e o ovo kad pročitam da je prestao sam tražiti cicu po noći meni zvuči ko SF pričanevjerovatno
 |
|||
|
|
|||
e o ovo kad pročitam da je prestao sam tražiti cicu po noći meni zvuči ko SF priča
Ma i meni i mužu je bilo (i još uvijek je) čudo neviđeno! No, od početka se na malome vidjelo da je drugačiji (čitaj: puuuno bolji) spavač od sestre. Ipak, da baš sam prestane nismo očekivali!
Držite se svi koji se mučite tijekom noći, znamo kako vam je, ali proći će, stvarno hoće!
a ništa, jedino se nadati da slijedeće bude bolji spavač. mala je to utjeha danas
ja sam na kraju dosla do trenutka da vise nemogu...
previse mi je to...ne spavam ,nemam mira dok sjednem,uglavnom stalno ali doslovno stalno visi na meni...
ima 2godine i mjesec dana i ponosna sam sto sam toliko izdrzala i jos bi ali pre-prenaporna je postala...bradavice me bole,cupa se gruze,histerizira...ali ne ono rasplakat ce se smirit za koju sekundu ona se rasplace pocne ,bacat ,skakat,cupat,tuc ako lezim doslovno mi se popdne na glavu...stvarno vise nejde tako...
voljela bi nekako smanjiti samo prije spavanja popodnevnog i navecer a posto nisam nasla nacin kakao da to izvedem ,odustajem od svega...
samo neznam na koji nacin da i to izvedem?
da namazem necim da joj se "ogadi" sto bas i nije najbolja ideja ali stvarno mi nista ne pada na pamet!
pa ne daj joj, to je najjednostavnije i najbolje rjesenje. reci ne mogu ili ne zelim. budi spremna istrpiti tantrum ali ne posustaj. skuzit ce uskoro da te ne moze veslati. pomogni si cepicima za usi ako ne mozes trpiti urlanje. mislim zvuci brutalno ali nije, to je najpostenije i prema tebi i prema djetetu. ti ces postaviti svoju granicu, a dijete ce nauciti da drugi ne plesu kako ono svira, i da ne moze uvijek dobiti od drugih ono sto zeli. a pritom neces govoriti lazi u stilu cice su bolesne ili ih mazati necim da skines odgovornost sa sebe. mama ponekad mora biti bad guy, ali to je dobro za oboje.
objasni joj da ne moze dobiti - s dvije godine to moze razumijeti.
a ako ne ide - onda, kao sta kaze mikka, jednostavno ne daj.
ne ona to ne razumije...tj.ne zeli razumjeti jer i dalje ide po svome...jurisnik prvotno napisa
morat cu ona na tako "grub" nacin ,tjesim se da je to bolje za obje...dugo smo gurale...
ali mi je svejedno jako tesko...
ali nije to grubo, iako tako izgleda na prvi pogled. grubo je na isto nacin kako joj ne das da plese po cesti, a ona bi baaaas htjeeeelaaaaa. kuzis. kazes joj npr. necu ti sada dati cicu. mozes dobiti vode ako si zedna. i onda ona pocne sizu, a ti tad trebas ostati mirna, ne zahtijevati od nje da to "podnese kao musko", nego pustiti da odzaluje (ili odbjesni) na svoj nacin. kad vidi da si ti mirna s tom odlukom bit ce joj lakse. samo se ne smijes ljutiti na nju zato sto trazi. njeno je pravo da trazi, a tvoje da odbijes. bez ljutnje.
ja se samo javljam da ima već 3 tjedna kako ne dojimo noću i to je cura SAMA prestala tražiti!!!
Upravo onda kad sam bila u najtežem periodu odbacila je noćne podoje sama samcata...
I sadmi je svelakše...zaspe oko 23 i prvo cicanje je oko 7-pol 8, znači spava cijeeeeeluuuuu noć...
Hvala Bogu, ja sam preporođena...
I po danu je drastično smanjila, samo za uspavljivanje i buđenje.
Eto, pozzz svima i hvala na podršci
moja 15 mjesečna cura još baš i nerazumije da je mama spaljena od noćnih podoja koja traju od 1 do kad se ne ustanemo. Kad spava kod bake odspava cijelu noć bez buđenja, a meni histerizira ako ne dobije cicu istog trena. Zato bih najradije poludila kad pročitam ove postove di su djeca sama prestala tražiti cicu, kako, KAKO?!
Moja mala djevojčica, ovisnica prava, samo povećava nacicavanje iz dana u dan...
Vala, pa nisu sva djeca ista - kao ni mame. Moja je tek s 2,5 godine prestala cicati noću. Bila je veliki cicoovisnik, a ja sam lakše podnosila cicanje nego plač, pokušala sam par puta ali tek s 2,5 je uspjelo prekinuti a da ipak spavamo noću.
Pomikaki, znam ja to, sve mi je to jasno, ali moram se malo žaliti. Uostalom zato sam i u ovoj temi jel'te da se utješim da nas još ima. Ni ja ne mogu trpiti plač i moja frajerica to zna i zato je ona upornija od mene. Netko će reći da idem linijom manjeg otpora dopuštajući joj da svoju "ovisnost" samo pojačava jer više i nema opravdanog razloga da cica noću i zapravo to nije hranjenje nego eto moja cica glumi varalicu i da joj samo radim loše, a ja ni sama neznam jesam li ja ili oni u pravu....
Kod nas vec sedmi dan - place nocu, ali za neko cudo ne trazi recima "tiku" kao ranije, samo upadne u neku histeriju. Treba vise vremena da ga uspavamo i smirimo, ali me malo tesi da vec dve-tri noci prvi put spojimo tri sata sna, to se ranije nije desavalo.
Svakako mi plac dosta tesko pada, narocito kad mi deluje da uopste ne znam sta zapravo hoce
Posljednje uređivanje od lady.x : 06.08.2012. at 20:55
On zna što bi, vjerojatno polako prihvaća da neće dobiti i frustriran je. To je razumljivo. Vjerujem da će uskoro krenuti na bolje!
ja jos uvjek pokusavam voditi borbu no ne uspijevam...
i dalje joj dajem iako nista ne spavam ali toliko je grozna kada joj nedam pa popustim...
Meni tako deluje. Kao da zna da nece dobiti i onda ni ne trazi nego u startu place
Jao, da mi je znati koliko ce to da traje
Evo još jedne mame kojoj treba pomoć u odvikavanju male ovisnice. Dakle, prvo zahvaljujem svima koji su mi prije dvije i pol godine pomogli da lijepo uspostavimo dojenje! A sad mi treba pomoć kako to najbezbolnije zaustaviti. Naime, već duže vrijeme bih željela da prestane dojiti, ali idem onom taktikom, ako ne traži, ne nudim... Tako da je sad dojenje ostalo samo da se opusti pred spavanje. To je bilo uvijek navečer, ali ostadoh bez posla, pa sam doma i malena je to skužila, pa sad traži smirenje i prije podnevnog spavanja i nekad malo za dobro jutro. Ovo za dobro jutro nekako preusmjerim s pitanjima jel treba ići piškiti, što će doručkovati... E sad, kako da joj bez neke velike drame, pod tim mislim "ne dam i gotovo", to ipak ukinem? Jer meni je već stvarno dosta, bilo je lijepo, ali mi je već jako naporno...
sretno, mi smo u fazi odvikavanja, javim kad se primirimo s tim.
Moja kćer navršava godinu dana za dva dana. nOĆna nacicavanja i bacanje po krevetu ako ne dobije postali su nesnostni. Vraća se na posao, ne mogu si dozvoliti neispavanost. Užasno me to ljuti i iscrpljuje. Jučer sam spavala u drugoj sobi, a muž ju je uspio par puta uspavati i bila je manje uporna s njim nego samonm. Čak mu je i cicu zgrabila i počela cicati. Ja sam se odmah !!vratila čim sam u 4 ujutro čula maaamaa maama mama i tako to... Uglavnom nisam dovoljno čvrsta.
Koliko će nam dana trebati da ona to shvati.
Ja ne odustajem. Može ujutro prije jaslica, navečer i uz uspavlji vanje po danau kad je samon ali po noći bi cicala 8 puta - nemože to
Podrška svima, znaaam kako vam je, ooo, da, znaaam
Sina sam dojila 23 mjeseca a curicu 30. S njom sam proživljavala sve ovo o čemu pišete (ma i s njim, samo što sam već zaboravila). Znam da joj je bilo oko 28 mjeseci dojenja i bila je još uvijek u toj ovisničkoj fazi. Savjetovali su mi bradavice namažem češnjakom, to sam kategorički odbila no u očaju sam ipak to napravila. Neću zaboraviti njenu facu kada je počela sisati, malo se stresla i nastavila sisati
(Samo, nama prestanak dojenja nije značio spavanje cijelu noć, nisam baš te sreće, još uvijek mi se OBOJE bude po noći i još uvijek sam neispavana...)
evo me-završili smo s dojenjem, spavamo ponekad cijelu noć, i guramo, nije bilo lako, ali ustrajala sam, i odmorena---napokon! on još pita s vremena na vrijeme, mazi se, i još je ljut na mene.
uh, evo samo da javim da sam za neko vrijeme prestala s odvikavanjem. Malecka je krenula u vrtić pa joj ne bi trebalo još da ju mučim i s odvikavanjem, a toliko voli dojenje... I vidim da stvarno gušta, pa nek joj bude još malo. Možda i sama prestane kako i vi pišete da se desilo... Za sad smo došli opet na jednom prije večernjeg spavanja, jer spava u vrtiću pa smo onda s time maknuli podnevno dojenje, a ujutro kad se probudi odmah krene spremanje za vrtić pa se ni ne stigne sjetiti da traži dojiti... A, ovo navečer i nije prestrašno čisto da osjeti sigurnost i da nije odbačena (time što ju ostavljamo u vrtiću) iako mislim da bi za koji mjesec stvarno i to trebalo prestati...
Posljednje uređivanje od helly7 : 13.09.2012. at 11:09
Ja da javim da je odvikavanje od nocnih podoja trajalo detetak dana. Nakon toga smo dosli na jedno, max 2 budjenja. Sad imamo samo dva podoja - u 5h i popodne kad dodje iz vrtica. Ali zato ova dva puta MORA da dobije, ne znam kako cu ga od toga odvici, ali sad ne zurim, najvaznije da smo naspavani konacno
Super!
evo da i ja podijelim svoje iskustvo sa vama...
cicali smo 14mj..cica nam je sluzila kod uspavljivanja kod budenja..kod nervoze..za utjehu..uglavnom za sve..uglavnom zadnja 2mj je postao pravi cico-ovisnik..budenja po noci i do 10puta..trazi samo cicu..po danu cim me vidi gura ruke u majicu i trazi cicu..kicma mi se iskrivila ..nocu nisam spavala..jako ali jako sam postala iscrpljena i nezadovoljna i mrsava .. dok nisam zavrsila na hitnoj od iscrpljenosti.. eto radi svoga zdravlja sam morala prekinuti..
a uspjeli smo tako da sam zvala svekrvu da dođe kod nas..preko dana je bilo super,ja sam se izgubila iz kuce,nije me vidio cijelo jutro i nije mu falila cica..dosla bi popodne kad se on najede tako da me ne trazi cicu i opet otisla iz kuce..tako sam izbivala 3-4dana..i preko dana je bilo sve ok..a po noci sam ga uvijek ja uspavljivala i toga me bilo strah..ali eto trajalo je 3noci..svi smo probdjeli te noci..uspavljivali su ga suprug i svekrva,ja sam morala bit u sobi da me ne vidi..budio se par puta i bio budan po sat dva a nekad i vise..negdje nakon 4-te noci sam se ja digla kad bi se probudio i uspavala ga na rukama u roku 10ak min..gurao mi je ruku u majicu ali nije trazio da cica nego to muje bilo tako za utjehu..da me osjeti..
eto uspjeli smo nakon tj dana..ne trazi cicu uopce..po noci se budi 1-2 puta i to odmah zaspe..naspavala sam se konacno..a i on,vidim po njemu da je zadovoljniji..
ali kod uspavljivanja obavezno mu ruka ide meni pod majicu i tako zaspi
eto to je bilo moje iskustvo..sad je proslo 20ak dana i sve je ok
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom