Neurednost

[Sirius Black]

Ima li vas ovdje još neurednih ili su sve savršene domaćice?

Potaknula me na razmišljanje tema o obvezama djece, gdje puno forumašica smatra pod normalnim da dijete spremi krevet, stavi cipele na mjesto i pokupi tanjur za sobom. Mojoj djeci to nije normalno jer ni ja to ne radim. Ok, ja zbog trenutnog zdr. stanja imam neka ograničenja ali ni u zdravoj fazi nije bilo puno bolje.

Kad smo bili bez djece, znali smo ostaviti vikendom sve od ručka na stolu i otići na izlet, oprala sam sve navečer kad smo došli doma. Sad pokupim nekad odmah nakon ručka, nekad sat-dva kasnije ako se zaigram s djecom, a često sve stoji neoprano do navečer pa operem kad djeca spavaju.
Krevete jako rijetko spremamo jer ne vidim baš neku svrhu toga, ionak se glupiramo po njima cijeli dan, cure skaču, rade kolut naprijed, pa samo deke donekle složim i maknem da im ne smetaju. Ponekad plahte pošaramo s kemijskom kad se igramo ali meni to uopće ne smeta.
U hodniku nemam gdje sjesti kad se izuvam, pa moje tenisice uglavnom ostaju u sobi pokraj kauča ili u kupaoni, jer mi se ih ne da nositi u hodnik pa drugi dan opet nositi do mjesta gdje mogu sjesti da se obujem. Starija cura isto prakticira pa su cipele i sandale svugdje, osim u dječjoj sobi gdje je tepih.
Uglavnom, nismo zmazani, redovito čistimo, usisavamo (jednom tjedno), operemo kupaonu, kuhinju itd. ali daleko je to svjetlosnim godinama daleko od nekih obitelji koje poznajem gdje je apsolutno sve na svojem mjestu i djecu drilaju s tim od rođenja. Meni je nevjerojatno da puno ljudi uči djecu da ne mogu uzeti igračku dok ne pospreme onu s kojom su se prije igrali. Kod nas je polovica igračaka vani, dostupna i djeci nadohvat ruke, a tokom igranja završe po cijelom stanu i navečer ih ne pospremamo. Nema smisla kad se igra ujutro nastavlja. Povremeno pospremimo skupa ali to je sve u sklopu nekakve igre.

Jednom me (bolesno uredna) šefica u bivšoj firmi pošteno zašpotala jer sam otišla s posla i na stolu ostavila otvorene registratore, zato jer to grdo izgleda i kak mogu tak ostaviti. Šokirano me gledala kad sam joj objašnjavala koliko je to izgubljenog vremena da sve pospremam u ormar i drugi dan ponovo vadim a za to vrijeme mogu napraviti nešto pametnije.

Ima li vas još takvih ili vam smeta nered? Meni ne smetaju ni igračke na podu, ni zmazane čarape pokraj kante za veš, ni obješeni veš koji izgleda ko da je pao s neba na štrik, ni suđe od prethodnog dana i jednostavno ne mogu razumjeti ljude koji se oko toga zamaraju

[Anemona]

Kod mene je kao kod tebe. Ne mogu reči da obožavam nered, puno više volim kad je sve totalno pospremljeno, ali kad bi to netko drugi napravio.
Jednom sam napisala na vrlo sličnoj temi istu stvar. Totalno mi je bezveze od djeteta zahtjevati stvari koje ja ne radim i nisu mi bitne.

[leonisa]

ja zivim u kreativnom neredu od uvijek i samo tada znam di mi je sto
no to ne znaci da mi cipele trebaju biti u dn. sobi ili pidzama u kuhinji ili da ce netko drugi uvijek odnjeti tanjur zamnom

[klara]

Sirius daj 5

[mikka]

kod mene je nered jer nas je 5 u malom stanu. ne smeta mi, ali grakcem kad se od igracaka vise ne moze ni proci iz sobe u kuhinju. jedino kuhinju odrzavam cistom jer volim da kad treba pocet kuhat ne moram jos pospremat pola sata. zato pi*dim na md-a koji ostavi atomsku bombu u kuhinji dok sam ja vani s djecom.

inace sam u kategoriji zmazanaca totalnih, sto se forumskih kriterija tice. dovoljno je reci da smo bezpelenasi

[nahla]

ako tebi ne smeta ok. i šta te briga
ja se ne smatram nešto extra urednom, ali krevet mi mora bit napravljen a igračke mali navečer mora spremit ne mjesto. naravno dogodi se koja večer da mu popustimo, al u principu naučen je da se po danu igra koliko mu srce želi, ali navečer sve ide na mjesto.
stol se posprema odmah nakon ručka, jer me grozno nerviraju pjati na stolu. usisvamo svaki dan, a pod se pere svako 2-3 dana, prašina se briše 1 tjedno. čarape ne podnosim na sve strane, al se često desi da se skupi najednom puno ručnika pa ne stanu svi u košaru, pa znaju prenoćit na podu u wc-u.
ovo šta ti sirius pišeš je meni nezamislivo u mom domu, ali znam da nisi usamljena, znam dosta ljudi sa tvojim stavom i

[Sirius Black]

no to ne znaci da mi cipele trebaju biti u dn. sobi ili pidzama u kuhinji ili da ce netko drugi uvijek odnjeti tanjur zamnom

Meni je 1,5 metar od hodnika do kauča, a mogu se obuti i izuti samo kad sjedim, što znači da bi se trebala izuti na kauču, dići s kauča, sagnuti se da uzmem tenisice i sagnuti se opet u hodniku da ih stavim dolje, uz pridržavanje da ne padnem na glavu. To mi se nikak ne da.
Ni ja ne očekujem da će netko drugi pokupit tanjure, pokupim ja, ali ne odmah, ponekad i drugi dan.

[Peterlin]

Pa sad... mislim da smo mi negdje u sredini. Kad uđeš k nama u stan, prvo te dočeka tepih ispred ormarića za cipele i na njemu šlape... Ako smo doma, na tom tepihu nisu šlape nego cipele koje su izuvene i luftaju se (nekak mi je to normalnije nego ih odmah gurati u ormarić samo da bi bilo uredno).

Krevete spremamo silom prilika jer nemamo spavaću sobu nego je dnevna istovremeno naša spavaća, a u dječjoj isto ako se kreveti ne pospreme, nemaš gdje sjesti. Eh, sad, pospremanje kreveta (pogotovo dječjih) je posebna priča - tijekom tjedna samo se zarola štepdeka u tzv. sarmu i ubaci u kutiju za posteljinu. Ne inzistiramo na slaganju posteljine na crtu jer to mi nema smisla (ali da pitaš moju svekrvu, dobila bi drugačije mišljenje).

Suđe ne volim prljavo ostavljati preko noći, a preko dana bude svakako. Iako se trudimo, uvijek nekako mislim da bi moglo bolje, a nemam sape svaki slobodan trenutak posvetiti spremanju, ribanju i čišćenju.

Da SAD dođeš k meni, zatekla bi u kuhinji opranu suđericu koja se hladi, dasku za peglanje punu veša koji čeka jutarnji hlad da ga se spegla (ono što nije za peglanje je složeno, ali nije ugurano u ormare).

Mene nered smeta kad preraste neku nevidljivu granicu i kad se u njemu više ne možemo snalaziti... Kad djeca ne znaju gdje su im knjige ili oprema za tjelesni, vrijeme je za pospremanje.

Odavno sam shvatila da je lakše kad svaka stvar ima svoje mjesto, a to je teško kad imaš puno toga u malom prostoru. Zato trenutno imam akciju odbacivanja viškova (to obično radim pred godišnji).

Tak je kod nas. Pospremanje se obično obavlja tjedno (osim kreveta koji idu dnevno) prije usisavanja i to je to.

Najviše me smeta razbacana odjeća (mjesto joj je ili u ormaru ili u kanti za veš) ali to je ponekad problem pogotovo ako se nešto mora zračiti ili sušiti. Sve ostalo više manje.

I još nešto - imam rumplcimer, tj. kod mene je to špajza. Tam stoji sve što nema stalno mjesto i ponekad se dogodi da je unutra fakat krš i lom (stvari koje čekaju da ih odnesemo u vikendicu, shopping kolica, košara s bocama... katastrofa). Ali postoji trenutak kad više ne mogu podnositi nered i tad se bacam u akciju i bolje je da mi nitko od mojih muških nije blizu jer oni samo viču "meni to trebaaaa, nemoj to bacitiiiii" ... Ponekad bih rado da dođe netko sa strane i to isto napravi meni, tj. pobaca stvari koje su meni slijepa točka.

[leonisa]

ok, ja ne kuzim tu foru s napravljenim krevetom

ok u djecjoj sobi u kojoj borave i igraju se, to jos nekako mogu shvatiti. al mojoj u kojoj izadjem kad se probudim i udjem kad cu krenut spavat...why? :D
to mi je u rangu peglanja kuhinjskih krpa :zubo:

[leonisa]

Meni je 1,5 metar od hodnika do kauča, a mogu se obuti i izuti samo kad sjedim, što znači da bi se trebala izuti na kauču, dići s kauča, sagnuti se da uzmem tenisice i sagnuti se opet u hodniku da ih stavim dolje, uz pridržavanje da ne padnem na glavu. To mi se nikak ne da.
Ni ja ne očekujem da će netko drugi pokupit tanjure, pokupim ja, ali ne odmah, ponekad i drugi dan.

pa ono..meni nije. koristim zlicu od pola metra jer sam lijena sagnut se :D a imam malo vise od kauca do hodnika. i da nemam onda kaucu od cipela ne bi mogla prici

[nahla]

leonisa, jednostavno zato šta volim da mi je krevet napravljen, ono ko u hotelu

[Sirius Black]

Ni ja to ne kužim, nitko nam ne ulazi u spavaću sobu osim mene i muža, djece i bake koja pomaže oko djece. Deku složim na rub kreveta ili ju hitim na noćni ormarić kad nam treba više mjesta za igranje

[nahla]

nama su vrata od sobe uvijek otvorena, zbog svjetlosti, i kad se uđe u stan svako mi vidi sobu. ali to je više zbog mene

[Peterlin]

ok, ja ne kuzim tu foru s napravljenim krevetom

ok u djecjoj sobi u kojoj borave i igraju se, to jos nekako mogu shvatiti. al mojoj u kojoj izadjem kad se probudim i udjem kad cu krenut spavat...why? :D
to mi je u rangu peglanja kuhinjskih krpa :zubo:

Raspremljen krevet apsolutno me ne bi smetao da imamo odvojenu spavaću sobu, dapače. Kad smo svi spavali u jednoj sobi dok su klinci bili mali, posteljina je stalno bila gore. ALI ta se soba koristila samo za spavanje.

Sad kad je dječja soba njihova dnevna i spavaća, nema šanse da ostave raskopane krevete jer NE DAM da na posteljinu sjedaju u musavim hlačama u kojima su bili u školi. Isto vrijedi i za našu sobu. Dnevna je noću spavaća. AKo ne pospremim krevet, nemam gdje sjesti (klik klak kauč). Daklem, MORAM ga podići i utrpati posteljinu unutra do vremena spavanja.

Offt. kuhinjske krpe peglam one koje su pamučne (isto iz praktičnih razloga, ako nisu opeglane ne stanu mi u ladicu), frotirne ne peglam. I baš mislim kako ću sve koje bi trebalo peglati baciti frk iz kuće.

[leonisa]

ok peterlin tu se slazem, na to sam i mislila.

i da, jezim se kad se u krevet legne u odjeci u kojoj se proveo dan.

[nahla]

a kad smo kod peglanja, ljeti jako malo stvari peglam, na što moja mater

[Sirius Black]

nema šanse da ostave raskopane krevete jer NE DAM da na posteljinu sjedaju u musavim hlačama u kojima su bili u školi.

Mi uglavnom odjeću koju nosimo po stanu ne nosimo vani i obratno.

Kuhinjske krpe naravno ne peglam, ni posteljinu, ni ručnike

[nahla]

morat ću mojoj materi pokazat ovaj topic

[leonisa]

ja ne peglam skoro nista. kad krene oblacenje ispeglam, ako bas moram, tada. majka davno prihvatila.
daska za peglanje sluzi za istu stvar kao i kinderbet

ja se uvijek presvlacim kad dodjem doma. muza tjeram. dijete ne.

[Sirius Black]

morat ću mojoj materi pokazat ovaj topic

nemoj, moglo bi joj pozliti

[Sirius Black]

Kod nas su daska za peglanje i pegla popremljene, kad se nakupi veš, otprilike jednom tjedno, onda speglamo i opet se sve pospremi

[nahla]

moja nikad neće prihvatit...svaki put me skenira i pokušava prokužit je li roba na meni popeglana ili nije heheheh...a kod mene rijetko dolazi, valjda se boji kakav mi je stan kad neću ni da peglam

[luci07]

Kod mene je kao kod tebe. Ne mogu reči da obožavam nered, puno više volim kad je sve totalno pospremljeno, ali kad bi to netko drugi napravio.
Jednom sam napisala na vrlo sličnoj temi istu stvar. Totalno mi je bezveze od djeteta zahtjevati stvari koje ja ne radim i nisu mi bitne.

Točno ovako i kod mene.

Voljela bih da sam urednija, ponekad idem na živce samoj sebi s time kako puštam da mi se poslovi nagomilaju, pogotovo peglanje. Ali ne kužim ni tu opsjednutost urednošću koju vidim kod nekih ljudi oko sebe.

Što se tiče kreveta, mora mi biti napravljen, ne mogu leći u nenapravljen krevet. Ali ga nemam potrebu napraviti čim se dignem ujutro.
A krpe peglam.

[blackberry]

dok sam uspavljivala djecu...i zaspala s njima....razmišljala sam si kako naš dom uopće nije kao dom od npr. moje frendice...gdje je sve po špagi. i lijepo mi je to...onak..
naš dom je više kao skladište....svagdje nešto...igračke, roba za peglanje...cipele...
i uhvatim se u mislima kako bih ja da mi je sve sad na svom mjestu...al ko Anemona, da mi netko drugi to odradi...očigledno...
i odlučim da ću otvoriti temu...a ti si me preduhitrila...

mene mama pokušala odgojiti drugačije. da je sve na svom mjestu. red, red, red....al ne ide. nemam ja takav red u glavi. u mojoj glavi je nekakav drukčiji red.
i tako nikad uredne žene od mene. smetalo me što me oduvijek proganjalo da bi trebala biti...valjda je odgoj ostavio neke posljedice

sad kad čitam koliko je tebi Sirius to sve normalno, skoro sam i ljubomorna
uglavnom, kod nas je uvijek neuredno i to nam je normalno.
čistiti moram malo više, mislim na usisavanje, jer imam mačke.

nama je jedino pravilo skidanje cipela u hodniku, čisto iz praktičnih razloga.

i ja sam si kontala čime se sve ljudi opterećuju...tipa..na štriku mora biti neki red...jer ako neuredno povješaš veš valjda se ne suši kako treba...

[Sirius Black]

.na štriku mora biti neki red...jer ako neuredno povješaš veš valjda se ne suši kako treba...

Moja baka me uvijek opominjala da se veš mora objesiti po nekom redu, prvo sve majice, pa potkošulje pa gaće, a ne bezveze izmiješano. Jer kaj buju ljudi rekli koji idu po cesti?
To mi je oduvijek bilo strašno blesavo jer svrha tog vješanja je da se veš posuši a ne umjetnički dojam, a onaj ko proučava kak vise tuđe gaće je bolestan. Ja objesim bez ikakvog reda jer mi je sve drugo suludo

[nahla]

ja prvo ručnike pa majice....

[Peterlin]

Mi uglavnom odjeću koju nosimo po stanu ne nosimo vani i obratno.

Kuhinjske krpe naravno ne peglam, ni posteljinu, ni ručnike

Jesmo i mi tako živjeli dok su klinci bili mali... Način života određuje te stvari. ALi sad dođu iz škole, pa imaju za 2 sata sviranje ili neku drugu obvezu, često se ne stignu presvlačiti niti vidim smisla u tome.

Posteljinu ne peglam ni ja, ali sam se riješila sve stare koju je trebalo peglati i nabavila krep koji ne treba peglati. Zimi mi pegla sušilica (puno bolje nego ljeti kad se veš suši vani). To toplo preporučujem i svim mladim mamama - radi dezinfekcije. Kad su moji klinci bili u pelenama, nisam još imala sušilicu pa sam peglala, ufff...

Inače, za samu urednost stana nije uopće bitno da li se pegla ili ne, čak ni da li se čisti ili ne. BItno je steći naviku spremati za sobom (i to utuviti djeci - upravo smo u procesu) jer je to ipak lakše nego se gušiti u kršu. Ipak i s tim treba imati mjeru. Moja djeca su u pravoj dobi za tu vrstu treninga. Dok su bili manji, bilo je drugačije. Kad budu veći, bit će im kako si sami naprave, a sada moraju napraviti kako se dogovorimo.

[nahla]

e to: ja imama perilicu-sušilicu i baš mi gužva robu

[Mojca]

A joooj, baš ko Već par sati gledam veš za složiti (donje rublje i ručnike) i pitam se hoću li - neću li.

Tek smo kratko roditelji, na nered se nismo još privikli... ali tu je, nevjerovatno kako mala beba toliki nered napravi! Dok smo bili sami, malo smo bili doma, nismo imali kad napraviti nered. A sad... zbilja nemam pojma kako se stan u trenu pretvori u ratnu zonu.
Svako malo me uhvati pa sve manijakalno pospremim, ne peglam, jer ne stižem ali jednom mjesečno dođe mama pa sredi stvar. Spašava me to što smo u kući, u kojoj imamo dva stana, u jednom živimo, a drugi nam je servisni prostor s garderobom, tamo gomilam veš, perem, peglam, odlažem sve i svašta, pa se na kraju ne snalazim u svemu tome...
I unatoč tome, u stanu gdje boravimo je ponekad totalni nered. Ali ne mogu reći da sam mirna s njim... ali me vjerovatno još nije dovoljno izazva, pa ga puštam.
Dva psa neću niti spominjati. Smejhuljica ih obožava, manjeg psa stalno gnjavi, čupa mu dlaku... ma užas. Moglo bi se svaki dan usisavati... ali nemam snage, pa bar pometem.
Kupaona je jedina zona gdje je uvijek skoro savršeno čisto, pod savršeno mislim da nema ni kapljica po pipi i sl... a kuhinju svako večer MD pospremi, napuni perilicu.
Jednom tjedno dođe teta čistilica pa opere podove na stubištu, ponekad i u stanu, ako ja ne stignem.
I ma koliko me taj drugi stan spašava, toliko je i prokletstvo... nikad ne znam di mi je što, ako se istuširam dole, jurim gore po
donji veš, ako se tuširam gore, ziher će mi nešto od onoga što trebam biti dole na sušenju... luda sam više od života na dvije etaže u dva velika jednosobna stana. I da stvar bude gora, između te dvije naše etaže ima još jedna.

[blackberry]

Slazem se u potpunosti. Cudna je to generacija. Pa ja nikas nisam promatrala kako netko vjesa ves. Nit me dira moj nered na striku.
Samo, veceras sam si bas kontala kako bi bilo fino da mi je sve sredjeno. Onako...bas,bas...
Pa sam razmisljala sto mi to u biti znaci...
Zasto bi mi dom trebao biti ko po spagi...i zasto me to privuce kad vidim kod nekog....
Ne mislim na apoteku...to me ne privlaci nikako.
Al sam u medjuvremenu zaspala pa nisam nista zakljucila

[mikka]

mi spavamo obuceni

ujutro se igramo tko ce pogoditi koliko je love ispalo md-u iz dzepa od hlaca

[blackberry]

Dok ja istipkam na mob...odoste vi....
Sirius sam odgovarala...

[Peterlin]

Eh, da, ima dobra knjiga Paule Jhung. Zove se Kako izbjegavati kućne poslove - priručnik za lijene domaćice

To je knjiga za mene! Ja bih da sve bude uredno, a ne da mi se raditi, he he he... I mogu vam reći da nije bezveze!

Evo, našla link: http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=23216

A sad odo' isprazniti suđericu pa u krpe!

[Kaae]

Otkako imamo puno, puno mjesta, nemam problema s nasumicnim neredom, iako ostavljam stvari (kreativno) gdje god. Ali prostor nekako proguta.

Krevet ponekad napravim vikendom, preko tjedna ne. Na moju polovicu se ne ide u robi u kojoj se proveo dan, neovisno o tome je li rijec o kucnoj ili nekoj drugoj odjeci, a na muzevu... a ono. Kad se udas za Amerikanca, svakakva cuda se dogadjaju. Ako nista drugo, barem mu nikad nije palo na pamet u krevet uci u cipelama, kao sto to rade u filmovima.

Sudje guram u sudoper ili perilicu, a perem kad mi se da, uglavnom jednom dnevno. Ne ostavljam na stolu, to mi je bljak, a i macka bi vjerojatno pokusavala pojesti ostatke, sto joj ne damo.

Ne peglam nista, ali posjedujem peglu i dasku za peglanje. U podrumu.

Cipele su u hodniku, ne volim da se u njima hoda po stanu. Imamo nesto kao za sjedenje pored ormara s cipelama, cisto da muzu bude lakse. A i meni, kad me uhvati lijenost.

[Kaae]

e to: ja imama perilicu-sušilicu i baš mi gužva robu

Ja imam odvojene i jos nista iz susilice nije izaslo u upotrebljivom obliku. Na svu srecu, kad nesto u nuzdi i osusim, rijec je iskljucivo i samo o posteljini, krpama i rucnicima, a za njih mi je tako svejedno jesu izguzvani ili nisu.

Moram priznati da ne razumijem susilice koje ne guzvaju; takvu vidjela nisam.

[martinaP]

Ja sam po prirodi neuredna. Ne smeta mi to (ne bih rado da mi je stan ko apoteka , presterilno za moj ukus). Stan nam je uredan onoliko koliko mora biti s obzirom na ograničeni prostor (60 kvadrata), jer ako je veliki kaos onda nam fali mjesta.

Ne peglam uglavnom ništa - navečer opeglam samo ono što ćemo sutra nositi. Posteljinu, krpe, ručnike... naravno da ne peglam. Ormari su mi oduvijek u kaosu, jer ne vidim smisla peglati pa slagati u ormar, a kad mi treba majica ili košulja, opet moram prepeglati.

Prašina me ne smeta ako nije preko svake mjere. Trudim se ne gledati. Čak me ni paučina ne uzrujava. Tu i tamo potegnem dok usisavam.

Usisati moram svaki dan, oribam 1x tjedno.

Krevete ne pospremamo osim ako nam dolaze gosti, jer su nam obje sobe stalno otvorene i djeca se dosta igraju na krevetima, pa nema smisla. Ako ga i pospremim, za 15 min kao da i nisam. Samo maknem pokrivače na rub kreveta.

Ali - kupatilo mora biti čisto, prljava roba mora biti u kanti gdje čeka pranje, prljavo suđe se mora odmah isprati i pospremiti u suđericu.

A moja mater... sušta suprotnost, ponosna je kako je prestala peglati krpe i gaće... ali sama mi je priznala da sam pametnija od nje i manje se uzrujavam s nebitnim stvarima koje gutaju vrijeme koje se može pametnije iskoristiti.

[koksy]

Potpisujem sve, ali baš sve od Sirius, čak i ovaj dio s bakom, moja je meni identično govorila.

Jedino što je "obaveza" mog djeteta je pospremanje tanjura za sobom, ali to je u vrtiću naučio. Iako i mi uvijek za sobom pospremimo. Pod pospremimo mislim odnesemo u sudoper.
Igračke pospremamo zajedno, ove u dnevnom. U njegovoj sobi je vječno kaos ali ta soba sadrži samo krevet i igračke pa meni to ne izgleda strašno jer je dječja soba. Moj spavaća je uvijek zatvorena jer uvijek ima veša za peglanje, daska je uvijek postavljena jer svako jutro peglam šta čemo obuć.
Kuhinja je onak...kako koji dan, ovisno koliko stignem. Kupaonu se trudim održavat maksimalno. Usisavam kolko treba, nekad svaki dan, nekad svaki 3. Imam malog puzavca pa na to pazim.
Al u globalu, kod mene je jaaako rijetko baš sve na svom mjestu. Kad je mm doma onda se i takvi dani zalome, al kad sam sama s djecom (a sama sam zadnja 2,5 mj) onda se tu teško može nešto generalno spremit.

[martinaP]

To mi je oduvijek bilo strašno blesavo jer svrha tog vješanja je da se veš posuši a ne umjetnički dojam, a onaj ko proučava kak vise tuđe gaće je bolestan. Ja objesim bez ikakvog reda jer mi je sve drugo suludo

Moja mater dan-danas na vanjski štrik (preko balkona) vješa samo majice, hlače i lijepe ručnike. Veš i krpe vješa na stalak, jer šta će susjedi reći ako objesi gaće vani na štrik

[Mojca]

A kod sušenja veša sam pravi bolesnik. :mrreen:
Izvadim iz mašine, sortiram, pa tek onda stavljam na sušilicu... iz čisto praktičnih razloga, da mi kasnije bude lakše, posebno kod njenih stvari. Npr. redom body kratkih rukava, majce kratkih rukava, body dugih rukava, mjca kratkih, majca dugih rukava, pidžamice... i tim redom ide na peglanje (površno) i odmah složim i nosim u ladice. Ako njene stvari nisu uredne, jako sam frustrirana. Mrzim kad je ona na previjalici, a ja nemam body za obući joj.

[blackberry]

ali, ja nisam lijena...npr.
čitav dan nešto radim. rijetko, mislim u zadnje vrijeme gotovo nikad, ne radim ništa.
ali, uvijek ima nešto bitnije od pospremanja nereda.

tu ne mislim na čišćenje...to mi nije povezano. čistoća mi znači puno, nered gotovo ništa.
ja sam inače kreativna...pa mi uvijek izgleda bitnije napravit nešto u tom smislu, nego jurcat po stanu.
iako jurcam i ovako...a nered je.
prvenstveno zato što kako Peterlin kaže...ne vraćam stvari na svoje mjesto. al ponese me trenutak...
ne oblačimo se uvijek na istom mjestu...ne jedemo uvijek na istom mjestu,,,ne igramo se uvijek na istom mjestu...
tako da meni ta mjesta stvaraju konfuziju.
o tome razmišljam samo zato jer mm je bitno da mu je uvijek sve na svom mjestu...i to samo zato jer je zaboravan, a ne bolesno uredan.

ne znam...pitam se...koliko je bitno imati sve na svom mjestu...

[nahla]

koksy, ja sam bila sama sa klincima 6 mjescei, i mogu ti reć da mi je bilo puno urednije nego sad kad mi je mm doma

[adal]

e onda sam ja "bolesna"
volim da mi je sve cisto i na svom mjestu,krevet uvijek pospremim,svaki dan brisem prasinu,istresem deke,usisavam 3 sedmicno,posle obroka je sve odmah sklonjeno i oprano,strasno mi smeta kad m razbaca stvari kad se presvlaci,ja to odmah sve pospremim,ves je objesen po velicini,jedino sto ne volim peglanje pa peglam samo sto se bas mora opeglati prije nosenja,tako sam odgojena i tako radim

[koksy]

koksy, ja sam bila sama sa klincima 6 mjescei, i mogu ti reć da mi je bilo puno urednije nego sad kad mi je mm doma

Slobodno mi odaš tajnu... Ja ne mogu, stvarno. Čim krenem u kuhinju mali mi se vješa po nogama, ako odem u kupaonu plače, ako odem u spavaču plače, ako upalim usisavač urla jer ga se panično boji...i tako...super mi je...

[luci07]

Ja uglavnom peglam sve. Onda kad se uhvatim peglanja. A za su potrebne poprilične pripreme. Imamo mali stan, daska stoji spremljena u jednom kutku, pegla u drugom. Ako imam malo veša, za to mi se ne isplati to sve izvlačiti, čekati da se parna postaja ugrije... Pa čekam dok se ''malo'' nakupi. A kad se nakupi, onda nikako da kao uhvatim vremena. Da ni ne spominjem da mi je muka.

[spajalica]

neurednost me smeta, ali zivim s osobom koja je neuredna. rjeseno je tako da MM ima svoju sobu, koja je radna, samo ja nikad ne radim u njoj , jer nemam mjesta.
ali mrzim cipele koje me docekaju s ulaza, kad je ormar (ne ormaric) odmah tu na ulazu. klupa za obuvanje je odmah na ulazu pa se na njoj moze covjek sjedti za obuvanje, a imam i onu zlicu za obuvanje od pola metra kao i leonisa. u istoj toj klupi drzimo ljeti sesire, zimi rukavice, salove, kape.
pa opet svaki put MM nesto ostavi na njoj. ja poludim a sve sam naparvaila da mu je na dohvat ruke i da ne mora biti na klupi.

njegova je obaveza namjestanje kraveta u spavacoj sobi, jer se dize iza mene. naravno da me doceka krevet namjesten 1 u tjedan dana. ni njemu nije jasno zasto.
ali ja volim leci u namjestenkrevet, meni je to uzitak i nije mi neki problem utorositi 1,5 min svog zivota da bi ga namjestila.
krevet od klinaca se takodjer namjesta.
na stolu ako sam ja doma je sve pod konac, kad nisam docekaju me podloske, ponekad i tanjuri. mene to baca u depresiju.
sve u svemu kako vama nije jasno zasto mora biti sve uredno, tako nama nije jasno kako vam ne smete sto je neuredno.
ono sto je meni bitno da me tudja neurednost ne smeta ako je van moje kuce, dakle ako kad dodjem kod tebe SB necu to gledati ko manu niti uzimati za zlo. ako si mi ti draga ne smeta me ni tvoj nacin zivota.


inace jednom smo imale topic o urednosti, pa su tu i fotke bile.
sarma na balkonu, bozicno drvce u ostavi jos uvijek okiceno. to je bilo u ono doba sto ga neki nazivaju boljim na drugom topicu :LOL:

[leonisa]

BItno je steći naviku spremati za sobom.

meni je ovo bitno. nije mi bitan red i koliko cesto ce se usisati vec da svatko ima odgovornost za svoje stvari i ne ocekuje da ce netko drugi za njim spremati.
ja radim sa svoja dva i pol djeteta na tome

[Cheerilee]

I kod nas čišće kad nema mm-a... 50% nereda naprave klinci, 40 mm
Ja nevolim neuredno, nepospremljeno....

[leonisa]

Ja imam odvojene i jos nista iz susilice nije izaslo u upotrebljivom obliku. Na svu srecu, kad nesto u nuzdi i osusim, rijec je iskljucivo i samo o posteljini, krpama i rucnicima, a za njih mi je tako svejedno jesu izguzvani ili nisu.

Moram priznati da ne razumijem susilice koje ne guzvaju; takvu vidjela nisam.

trik je u vise stvari :D

ne pretrpati ves masinu, ne stavit na prevelik broj okretaja, protresti ves prije susilice, ne pretrpati susilicu, izvaditi dok je jos toplo i rasiriti ili staviti na vjesalicu.

ja pretrpam, centrifugiram na soma dvjesto , ne tresem i ne vadim do ujutro

[nahla]

Slobodno mi odaš tajnu... Ja ne mogu, stvarno. Čim krenem u kuhinju mali mi se vješa po nogama, ako odem u kupaonu plače, ako odem u spavaču plače, ako upalim usisavač urla jer ga se panično boji...i tako...super mi je...

moj stariji pričuva sestru, ili se malo zabavim s njom pa se ona nastavi sama igrat...i sin je naviknut da posprema svoju sobu. ako nešto kuham, često su oboje uz mene "pomažu" mi... a pospremam ono glavno navečer kad legnu, ili npr ujutro dok se njih dvoje još izležavaju uz crtić ja usisam.... ne znam ni sama kako, ali stignem sve bez problema... mislila sam da će mi bit teže kad mm ode, al u stvari mi je lakše, jer imam neki svoj ritam program

[blackberry]

e onda sam ja "bolesna"
volim da mi je sve cisto i na svom mjestu,krevet uvijek pospremim,svaki dan brisem prasinu,istresem deke,usisavam 3 sedmicno,posle obroka je sve odmah sklonjeno i oprano,strasno mi smeta kad m razbaca stvari kad se presvlaci,ja to odmah sve pospremim,ves je objesen po velicini,jedino sto ne volim peglanje pa peglam samo sto se bas mora opeglati prije nosenja,tako sam odgojena i tako radim

meni je to recimo ok, ako je tebi tako ok.
mene uvijek nervirala mojam mama jer je htjela od mene napraviti nešto što je njoj ok.
npr...poštovala sam red koji je morao biti u kući...ali daj me pusti da mi soba bude kako ja hoću...
kužiš...
npr...ja se brinem jer moj sin pokazuje da se ne snalazi u neredu...i strašno je čist...smeta mu ako se sprlja...i sl.
meni je to totalno čudno al se trudim poštivati i njihovu sobu za igranje uvijek dovodimo u red.

ne znam...različiti smo svi. bitno je valjda da nismo robovi navika...čijih god.
meni mojam mama zna prigovoriti da sam prekomotna...a ja i želim biti komotna....zašto ne bi bila?
pa nije to zločin. samo se ja sd trudim naučiti biti komotna bez grižnje savjesti i to me nervira.