Prije opisivanja moje odluke i iskustva same placentofagije,
voljela bih se smjestiti u društvene "okvire" kako bih nekako objektivno pojasnila temelje moje osobnosti i odluku da nakon poroda konzumiram posteljicu. Fakultetski sam obrazovana, govorim nekoliko stranih jezika, puno putujem po svijetu, privatnik sam, relativno mlada majka, bavim se sportom, ekološkom poljoprivredom za vlastite potrebe, koristim platnene pelene, recikliram apsolutno sve što trošim...član sam nekoliko građanskih udruga, nosim štikle-ponekad, šminkam se i dobro kuham..znači-normalna, zdrava mlada žena..

Odluku da prakticiram placentofagiju sam donijela u razgovoru i dogovoru sa suprugom čak tri godine prije same trudnoće. Jednu smo večer gledali NAtional Geographic emisiju "U maternici" i nekako smo se blesavo pogledavali sa pitanjem: zašto svi sisavci (uključujući biljojede) jedu posteljicu nakon poroda, a mi- ljudi, "uber-sisavci" više ne?!!
I tu kreće naš put u otkrivanje znanosti, biologije i same logike koja stoji iza tog neobičnog rituala stručnog naziva- PLACENTOFAGIJA.

Ponovit ću ovdje pojedinosti koje je RODA već iznjela u svojoj rubrici na ovu temu, kako bih vam olakšala direktno razumijevanje teme.

Posteljica sadrži sljedeće hormone, koji se izlučuju NAKON poroda u posteljicu i služe isključivo za dobrobit majke:
prostaglandin- potiče povlačenje maternice u početno stanje, time potpomaže čišćenju maternice i zaustavljanje krvarenja...
oksitocin- hormon koji potiče laktaciju(često je u bolnicama nakon poroda "nude" dojiljama u sintetiziranoj verziji),...
željezo- visoke vrijednosti željeza u posteljici logično potpomažu obnavljanju snage/općeg stanja nakon poroda
corticotropin-releasing hormone (CRH)- hormon koji smanjuje stres
velike količine proteina i vitamina...
***samo konzumiranje posteljice dodatno potiče hipofizu u izlučivanje oksitocina


Nakon dugog istraživanja na ovu temu i iskustava žena do kojih sam došla, kako u direktnom kontaktu(a vjerujte mi-ima ih i više nego slutite) tako i preko raznih svjetskih foruma-moja odluka je bila čvrsta i potpuno sam mirna očekivala taj dan...

Veliku sam potporu u tome imala od svojeg supruga koji je na kraju i pripremio posteljicu, izrezao ju na porcije i pripremao svakodnevno "čudotvorni napitak".
Placenta se jede sirova, gluposti oko kuhanja i komentara tipa "dinstanja na luku"-neka ostanu u razini babskog razgovora...
savjetovali su me da koristim šumsko voće i borovnice koje zamaskiraju mogući okus mesa..kako često jedem krvavi biftek(komad tijela životinje)- bez gađenja sam pristupila ovoj "misiji"...time ne osuđujem vaše gađenje.

Kako je ovo moje prvo iskustvo poroda; time i prvo iskustvo placentofagije-mogu samo govoriti o svome jedinstvenom iskustvu-bez usporedbe.
Na vama je čitateljice da usporedite moje iskustvo sa svojima pa prosudite same učinkovitost ove neobične prakse.

DAkle,
kako bi se uspješno konzumirale sve vrijednosti iz posteljice, bitno je da porod bude prirodan, bez silnih "ljekova na bazi droga" i sličnih čuda medicine...

Treba vam- posuda s poklopcem za smrzavanje porcija, daska plastična za rezanje, nož, štapni mikser, slamčice(moj savjet), smrznuto šumsko voće i borovnice...i puno dobre volje i uvjerenja.
Posteljicu je Muž podijelio na 10 porcija dovoljnu za tjedan dana nakon poroda, prva tri dana sam jela dvije porcije dnevno, kasnije po jednu dnevno.

Prvi dan nakon poroda, na kojem sam izgubila jako/dosta/puno krvi i bila bljeda ko krpa-kaže muž i ogledalo, popila sam dvije porcije shake-a.
Osjećala sam veliko poštovanje prema tom "ritualu".istu večer sam normalno šetala, snažna i osvježena i na kraju beskrajno sretna što je normalno kod čuda poroda koje smo zajedno doživjeli.

Ono što mogu sumirati nakon evo-već pola godine nakon poroda je sljedeće:
- krvarila sam nakon poroda 6-8 dana,zapravo kao da sam imala malo dužu menstruaciju.
- mlijeka imam izrazito puno od samog početka, nisam patila od nikakvih upala i dan danas moram koristiti jastučiće za dojenje da ne promočim odjeću
- trbuh (a kaže ginekolog i maternica) mi se povukao u rekordnom roku, već nakon 10 dana do 2 tjedna sam bila ravna i jako sretna- što se taštine tiče
-o depresiji ne mogu govoriti jer sam bila i dan danas jesam jako sretna majka, koliko je sama placentofagija utjecala na to-nebih voljela razmišljati niti rasuđivati jer je vjerojatno apstraktna tema. Prošli smo boljke dojenačkih grčeva, nosili smo izmjenično Muž i ja Dijete na rukama i ljuljuškali dugo u noć, ali u nikojem trenutku nije bilo nervoze, ili moje tuge bilo koje postporođajne vrste....Dan danas uredno dojim i budim se bez prigovora dva puta po noći(računam da preko 9 mjeseci nisam spavala dulje od 4 sata u komadu); s puno ljubavi pružam sve što Djetetu treba..

Ono što mogu zaključiti na kraju iskustva je da sam zadovoljna i sretna što smo učinili tako veliku stvar za dobrobit svog zdravlja i svog djeteta, da sam apsolutno mirna i sigurna u svoju/našu odluku i da me ni sljedećih puta neće pokolebati niti jedna društvena osuda u mojoj odluci u prakticiranju placentofagije...
Zahvaljujem vam na vašem vremenu u čitanju ove teme.

S poštovanjem,
jedna Mama