U ponedjeljak mišek došao doma u satrim poderanim trapericama, a u vrtić uvijek ide u trenirkama. Vratimo traperice, tete ih stave na ormarić i netko ih sutradan uzme. U utorak dođem po njega, nema šala ni kape. Grupe su spojene, jasno mi je da tete ne mogu sve kontrolirati, ali već se ponavljala situacija da bi nešto skroz novo jednostavno nestalo. Jednom je nestala prekrasna jastučnica koju je mišeku vezla moja mama, par puta sma pitala i ništa. Na koncu je moj pokojni muž otišao i našli su je u roku dana.
Znam da su zamjene moguće, ali činjenica je i da ima svakvih roditelja. Ako stavrno ima onih koji kradu može ih biti sramota jer tako pokazuju najgori mogući primjer svojoj djeci!