u pravu, valjda je - vodenjak mi je probušila koza, Maša se nije spuštala jer joj nije bilo vrijeme..., ne znam, sve u svemu, znam da nije tako trebalo biti

[pomikaki]

potpis na mikku
na RG dodala bih - po mom mišljenju mnoge žene nisu lijene za sve navedeno nego nam naše društvo, mentalitet, od malih nogu nameće taj strah i nesigurnost, većina je nesigurna u sebe i ne vjeruje da to može (roditi, dojiti, odgojiti), pa čeka da ih netko spasi čarobnim štapićem.

Moj porod nije bio prestrašan u usporedbi s mnogim pričama na forumu, ali su mi također intervencije radili bez ikakvog pitanja, moje zamolbe jednostavno nisu uvažavali, kako već žene govore gore - kao da sam sasvim nebitna, i tu sam doživjela poniženje i osjećaj vjerojatno sličan silovanju, premda sam bila svjesna da oni rade ono što su ih učili, da su umorni, da su u noćnoj smjeni... bušenje vodenjaka usprkos protivljenju, što je to ako nije silovanje? Nakon toga rezanje i nalijeganje na trbuh, pucanje međice, dugotrajno šivanje, oporavljanje mjesec i pol uz dijete koje neprestano plače i hoće biti ili na cici ili na rukama po cijeli dan. Sve to bilo je ocijenjeno od strane osoblja kao "školski porod".

[eris]

Rodila sam troje vaginalno. Dva poroda su me porađali(bušili vodenjak, davali drip, sjekli, nalijegali) treći put sam rodila sama. Za mene nasilje nije bilo očigledno toliko dok nisam uspjela dokazati sebi da JA to mogu. Jer sam uvidjela da na prvom porodu nije bilo potrebe da me se pregleda u trudu, da mi se buši vodenjak prije no što su počeli pravi trudovi(mogli su me vratiti kući) da se dere na mene(ubićeš svoje rođeno dijete), da me se siječe toliko bijesno da 15 dana majci prvorotkinji, a tako i drugi put, ni dojenje, ni lijepa i mirisna beba, ni vesela atmosfera u kući, nisu bili ni u kraj uha, od silne boli, nemogućnoti pronalaženja pravog položaja, bolnih odlazaka u Wc,patnje.
Kada sam rodila treće, otišla sam se istuširati nakon 2 sata, lijepo sam sjela na krevet, pojela svoj doručak, podojila bebu, i zspala snom pravednika. Nakon samo 12 sati od poroda sam išla kući, tamo su me dočekali moji najbolji prijatelji i imali smo pravu feštu. To sam bila ista JA, kao i ona od prije 13 i od prije 6 godina. Isti polni organ, slični, ako ne isti porodi, i sve tri puta bolnički uslovi.
Nije možda nasilje najbolja riječ, ali šta reći onda na tu bezobraznost, bezobzirnost, grubost, omalovažavanje, nerazumjevanje, gledanje sa visoka?!

[eris]

Pomikaki, znači ja sam 2 puta rodila školski, treći put sam polagala vanredno. E dabogda nijedna ne rodila školski kao ja, ili ti!

[...ribica]

...netko je rekao da je potrebno....netko da ne..... ali moj porod je bio nasilan ko nista.... ja sam dosla do te tocke pucanja da sam plakala i molila ih da prestanu..... znaci trudovi bole ko sam vrag a on me jos siri rucno.... kida mi vodenjak.... nalijeze na trbuh... epi neizbjezan... a molila sam ih da mi nista od toga ne rade..... plakala....govorila....nepozurujte moju bebicu....doci ce sama..... doktor je bio toliko odvratan prema meni da mi je govorio kakva cu ja to majka biti...psovao je..... a pola toga se ni nesjecam od bolova..... sada imam posljedice...rana mi nije zarasla kako treba,sasili je cisto da se kaze da je zasiveno....o bolovima u rebrima i zelucu necu ni pricati jer sam vec 3 puta na hitnoj bila..... na hitnoj tvrde da je posljedica nalijeganja na trbuh..... psihicke traume sto imam nitko nemoze nadomjestit..... osjecam se ko g****..... i sada kad se sjetim svog poroda jeza me hvata.... zao mi je sto je moja bebica tako morala na ovaj svijet doci..... a oni samo tvrde da je tako moralo biti,a ja znam da nije...... (((((

[petra1807]

Željela bih se uključiti
Primjeri s vaših porođaja su me tek sad nakon 6.5 godina naveli na razmišljanje.Naime,ja sam rodila brzo,za pola sata i kako je sve tako brzo prošlo nikad nisam ni razmišljala o svome porođaju do danas.Naime, probušili su mi vodenjak nitko me nije ni pitao,niti objasnio zašto,priključili su mi drip,bez ikakvog objašnjenja,na kraju mi je urađena užasna epizotomija bez obzira što mi je bebica bila ko mrvica.Nakon poroda sve je s bebicom bilo u redu čak smo sljedeći dan izišle kući
ali ja narednih 20 dana nisam mogla sjediti i trpila sam užasne bolove.Ali bila sam premlada i mislila sam da to tako mora biti.Toliko o mom iskustvu.I osjećam se užasno sada kada znam da je moglo bit drugačije barem što se tiče ovog zadnjeg...
Možda je nasilje pregruba riječ ali ne znam kako bi se to drugačije moglo nazvati...

[Beti3]

Molila bih one koji se jako zalažu za bolnički porođaj da se suzdrže od komentiranja jer ne želim da ovo bude još jedna od onih tema za i protiv porođaja kod kuće.

Znači, nema slušanja "druge strane". Tako se ne radi dokumentarac. Ili samo ja mislim da se tako ne radi?

[anchie76]

Znači, nema slušanja "druge strane". Tako se ne radi dokumentarac. Ili samo ja mislim da se tako ne radi?

Jedno je što ti misliš a drugo što onaj koji je odlučio napraviti dokumentarac. Ti ne možeš znati što će biti točno u dokumentarcu i kako će biti napravljen, možda će biti super a možda i neće, to ćemo sve saznati kad bude gotov i kad ga vidimo. No žena je tražila baš specifične primjere za ovo što joj treba, pa pls suzdržimo se od rasprave i pomozite komentarima ako možete, ako ne možete onda zaobiđite temu i to je to

[Beti3]

[pomikaki]

Nije možda nasilje najbolja riječ, ali šta reći onda na tu bezobraznost, bezobzirnost, grubost, omalovažavanje, nerazumjevanje, gledanje sa visoka?!

Na ovu rečenicu sam htjela odgovoriti... da je usmjereno prema osobi koja stoji na nogama i ne trpi neljudske bolove, moglo bi se nazvati bezobzirnošću i grubošću. Ali kad je usmjereno na ženu koja je u takvom stanju (kako je rekla mikka) da je nemoćna braniti se, i k tome u strahu za život svog djeteta a i svoj, tada je riječ nasilje sasvim na mjestu.

I to samo kad se govori o verbalnom nasilju, da ne spominjem drugo.

Ovo što su tebi rekli, ubit ćeš svoje dijete - koji bi pritisak bio veći? Strašno. Drago mi je da ti je bar treći porod u lijepom sjećanju

[bucka]

na drugom porodu ostalo mi gorak okus u ustima zbog ovog:
nisu mi dali okrenuti se na drugi bok
nisu me pustili na wc (nego sam dobila kahlicu)
drip i epiziotomija bez ikakvog pitanja i objašnjenja
nalijeganje na trbuh
:/

[eris]

Poznajem puno žena koje su pretrpile nasilje na porodima, i opet se odlučile roditi. Ne zato jet to nasilje nije bilo baš tako"veliko" kao što one prikazuju, već zato jer su žene hrabre, i imaju jaku želju za majčinstvom. A opet, imam prijateljicu, koja 10 godina nije smjela roditi, jer je nježna duša, koja je nosila traume sa 1. poroda. I kada je napokon malo potisnula, ostala je trudna, i rodila lijepo jednog malog dječaka. Često kaže(sada ima 39) kako je šteta što je tako prošla na 1. porodu, jer da je znala da može i drugačije, imala bi sigurno jo jedno dijete.
Tako je i kod mene, da sam donosila odluku na iskustvima sa prethodnih poroda, ili mislila da je baš tako moralo biti, ne bih više ni rađala. Sad mi se pravo osladilo, iako je i za mene već pomalo kasno(36)

[Rivendell]

Jedno je što ti misliš a drugo što onaj koji je odlučio napraviti dokumentarac. Ti ne možeš znati što će biti točno u dokumentarcu i kako će biti napravljen, možda će biti super a možda i neće, to ćemo sve saznati kad bude gotov i kad ga vidimo. No žena je tražila baš specifične primjere za ovo što joj treba, pa pls suzdržimo se od rasprave i pomozite komentarima ako možete, ako ne možete onda zaobiđite temu i to je to

Dokumentarac radimo u sklopu radionice FADE IN-a, koja je prije radila DIREKT kojeg su vjerujem svi gledali. Tako da to nije dokumentarac u klasičnom smislu. I ne mora iznositi obje strane, smije donositi zaključke... Znam, pitala, jer mi novinarska etika nije dopuštala drugačije. Ali nije isto raditi novinarsku priču i dokumentarac, pa se, eto smiju iznositi jednostrani zaključci temeljeni da nečijem iskustvu ili mišljenju.

[Beti3]

Jedno je što ti misliš a drugo što onaj koji je odlučio napraviti dokumentarac. Ti ne možeš znati što će biti točno u dokumentarcu i kako će biti napravljen, možda će biti super a možda i neće, to ćemo sve saznati kad bude gotov i kad ga vidimo. No žena je tražila baš specifične primjere za ovo što joj treba, pa pls suzdržimo se od rasprave i pomozite komentarima ako možete, ako ne možete onda zaobiđite temu i to je to

anchie, pobijedila si. Ovdje sam došla zbog Roditelja anđela, i po malo počela pisati.

Pokušavala sam reći da o svemu treba razmišljati, a ne samo kao konj gledati u jednom pravcu. No ovdje nema demokracije. Nema ni mjesta za one koje imaju čime misliti.

Zašto? Meni odgovor ne treba, ali treba tebi.

Sve najbolje ti želim.

[Rivendell]

na drugom porodu ostalo mi gorak okus u ustima zbog ovog:
nisu mi dali okrenuti se na drugi bok
nisu me pustili na wc (nego sam dobila kahlicu)
drip i epiziotomija bez ikakvog pitanja i objašnjenja
nalijeganje na trbuh
:/

Dobro si me podsjetila, meni su tri puta stavili kateter dok sam ležala iako sam se mogla dignuti piškiti. Jednom prije samog izgona, drugi put prije šivanja i treći put nakon šivanja. Nisu me ni pitali. Naravno da me kasnije sve peklo za poluditi i imala sam traume za odlazak na WC, pa sam trpila koliko sam mogla da bi što manje puta išla.

[sirius]

Dokumentarac radimo u sklopu radionice FADE IN-a, koja je prije radila DIREKT kojeg su vjerujem svi gledali. Tako da to nije dokumentarac u klasičnom smislu. I ne mora iznositi obje strane, smije donositi zaključke... Znam, pitala, jer mi novinarska etika nije dopuštala drugačije. Ali nije isto raditi novinarsku priču i dokumentarac, pa se, eto smiju iznositi jednostrani zaključci temeljeni da nečijem iskustvu ili mišljenju.

Meni je to potpuno uredu. Pa ne tvrdi se da je svaki porod i svi postupci na porodu nasilje. Ali ako određeni broj žena osjeća da je njihov porod ili postupci u njemu, njoj ostavljaju loš osjećaj ili osjećaj nepotrebne brutalnosti koja je nasilje , zar je njima potrebno govoriti da nisu u pravu (zato što neka druga žena to nije osjetila).
Pa kad se priča o nasilju nad ženama npr. u braku zar ja moram stalno napominjati sa punim uvjerenjem da nema nasilja u drugim brakovima, ako mene muž ne mlati? I da je sve stavr kuta gledišta?

[sirius]

anchie, pobijedila si. Ovdje sam došla zbog Roditelja anđela, i po malo počela pisati.

Pokušavala sam reći da o svemu treba razmišljati, a ne samo kao konj gledati u jednom pravcu. No ovdje nema demokracije. Nema ni mjesta za one koje imaju čime misliti.

Zašto? Meni odgovor ne treba, ali treba tebi.

Sve najbolje ti želim.

Oprosti Beti što te citiram, ali ovo je iznimno nisko.

Pretpostavljam da želiš reći svim ovim ženama koje se loše osjećaju iz raznoraznih razloga da je to sve u njihovoj (praznoj ) glavi?
Reci mi ga griješim, rado bih pogriješila.

[cvijeta73]

beti, nemoj tako, kad je riječ o dokumentarcu, dovoljno je jedno iskustvo, jedna priča. nije to istraživačko novinarstvo s naslovom - da li je porod u hrvatskim bolnicama nasilje nad ženama.
da je taj naslov, onda bih te podržala.
sirius ima dobru paralelu s nasiljem u braku.

a osobno, imam isto averziju prema temama u kojima u uvodnom postu stoji tko se smije javljati, o čemu mora pisati, a tko mora zaobilaziti topik.

[mitovski]

Molila bih one koji se jako zalažu za bolnički porođaj da se suzdrže od komentiranja jer ne želim da ovo bude još jedna od onih tema za i protiv porođaja kod kuće.

Htjela bih komentare onih koji se slažu da je ovo nasilje nad ženama i da napiše zašto to misle i koje je posljedice na njih ostavilo.

Hvala na pomoći.

Ne znam zašto bi se netko našao uvrijeđen zbog ovoga. Evo žena je sve lijepo objasnila, znači treba joj za potrebe dokumentarca određeno iskustvo i mišljenje i ne vidim u čemu je problem. Pa barem na Rodi ima tema na kojima se može izreći svoj stav i svoje mišljenje, ali u zadnje vrijeme sam primjetila da često ljudima zasmeta jedna riječ ili krivo postavljen zarez pa sam se počela sve manje i manje javljati.

[yellowkitty]

Mislim da je stvar najviše u inertnom i lošem zdr. sistemu, davno postavljenoj bolničkoj hijerarhiji i organizaciji rada u kojoj sve treba biti podređeno "glatkom" funkcioniranju u spomenutom nam sistemu. To nije samo u Hrvatskoj, nije ništa novo i pojam "birth-violence" i "birth rape" postoji odavno.
Od svega mi se čini najjadnije da ne postoje standardi rada pa tako u jednoj te istoj bolnici možete naletit na ekipu koja vam pruži sve što želite, ali i na neku drugu gdje doživite poniženje i sve što niste htjele. Smatram da je određeno nasilje SVAKI RUTINSKI POSTUPAK PRI KOJEM SE OSJEĆATE KAO STVAR KOJU NETKO "RJEŠAVA". Žena koja rađa nikad se ne bi smjela osjećati nepaženo, nevoljeno, prisiljeno na nešto itd.
Teško je ostvariti partnerski odnos sa osobljem koje više desteljeća funkcionira u hijerarhiji kakva je kod nas: ako je bolnički sustav deseterokatnica onda su doktori na katovima 6-10 (ovisno o titulama i šefovskim pozicijama), primalje (sestre) su na katovima 2-5, pomoćno osoblje je na 1. katu, a svi pacijenti se guraju u prizemlju. Plaća im je uvije ista što god da rade, da, oni odgovaraju za pacijente, ali oni pacijenti koji su doživjeli gubitak zdravlja i digli tužbe reći će vam - ma molim vas, pa nitko zaista ne odgovara!

Moguće je bolje proći ako na bilo kojem katu imate vezu ili poznanstvo, te ako naletite na ekipu koja unatoč tome što vas ne poznaje izlazi ususret (tad smo zahvalne i zapanjene, pa kako ste vi dooooobri prema meni )
Ovo mogu promijeniti samo žene koje traže promjene, traže svoj savršeni porod, traže informacije, traže partnerski odnos, traže poštovanje.
Također će dobro doprinjeti promjenama i jedan ovakav dokumentarac

[SikaPika]

anchie, pobijedila si. Ovdje sam došla zbog Roditelja anđela, i po malo počela pisati.

Pokušavala sam reći da o svemu treba razmišljati, a ne samo kao konj gledati u jednom pravcu. No ovdje nema demokracije. Nema ni mjesta za one koje imaju čime misliti.

Zašto? Meni odgovor ne treba, ali treba tebi.

Sve najbolje ti želim.

ne kužim zašto se ti ljutiš
pa nije ovaj topic dokumentarac
Rivendell je tražila iskustva žena koje su imale loša iskustva na porodu i to je to
kakav će biti dokumentarac druga je priča
ne znam kako bi se opravdao čovjek koji kaže ubit ćeš svoje dijete, koji ti okreće glavu kad ga nešto pitaš...
ja kužim da si ti iz te branše i kužim da gledaš s druge strane...
i koliko god su oni oguglali na teškoće žena u porodu, taj se posao kao i svaki posao s ljudima ne smije obavljati kao po traci, a evidentno je da se taj posao tako obavlja
i tome treba stati na kraj
u ime svih onih koje se ne znaju izboriti z asebe

[Sirius Black]

ne znam kako bi se opravdao čovjek koji kaže ubit ćeš svoje dijete

Da si liječnik, i da vidiš da je dijete u mogućoj opasnosti, i rodilju koja zbog svoje tvrdoglavosti ne želi pristati na određene postupke, a nemaš joj vremena držati predavanje u rađaoni i objašnjavati razloge, što bi joj ti rekla?

[mikka]

pa sigurno ne to, patronizirajuci tonom.

ima boljih nacina da kazes zeni da se moze nesto lose dogoditi.

[pomikaki]

SB, to "ubit ćeš svoje dijete" je iz posta koji je pisla eris, između ostalog je spomenula da joj je bušen vodenjak prije nego su krenuli trudovi.
Čak i da je porod morao biti induciran, ne bih rekla da je to opravdano, odnosno da tako ide procedura - prvo bi trebalo potaknuti trudove, pretpostavljam. Ali medicinari neka me isprave ako treba
Dakle ja iz toga vidim da je liječnik doveo njezino dijete u opasnost, a nju u agoniju od bolova, i tjerao je suradnju i pokoravanje prijeteći smrću djeteta. Osim toga su provedeni mnogi užasni i bolni postupci - potraži post pa pročitaj, da ja ne citiram. Mi ćemo na sve pristati kad mislimo da ćemo tako spasiti dijete, ali je istina da bi i tom djetetu bilo bolje kad takvih nasilnih postupaka ne bi bilo.

[babyblue]

Tri poroda - na svakom sam čula to famozno "Bebi nije dobro." Sve tri trudnoće protekle "školski", bez ikakvih problema i bez ikakvih naznaka mogućeg problematičnog poroda.

Prvi put: bebač se spustio u kanal, ali dalje ni čut'. Tu je stajao neko vrijeme, ja nisam osjećala nikakav nagon za tiskanjem, trudovi stali. Babice su mi govorile da tiskam, nije išlo, i onda je jedna od njih rekla smirenim glasom: "N., bebi nije dobro. Ako ne bude išlo, morat ćemo rezati." Znam da sam pomislila - "Ma što me pitaš, reži, samo da beba bude OK". Nakon epiziotomije su malca izvukle van. Izgleda da mu stvarno nije bilo dobro. Pupčana vrpca mu je bila čvrsto omotana dva puta oko vrata. Pukla je u babicinim rukama dok ju je pokušavala otpetljati. Nije plakao, morale su ga malčice našamarati da bi se oglasio. Ne znam je li se moglo još čekati, je li se još nešto moglo učiniti, ali ovo im nekako nisam zamjerila niti doživjela kao nasilje, već kao pomoć. Taj porod mi je i danas u lijepom sjećanju.

Deset godina kasnije - drugi porod. Došla sam u bolnicu otvorena 7 cm, sa trudovima na 3 minute. Doktorica mi "slučajno" probija vodenjak pri pregledu i ordinira drip. "Jer su ti vaši trudovi slabi i neujednačeni." Stjecajem okolnosti, zaboravili su mi odmah dati drip. Na pregledu u boksu, nakon dva sata "slabih" trudova, konstatiraju da sam otvorena 10 cm. Doktorica TADA daje drip "da brže ide, jer se neće stići naspavati". Bol postaje neizdrživa, a bebač se i dalje ne spušta. Ova me svakih par minuta pita osjećam li nagon za tiskanjem. Naravno da ga ne osjećam. Oduzeta sam od straha, ali ne zbog poroda nego zbog činjenice da moram roditi u takvom okruženju (bila bi to stvarno preduga priča da sad krenem objašnjavati zašto...) Dok ležim na stolu, bez ikakve najave i objašnjenja, dr mi naliježe na trbuh. Instinktivno sam se sklupčala, da zaštitim sebe i bebu. I tada sam čula: "Gospođo, vaše dijete će umrijeti, a ja ne želim za to biti kriva." Nakon toga naliježe još jednom i bebač je izletio. Namršten, ljut, zaplakao je iste sekunde. Odmah ga odnose na vaganje i pranje. Znam da sam se uspravila na krevetu i gledala za njim - kakav je, koliki je, je li curica ili dečko... "Šta ga gledate, gospođo, gledat ćete ga cijeli život." Nisam ga vidjela ni držala ni dojila narednih 36 sati. Nije bilo nikakve opasnosti za bebu. Trebalo mu je samo možda još nekih pola sata da odluči izaći sam. Toliko se stručnoj doktorici nije dalo čekati. E, ali sada je imala posla sa šivanjem. Prijekorno mi govori "Gospođo, jeste li morali toliko popucati?". Počinje sa šivanjem ogromne rane prije no što je anestetik (ukoliko su mi ga uopće i dali, jer sam sve osjetila) počeo djelovati. Nakon 45 minuta šivanja, ostavljaju me da ležim na hodniku. Hladno mi je, drhtim, ne mogu disati od treskavice. "Gospođo, dajte, pa možete valjda normalno disati". Vrti mi se u glavi, jer ležim na ravnom, nemam jastuk ispod glave. Molim ih da mi donesu jastuk i deku. "Nemamo ih više". Pod glavu stavljam paket uložaka, a pokrivam se frotirnim ogrtačem iz torbe. (Par sati kasnije, dolazi jutarnja smjena. Molim i njih za deku i jastuk - dobijam ih bez riječi nakon pet minuta.) Tijekom tih prvih par sati nakon poroda, nekoliko puta mi je bez riječi prilazila mlada babica i kružnim pokretima mi masirala donji dio trbuha. Strahovito me je boljelo. Niti jednom riječju mi se nije obratila niti mi objasnila zbog čega mi to radi. Samo bi stala kraj mene, odigla ogrtač i krenula pritiskati. Glavu bi okrenula na drugu stranu i dok bi me masirala, dovikivala se sa sestrama iz druge sobe. Da joj ne bude dosadno. Ja sam za nju/njih očito bila samo "ono" - bez imena, osjećaja, dostojanstva.

Ako sve ovo nije bilo bezrazložno i nepotrebno nasilje nada mnom i djetetom, ne znam što jest. I nema govora o tome da sam se postavljala 'vako i 'nako. Došla sam nasmiješena, puna povjerenja, slušala sam sve njihove upute, nisam ni glasa pustila... A eto. Valjda nisam imala sreće. Nakon skoro sedam godina, prvo što osjetim kada se sjetim tog poroda je poniženje i nemoć. Imam prekrasnog i zdravog dečkića, zahvalna sam Bogu a ne njima na tome. Ali, da se sve zaboravi kad rodiš... nije istina. Ovakvo iživljavanje ostavi užasan trag.

"Bebi nije dobro" sam čula i treći put. Mekonijska plodova voda. U biti je bila svijetložuta. 7 cm otvorena, trudovi jaki i redoviti. Potpisujem onaj papir suglasnosti, ali dopisujem da odbijam drip i epiziotomiju, osim ako za to ne dobiju moju izričitu suglasnost. Odlazim u rađaonu, gledam babice kako pripremaju sve za venski put, ali mi nekog vraga i prikapčaju.
- Što je to?
- A to... Malo dripa.
- Zašto? Imam svoje trudove, ide sve kako treba, treći je porod, brzo će to...
- Ne znam, dušo, doktor je tako napisao. Beba je u opasnosti.
- Pa kakvi su mu otkucaji srca? (Minutu prije su mi nakratko prikopčali CTG)
- Ma, dobri su, za sad.
- Pa je l' beba dobro?
- Ma je, dobro je. To ti je samo jedna kap u minuti.
Trudovi već postaju prejaki, ne da mi se više razgovarati s njima. Puštaju drip i odlaze. Sjećam se osjećaja nemoći i malodušnosti -bemmu, pa napisala sam i potpisala da neću drip, a doktor to sve izignorira i bez iti jedne riječi objašnjenja samo napiše babicama što im je za činiti. A ove ga moraju poslušati. Nikakvog uvažavanja mojih zahtjeva niti mene kao osobe tu nije bilo.
Nakon samo jedne minute, bebač odlučuje izaći van. Izlazi posve sam, brzinom koja je njemu odgovarala. MM priča da su babice samo čekale raširenih dlanova da sam isklizne. Nisu ga ni taknule. Odmah se tiho oglasio, poput mačića. Tek da se zna da je tu.
- Eto, izgleda da smo bezveze stavljali drip. Nije ni stigao djelovati.
Beba nije bila ni u kakvoj opasnosti. Osim u opasnosti da se zbog dripa naguta mekonijske vode. S obzirom da je bila tek svijetložuta, a porod se bližio kraju, ne vidim razlog zbog kojeg se trebalo žuriti s dripom. Imam dojam da je to "beba je u opasnosti" bilo čisto zastrašivanje sa svrhom da me se obeshrabri da ustrajem u svojoj želji da imam porod što je moguće bliži onom prirodnom. Nije li i to nasilje? Uskraćivanje objektivne informacije o djetetovom stanju majci koja ga treba roditi? Ignoriranje pisane izjave o odbijanju medicinskog postupka pacijentice pri punoj svijesti? Ma, fuj... Upropastih si dan.

[babyblue]

Mjesta događanja, redom: OB Dubrovnik, KBC Merkur, OB Varaždin (i to prije one velike čistke, ).

[zmaj]

babyblue

umirem na ono "gđo pa geldat ćete ga cili život"

mojoj kumi, na njen zahtjev da joj pokažu djete, osoblje se prvo spikalo "dal da joj pokažemo, a?"