oprostite na upadu, ali bih voljela odgovor na pitanje gore postavljeno..... i oprostite ako zbog toga otvaram novu temu....
HVALA i molim moderatoricu da ključa čim dobijemo odgovor
 |
|||
|
|
|||
da li postoji zakonska obaveza da se djetetu mora reći da je posvojeno
oprostite na upadu, ali bih voljela odgovor na pitanje gore postavljeno..... i oprostite ako zbog toga otvaram novu temu....
HVALA i molim moderatoricu da ključa čim dobijemo odgovor
i jel žene bez partnera ili muškarci bez partnerice mogu posvojiti dijete?
djetetu moras do 7. godine reci da je posvojeno
zene bez partnera mogu posvojiti dijete, tj u zakonu nema takve zabrane ili uvjeta
Postoji preporuka. A zakonska preporuka jest i zakonska obveza.
Obiteljski zakon, Narodne novine 116/03
Članak 124.
(1) U postupku posvojenja centar za socijalnu skrb upoznat će posvojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojeno.
(2) Centar za socijalnu skrb savjetovat će posvojiteljima da kažu djetetu najkasnije do sedme godine života da je posvojeno, a ako je starije dobi, odmah nakon zasnivanja posvojenja.
Ne reći djetetu da je posvojeno (pa da dozna od stranaca, a doznat će) ili mu reći u sedmoj godini zato što je to zakonska obveza, u najmanju je ruku neodgovorno.
Moj je osobni stav da je to, ne samo neodgovorno nego duboko nemoralno i žalosno i za čitav život obilježava dijete.
Svako dijete je dar, biološko ili posvojeno, ali roditelji posvojenog djeteta imaju dodatnu odgovornost. Pa i po zakonu.
Mislim da je teže da samohrani roditelj posvoji dijete, mislim da se tada mora dokazivati "poseban interes", ne znam točno što u zakonu piše. U praksi, to je rijetko, a posebno da samohrani otac posvaja dijete, koliko shvaćam.
Nadam se da će se javiti brzo posvojenje-znalci.
Zakon štiti dijete, stoga je posvojitelj vjerovatno obvezan istome reći da je posvojeno. Samci po zakonu smiju posvojiti, ali u praksi to je teško izvedivo. No, postoji razlika između posvajanja i udomljavanja, koja je golema..
Pošto postupak za usvajanje pokreće socijalna služba ishod je najčešće individualan po subjektivnoj procjeni socijalnog radnika.
Ukratko: zakon o posvajanju djeluje dosta pristupačno, međutim sama praksa je individualna od slučaja do slučaja..
Pr. prijateljica je posvojena, majka joj nije bila u braku.. Dakle, nije neizvedivo ali..
djetetu je najbolje odmah govoriti da je posvojeno, posebno ako je vec u dobi da se sjeca svog zivota u domu/kod udomitelja...ima raznih nacina, kroz slikovnice, kad dijete pita o rodjenju itd. nije to bas za ono "ajmo sad kad imas 7 godina sjesti da ti nesto kazemo". ako dijete odrasta s tom cinjenicom ono je prihvaca u skladu sa svojim kognitivnim mogucnostima i to mu je nesto prihvatljivo.
sto se tice samohranih roditelja, do sada je u obiteljskom zakonu stajalo da oni mogu posvojiti "ako je to u interesu djeteta". obzirom da se ta zakonska stavka tumacila svakako, a najcesce tako da se samohranim roditeljima nudilo djecu koju najcesce nitko nije htio i da su cekali godinama, nadamo se da ce se to prema najavama iz novog ministarstva uskoro promijeniti
cure HVALA i pitam isključivo zbog novog zakona o pomognutoj oplodnji koji predviđa donaciju jajnih stanica, sperme ili čak i embrija. Djeca iz takvih donacija s 14 godina mogu saznati svoje biološko porijeklo, što je ok, ali s druge strane će apsolutno onemogućiti donaciju sperme/jajnih stanica u Hrvatskoj.
Ja sm razmišljala baš danas kad sam čitala u novinama o donacijama jajnih stanica i sperme i da li tu treba staviti da dijete ima pravo saznati svoje genetsko podrijetlo i nisam skroz načistu s mišljenjem kako to regulirati, ali načelno mislim da dijete ima pravo na saznanje o svojem podrijetu, jedino da li da zna ime i prezime donora, ili "samo" činjenicu da njegovi roditelj/roditelji nisu biološki (ne znam točno kako se niti izraziti, kakav je termin z npr. ženu kojoj vrate zametak s tuđom jajnom stanicom ali ona nosi cijelu trudnoću)
Mislim da beba uzima dio od donorice, dio od majke koja ga/je nosi, dio od oca. Rekla mi je jedna tetka koja nosi bebu iz takvog postupka, ali plavuša je zaboravila postotkekakav je termin z npr. ženu kojoj vrate zametak s tuđom jajnom stanicom ali ona nosi cijelu trudnoću
Svaka osoba ima pravo znati bitne činjenice o sebi.
posvojena djeca tek s 18 godina mogu saznati podatke o svojim bioloskim roditeljima, ne kuzim zasto bi se u ovom slucaju ta granica spustala na 14 godina (ili se to odnosi samo na pretpostavku da dijete mora saznati o svom podrijetlu, bez podataka?)Kadauna prvotno napisa
Mislim da posvojena djeca sve ili većinu tih podataka saznaju puno prije 14. ili 7. godine života. Čim počnemo pričati o posvojenju dolaze pitanja o biološkim roditeljima, na koja je potrebno (i pošteno) odgovoriti.
Ali ne i ime odnosno identitet bioloških roditelja
Moje najstarije dijete zna svoje staro prezime a zna i ime bioloških roditelja jer se sjeća. Mlađoj djeci ću reći ime kad budu pitali.
Kako ne? Pa što bi ti rekla djetetu da te pita kako se biološka majka zove? Moj sin raspolaže sa svim podacima koje ja znam od 4. godine života (to je rano, ali on je bio i u tome napredan). Kći, koja je posvojena sa 6,5 godina puno se toga sjećala, a sve ono čega se nije sjećala rekla sam joj odmah. Moj stav je bio, ako je dijete zrelo za da postavi pitanje zrelo je i da dobije odgovor i za mene je pitanje poštenja, poštovanja i dobrog odnosa s djetetom da mu ga na vrijeme i dam. Mislim da upravo zbog te otvorenosti, iskrenosti i spremnosti na razgovor, zbog toga što između mene, MM i naše djece nema laži, kod nas nije bilo nikakvih lomova identiteta. Sin je prošao svoju krizu s 5. godina, ali ne zbog bioloških roditelja ni porijekla nego zato što mu je bilo bolno prihvatiti činjenicu da ga ja nisam rodila. Kad je prihvatio da moje majčinstvo, a onda i njegovo sinovstvo počiva na drugim osnovama i shvatio kojima, nastao je trajni mir po tom pitanju.
Imaš li negdje točan tekst prijedloga zakona? Određena edukacija koja bi prevenirala strah donora dobro bi došla (da potenc. donori ne zamišljaju svakojake situacije).
Ovo što Zdenka piše može ljudima koji su izvan posvojiteljskih priča izazivati strah od budućnosti, ali strahu nema mjesta. Ukoliko se na vrijeme i na pravi način djeci prezentiraju činjenice, oni ih prihvaćaju sasvim normalno. Mislim da jedino tinejdžer koji u obitelji ne nalazi odgovore može guglati, sjesti na bus i eventualno potražiti biološkog roditelja (kako to ljudi valjda zamišljaju).
Danas vjerojatno svaki predškolac kuži priču o jajnim stanicama i nastanku života pa nije problem u to uklopiti i priču o posudbi JS.
Mnogo djece zna odmah da su posvojena.. Ispod 2 god rijetko.. ali svakako je poželjno da dijete što prije sazna svoje porijeklo jer će aconto toga (uz ostalo) izgraditi identitet..
Slažem se sa Zdenkom2 da može kod bitnih pitanja koje dijete postavlja u tom slučaju, a na njih mu se ne daje odgovor i ne pristupa se iskreno, doći do loma identiteta.
Dakle, u bilo kojem kontekstu, bitno je da smo prema djeci jasni i iskreni..
tako ni majčinstvo žene koja je oplođena spermom nepoznatog donora nije upitno, pretpostavljamSin je prošao svoju krizu s 5. godina, ali ne zbog bioloških roditelja ni porijekla nego zato što mu je bilo bolno prihvatiti činjenicu da ga ja nisam rodila. Kad je prihvatio da moje majčinstvo, a onda i njegovo sinovstvo počiva na drugim osnovama i shvatio kojima, nastao je trajni mir po tom pitanju.
a i očinstvo njenog eventualnog partnera ne počiva na porijeklu sperme nego na tim drugim osnovama koje si spomenula
S bitnom razlikom da, u odnosu na posvojenje (unatoč svim predrasudama koje ljudi još imaju), donacija spolnih stanica nema tako široku socijalnu prihvaćenost, a i oko IVF-a raste negativna klima, u odnosu na razdoblje prije tipa 10-20 godina. Mislim da treba dodatno raditi na "de-anatemiziranju" svega oko IVF-a, a ovo drugo će slijediti kao posljedica.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 10:19
Mislim, posvojitelji se ne susreću s otvoreno neprijateljskim inicijativama, tipa "Embriji", a da ne govorimo dalje, a tu govorimo o primarno o vlastitim stanicama. Maksimum netrpeljivosti je ona snishodljivost "nije to pravo", ali nema inicijativa... ono, protiv posvajanja, tipa slanje mejlova premijeru itd. da se to zabrani ili bitno ograniči, upravo suprotno. Tako da se ta pitanja ne mogu promatrati odvojeno od društvene klime, ali na direktniji način povezano od posvojenja.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 10:26
DOnacija spolnih stanica je osjetljivo pitanje, svašta se tu isprepliće, ali iako shvaćam i podržavam borbu MPO parova po mnogim pitanjima i potpuno su mi besmislena ta proglašavanja embrija praktički čovjekom koji može odlučivati, ipak kad se iz postupka MPOa rodi dijete ono isto ima pravo na činjenice o svom porijeklu kao i svatko drugi.
Svjesna sam toga da će donacija spolnih stanica gotovo nestati ako bude zakonska obveza otkrivanja identiteta donora.
Da, ali i tu ti je uvijek i u roditeljima cost-benefit. Ako je klima izrazito negativna, ako se o tome ne govori (ono... skoro pa nitko), hoće li djetetu benefit bit da je on pale-sam-na-svijetu na taj način nastao, plus to mora tajit, zbog okoline, da mu ne dođe još Embrij i 24 sata na vrata? Želim reći, ta prava ne egzistiraju u zrakopraznom prostoru, bez meridijana i paralela i mentalnog sklopa na njima. I dijete od Eltona Johna se druži sa sličnima, pa vidi da nije one-and-only. U šarenijim sredinama to ide, postoje već i slikovnice kako to prezentirat djetetu (ima mama slonica koja je dobila dar od jedne druge slonice), a i istraživanje je pokazalo da bi djeca nastala od doniranih gameta donirala svoje spolne stanice drugima.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 11:18
Potpisujem!
I ja, of kors, princip je svugdje isti - roditelj je onaj tko se o djetetu brine, u čijoj obitelji živi, a ne onaj od čijih je stanica nastao konkretni embrij koji je postao konkretno dijete, nevezano tko je dijete rodio. Samo, priča ima drugačije praktične izvedenice kad se radi o posvajanju i donaciji, jer je trenutno jedno prihvaćeno(ije) i o tome se priča i piše, a drugo baš i ne. Mislim da zakonodavac mora uvažiti meridijane i paralele, a ne samo načela.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 11:50
Potpisujem inu, zanimljivo je i ovo što si napisala u prethodnom postu, posebno zadnja rečenica.
Ispada da je opet najveći problem u reakcijama (naše) okoline.
Pa naravno. Ništa, samo po sebi, nije problem. Ali, ništa niti ne postoji samo po sebi tj. samo u načelima, sve postoji u interakciji. Po meni, zakon bi trebao nekako bit otvoren prema onome gdje želimo ići (otvorenost i deanatemiziranje), ali ne na način da bude "prenapredan" pa da uguši stvar pa da nitko nitkoga i nema o čemu informirat, jer se nitko na to neće odlučit.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 11:54
Nisam upoznata sa zakonom kod donacije, ali vjerujem da nije fleksibilan i pristupačan koliko bi trebao biti, kao što nije ni kod posvajanja.. No, ako se vodim logikom, u potpunost se slažem s pomikaki i inom33.. Žao mi je što to mnogo njih ne uviđa
Apsolutno se slažem da roditeljstvo ne počiva jedino i prvenstveno na biološkoj vezi, ali ta veza postoji i bitna je. Tako ja jesam majka svojoj djeci i MM im je otac, po različitim osnovama, no to ne briše činjenicu da imaju i biološku majku i oca. Posvojena djeca, kao ni djeca rođena iz različitih kombinacija donacija spolnih stanica ili embrija imaju dva para roditelja i isto tako i pravo na te informacije. Što se tiče razlike između toga dvoga, mislim da se ne radi samo o socijalnoj prihvaćenosti nego o tome da je situacija djece koja su rođena u biološkoj obitelji puno jednostavnija od djece koja nisu rođena u biološkoj obitelji. Možda griješim, ali mislim da je ovo drugoj djeci mnogo teže shvatiti tko su i što im se dogodilo u životu.
Tu se stvarno dijametralno ne slažem s tobom, apsolutno sam sigurna da težina "toga što im se dogodilo u životu" počiva isključivo na percepciji okoline. Dogodio im se život i rođenje u obitelj koja ih voli i želi, iz moje perspektive. Bilo je nekih istraživanja o "kupovanju djece" tipa špekulacije da se ta djeca osjećaju "kupljeno", ali sam ono sigurna da je to stvarno stvar navođenja istraživanja (mislim da je jako konzervativni autor to vodio koji je išao s preptostavkom da to dokaže) i okoline koja to tako čita. U suportivnoj okolini djeca su ziher hepi. Ono, ful se ne slažem, to jest - teže im je shvatiti, ali ne zbog "čina", nego zbog, po meni, predrasude okoline.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 12:25
Evo kako je "čin" na skroz mainstream način uklopljen u američkoj seriji. Je na strani ono... i to čak obiteljske zabave, ali stvarno pokazuje da značenje stvarima dajemo mi sami (serija u kojoj jedan par ima dijete začeto donorskim gametama):
http://en.wikipedia.org/wiki/Modern_Family
Ono zašto to još uvijek na ovim meridijanima i paralelama ne prolazi nije zato jer je to "inherentno loše", nego zato jer su kod nas vrijednosti još uvijek drugačije, ali i vrijednosti se mijenjaju, pa je nekad bilo "normalno" ne spominjati biološke roditelje posvojenoj djeci, sada se o tome najnormalnije priča.
Vidjet ćemo kamo ćemo svi zajedno, kao društvo, otići.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 12:32
I ima, i nema veze (ovaj par iz serije je gej) - teže je i prihvatiti i shvatiti vlastiti identitet i gej osobi, ali ne zbog "gejstva" kao takvog, nego zbog okoline. Puno je odgovora u okolini, ona određuje što se teže prihvaća, a što lakše. Ljudi, izolirani, sami sebe OK prihvaćaju... ali sudar s okolinom to koji put oteža.
Uf, stvar je ipak malo kompliciranija. Imali smo i tu na forumu tinejdžera koje već godinama izjedaju pitanja "A zašto me je ostavila?".
Čini mi se jednostavnije objasniti djeci da su roditelji posudili jajne stanice (na razini doniranja bubrega i sl.) nego objasniti im (i razumjeti!) zašto ih netko nije želio.
Posljednje uređivanje od čokolada : 28.03.2012. at 12:38
Utjecaj okoline je drugi (bitan!) par rukava, slažem se.
Sve je jednostavno/komplicirano isto, po meni, tj. zrcalo je okoline. Zašto me ostavila ima u pozadini upravo onu... ne znam kako to reći... "svetost biološkog majčinstva", predrasudu koju društvo potencira. Tj., djetetu je to teško zbog društva, po meni. Isto se to može svesti - slučajno me rodila žena koja se nije mogla brinuti o meni, da Majčinstvo nije toliko potencirano... sa svih strana, plus trudnoća kao takva, kako se to meni čini (pričajte djetetu u utrobi pa onda sijasest istraživanja koliko je to bitno, mislim, ono... puštajte djetetu u utrobi Mozarta i slično, attacment parenting, važnost dojenja itd. itd.). Možeš reći sada da pretjerujem, i vjerojatno pretjerujem, ali igram se Đavoljeg advokata - sve to ta osoba nije imala, a iz časopisa i portala piše da je upravo to prevažno i sveoblikujuće, ima nekih psihoterapija koje kreću s činom rođenja.
Ako društvo kaže Embrij... nerođena braća i sestre... zamrznuta djeca onda niti IVF, niti donacija nisu tako jednostavno objašnjivi.
Dakle... ništa nije samo po sebi, nitko nije otok, sve postoji u međuodnosu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 12:45
A mislim da su se i slična pitanja prihvaćenosti od strane ciljane okoline bila potezala i u slučajevima internacionalnih posvojanja, u smislu korijena i identiteta i prihvaćanja od strane okoline.... Jedno takvo posvojenje je bilo i na našem forumu, i borba s predrasudama okoline. Kako svijet postaje sve više globalno selo, to je sve manji problem, pogotovo u već izmiješanim društvima, ali i onima koja se sve više počinju miješati po svim kriterijima (konkretno znam primjer jedne Hrvatice koja živi u Španjolskoj, a ona i suprug su posvojili dijete iz Kine). Okolina se isto mijenja.
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 12:51
Ako se ne varam, imala je Zdenka2 svojevremeno krasnih postova o tome kako i zašto djetetu treba govoriti o njegovom/njezinom porijeklu, biološkoj obitelji i sličnom...
Meni se to isto čini teško, ali svako roditeljstvo ima teških trenutaka, kako biološko, tako i roditeljstvo posvojenoj djeci. Nema tu recepta, a vjerojatno ni svako dijete ne doživljava ni ne proživljava to na isti način.
Čini mi se važnim da dijete od prvog dana dolaska u obitelj zna za tu činjenicu da ga mama nije rodila nego odabrala, ali da mu je biološka majka dala dar života na čemu su joj zahvalni. Vjerujem da dijete (i roditelji) lakše izlazi na kraj s malim komadićima informacija koji se daju postupno, kako dijete raste i sazrijeva. Dakako, bit će kojekakvih pitanja. Mi imamo vlastitu djecu, pa smo isto trenutno u fazi da odgovaramo na pitanja da li su bili željeni ili su nam došli slučajno, pa se nosimo sa zamkama vlastitih odgovora ("Ako ste me željeli, zašto se onda dereš na mene u tim i tim situacijama???")
Znam da to nije isto, nije to ni važno. Ništa, baš ništa nas ne spašava od poštene i iskrene komunikacije s djecom ako želimo biti uspješni roditelji. Način na koji su nam djeca došla čini mi se manje bitan.
S ovim se slažem.. Npr. djeca koja znaju da su posvojena od rane dobi, tipa 2godišnjaci.. kompliciranije im je činjenicu usvojiti od djece koja takvih 'prefiksa' nemaju, makar još ne dolazi do kontakta s okolinom koja bi mogla imati predrasude.. Ne kažem da to nije također još jedan od otežavajučih faktora, ali svakako nije jedini.
Ne vidim razlog zbog kojeg bi se djetetu reklo da je nastalo doniranjem spolnih stanica.
To je samo stanica. Nije bitan genetski materijal. Dijete se većim dijelom oblikuje odgojem. To je moje mišljenje. Samo bi zbunili dijete, naročito ako bi se to reklo u godinama puberteta.
Mama je ona koja odgaja, voli, čuva, mazi, hrani, uči...
Uostalom, davatelji nisu dali stanicu da bi bili roditelji. Oni ne žele vezu sa tim djetetom.
Ima tu za razmišljati...
Bila sam prebrza, slažem se i sa Zdenkom i sa Dogom u smislu da je najlakše biološkoj djeci u biološkoj obitelji - najmanje je potrebe za objašnjavanjima jer svi tako. Slažem se i s Peterlin da nije lako objašnjavati posvojenje. Ali, objašnjavati donaciju, u neprijateljskoj okolini, je teže. I lakše je objašnjavati posvojenje danas, nego što je to bilo pred 40 godina - postoje alati, grupe potpore, slikovnice i psiholozi, postoje i celebrity primjeri i daily life primjeri. Za donaciju toga nema, a najteže je bit prvi, lakše je kad se formira grupa. Ta vremenska dimenzija napredovanja u prihvaćenosti posvajanja nije nebitna. Za donaciju nije niti položen (u našem društvu) kamen temeljac i legitimno je pitanje bi li dijete, konkretno, danas, s obzirom na okolinu i "povijesni trenutak" imalo veći cost ili benefit od toga.
I u tom smislu mislim da za zakonodavca ne bi trebalo imati dileme i trebao bi se rukovoditi dobrim zakonima iz okoline (češke prakse, primjerice).
Da, ali ovo ti je isto i sa slučajem kod posvojanja - malodobna trudnica nije išla u to da bi dobila dijete itd. Taj argument je isti.
Mislim da je kod doniranja ss možda teže objasniti djetetu njegovo podrijetlo (ako to netko smatra potrebnim ili je zakonski obvezan?), makar mislim da u finalu nije toliko 'zbunjujuće' kao kod čina posvajanja koje, smatram, nosi mnogo kompliciranije momente za sobom.
Misliš zbog ovog dijela di više ljudi zna za tu činjenicu - soc. službe, rodilja - tj. dijete i biološka majka su bili dulje u "vezi" ili?
Posljednje uređivanje od ina33 : 28.03.2012. at 13:34
Ina, što kaže češki zakon? Ima li nekih specifičnih odrednica? Kako tretira pravo djeteta da zna svoj "genetski materijal"?
Mislim da si ti ovdje pogrešno shvatila Zdenku, ona je upravo rekla da je djeci začetoj pomoću doniranih spolnih stanica lakše prihvatiti svoju situaciju nego posvojenoj, zbog ovoga što kažeš: žive i rođeni su u obitelji koja ih voli i želi.
Mislim da to kako bi djeca prihvatila saznanje o svom biološkom porijeklu nije zapravo problem, bez obzira na okolinu (onda bi djeci trebalo tajiti i potpomognutu oplodnju) nego je problem bi li ljudi darivali kad bi znali da će im identitet biti otkriven. I je li važnija potreba ljudi da imaju potomstvo, ili potreba potomstva da zna sve o sebi.
Da svakako, dulje su u 'vezi', mnogo je bliže nekom biološkom kontekstu (u pogledu odnosa roditelj-dijete od samog početka). Toliko čak, da mislim da dijete nužno ne mora znati za donaciju?? ne znam je li tomu tako.. Dok je kod posvojenja roditelj dotičnu info obvezan podijeliti s djetetom, tu postoji još i povezanost za biološke roditelje, zatim prilagodba na novu okolinu, koje nema u slučaju donacije, itd.. da ne duljim..
Ispričavam se ako sam krivo shvatila. Kako točno izgleda češko zakonodavstvo ne znam, ali tamo doniranje funkcionira, pretpostavljam da je donacija potpuno anonimna, kao što je bila i praksa u ex Jugoslaviji, koliko ja znam.
Nastavno na tvoj post, bitno je i shvatiti što točno znači "bitna činjenica", tj. zašto je bitna, dokud to seže i zašto, a očito su različita zakonodavstva davala različit odgovor, ako dobro shvaćam,
Kadauna se referira na to, ako dobro shvaćam, da bi se djeci iz donirane spolne stanice do 14 godine moralo priopćiti da nisu biološka djeca svojih roditelja.
Ne znam kako ide obveza informiranja u slučaju bračne ili vanbračne prevare, da li kod nas soc. službe ili genetski odjel imaju "službenu dužnost" nekome prijaviti ako otkriju da dijete nije biološko dijete nekog muškarca.
Ako ne, zašto bi bilo drugačije u zakonu o oplodnji, tj. zašto se nameće obaveza, to ne razumijem, kao niti to je li to uopće benefit djeteta (u Hrvatskoj, danas).
Ovo razumijem.
Zna li itko kakve su zakonske odrednice po pitanju doniranja što se tiče djeteta; ima li pravnog temelja po kojem je roditelj obvezan objasniti mu podrijetlo?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom