Info o porodu kod kuće

[puntica]

haha

http://en.wikipedia.org/wiki/Breech_birth

• Frank breech - the baby's bottom comes first, and his or her legs are flexed at the hip and extended at the knees (with feet near the ears). 65-70% of breech babies are in the frank breech position.
• Complete breech - the baby's hips and knees are flexed so that the baby is sitting crosslegged, with feet beside the bottom.
• Footling breech - one or both feet come first, with the bottom at a higher position. This is rare at term but relatively common with premature fetuses.
• Kneeling breech - the baby is in a kneeling position, with one or both legs extended at the hips and flexed at the knees. This is extremely rare, and is excluded from many classifications.

i nastavak

Type of breech presentation - the frank breech has the most favorable outcomes in vaginal birth, with many studies suggesting no difference in outcome compared to head down babies. (Some studies, however, find that planned caesarean sections for all breech babies improve outcome. The difference may rest in part on the skill of the doctors who delivered babies in different studies.) Complete breech presentation is the next most favorable position, but these babies sometimes shift and become footling breeches during labour. Footling and kneeling breeches have a higher risk of cord prolapse and head entrapment.

daklem, po tome (i člancima koje sam čitala) ako je već zadak onda je bolje da je guza prva

[marta]

Cure, puno vam hvala na trudu, pogotovo tebi Neno, Jabuko nasa crvena!
Ja ću još malo prorostati neke stvari.

[marta]

Definitivno je najbolji zadak položaj ovaj s guzicom i ravnim nogama. Mene ti izvlacenje nogu nije ništa bolilo jer beba i sama savije noge kad se guza rodi i onda te noge lako idu van.

[Beti3]

Due to the increased pressure during labour and birth, it is normal for the baby's leading hip to be bruised and genitalia to be swollen. Babies who assumed the frank breech position in utero may continue to hold their legs in this position for some days after birth.
Vjerojatno su zbog ovoga išli na spuštanje nožica. Nas su učili da nije dobro za bebu da se rodi sa nožicama skroz gore. Ova beba na slici u linku na Wikipediju nema skroz ispružene noge.
No, kakav bio položaj zatkom, nije kandidat za kućni porod. Osim slučajno.

[Nena-Jabuka]

Cure, puno vam hvala na trudu, pogotovo tebi Neno, Jabuko nasa crvena!
Ja ću još malo prorostati neke stvari.

Nešto sam se provrijednila, ne znam šta mi je.

No, dobar mi ovaj topic, napokon nešto skroz informativno, sve sami info, bez - ja bih, to je divno...i - a ja ne bih, ti si luda

[ms. ivy]

i nastavak

daklem, po tome (i člancima koje sam čitala) ako je već zadak onda je bolje da je guza prva

tako je, i ako su glavica i guza približno iste veličine (niti premala niti prevelika beba), piece of cake od poroda.

[cvijeta73]

ovo samo da mi topik dobije zelenu strelicu

[marta]

tako je, i ako su glavica i guza približno iste veličine (niti premala niti prevelika beba), piece of cake od poroda.

A i ako nisu, i ako dijete ima glavinu opsega 39,5 cm opet moze.

[Nena-Jabuka]

Pitanje za cure koje su rodile doma, odnosno, molba da opišu samo onaj dio koji se odnosi na vrijeme "tranzicije" i izgona jer se taj dio najviše razlikuje od onoga u rodilištu.

Naime, trudovi, rjeđi, češći, pucanje vodenjaka ili ne, to ide nekim svojim tempom, no kad dođe do izgona, u rodilištu se uglavnom forsira da ide što brže.

Na žalost, nemam iskustvo kako je to dočekati vrijeme izgona s prirodnim trudovima jer sam svaki put dobila drip no imam dojam da doma to nešto dulje traje i da se čeka namještanje bebe i spontaniji silazak.

Prvi put nisam imam uopće nagon za tiskanjem, stali su i trudovi, pa je to bilo forsirano tiskanje, plus nalijeganje na trbuh.
- Drugi put jak pritisak na debelo crijevo i onda isti postupak : udahni uduboko, zadrži dah, ne ispuštaj dah (zaista, kad bih ispustila malo daha, beba bi se malo vratila unatrag).
I tako svega nekoliko puta, svaki put je taj prolazak kroz porođajni kanal trajao maksimalno dvije minute, beba kao da je ispucana van.

Uz to je išlo i puknuće međice.
Položaj poluležeći, s jedva malo podignutim leđima od podloge, držeći se za one ručke na krevetu.

Ima tih detalja na nekim pričama s poroda, ali bolje da su ovdje na jednom mjestu, kad je već info

[zmaj]

evo, ja ću pokušati

moj izgon je trajao cca 10min
računajući u trudovima, bla bi to četiri truda

račun ih otkad sam osjetila da beba nasjeda, tj., je već zašla na vrata maternice u porodni kanal
to je prvi trud, stav sve četiri
pa sam se digla, prošetala, pa op, trčala kleknut (osjetila sam nadolazak novogo drugog truda)
rukama se naslonila, obujmila tabure (pasala mi je visina) i u drugom izgonskom trudu glavica je krenula niz porodni kanal, dio glave, vrh je provirio van kad sam ojsetila da se trud povlači, slabi i da se beba vraća.
nit sam imala poriv nit snadu da krenem tiskat neg sam čekala treći trud.
u trećem trudu je opet glavica (ne znam sad dokle se vratila) opet krenula vanka i izašla
tu sam već spontano stavila lijevu ruku pod glavicu
u četvrtom trudu je iskliznulo meni na desni dlani cijelo tijelo.
i to je bilo to.
poriv za tiksanje nisam imala, a bome ni snage (budući sam se pitala dal trebam pripomoć tiskanjem, al nisam u sebi nalazila snage, neg je jednostavno sve išlo samo od sebe)
pukla nisam

na bolničkom porodu sam imala forsirani izgon, tiskaj u trudu i bez truda. sam tiskaj da se bebica ne bi vratila. što mi je osobno bzvz.
pukla za jedan šav na manjoj usni, dakle izvana

[Nena-Jabuka]

zmaj, znači, ti nisi imala onaj pritisak kao na debelo crijevo, što tjera na tiskanje?
A kako onda osjećaš to da je glavica prešla ušće? zar to nije to.
I nisi ni tiskala nego je u trudovima beba sama silazila. Zvuči dobro.

[Beti3]

Neno, ja ni na porodu u rodilištu nisam tiskala, već sam to više puta pisala, malena je samo isplivala van.
Bila sam na običnom krevetu, u predrađaoni, osjetila sam isti pritisak na debelo crijevo kao svaki put do tada.

I koliko sam se okrenula na leđa, zazovem, babica stigla i kaže: evo glavice! Jedan trud uz dahćanje i moja ljepotica cijela vani. Ni pukla, ni rezana, ni tiskala, a ni bolilo nije. Osim ona tri truda prije, to je valjda bila ta tranzicija, to je bolilo pošteno, ali neš ti tri truda izdržati...

Može i takav porod biti, da te ne iznenadi doma beba koja želi van bez da ju moraš istisnuti.
Četvrti porod mi to bio, to bude sve već razrađeno.( Ali mm kaže da se sve vratilo na normalno.)

Ionako sam sve sama obavila, kao da sam doma. Iako sam sigurnija bila tamo. (Ja svih sredim u rodilištu, tamo sam bila kao doma, koliko puta sam samo bila...pregledi, trudnoće svakojako završene, porodi...)

[zmaj]

vidiš, nisam ti sve odogovrila.
neko vrijeme iza poroda uopće nisam kontala dal sam imala tranziciju dok nisam skontala da je to onih cca 20min prije izgona, kad sam tlila na sve četri, zbog "klete" sudbe svoje, lol
u to neko vrijeme, vjerojatno nešto rpije izgona, sam se mrvu pokakila
no nisam imala osjećaj pritiska na dabelo crijevo (što na bolničkom porodu jesam osjetila, pa mi je primalja rekla da rađam, lol, dok sam ja mislila da ću izvršit nuždu i bilo me sram). bila sam na sve četiri i sam se pomaknula u stranu i nastavila tulit dalje, lol

to je tranzicija, jer sam se glasala, jer mi je bilo "ne mogu više Isuse...neeeeeemreeeeem"

što se tiskanja tiče, mislila sam da sam luda. em što sam doma, lol, em što mi je došlo da ja nemrem pomoć dijetetu da se rodi. naime, uopće nisam imala poriv za tiskanjem, a da sam i tila tiskat, nisam mogla, jer sam se osjećala izmožedno i preslabo za tiskanje.

ipak, shvatila sam da je beba krenula kad sam osjetila da mi glavica radi neš što osjećam. dakle, gura se niz vrat maternice na početak porodnog kanala.
e tad mi je bilo - fala Bogu, kooooonačno (reko bi čovjek ko da je bilo satima, a ne dvadesetak minuta)
to računam ko prvi trud
pa taj drugi kad sam kontala da bi tiskanjem možda mogla kompenizirat popuštanje truda i ipak istjerat glavicu van, al nisam "marila". jednostavno nisam mogla, a nit osjećala da bi trebala.
pa treći, rodila se glava
četvrti, rodilo se tijelo

da. beba je sama silazila pod naletima stiskanja, jedino i samo, maternice
i meni zvuči dobro, jer sam veeeeećinom čula da moraš tiskat il neš rodit
iako sam negdje čitala i o tom porivu za tiskanjem..
u više navrata sam kontala, pa di je taj poriv, kak ću znat da ga imam, trebam li tiskat, pa zaključak - sad ni nemrem tiskat jer nemam snage....i tak sam mislila da ja neš "zadržavam", u onim minutama tranzicije, i da nemrem rodit jer ne pomažem ditetu da se rodi...
kad li me maternica iznenadila, monćno iznenadila

[marta]

Neno, mislim da sam ja svoju tranziciju prespavala, trudovai su bili rijetki i mocni. Kad je beba krenula van, bila sam na koljenima, celom naslonjene na zid i nisam morala tiskati. Zapravo, nisam morala tiskati kao u bolnici, ni blizu tako, ali jesam nesto, mislim da bi to u bolnici nazvali neucinkovitim. I ako se dobro sjecam, nisam zadrzava dah, niti bilo sto slicno. Malo mi se tesko sjetiti tih detalja, jer sam istovremeno plakala od srece, smijala se i rukom dirala bebinu glavicu, i nisam obracala pozornost na nesto tako usputno kao disanje i tiskanje. Pretpostavljama da je taj osjecaj potrebe za tiskanjem umanjen u kucnim porodima, jer zene ne zauzimaju lezeci polozaj.

[puntica]

Nisam ni ja baš tiskala
išlo je samo, malo pomalo. Nemam pojma kako sam disala, valjda onako kako mi je došlo. nisam se time opterećivala. jedino sam morala tiskati da izađe glava, s obzirom da je već bilo prošlo puno vremena od kad su izašle noge i guza i leđa, pa je i glava morala van. Taj dio je jedini u kojem sam zapravo JA nešto morala radit. Ostalo se odvijalo samo od sebe

zapravo, kad se sjetim bolničkog poroda uvijek se sjetim da sam danima poslije jedva nosila dijete jer sam imala upalu mišića na rukama jer sam se valjda toliko grčevito držala i vukla za one ručkice na stolu, baš se sjećam da sam čvrsto držala ta čuda i pokušavala tiskati

[mikka]

meni su se trudovi pred kraj nekak stabilizirali, dolazili su u relativno pravilnim vremenskim intervalima (bar mi se tak cinilo ). na drugom porodu mi je vodenjak bio puko prije nagona za tiskanje jer sam kuzila da mi se u trudu slijeva voda po nogama. na trecem mi nije ni kap iscurila dok sam tiskala, sve je izaslo nakon bebe. oba izlaska su imala svoj tempo. ja nisam tiskala voljno, nego bi si dala oduska kad ne bi mogla samo propustiti prolazak. (malo tesko za opisati).

racunam da je taj zadnji dio (prolazak kroz kanal i tiskanje) trajao oko sat vremena, mozda i vise, sat i pol. ko bi tocno znao kad nisam znala di sam, nego ovako retrospektivno pokusavam izracunati.

polozaj oba puta klececi, s tijelom nagnutim naprijed.

[blackberry]

meni je taj finiš mutan...
samo znam da sam imala strašan poriv za tiskanjem....i da sam to rekla douli...
jer sam se sva zbunila....kao doma se ne tiska...a meni se tiiiiskaaaaa....
a doula meni....ma sad radi što hoćeš.....mam mi je bilo bolje....
nego...primalja mi je savjetovala da ne tiskam...nego propušem trud....onako snažno....što se pokazalo konstruktivnijim..
to je trajalo, ja mislim...3, 4 truda...baš na samom kraju....
pozitivna stva je ring of fire...koji te sam spriječi da tiskaš sumanuto...
mene kad je počelo peći...a peklo je bome fino....automatski sam manje tiskala, više propuhivala....i glavica je bila tu...
ja sam imala jedan šav...
da nisam tiskala možda ne bi bio niti jedan....

[Felix]

cini mi se da taj pritisak na debelo crijevo ima veze s lezanjem na bolnickom krevetu, jer ga ja uopce nisam osjetila u oba poroda. u prvom porodu sam bila u kadi, na boku, trajalo je jedno 45 minuta, primalja mi je rekla da tiskam samo dok je trud, i tiskala sam (sto mi je sad zao, nije mi bilo ugodno ni spontano i mislim da bi bilo bolje da sam zauzela bolji polozaj, vertikalniji, i pustila maternicu da radi svoje, a i pukla sam malo).

u drugom porodu je cijeli izgon trajao jedno desetak minuta, cucala sam cijelo vrijeme i to mi je bilo strasno ugodno. nisam ni jednom, ni malo, tiskala, uopce mi nije padalo na pamet, kako kaze marta imala sam vaznijeg posla. mazila sam bebinu glavicu dok je bila vani a tijelo jos nije, vikala da ju volim i da je prekrasna , i cekala iduci (zadnji) trud da i tijelo isklizi van. bilo je tako lako, tako jednostavno, netiskanje i cijeli taj njezni izgon su me apsolutno odusevili.

[Silan]

Izgleda da je i kod mene bilo tako,i nisam o tome ni razmisljala dok ne vidjeh sta pisete.U oba bolnicka poroda sam imala osjecaj kao da cu se "ukakiti",i bilo me strasno stid.
S trecim kucnim nisam imala nagon za tiskanjem,vec je beba u svakom trudu napredovala prema van.U prvom trudu je otisao vodenjak,u drugom se nazirala glavica,u trecem glavica skroz izasla,i u cetvrtom cijelo tijelo izmigoljilo van
Taj sami izgon za mene je bio najljepsi,jer me nije boljelo,a samo se odvijalo.
Jedino za cim zalim jeste da mi nakon izgona trudovi nisu nestali,tako da nisam mogla da uzmem bebu,niti da se pomjerim,vec sam jos imala par trudova(dva ili tri,nisam sigurna) nakon kojih je izasla posteljica.
E tek tad sam osjetila ono olaksanje potpuno.

A nocas sam sanjala da sam rodila curicu,i da vam pisem kako sam upravo rodila.Porod mi je bio prekrasan u snu.Izgleda da previse razmisljam o porodu

[Nena-Jabuka]

Hvala cure,
izgleda da onaj famozni push!push! iz filmova,

kad teče prirodno i kad je žena opuštena (bilo u rodilištu ili doma), nije baš obvezan.

A zapravo je i logično da u ležećem položaju glavica prilikom silaska u kanal pritišće i debelo crijevo jer ide dolje ravno prema njemu,
u uspravnom položaju pak, na koljenima i slično to nije slučaj.

Zato oni u rodilištu valjda inzistiraju na klistiru jer kad ležiš uvijek su veće šanse da s djetetom izlazi i sadržaj crijeva (tiskanje jednog i drugog je identičan postupak).

[kli_kli]

Ja sam na drugom porodjaju imala klistir, izgon je bio u uspravnom, lagano klececem polozaju do poslednjeg truda za koji sam sela na krevet, pa sam osetila pritisak na debelo crevo i izaslo je malo fecesa.
Treci put sam isto osetila pritisak ali mnogo manje nego drugi put, rodila sam u poluklececem polozaju, nisam imala klistir i isto je izaslo nesto fecesa.
Vodenjak su mi probili prvi i drugi put, treci put sam rodila bebu u vodenjaku.
I drugi i treci put faza izgona je bila kratka, s ogromnim rastojanjima izmedju trudova, i bezbolna.

[mikka]

kli draga kako ti zavidim na ovom "bezbolna"

meni je u sva 3 poroda jedina bezbolna stvar bila pauza izmedu trudova

i moram spomenut da sam jedino nakon treceg imala trudove za posteljicu, i bili su totalno bolni, kao pravi. nakon prva 2 nisam imala nikakve trudove poslije izlaska bebe.

[blackberry]

ja sam ih imala nakon drugog poroda....nimalo ugodni...
bome su mi bili neugodni...

[Beti3]

Zašto se ja ne sjećam tih trudova za posteljicu? Očito kad dobijem bebu u ruke, više mi ništa drugo ne dopire do svjesnog dijela mozga.

[Nena-Jabuka]

Zašto se ja ne sjećam tih trudova za posteljicu? Očito kad dobijem bebu u ruke, više mi ništa drugo ne dopire do svjesnog dijela mozga.

Je, sigurno, ti si zaljubljena u bebu, a druge su lobotomirane. Daj, beti, roditi u bolnici i doma nije isto ni kod posteljice.

Sva tri puta u bolnici su mi isti tren šibnuli injekciju za brži izlazak posteljice, plus ranije drip, što sve dođe na isto - em posteljica izlazi odmah poslije bebe, em ju oni lagano potegnu ili malo pritisnu trbuh.

Nijednom nisam osjetila nikakav trud pritom niti je bio potreban moj napor.

Sigurno jer sam jako voljela bebu, a ove tu kućerotke ju ne vole.

[Lutonjica]

nena ti si fakat zakon LOL

ja nisam ni najednom porodu imala te trudove za posteljicu, ali su me zato nakon drugog i trećeg poroda prvih par dana jako boljele one kontrakcije maternice za vrijeme dojenja. mene to boli baš kao trudovi i jako je neugodno.

[Beti3]

Evo, lutonjica je doma rodila pa nije imala ( ili se ne sjeća, ili ih je zanemarila) te trudove za posteljicu.

Nismo sve iste. Ne znam zašto mi ne vjeruješ kad kažem da se ne sjećam trudova za posteljicu.

I nikako nisam mislila da netko ne voli svoju bebu, to je toliko daleko od mojih misli da dalje ne može biti.

Ja pokušavam sebi naći razlog zašto se ne sjećam. Nikom drugom. Žao mi je da sam krivo shvaćena.

[marta]

Nisi osjecala trudove za posteljicu jer si vjerojatno rodila posteljicu odmah nakon bebe. To naime u rodilistu tako ide. I naravno da ni ne skuzis, jer nema pauze. Kad imas pauzu od dva sata, onda definitvno mozes reci "sad osjecam trudove za rodit posteljicu".

[Nena-Jabuka]

Evo, lutonjica je doma rodila pa nije imala ( ili se ne sjeća, ili ih je zanemarila) te trudove za posteljicu.

Nismo sve iste. Ne znam zašto mi ne vjeruješ kad kažem da se ne sjećam trudova za posteljicu.

I nikako nisam mislila da netko ne voli svoju bebu, to je toliko daleko od mojih misli da dalje ne može biti.

Ja pokušavam sebi naći razlog zašto se ne sjećam. Nikom drugom. Žao mi je da sam krivo shvaćena.

Pa vjerujem ti, kako ne, pa nisam ni ja to osjetila. Ali to nema veze s opsjednutošću s bebom.

Navela sam objektivne razloge uvjeta u rodilištu (isto kao i marta),
a i ti sama često navodiš baš to- zašto se nešto događa iz fizioloških razloga ili utjecaja kemijskih supstanci, nema veze s nečijom brijom u glavi .

A da smo sve različite, evo kli-kli kao dokaz, ona rađa bezbolno :njegujem zavist beskrajnu:

[mikka]

ja se na bolnickom porodu ne sjecam uopce sta je bilo s posteljicom, ni kad je izasla, ni kako (to vjerojatno nije za zacuditi se s obzirom na kolicinu droge u meni ). zato me iznenadilo na drugom kad mi je babica rekla da ju istisnem, a ja si mislila kaj sad ova tu brije, pa to izade samo od sebe da zena ni ne skuzi

naravno nije tako, nego se posteljica fino osjeti kad ju istisnes, jedina je sreca sto je mekana pa ne smeta jako na izmucenu rodnicu

valjda je na tom drugom porodu babica preduhitrila trudove (sto opce nije ispalo lose). a na trecem su mi dosli prakticki odmah, nakon jedno 5 minuta od izlaska bebe

[Nena-Jabuka]

Sad ću ponovo upitati, puntica je rekla na početku da je prerano, kud žurim na početku teme, da će odgovoriti kasnije pa pitam sad -

kako pripremiti supruga za kućni porod?
Lako je za ambijent i doulu, ali i suprug ima svoja prava, to je i njegovo dijete.

Mislim na običnog, vulgaris supruga koji ne brije ni na kakve brije, spiritualne, ove, one, želi živo i zdravo dijete i ženu, a takvi se, po njegovu iskustvu i shvaćanju, "dovoze" iz rodilišta.

Jeste vi sve dominantne žene pa ste ga "prisilile" (kuhača i te spike) ili se njih te "babske stvari ne tiču", ili ste istomišljenici i zajedno preuzimate odgovornost.

Jeste mu tutnule kakvu knjigu ili skriptu u ruke (moj bi imao živaca čitati možda ukupno četiri stranice, pa ako tko ima takvu skriptu) ,
cijepile mu mozak mjesecima....kako se to izvodi?

Mislim, MM je bio sam mnom u rodilištu sva tri puta, ali recimo, vidim da jednostavno ne shvaća (shvaća, ali ne u dovoljnoj mjeri) da sam ja zadnji put zaradila takvu psihičku traumu na tom porodu da sam počela dobivati lagane napade panike kad idem u bolnicu za bilo što (to mi se nikad prije nije događalo),
da postanem smrtno ozbiljna, odsutna i paralizirana kad se približavamo odjelu rodilišta ili nečega sličnog, kao kad ljude ugrize pas pa imaju PTSP i boje se bezveze, znaju da to nije razumno, ali emocije rade svoju blokadu, na što volja i razum ne utječu. To mi se nakon prva dva poroda nije dogodilo, ali treći je bio strava.

Dakle, kako ste privolile muža?

[pomikaki]

Moj je izjavio da je privoljen istina, trudnoće još nema, vidjet ćemo kako ćemo oboje disati kad/ako je bude, lako je sad fantazirati.
I on je nakon poroda smatrao da je bilo sve u redu, i više-manje da se nemam što buniti.
Ali kako sam ja jako uvjerljiva i argumentirano branim svoje stavove, morao je pomalo promijeniti mišljenje.
Naravno, i muževi i bake i tete brinu se za to dijete i za majku i mogu imati svoje mišljenje o tome. Ali ipak će majka rađati i podnijeti sve što pri tome mora, pa je na njoj da izabere način poroda. Vrlo pojednostavljeno, jer sam zapravo u gužvi.

[mikka]

moj je u nekom trenu popustio jer je skuzio da valjda po prvi put u zivotu ja ne popustam oko necega

bolnica jednostavno nije bila opcija, bez obzira na njegova prava kao tate.

[blackberry]

nije ni mm neki ludi čitač...ugl. čita ono što ga baš baš zanima...
kad je bio u pitanju porod, ja sam bila ta koja je čitala i njega informirala.
o svemu. oboje smo se pripremali za porod.
sad...kako sam ja čitala a on primao info, i kako vjeruje mojim odlukama, mi smo se i prvi put pripremali za prirodan porod.
na kraju smo dobili paket koji je i njega samog iznenadio pa je i sam formirao stav o porodu i kakav bi trebao biti.

u svakom slučaju ja bi voljela imati muža na svojoj strani.
što ti preostaje....
jesu li vam makar razgovori o tome konstruktivni? ili je odmah jako napeto?
da porazgovara s nekim tatom koji je to prošao...
nemam pojma...

[sirius]

ostaviš literaturu za čitanje u WC-u.

[blackberry]

e sad...to je isto relativno...pokušavala ja...
kod mog za sad najviše pali ono što pošalješ mailom.
to redovito pročita

[zmaj]

mislim da je u tu svrhu, ukazivanje muževima, dost' preporučivana tzv. "muška & ženska priča"
http://www.roda.hr/article/read/musk...-jednog-poroda
pogotovo jer je tata doktor i jer su imali neki "logični" slijed: 2bolnička poroda, pa pkk.

kako sam ja to izvela??
pa pravo da kažem, išlo je sve nekako polagano....
još od prvog porda (cr) i svega što nam je donio, plus mastitis u bolnici, x različitih a (ko fol) stručnih savjeta oko jedne stvari...
pa smo nekako i mm i ja disali slično....

zato smo drugo dijete htjeli roditi kod Monike
i njemu i meni je to bila sigurna i znanstveno utemeljena odluka. dapače, kontali smo da imamo veće šanse roditi vaginalno (nakon cr) negoli što bi smo imali u Hr.
(no, dogodilo se što se dogodilo i ostali smo u Hr.)

mm je i opet (vezano za drugi porod) imao prilike izbliza vidjeti ne baš lijepe zube našeg zdravstva (svaka čast izuzetcima, ima ih, hvala Bogu, i daju nadu..), tako da su se i te neke stvari oko drugog poroda urezale u pamćenje...

zato mu nije bilo niš čudno kad sam u trećoj tr. počela govorkati o pkk (i za vrijeme druge tr. sam čitala o pkk)
kužio je zaš pričam o tom, zaš mislim da bi i za dijete bilo bolje da imama mamu neometano odmah nakon poroda (ko što je imalo 9mj), zaš sve....
ali, ipak mu je strah bio veći... dijelom, osobno držim, i zbog tog što nije on "gubio oči", kao ja, čitajuć rizike i prednosti, iskustva...
glavni argument za rodilište mu je bio "pa kak si se izborila za masu stvari na drugom porodu, tako napravi i sada"...
očito nije mogao shvatiti svu dubinu, (a možda si nije dozvolio) a ja jednostavno nisam htjela opet glumiti lavicu na svom porodu...nisam htjela biti aktivistica na vl. porodu (kako sam negdje pročitala od neke pkk cure)..
ipak, nekako se smirio..ono, ne sasvim, al nije više bio naporan
sigurnost mu je ulijevao i plan o primalji.
a tu je bila i moja prijateljica u ulozi doule..

kraj moje priče, vjerojatno znaš

premda mm kaže da sam mu oduzela 10god života
ipak, neizmjerno mu je drago zbog pkk. najviše zbog bebice i benefita 0-24 sisanja i doticaja majke. tu je i sam uvidio, prema njegovim riječima, što su starija djeca izgubila (a i ja..mi..)
bilo mi je drago vidjeti ga u ulozi čvrstog oca u mogućim raljima birokracije.. sredio je to, kako bi se reklo, ko od šale.

oboje smo se tijekom tr. i za poroda i babinja utjecali Gospodinu.

[rutvica]

Mi smo zajedno čitali knjige i gledali filmove i filmiće. U biti rekla bih da zna sve što i ja. Kad sam ga (prije otkrivanja doula i saznavanja još nekih mogućnosti), pitala jel bi bio uz mene ako odlučim roditi kod kuće - samo on i ja, podržao me potpuno.

Nevezano uz naš primjer, više teoretski moj stav: ipak si ti ta koja rađaš. Je on tata i ima pravo na svoje mišljenje, ali njegova uloga je primarno da ti bude podrška. Bitno je da raspolažete istim info i da on točno zna razloge zbog kojih ti želiš porod kakav želiš. Ako ne raspolaže s dovoljno info o porodu doma, veća šana da mu se čini zastrašujuć. Evo npr. mi idemo skupa na Inu sutra, mislila sam ići sama, ali on baš želi ići slušat tetu

[Nena-Jabuka]

Literatura u WC-u mi se čini dobra ideja, isto i mejlom, samo treba sastaviti nešto koncizno i pametno, ne preopširno ni patetično.
Znanstveno, praktično
Ma, nisam ja sa svojim o tome nešto posebno ni pričala, jednom sam spomenula kako kod nas ima babica s licencom, samo nisu obuhvaćene zakonskom regulativom, a to je velika šteta jer puno je bolje roditi doma ako imaš stručnu pratnju i blizu si bolnici, za svaki slučaj, a ne da prolaziš onakvu torturu i traumu ko ja zadnji put...još svega par stvari sam rekla, a on će na to odrješito - Ja sam protiv te avanture doma! Ne ono - nisam za ili ne sviđa mi se baš nego - ja sam protiv!
Brrrrr....nisam više potezala tu temu, ćaskam samo na forumu.

[sirius]

Nena , printaj ovo http://forum.roda.hr/threads/44068-D...-i-%C5%BEenska
To je nešto što tvoj muž treba.

[blackberry]

potpisujem za mušku i žensku priču.
još da imaš snimljen 8.kat i tate....
dobra uvertira...

[zmaj]

...još svega par stvari sam rekla, a on će na to odrješito - Ja sam protiv te avanture doma! Ne ono - nisam za ili ne sviđa mi se baš nego - ja sam protiv!
Brrrrr....nisam više potezala tu temu, ćaskam samo na forumu.

khm
ovo ne bi prošlo kod mene i mog muža
mislim, takva komunikacija
pogotovo ak je u pitanju neš' što je meni jako bitno
ak ne iz ljubavi, međusobnog posštovanja...a onda iz osnova kulture, bio bi primoren slušati, razmišljati, konverzirati...

TM reagira iz svojih cipela..a cipele su mu, izgleda, vrlo oskudno il gotovo ništa informirane.. i mislim da reagira iz društvene ukalupljenosti..
meni osobno to ne bi prolazilo kod donošenja odluke.

[zmaj]

Evo npr. mi idemo skupa na Inu sutra, mislila sam ići sama, ali on baš želi ići slušat tetu

jako lijepo
ja, nažalost, ne mogu doći...

[Nena-Jabuka]

Nena , printaj ovo http://forum.roda.hr/threads/44068-D...-i-%C5%BEenska
To je nešto što tvoj muž treba.

Vjerojatno je nevjerojatno, ali ja ovo prvi put čitam (nisam baš brijala po tim temama previše). I još sam u šoku jer su moja dva poroda bila skoro za u dlaku identična.
Samo što je moj treći bio još gori, a to bi ovaj tata vrlo stručno opisao, koliko je tu tek bilo nestručnosti.
O, hvala, ovaj pristup bi se mogao svidjeti mom mužu, točno je taj tip, znanstveo praktični, ne pada na hormonsko-orgazmičke spike.

[blackberry]

Bas me veseli. Te price su i nama puno znacile. Ni mm ne pada na orgazmicki pristup porodu

[zmaj]

mislim da je u tu svrhu, ukazivanje muževima, dost' preporučivana tzv. "muška & ženska priča"
http://www.roda.hr/article/read/musk...-jednog-poroda
pogotovo jer je tata doktor i jer su imali neki "logični" slijed: 2bolnička poroda, pa pkk.

vidim da sam pomno čitana
priča, pogotovo muška....

[Nena-Jabuka]

khm
ovo ne bi prošlo kod mene i mog muža
mislim, takva komunikacija
pogotovo ak je u pitanju neš' što je meni jako bitno
ak ne iz ljubavi, međusobnog posštovanja...a onda iz osnova kulture, bio bi primoren slušati, razmišljati, konverzirati...

TM reagira iz svojih cipela..a cipele su mu, izgleda, vrlo oskudno il gotovo ništa informirane.. i mislim da reagira iz društvene ukalupljenosti..
meni osobno to ne bi prolazilo kod donošenja odluke.

A čuj, reagira kao što bi i većina ljudi kod nas, ne briju ljudi po tim temama, ne fantaziraju o porodima po cijele dane niti vise na Rodi,za većinu građana savršeno je logično (i jest logično, ako ćemo pravo, u današnjim uvjetima) da je rodilište opremljeno da se tamo rodi.
A u našem paru je M pričljivac, ja nisam, takva nam je podjela uloga, na tom polju netipična.
Ne bi se reklo po količini teksta kojega sam natrkeljala na forumu, ali u RL smo stvarno po tom pitanju netipičan par, on ima volje za puno pričati o svemu i svačemu što ga zanima (ovo ga i nije baš zanimalo), ja uglavnom slušam, tu i tamo nešto dodam (ne, ne iz straha nego jednostavno pričam količinski puno manje), a ako je nešto sporno, brzo odustajem.

Mislim da ću se odlučiti na pisanu komunikaciju, podmetanje kukavičjih jaja po wc-u , to mi bolje leži.

Tek nakon toga slijedi razgovor, ooo, ako se zainteresira, sam će ga pokrenuti, ako ulovi udicu, još će sve i sam prirediti.

[sirius]

Vjerojatno je nevjerojatno, ali ja ovo prvi put čitam (nisam baš brijala po tim temama previše). I još sam u šoku jer su moja dva poroda bila skoro za u dlaku identična.
Samo što je moj treći bio još gori, a to bi ovaj tata vrlo stručno opisao, koliko je tu tek bilo nestručnosti.
O, hvala, ovaj pristup bi se mogao svidjeti mom mužu, točno je taj tip, znanstveo praktični, ne pada na hormonsko-orgazmičke spike.

Što da ti kaže, osim da ovaj pristup pali kod većine muških.
Možda kasnije i da kavu sa tim tatam popije (nije MM , ali možda bi se nešto dalo srediti).

[zmaj]

A čuj, reagira kao što bi i većina ljudi kod nas, ne briju ljudi ..

ma shvaćam
ne prozivam osobnost TM ili tebe
neg prozivam ukalupljenost koja prečesto guši širenje vidika i odbacuje nešto moguće posebno (ne mislim isključivo na pkk)
tj., znam se pitati koliko reagiram iz nekih zadanih normi, društvenog kalupa, običaja, mentaliteta i tom sl.
često nam to prijeći nosom mrdnut dalje

[puntica]

podmetni mu jednog muža koji je bio na kućnom porodu
pa nek si popričaju
kad već voli pričati

ne nudim svojega, mislim, može, ali on još ima ptsp svaki put kad vidi pileći batak sa zabatkom (tako je, naime, izgledala palentičina noga kad se rodila, ko da mi batak viri između nogu )