"Uz tebe smo"

[kata.klik]

Uh, u poplavi čudnih tema, otvorih i ja jednu čudnu s još čudnijim nazivom
Prošla sam zadnjih par godina puno toga, i često puta sam čula upravo tu "frazu", mislim ne znam kako da to svatim....

Što vam znači kad vam neko kaže UZ teba sam, mislim na tebe?

Da pojasnim ukratko.
Godina smo se borili sa neplodnošću, slušali izjave biće to sve dobro, opustite se, mislimo na vas...Onda sam se ja razbolila, ozbiljno i opet je krenulo to, svi su mislili na mene, svi su i govorili da su uz mene, a meni se čini da su to sve bile samo riječi. Ustvari u početku su stvarno svi bili tu, pomagali na sve moguće načine, a poslje mi je sve to postalo onako, reda radi.
Neki dan sam u trenutku ovakvih misli napisala prijateljici na zid na FB, da ako joj je stvarno stalo do nekog ko ima rak ili je umro od raka, da ga radije nazove i pita kako je, odnosno zapali svijeću za njega jer to više znači nego na fejsu objavljivati razno razne poruke podrške koje se šeraju...

E sad nisam ni ja imuna na te poruke šeram ih i ja, ali su me u zadnje vrijeme počele nervirati, naročito kaj se ponavljaju svako malo...

[Peterlin]

Tako i treba - ljudima iskreno dati do znanja kakva vrsta podrške ti je milija i što ti zapravo treba. Bolje se osjeća i onaj koji traži i onaj koji prima... Ljudi ne znaju kako bi ti pristupili, a često se ne usude pitati (rak je još uvijek tabu tema, a ima takvih tema još, mpo je sasvim dobar primjer ili npr. gubitak djeteat). Često je drugima teško započeti otvoreni razgovor nego daju podršku ovako, iza leđa (FB mi je nisko na ljestvici prioriteta, tj. smatram ga ozbiljnim kradljivcem vremena i uništavateljem pravih bliskih odnosa među ljudima, ali to je druga tema...)

Cijenim marival i njezin topic gdje je otvoreno zatražila pomoć, pa smo joj mogli i još uvijek možemo pomoći na način koji njoj odgovara, bez puno filozofije.

[ina33]

Što vam znači kad vam neko kaže UZ teba sam, mislim na tebe?

To mi ne znači ništa konkretno, tj. to mi znači "weather talk" ili kao ono "ajoj" ili slanje chain hoax lettera na temu inspiracije s citatima "čovjek-nada" itd., nekakvim za mene - ono.... spamovima. Ali, ako kažu "kako ti možemo pomoći"? I, "jel' ti treba to i to"? Ili fakat konkretno - kužimo te, nećemo potpisat "hodajući embrij" peticiju... e, to je konkretna pomoć, to mi znači.

[ina33]

A često je i u pozadini ove filozofske "uz tebe smo ekipe" baš ono... neće ti pomoć, neće te razumjet, ne prihvaća te i slično. To jest - ili je prazno od značenja, ili je često i suprotnost u značenju "okani me se" i "nemoj od mene samo ništa konkretno očekivat". Često i rečenice započinju "razumijem te i uz tebe sam, ali".

[leonisa]

slazem se s inom, no isto tako ima osoba koji se tada stiltaju. i jednostavno suosjecaju, zele nesto uciniti ali su stiltani, ne znaju sta reci i kako se ponasati. pa onda ispale "uz tebe smo".

[ina33]

slazem se s inom, no isto tako ima osoba koji se tada stiltaju. i jednostavno suosjecaju, zele nesto uciniti ali su stiltani, ne znaju sta reci i kako se ponasati. pa onda ispale "uz tebe smo".

Slažem se. Ali to su te koje u RL-u, "online" ispale "uz tebe smo", jer su stiltane. Ove internetske to naprave... ono da nešto kažu, neobavezno, čini mi se... ne da im se dubit. Ili ne mogu dubit (tj. pružit nešto konkretno), ili nisu takve vrste poznanstva da bi se očekivalo nešto konkretno.

Ukratko - internetsko "uz tebe smo" ne znači baš puno, kao i većina net-prometa.

[Deaedi]

Da, ja isto tako imam problema sa topicima gdje treba vibrirati i sl. Nekako imam osjecaj da to nista ne znaci, dapace, cak se onda osjecam losije, jer sam "samo" vibrirala, a nisam nista konkretno napravila.

[kata.klik]

na početku svoje bolesti sam stvarno se iznenadila sa puno nevjerovatnih reakcija ljudi oko sebe, razočarala sam se pomalo u svoje najbolje frendice koje su baš nekako sve to doživjela na način, "Uz tebe smo i mislimo na tebe", mislim potiho ja znam da sam ih nešto pitala one bi napravile, ali to kaj meni frendica nakon što se nismo čuli osam mjeseci veli znaš, mislim ja na tebe svaki dan, ali mi je teško

cijenim i ja način na koji je reagirala marival, ali oprosti to stvarno mora biti jako loša situacija uopće, da ideš otvoreno moliti za pomoć, pa i ona sama je to napravila kad je došla do ruba, inače se trudiš boriti sam...

[pomikaki]

Meni je to što će tko reći prilično jednostavno pitanje - reakcija koju izaziva šok što ti je netko blizak teško bolestan može biti svakakva. Ja također obično ne znam što bih rekla u takvom trenutku.
I to nema puno veze s onim što će kasnije djela te osobe pokazati.

Sheranje statusa po faceu je nešto sasvim drugo - to zbilja ne razumijem, čemu to spamanje s bolestima? "Ako imaš nekog tko je bolestan i ako susosjećaš, stavi ovo na svoj zid, znam da će samo 1% mojih prijatelja to učiniti, jesi li i ti u tih 1%?" i što bismo sad trebali, svi kopirati to isto? Bolje da živimo život u stvarnom svijetu i tamo činimo dobra koliko možemo.

[Peterlin]

na početku svoje bolesti sam stvarno se iznenadila sa puno nevjerovatnih reakcija ljudi oko sebe, razočarala sam se pomalo u svoje najbolje frendice koje su baš nekako sve to doživjela na način, "Uz tebe smo i mislimo na tebe", mislim potiho ja znam da sam ih nešto pitala one bi napravile, ali to kaj meni frendica nakon što se nismo čuli osam mjeseci veli znaš, mislim ja na tebe svaki dan, ali mi je teško

cijenim i ja način na koji je reagirala marival, ali oprosti to stvarno mora biti jako loša situacija uopće, da ideš otvoreno moliti za pomoć, pa i ona sama je to napravila kad je došla do ruba, inače se trudiš boriti sam...

Ma nisam se dobro izrazila... uprskala sam post.

Marival je smogla snage da kaže što NJOJ treba. Mislim da je dobro da svatko od nas (bolestan ili zdrav, a pogotovo ljudi koji se bore s bolešću i ostalim teškim situacijama) trebaju otvoreno drugima dati do znanja što im treba. Na primjer, nazvati i reći "nazovi me jednom tjedno, to bi mi puno značilo" ili pozvati se na kavu, štajaznam, ono što TI želiš od drugih, to im TI moraš reći. Nećeš morati stalno, dovoljno je probiti tu barijeru...

Ljudi su strašljiva bića, boje se bolesti i teških situacija i uvijek misle da se takve stvari događaju nekom drugom. Treba ih zato potaknuti da se otvore, a prvi korak često će trebati doći od osobe koja je bolesna ili u nekoj teškoj situaciji (jer se ljudi često ne usude pitati, pa ni nazvati, lakše je zatvoriti oči i slati virtualne vibre). Netko mora napraviti prvi korak i probiti led. Ti najbolje znaš što trebaš i što bi željela pa onda probaj naći načina da svoje prijatelje potakneš na to. Sigurno se neće oglušiti... Dobro si krenula kad si prijateljici rekla što ti znači, a što ti ne predstavlja ništa, tako da se ona može prilagoditi. Treba samo srušiti zid (u glavi, svojoj i tuđoj) da komunikacija ponovno krene. Sretno!

[cvijeta73]

inače se trudiš boriti sam...

zašto bi se trudio boriti sam?
ovisi o ljudima, meni je npr ovo tako strana i čudna rečenica, čudnija od svih čudnih tema na forumu.

[klaudija]

slazem se s inom, no isto tako ima osoba koji se tada stiltaju. i jednostavno suosjecaju, zele nesto uciniti ali su stiltani, ne znaju sta reci i kako se ponasati. pa onda ispale "uz tebe smo".

ja sam jedna od takvih, nikad ne znam šta reći u pravom trenutku, ali ako ikako mogu pomoći nekome pomognem.. šeranja po fejsbuku postova podrške me živcira i zaobilazim ih.

Recimo, dok mi je dijete bilo jako bolesno i hospitalizirano, najviše su mi išle na živce riječi utjehe "ne brini, bit će sve u redu" jer me nisu uopće tješile. najbolje sam se razumjela sa prijateljiscom koja je isto prolazila hospitalizacije djeteta. ona je najbolje znala kako mi može pomoći..

[mama courage]

A često je i u pozadini ove filozofske "uz tebe smo ekipe" baš ono... neće ti pomoć, neće te razumjet, ne prihvaća te i slično. To jest - ili je prazno od značenja, ili je često i suprotnost u značenju "okani me se" i "nemoj od mene samo ništa konkretno očekivat". Često i rečenice započinju "razumijem te i uz tebe sam, ali".

"uz tebe sam" za mene, feministkinju znači - žensku solidarnost. ne samo tiho promrmljane riječi, čija je svrha smiriti moju savjest kao građanke patrijarhata. moja feministička solidarnost počinje odlukom da čujem i slušam ispovijest druge žene, da čujem njeno iskustvo, njene vrijednosti, stavove i odluke. da njenim riječima dam prostor... biti solidarna znači prihvatiti u kojem fašističkom svijetu moći živimo, (sa)znati tko smo mi, a tko je ona čiju priču slušamo. biti solidarna znači razumijeti njenu priču,... biti solidarna znači ne stati na razumijevanju, nego aktivno i vidljivo svoje biće solidarizirati s osobom uz koju smo.

"uz tebe sam" je za mene značilo hodati u povorci zagreb pridea, znajući da moja vidljivost, moje tijelo znači jaču potporu obespravljenima nego tisuću pisama i (virtualnih) lajkova podrške. "uz tebe sam" je za mene značilo nositi u javnosti majicu "kad srce kaže..." ne samo na dan prosvjeda, nego cijelu 2009. godinu. to znači "uz tebe sam". biti solidarna znači biti neponizna, neposlušna, nelojalna svim ovim vidovima diskriminacije koje svakodnevno susrećemo.

[leonisa]

pa jako je tesko napisati nesto konkretno ako sam nisi u toj situaciji jer ne znas. ne znas sta se konkretno dogadja, sta se treba dogadjati i cesto se osjecas bespomocno, a opet suosjecas i prolazis i zelis pomoci.
a ljudi se znaju ustrucavati pitati. pa saznaju okolo naokolo.
recimo ja sam takva.
i nisu mi "uz tebe sam" uvijek prazne rijeci, bas kao i vibre. odrzavaju podrsku, pa makar i s milima i srcem. a i ona se cijeni, zar ne?

sto se tice statusa sheraj ovo, volim jedan status o ljudima koje je pojeo zmaj u prosloj godini

[leonisa]

odgovarala sam klaudiji.

MC, jako lijep i snazan post <3

[klaudija]

pa jako je tesko napisati nesto konkretno ako sam nisi u toj situaciji jer ne znas. ne znas sta se konkretno dogadja, sta se treba dogadjati i cesto se osjecas bespomocno, a opet suosjecas i prolazis i zelis pomoci.
a ljudi se znaju ustrucavati pitati. pa saznaju okolo naokolo.
recimo ja sam takva.
i nisu mi "uz tebe sam" uvijek prazne rijeci, bas kao i vibre. odrzavaju podrsku, pa makar i s milima i srcem. a i ona se cijeni, zar ne?

sto se tice statusa sheraj ovo, volim jedan status o ljudima koje je pojeo zmaj u prosloj godini

ma ja to razumijem, kažem i ja sam takva, ali me u takvim trenucima to živcira..
a s druge strane, kad god mi je dijete bilo u bolnici moja sveki umjesto da me tješi dođe i plače pa ja tješim nju :/


pročitala sam zmaj status

[josipal]

često ljudi niti ne znaju kako mogu pomoci
kad verbaliziramo svoje potrebe one mogu biti i zadovoljene

[kata.klik]

ne znam, mene je recimo jako iznenadila reakcija jedne muževe prijateljice koja je nazvala i pitala, hej kaj piješ, di to ima za kupiti, vidimo se sutra i ohladi mi pivo, drugi dan došla sa vrećicom ljekova vrijednih prek tisuću kuna. knjigom i rečenicom "ne mogu dio tvoje muke uzeti na sebe, ali ti mogu barem pomoći ovako"

jednom smo već razgovarali da taj "uz teba sam" nemora uvijek biti rame za plakanje i osjećaj grižnje savjesti, ei je značilo puno pričati s ljudima o običnim stvarima, gle o bolesti sam pričala u bolnici na terapiji s ljudima koji su u situaciji kao i ja, a doma mi je trebalo normalno društvo.

e sad ako trebaš pomoć reci mi, ja nisam tip koji će ići i žicati pomoć za sebe, razlomit ću drvlje i kamenja da promjenim situaciju ali moliti je nešto što ću učiniti zadnje....

[Peterlin]

Ovakve su životne situacije dobar filter - pravi prijatelji ostanu uz tebe, a za one druge ionako nije važno.

[ina33]

"uz tebe sam" je za mene značilo hodati u povorci zagreb pridea, znajući da moja vidljivost, moje tijelo znači jaču potporu obespravljenima nego tisuću pisama i (virtualnih) lajkova podrške. "uz tebe sam" je za mene značilo nositi u javnosti majicu "kad srce kaže..." ne samo na dan prosvjeda, nego cijelu 2009. godinu. to znači "uz tebe sam". biti solidarna znači biti neponizna, neposlušna, nelojalna svim ovim vidovima diskriminacije koje svakodnevno susrećemo.

Da, za tebe "uz tebe sam" očito znači djelovati - aktivno i vidljivo se solidarizirati. Za puno njih to ne znači, bitno je neobaveznije, na te sam se referirala gore.

[Deaedi]

Ovakve su životne situacije dobar filter - pravi prijatelji ostanu uz tebe, a za one druge ionako nije važno.

X

[Kaae]

U mojoj novoj okolini su svi sa svima, svi su kakti iskreno sretni, tuzni, jadni i svastanesto s drugima i zbog drugog. A meni je sve to skupa najcesce smijesno jer ne mogu ni zamisliti kako i zasto bi netko ridao, cupao kosu ili se iskreno veselio zbog mene, a da me, na primjer, nikad prije nije vidio ni cuo. Moze na trenutak biti empatican, u kojem god smjeru, ali u ostatku price ne vidim nista iskreno.

No kuzim da ponekad ljudi ne znaju sto bi rekli.

[leonisa]

ja virtualnu komunikaciju izjednacavam s rl komunikacijom i mogu ostvariti bliskost s osobom koju de facto nisam nikad ni vidjela niti cula.

[kata.klik]

ja virtualnu komunikaciju izjednacavam s rl komunikacijom i mogu ostvariti bliskost s osobom koju de facto nisam nikad ni vidjela niti cula.

tu sam i ja ista

da vam se prijatelj7ica nađe u tako nekoj situaciji šta mislite kako biste prema njima reagirali?

[Storma]

ja virtualnu komunikaciju izjednacavam s rl komunikacijom i mogu ostvariti bliskost s osobom koju de facto nisam nikad ni vidjela niti cula.

apsolutno

[Roko_mama]

Meni osobno je jako teško kad se nađem u takvoj situaciji, jer ne znam što bi rekla, i kako, jer iako se to događa nekom mom dragom nikad ne znaš kako netko reagira i funkcionira u takvoj situaciji. Nismo svi jednaki, neko voli da ga se ništa ne pita ni ne ispituje, netko voli svoju bol podijeliti sa drugima, i mislim da je najbolje kad osoba kojoj se to događa sama kaže što joj odgovara.

Ja sam prije cca 2 g. bila u istoj situaciji kada je dijete (dobiveno nakon 10 g. borbe) moje drage prijateljice i kume završilo u bolnici i doktori su mu davali 30% šanse da preživi, nisam znala što da im kažem i
kako da se ponesem. Zamolila sam ju da mi kaže što im najviše odgovara i kako im možemo pomoć, i da smo uvijek tu za njih, 24 h na dan, i da može zvati u bilo koje doba dana i noći i mi ćemo napraviti sve što možemo. Ja sam prepustila kontakte njoj onda kad njima odgovara, jer me zamolila da ju ne zovem jer se boje kad zazvoni telefon da im javljaju iz bolnice da se deslilo najgore, sve smo radili onako kako je njima odgovaralo, i kako su se oni osjećali. Srećom njihova priča je imala sretan kraj.

Zato sam mišljenja ako sam s nekime tako dobra, onda ću mu/joj reći gle, ne znam što da kažem, što da napravim, ti mi reci što bi želio/ljela i na koji način vam možemo dati podršku i pomoć. Znam da to "Uz tebe smo" nekome zvuči kao prazna fraza, ali ja kad to kažem, stvarno tako i mislim, i kažem, gle, ne bi htjela biti naporna i gnjaviti vas, znam da vam je teško u vašoj boli ali molim te reci nam kako vam možemo pomoći i što bi željeli da napravimo.

[Kaae]

ja virtualnu komunikaciju izjednacavam s rl komunikacijom i mogu ostvariti bliskost s osobom koju de facto nisam nikad ni vidjela niti cula.

Apsolutno. No moj komentar se odnosio na ljude koji me prvi put vide i cuju licem u lice. Ono, ne znam tko su kategorija, ali su culi da se udajem/doselila sam/sunce je/krepala susjedova krava... i sad oni jako suosjecaju.

Mislim, ostavljam mogucnost da sam ja ta koja je bezosjecajna pa ne placem u prikrajku kad susjedovom susjedu krepa krava stara 20 godina. Malo karikiram, ali tako nekako i jest. S ljudima koji su mi dragi i bliski, neovisno o tome kako se i gdje znamo, mogu suosjecati i biti iskreno sretna zbog njih. Sve ostalo, u mojem slucaju, ne prelazi granicu ljubaznog cestitanja/saucesca ili sto vec ide unutar drustvenih okvira. Mogu iskreno smatrati da je nesto grozno, lijepo, potresno ili tuzno, ali nema sansi da prevalim preko usta nesto tipa: "Iskreno mi je drago sto ti se baba udaje za sedam dana", a da ne znam ni babu, ni unuka i da mi oni jos nesto i ne znace.

[Kaae]

Jos da dodam, karikiranje vjerojatno dolazi zbog iskustava iz okoline u zadnjih par godina. U krugu prijatelja, obitelji i virtualnih poznanstava u Hr, nisam gotovo nikad imala osjecaj da mi netko pruza neiskrenu podrsku ili da doslovno laze dok me gleda u oci. Ovdje je jako prepotencirana ta nekakva drustvena histerija i lazan osjecaj zajednistva pa me onda takve stvari puno vise nerviraju i opcenito bodu oci.

S druge strane imaju puno vise (uspjelih) humanitarnih akcija pa, cak i kad zanemarim svoje osjecaje koje imam prema njima, sve ispada skroz lijepo jer na kraju onaj kojem nesto treba dobije pomoc. Ono sto se meni cini da su, vrlo cesto, motivi trazenja pomoci, a i pruzanja... e, to mi se uglavnom ne svidja.

No nitko me nista ne pita.

[zvjerka]

Moja prijateljica koja koja je oboljla od karcinoma, izlječila se,rodila i sad ponovo prolazi jel me beštija napala ili ne? Uvjek sam bila uz nju, mada smo se vrlo rijetko vidjele komunicirale. Kad je bila u bolnici kad kod sam mogla došla sam kod nje, i razoravarale pozitivno o našim prekrasim studenskim danima. I tak jedom dobila pismo koje ću uvjek čuvati , gdje je je napisalsa da sam ju uvjek prema njoj ponašala kao prjateljica koja je tu da je utješi da se veseli sakom dobrom nalazu i gurala ju nprijed optimizmom. I nadam se da će idalje biti sve o.k. jednostavno mora. Veli da joj je rodbina i prijatelji ostavili jer jadna malda žena je jalova. Da nažalost i toga ima. Sva sreća da sveki i muž u podržavaju . Mada cijelo selo selo je reko šta će ta jalova udat se u bogatu obitelj. Nažalost prognoze nisu dobre al nih 10 god. dobila je više ljubavi i pažnje od svih nas. I njezina sveki mi se zahvalila da sam jedina osoba koja brine za nju ko prava prjateljica i da sam uviek tu kad joj trebam. Po meni to njie ništa spektakulatno pa zato imao prijatelje.

[Bodulica]

uf, teška tema...

Ni sama ne znam što bih rekla a da cure prije mene nisu manje više sve rekle. Ja se u takvim situacijama ponašam onako kako osijećam da bi trebala, a da li je to uvijek ispravno iskreno ne znam.

Moja jako dobra prijateljica se je nešto manje od dvije godine borila s rakom i mogu iskreno reći da sam dala sve od sebe da joj te dane borbe barem malo olakšam. Da li sam mogla više, to pitanje si često postavim otkako nije više nažalost sa nama, ali u datim okolnostima postupala sam onako kako sam umijela i znala. Od konkretne pomoći... odlaska liječniku po uputnice, ljekove, odlaska na socijalno odnijeti doznake, biti s njom i popiti kavu čavrljajući o nekim skroz trivijalnim svarima pa nažalost na kraju kod pomoći pri mijenjaju pelene i nošenje na toalet iako je ta faza relativno kratko trajala, ali nikako neću zaboraviti njene oči pune nemoći i očaja dok je pri tome neprestano ponavljala : Oprosti, oprosti, molim te oprosti, jednog dana ću biti dobro pa ću ti se odužiti. Te njene riječi su mi teže pale od bilokakvog fizičkog napora, ali iz nje je progovarala patnja i očaj, a u tome joj nažalost nisam mogla pomoći koliko god joj ponavljala da mi to nije teško i da to radim isto onako kao što znam da bi ona to učinila za mene.

Što se tiče virtualne komunikacije, tu su stvari još zamršenije jer slova na ekranu zaista ne mogu nekome dočarati ni djelić suosjećanja i nastojanja da mu nekako olakšaš i pomogneš. Iako sama znam poslati i vibre i dobre želje, vrlo dobro znam da toj osobi to nije ni približno dovoljno, ali to su takve situacije na koje jednostavno ne mogu zažmiriti i zaobići ih i u kojima zaista iskreno reagiram ma koliko to bilo neučinkovito i izgledalo poput puke kurtoazije.

[piplica]

Meni same fraze ne znače puno, znam unaprijed na koga mogu računati.
Uvijek se može dogoditi neko ugodno ili neugodno iznenađenje, ali mislim da znam tko su mi pravi prijatelji, stoput su to već dokazali.
Osobno, kada smatram da nekome treba pomoć, ponudim nešto konkretno,
da znaju da sam tu ako im treba neka velika ili mala stvar,
nije mi primjerice problem uzeti godišnji da odvedem prijateljicu na pretrage u drugi grad,
ali češće ljudima trebaju neke sitnice, tipa pričuvati dijete, donijeti nešto iz grada
ili jednostavno netko kome se mogu uvijek doći doma na kavu i "čašicu razgovora".
Ako su pride i kolači, ne smeta...

[laumi]

i ja sam od konkretne pomoći
skuham jelo i odnesem, ponudim se pričuvati dijete, zovem prijateljicu liječnicu za dodatne informacije,...

proljetos je prijateljica završila u bolnici (nije se radilo o zloćudnoj bolesti, ali je imala jedan zahvat koji joj je u velikoj mjeri odredio ostatak života). nije trebala nikakvu konkretnu pomoć (za dijete su se brinuli NJM i mama) pa sam je samo često nazivala, razgovarala s njom i odlazila joj u bolnicu praviti društvo (netko je cijelo vrijeme mogao biti kod nje, nisu joj ograničili vrijeme posjeta).

[kata.klik]

upravo te mala stvari koje napravite su ono što toj osobi u tom trenutku najviše treba

[Bodulica]

Evo, moram ovdje doći napisati kako i ovaj virtualni svijet krije iza sebe divne ljude koji su spremni pomoći i biti doslovno uz tebe.
Jedna prekrasna forumašica mi se ponudila poslati lijek do kojeg trenutno ne mogu doći. Ne mogu vam ni opisati koliko sam dirnuta što je osoba koja me nije nikad nije vidjela ni upoznala mislila na mene i pružila svoju pomoć. Toliko o virtuali kao o nečem što udaljava ljude...meni je u ovim trenutcima tako bliska i topla da bi vas najradije sve zagrlila, a naročito Teicu

[ivanas]

eni je ovaj virtualni svijet donio nekoliko lijepih prijateljstava, u nekoliko navrata sa bila preugodno iznenađena s podrško i nuđenje pooći od ljudi koje ne poznajem uopće da mi je bilo toplo oko srca.

Niso svi isti, netko zna tražiti pooć i reći što u treba, netko ne zna, netko se snalazi u teški situacijama, netko ne. Mislim da je najbolje otvoreno pitati i ponuditi pooć, onaj koe treba osjeti kad je netko iskren. Kad si s neki stvarno blizak onda iskrenost ne bi trebala biti problem.

[gumbek]

"Uz tebe smo" u mom slučaju ima težinu. Česta je to rečenica u društvu mojih prijatelja jer zaista tako i mislimo.
Već znamo što kome paše i na koji način kome pristupamo. Prošli smo i bolesti,smrt,razvode...i još smo bliskiji
Imam samo jedno neugodno iskustvo sa sad već bivšom frendicom ali kao što je netko ovdje rekao profiltrira se jako dobro u teškim situacijama tko je frend tko ne.
Zapravo kad bolje razmislim meni nikad nije ni bilo važno na koji način će mi pristupiti prijatelj kad mi se nešto koma dešava,jer ne znam ga od jučer,poznajem ga vrlo dobro i znam da ima dobru namjeru...jedan od njih je duša od čovjeka (moj vjenčani kum) ali nije rječit,drugi je vrlo riječit i poduzetan (okreće i nebo i zemlju ako može)itd..
Svako na svoj način,kod mene igra faktor "iskrena vibra" s pravim riječima ili bez njih

[Bodulica]

Svako na svoj način,kod mene igra faktor "iskrena vibra" s pravim riječima ili bez njih

Upravo tako. Svi smo drugačiji i ne reagiramo svi na isti način u datim situacijama.

A s druge strane, treba pomoć i znati prihvatiti. Meni prvoj je to jako neugodno, ali kad osjetim da su namjere stvarno iskrene prihvatit ću i biti zahvalna što ima ljudi koji su spremni pomoći.

[gumbek]

Bodulica veliki potpis na tvoj post

[Lili75]

]"Uz tebe smo" u mom slučaju ima težinu. Česta je to rečenica u društvu mojih prijatelja jer zaista tako i mislimo.
[/B]Već znamo što kome paše i na koji način kome pristupamo. Prošli smo i bolesti,smrt,razvode...i još smo bliskiji
Imam samo jedno neugodno iskustvo sa sad već bivšom frendicom ali kao što je netko ovdje rekao profiltrira se jako dobro u teškim situacijama tko je frend tko ne.
Zapravo kad bolje razmislim meni nikad nije ni bilo važno na koji način će mi pristupiti prijatelj kad mi se nešto koma dešava,jer ne znam ga od jučer,poznajem ga vrlo dobro i znam da ima dobru namjeru...jedan od njih je duša od čovjeka (moj vjenčani kum) ali nije rječit,drugi je vrlo riječit i poduzetan (okreće i nebo i zemlju ako može)itd..
Svako na svoj način,kod mene igra faktor "iskrena vibra" s pravim riječima ili bez njih

kod mene isto ovo.

[Pepita]

Meni je ova tema vrlo jednostavna, bar u mom životu i moje tumačenje "uz tebe sam/smo".
To mi znači to, kad mi "ta osoba koja je to rekla" pokazuje na sve moguće načine da je zaista tu, kad dođe na moja vrata da vidi kako sam, kad mi nešto donese, napravi (što zna da bi mi dobro došlo) bez da ponavlja stoput isto pitanje "ma jel ti stvarno treba nešto". Mislim da osoba koja to doista misli, zna što bi mi u određenom trenutku trebalo. Evo, prije par dana mi je na vrata došla L. kuma i doslovce kazala "ajde da se ja poigram s djecom malo, a ti napravi nešto za sebe". Trebam li vam reći koliko mi je značilo...

Oni što samo ponavljaju "AKO TI IŠTA ZATREBA" su mi totalno bezvezni, posebno kad to stalno ponavljaju, bez da u njihovom glasu osjetiš zaista da žele pomoći. Tu ja osjećam neugodu, tu ja ne bi rekla da mi treba pomoć sve i da je neophodna. Ne samo fizičku, nego i psihičku i moralnu pomoć čovjek može dati, bez da stoput pita da li je zaista trebaš.

[Pepita]

Sad se mislim, jedina osoba koja zaista pokazuje značenje tog izraza "za tebe sam tu" je mm.
Iako moram kazati da imam par osoba u svom životu koje mi znače kao da su mi dio srca.

[Jelena]

S obzirom na moj medicinski karton, bila sam više puta u jako teškoj situaciji. Moram priznati da je u tim najgorim trenucima bilo teško napraviti nešto za mene. MM je tada bio nezamjenjiv. Pomogli su mi puno neki članovi obitelji koje ja danas totalno izdvajam od svih drugih "istog čina". S druge strane neki drugi članovi obitelji koji su bili totalno u situaciji da dođu makar provirit na vrata i pitati kako mi je, jer su se nalazili možda 500 m od mene, a nisu to napravili, oni su isto dobili neko svoje mjesto i mom svemiru. Sms-i tipa "uz tebe smo" od takvih osoba mi apsolutno ništa nisu značili, čak su mi bili iritantni. S druge strane sms od prijatelja koji žive na udaljenosti od 1000 km su me uvijek veselili. Meni definitivno nije svejedno tko je poslao poruku "Uz tebe sam".

[Jelena]

Kulturološki komentar

Jos da dodam, karikiranje vjerojatno dolazi zbog iskustava iz okoline u zadnjih par godina. U krugu prijatelja, obitelji i virtualnih poznanstava u Hr, nisam gotovo nikad imala osjecaj da mi netko pruza neiskrenu podrsku ili da doslovno laze dok me gleda u oci. Ovdje je jako prepotencirana ta nekakva drustvena histerija i lazan osjecaj zajednistva pa me onda takve stvari puno vise nerviraju i opcenito bodu oci.

Mi smo živjetli na protestantskom sjeveru Europe. Tu je bilo baš suprotno ponašanje. Prvo im treba vremena da te uopće prihvate, al kad jesu - onda si na sigurnom. Bez puno priče, oni djeluju. Kad se nekome nešto događa, odmah se nudiš, dobiješ zaduženje. U mom konkretnom slučaju, bila sam sama, 0 članova obitelji u blizini - dvoje prijatelja prevoze nešto za mene, treći me zove u 9 i u 16 sati, samo da vide je li sve uredu, u 17 dolazi s namirnicama i tako svaki dan. Na radnim akcijama kad nešto renoviraš su svi odmah tu. A dirljivo mi je bilo kad je moj 60+ šef na biciklu došao s buketićem cvijeća i tražio me po ogromnoj bolnici taman nakon što su me otpustili, pa je pronašao gdje živim doma, ali sam ja tada bila u ambulanti pa me opet došao tražiti (sve s tim buketićem, možete misliti na što je to sličilo ) i još mi je rekao da nek ne prijavljujem bolovanje - jer će mi bezveze smanjiti plaću.

[pinguica]

Tek sad kužim zašto neki reagiraju ovdje tipa "a što se to tebe tiče" ili "gledaj svoja posla, ne vjerujem da si iskrena". Mene jednako dira sudbina neke nepoznate osobe kao i najbližeg prijatelja. Jednako pomognem nekoj ciganki, staroj susjedi, slijepoj ženi koju nikad nisam vidjela kao što pomognem frendici ili roditeljima. Jednako se molim za najbliže kao i za ljude koje nikad nisam upoznala, vas na forumu ili kad u novinama vidim neku tuznu priču. Kad god mogu uplaćujem novac, kupujem lijek, potpisujem, lajkam, dajem savjete, prikazujem misu... Zato su mi tu super katolički forumi, tamo se to i osijeća u svakom postu, znaš da ih možeš zamoliti što god ti treba jer ima jako puno osoba koje će ti od srca pomoći i moliti za tebe iako te nikad nisu vidjele.

[josipal]

ja sam nebrojeno puta bila u prilici vrlo konkretno pomoci; poznatima i polupoznatima. bilo mi je drago da mogu.
jednoj sam prijateljici hodocastila svakodnevno u bolnicu. muzeva sestricna je vidjela vise puta mene u bolnici) nego koga drugoga...
no s druge strane kad se prijateljica razvodila (a cula sma to od njene mame; jer je ona relativno dugo to tajila) dugo sam oklijevala javiti joj se. jer ona ocito nije imala potrebu javiti se i razgovarati o tome. kad konacno je, bilo je tesko zapoceti razgovor o onom sto joj se dogodilo/dogadja...
tako da imam osjecaj da puno ljudi zna da sam tu da im pomognem no ako to ne zele... ili ako ja ne vidim način...

[josipal]

najvažnija je iskrena komunikacija

[leonisa]

pinguice, ne znam na koliko si foruma uz rodu i katolicki i koliko si se u njih "udubila", ali to sto pises za katolicki nije iznimka vec, manje vise, pravilo.
i virtualna zajednica je zajednica i ljudi se brinu jedni za druge.
takodjer postoje i podforumi podrske koji sluze iskljucivo tome.
naravno, tu su jos i PPovi

[Marna]

Sklona sam rasplakati se na teške ljudske sudbine.
Mnogi napišu ili kažu tu frazu "Uz tebe smo", jer ne znaju što bi drugo napisali/rekli.
Ponekad ljudi šute, jer ne znaju kako bi pomogli nekome ili suosjećali s onim tko pati.
Boje se da ga ne povrijede još više.

Kad se radi o bliskim ljudima (rodbini i prijateljima), ipak pitam na koji način mogu pomoći.
Razlikujemo se međusobno i svatko na svoj način proživljava određene situacije u životu, stoga postoje i različiti pristupi.

[Betty]

Bas nedavno sam citala na FB komentare poznanica upucenih zeni koja ima sada vec metastaze na mozgu i pise o svojoj borbi, pravi neki tip dnevnika gdje zapisuje svoje misli , jer ima dvoje djece itd. Neki od komentara su, po mojoj procjeni, bili toliko neprimjereni , a napisani su iz najboljih namjera, da uistinu bolje bi bilo da su samo napisale to Uz tebe smo .

I ja sam se borila za svoju bebu 6 godina. Nekada to " Uz tebe smo " znaci puno , kao npr. ovdje na Rodi . Kolicina podrske koju sam dobila se ne moze izmjeriti . I iako sam uglavnom citala ,(nisam mogla ici na kafice koje su rodice s vremena na vrijeme organizirale, niti se privatno druziti sa nekom od njih jer zivim vani) snaga tih napisanih rijeci je bila ogromna i mnogo mi je znacila.

Od poznanika sam uvijek i ocekivala fraze tog tipa , jer oni koji te ne poznaju dovoljno ne znaju sta ti je potrebno . Moji bliski prijatelji su isli sa nama kroz postupke , bili su tu kada su nam trebali i nestajali kada smo zeljeli biti sami. Oni su gotovo nepogresivo znali osjetiti te tanke nijanse kada nam je sta trebalo.

[SikaPika]

E sad nisam ni ja imuna na te poruke šeram ih i ja, ali su me u zadnje vrijeme počele nervirati, naročito kaj se ponavljaju svako malo...

ja ništa od toga ne dijelim kad dobijem
meni to užasno ide na živce
da se razumijemo, nisam neosjetljiva kučka (mama mi je umrla od raka, primjerice), ali mi je to baš onako, bezveze
korak sam do toga da napišem kod sebe na fb da mi ne šalju takva s.anja
i još one fore - ako misliš da je osoba koja ti je ovo poslala lijepa i dobra... bla bla, nikada to ne šaljem nazad, prekidam sve te lance sreće i hvala Bogu, sretna sam osoba

a kad nekome kažem - mislim na tebe, onda stvarno mislim,
odnosno, molim se za osobu koja ima kakav "problem" ili je bolesna
ako osoba nije vjernik, onda joj ne kažem da molim za nju jer znam da ju to može naživcirati, ali kažem da mislim na nju ili ovdje na forumu "vibram"
i svakako vjerujem u tu "pozitivnu energiju"

a ako netko od mojih prijateljica treba razgovor, uvijek sam tu, možda neću reći nešto pametno, ali ću saslušati, meni nekada i to bude dovoljno
ne trebaš ništa reći, samo me slušaj
i nikada u takvim razgovorima ne potpirujem vatru, ono, protiv muža i to
ok, možda protiv svekrve
odoh u OT