ovo je vec druga "prica".
ovo je uplitanje u vas odabir koje je, de facto, samo i iskljucivo vas.
sjecam se sebe kako sam s prvim djetetom vodila bitke. osjecala sam se ko ivana orleanska.
dok nisam na kraju pukla i rekla sta mislim. bez cenzure. mene je uzasno iscrpljivalo da kod svakog posjeta moram govoriti da je jos mala za batak, da joj ne treba voda, da ne vidim svrhu u caju, da je se ne uci hodati, da ju se ne posjeda...doslo je do toga da nisam zeljela imati kontakt s tim osobama, a opet nisam zeljela da djetetu uskracujem baku i didu niti njima unku.
tek kada sam "pukla" dosli smo do toga da mama zna najbolje.
danas, s drugim, znaju imat neke provale, al na njih se nasalim dovoljno da se ne stvore tenzije, a da se shvati moj stav.
stoga, guranje dude u usta bebi nakon sto se reklo da bebi ne treba duda i da ne zelis da ima dudu je skroz drugacije od "pustih prica" o tome da ce baka donjeti dudu.
takodjer posjete 2xtjedno dok si ti u blizini ne mogu izjednaciti sa "kako cu joj ostaviti bebu na cuvanje" jer ju ne ostavljas. a s vremenom ce i bake prihvatiti da si sada ti majka i da ti imas svoje metode koje su mozda dijametralno suprotne njenim i da je tvoja beba tvoje dijete, a njihovo (tek) unuce. i kad pocnes ti uvazavati da su oni tada radili najbolje sto su znali, pocet ce i ona uvazavati tebe i tvoje metode.
:iskustvo:
edit: ispricavam se ako sam pomijesala tvoje i sandrine postove s prethodnih stranica. point je isti.