 |
|||
silkica, ja sam se salila. zaprijetila sam joj da cu je poslat u zg tati, kad me pitala kako, rekla sam busom. kad je pitala s kim, ja sam rekla sama, ja ostajem sa S., tek onda sam vidjela njenu facu i cula recenicu: sama??
btw, ona bi bez beda mogla sama putovat koliko ima godinai na moru sam bila s njom i dvomjesecnom bebom, a ona me pod milim bogom nije nista slusala
Posljednje uređivanje od leonisa : 19.07.2012. at 20:10
ja svoju pokušavam nekako prestrašit ali moje pametno čedo se ne straši ničega...nekad spomenem babarogu ali samo u smislu da će joj odnijeti igračke ako ih ne spremi jer ako ih vidi razbacane mislit će da nikome ne trebaju i pokupit će ih...
i spremi ih...
jučer je dobila jednu po guzi nakon što sam se pošteno izvikala na nju i poslala je u sobu...plakala je i jecala i poslije mi je bilo tako žao da sam je nosila na rukama i tako mi je zaspala..
ali ja više ne znam kako riješiti njeno ponašanje, očito sam kiksala u odgoju a ne želim vjerovat da sam pogriješila što je nisam dala tući (ponekad po guzi), kao što je MM htio i nisam dala vikati na nju....sad ispada da je razmažena...
jako je pametna i brbljava (filozof mali) i puna pitanja ali i jako teška za poslušat neke banalne stvari
recimo tata je došao doma i govori dobar dan i naravno očekuje odgovor, ili je nešto pita a ona ga totalno ignorira kao da ne postoji kao da je zrak kod nje a ne tata i naravno skočio mu živac i izvikao se na nju, a poslije sam i ja ...
malo je ovo zbrda-zdola jer dežuram da mi se malena ne probudi pa brzo pišem...
zanima me-kako rješavate tvrdoglavost?
ne plašim, nisam to nikad radila, kao što kaže pomikaki, to nije metoda i način odgoja koji želim
moja djeca znaj uda se ne treba bojati policije. policiju se zove u pomoć kad ti treba :D
mene su plašili kad sma bila mala. moja baka, kojoj to, istina, nikad nisam zamjerila (dijete se valja ni ne zamjera :/)
ali, jako sam se bojala spavati po noći. i sad se sjećam kako me bilo strah. još kod nje na selu nije bilo rasvjete po noći i od 22 h je bio mrkli mrak u sobi. a ja, odrasla u centru grada, malog, doduše :D, nisam bila naučila spavati u mračnom mraku :D
moja djeca su sad malko veća pa se s njima da razgovarati. kazne ne primijenjujem. kod nas se sve temelji na razgovoru.
kad se s njima neda ragovarati, ne razgovaramo već šutimo
a razgovor obavimo poslije. mada, taj "razgovor" često nije toliko potreban jer one dobro znaju gdje su pogriješile i u stvari se žele ispričati i izmirimo se.
nije to bilo lako doći do toga, trebalo je vremena.
ne ukidam sladoled ko zhabs
nije nitko tražio da se hvalimo svojim greškama u odgoju
ali, moje su da znam izgubiti strpljenje i viknuti. ali, sve rjeđe. istrenirala sam se :D
Kako smo različiti...ovo što opisuješ kod nas ne bi uopće bilo tema za razgovor a kamoli za ljutnju - posebno kada vidim koliko ti je dijete! I sama kažeš da su to banalne stvari - čemu se ljutiti onda!?astral prvotno napisa
Da je izignorirao on nju, tj. da nije reagirao nego ju samo veselo pozdravio kada je došao, dam se okladiti da bi mu ona sama došla kroz par minuta!
Mi ne plašimo ničim tipa babaroga, policajci, raznorazne životinje (dapače, tu se maksimalno trudim razviti ljubav i poštovanje prema svakoj) i ne volim taj oblik zastrašivanja no znam viknuti i prijetiti oduzimanjem igračaka, nedavanjem slatkiša i sl. ali kada više ne znam što bi drugo jer ponekad nemam volje za objašnjavanje a curka obožava da joj objašnjavam u detalje što i kako i zašto nešto može/ne može/smije/ne smije.
Nakon što sam ovo pročitala, jedini tko je zaslužio batine je tata. Čekaj, čekaj ...i ti, isto si vikala. Kako odraslom muškarcu može "skočiti živac" na niti četvorogodišnju curicu?
Bit će da je netko kiksao u tatinom odgoju.
Ja sam protiv plašenja - može stvoriti traume plus što ću kad tad ispasti smiješna kad jednom skuže o čemu je riječ i pitanje kako će me doživljavati kao roditelja od tog trenutka. Kod mene postoje posljedice za starije dijete (npr. ja odlazim van i dogovaramo se da je to zadnji crtić, ja dođem za sat vremena, a ona na istom mjestu uz novi dugometražni crtić - nema crtića više taj dan jer je prekršila dogovor i jer ja mislim da je previše toliko puno gledati u tv/komp), a za mlađe (koje tek otkriva svijet posljedica) micanje s mjesta "zločina" ako ne posluša nakon par upozorenja. Npr. blizu naše kuće je gooooooooooomila privlačnih malih kamenčića - ali tuđih. Neko vrijeme su puštali klince da se igraju, ali na kraju su zabranili. Svaki dan je oko toga sad okapanje (on je mladić od samo dvije godine). Fino objasnim da čiko od kamenčića ne da više kopati i da ako bude kopao idemo kući u naše dvorište. Ako mi pobjegne na vrh tog brda skidam ga dolje i nosim kako sam rekla. Što dalje - sve lakše sluša. Ne ljutim se na njega jer znam da to jako voli i vjerojatno mu je teško razumjeti zašto je prije smio, a sad ne smije, ali ne dam da to radi.
pa meni to i jesu banalne stvari jer iks puta ni meni tako ne javi ili me ignorira ali MM-u to strašno smeta , ali mi inače imamo različit pristup odgoju djeteta...ja uvijek naglašavam kako je bitno sa njom razgovarati i objasniti joj zašto i kako a on uporno tvrdi da bi joj trebalo dat po guzi...i nikako da shvati da od toga nema koristi i da ona ima samo 3 i po godine bez obzira na njezinu brbljavost i filozofiranje...
ali i njegovi roditelji su takvi, imaju tri sina i uvjereni su da je dobro nekad dijete istući da nauči pameti, i ko ono neće mu ništa biti...
šta je najgore i njegov brat ima maloga koji je 2 mjeseca mlađi od moje male i često je kod svekija na čuvanju, njega često tuku po guzi...dobije sigurno jedanput dnevno (od mame i tate, ne od svekija) i to radi kakvih sitnica ne bi vjerovali...jako mi ga je žao a i moja sve to gleda..
znači, oko mene je svima to normalno, osim mene, srećom šta me još uvijek svi slušaju i niko je nije udario jer znaju da bi im to bilo zadnje (al zato jesam ja..popustila pritisku okoline)
Ja bih bila ko anci, da nikad ne moram ni zaprijetit kaznom. Probat cu
Isto ovako....
A najgljuplja "babaroga" mi je doktor...
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 19.07.2012. at 23:08
astral, koliko god ja pizdim na to ignoriranje dijete te zaista ne cuje. ono je u svom svijetu, brije si nesto, udubljeno i zadubljeno. zapravo, nije ona kriva, naprosto je takva, sanjar <3
astral, pitaj muža šta je to njegov nećak naučio pomoću batina, ako i dalje svaki dan ima razloga da mu se da po guzi.
Ne daj se zbunit, ne uči se pristojnost batinama niti išta znači da dijete od tri i po pristojno pozdravlja. Naučit će, samo strpljivo.
Meni nije u istom rangu
Ali u opisanoj situaciji mogu se lako zamisliti da prijetim sličnos tim da bi moje dijete, vjerujem, shvatilo da ne mislim ozbiljno, samo da sam malo naživcirana. Opet, znam slučajeve kad je majka prijetila djeci napuštanjem svaki put kad joj nešto ne bi bilo po volji. Ali to sve ovisi o kontekstu. Prijetnja da će dijete putovati kući samo nije isto što i stalne prijetnje ostavljanjem zauvijek.
potpis, astral, ovo definitivno nije razlog za ljutnju i vikanje, ne bih da ispadne da su te svi napali ali ja zbilja ne razumijem koji je cilj? Tm ju je eventualno mogao opomenuti. Zapravo se on ponašao kao malo dijete koje se ljuti kad ne dobije pažnju. A odnos bi trebao biti obrnut. Mislim da tvoje dijete može biti zbunjeno takvim ponašanjem i da to može dijelom uzrokovati njenu nervozu i neposlušnost kao otpor. Ovo je sad internet-dijagnoza, ali milim da bi tm trebao malo objektivnije pogledati na svoje ponašanje, a ti se zagledati u svoju curicu i promisliti što je zapravo uzrok njenom ponašanju.
To je nešto što i sama radim: kad osjetim da sam naišla na "zid", odnosno, dođem u situaciju da smo se zaplele u moju ljutnju i njenu neposlušnost, pokušam stati, udahnuti, pogledati tu situaciju izvana: što joj zapravo smeta? Često nije to što se na prvi pogled čini. A uzrok je obično u roditeljima i okolini a ne djetetu.
Moramo uzeti u obzir i da naša djeca najčešće ne žive u prirodnoj okolini - a pod tim pojmom zamišljam nešto kao uvjete iz filma Bogovi su pali na tjeme
Ako još u to uvedemo babarogu, izmišljeno biće - dijete ne zna kako ono izgleda, što zapravo čini, zašto je tako strašno - u toj se riječi skupljaju svi dječji strahovi, sve što si ne zna objasniti.
Prijetnja poslat ću te samu autobusom doma nije mi u tom rangu. To znači dosta mi je, ne mogu više tako s tobom, ali nije prijetnja nepoznatim i neshvatljivim zlom.
Sada ovisi o djetetu - ima djece koju neće uplašiti ni jedno ni drugo, nekima može realnije zvučati taj autobus nego babaroga (pogotovo ako su malo veća). Ali autobusom jasno izražavamo u čemu je stvar, babaroga je maglovita prijetnja koja drži dijete pod kontrolom, jednom kad ono "progleda" i shvati da je sve bila laž, neće mu tada pasti na pamet da je mama bila iscrpljena, da se bojala da se nešto ne dogodi i nije znala bolje - prva pomisao koju ja mogu zamisliti bila bi: plašili su me, lagali bezveze, sad ću se osloboditi tih besmislenih ograničenja!" Ipak, strah je još tu u podsvijesti, i tada ga mnoga djeca, već tinejđeri, iskušavaju dovodeći se u zbilja opasne situacije i prkoseći roditeljima želeći im pokazati kako ga više ne plaše (a zapravo to još neko vrijeme neće biti istina).
Kako vidite, danas sam posebno analitički raspoložena
bome jesidanas sam posebno analitički raspoložena
evo sad i mene analitičarke lol
autobus mi nikako nije u rangu s babarogom.
cura je fakat velika da može ići sama autobusom do zg, ti je ukrcaš, tata ju dočeka.
to što je prijetnja nerealna je drugi par rukava
dok bi došle do kolodvora, sto put se već ohladiš.
a mojem je odgovor bio, na istu prijetnju prije dva ljeta, kad sam isto bila sama s njima,: ajde. idem. idem kod tate. kupi mi kartu.
i onda se tek nađeš u vrlo nezgodnoj situaciji.
e sad, pomikaki, ne bih ja ulazila u ovu sferu:
vrlo upitna ti je ta teorija.plašili su me, lagali bezveze, sad ću se osloboditi tih besmislenih ograničenja!" Ipak, strah je još tu u podsvijesti, i tada ga mnoga djeca, već tinejđeri, iskušavaju dovodeći se u zbilja opasne situacije i prkoseći roditeljima želeći im pokazati kako ga više ne plaše (a zapravo to još neko vrijeme neće biti istina).
moj moto je uopće ne razmišljati o mogućim posljedicama nekih naših odgojnih postupaka.
nego trenutnom situacijom.
a trenutna situacija je takva da je skroz naopako i, kad malo razmisliš, baš jako pogrešno, dijete, s količinom mašte koju oni imaju, plašiti nekakvim strašnim likovima. zar ne?
doći će ti babaroga.
ovo ponavljam, al jel imate vi još i malo te dječje mašte da možete zamisliti razvoj događaja koji slijedi nakon što ta babaroga dođe
ista stvar je s po guzi.
ne zamišljam unaprijed, o mogućim posljedicama po karakter i život budućeg tinejđera, odrasle osobe. ko će ga znat. mm je imao sve predispozicije da bude lud ko kupus pa ispao normalan, npr
al samo kad si zamislim da ja napravim nešto pogrešno pa me neko klepi, netko ko je puno jači od mene, netko prema kome sam skroz nemoćna, a još ga volim, mi je toliko strašno pogrešno da niti ne moram razmišljati o budućim scenarijima.
sori matilda, al juha i ivica jusić i pjat na grobu su apsolutni vrh, ajme što sam se nasmijala loool
pa zato se i zove teorija
u tu je jednadžbu još puno faktora ubačeno
ali kako ću odgajati ako ne razmišljam o posljedicama nego samo o trenutnoj situaciji? Mene baš to spašava da ne budem gora nego što jesam
pa ovisi zbilja o starosti djeteta, ali na kraju možeš i poći po kartu. Do kolodvora bi i on požalioa mojem je odgovor bio, na istu prijetnju prije dva ljeta, kad sam isto bila sama s njima,: ajde. idem. idem kod tate. kupi mi kartu.
i onda se tek nađeš u vrlo nezgodnoj situaciji.
apsolutni potpis na cvijetu
na sve sve iz zadnjeg posta
E analitičarke moje
Hoću reći,zavisi od dobi,zavisi od toga kakvo je dijete,zavisi od situacije...od hiljadu stvari...
Babaroga ne bi uplašila moju curicu.Ona bi vjerovatno pitala ko je to,kako izgleda,gdje živi.To kažem,ali možda bi je i uplašila.
Kao što rekoh,vezana je za mene,ne podnosi da se ja ljutim(to je ono što nju plaši).Sad ne znam ko mi reče onda nemoj biti ljuta.A opet ,s druge strane bih mogla reći:zašto da ne budem ljuta(ako sam ljuta)?Neka shvati da i mama može biti ljuta,uz objašnjenje da nikad neću biti puno ljuta na nju i da je svejedno puno volim,bez obzira što sam ljuta,da nema potrebe da me se plaši bez obzira što sam ljuta...Voljela bih joj poslati takvu poruku.
Posljednje uređivanje od silkica : 20.07.2012. at 11:44
ako te sto tjesi, i moja je takva. al bar znam da me ne ignorira zato sto je bezobrazno prase, nego zato sto je zbilja off. ko sto sam i ja puno puta. sto ne znaci da ne ispalim svako malo na zivce. imaju moji uzrecicu: "nije im to od Boga nego od roda"
Posljednje uređivanje od Storma : 20.07.2012. at 11:47
Kod nas nema babaroga, a policajci i zastitari su good guys koji te nadu, spase i dovedu na sigurno. najbolje da mi se izgube negdje i onda jos i skrivaju od policije :nabrijana jer sam ispirala mozgove troje djece pricom da im policajci nece nista nakon glupih komentara:
Posljednje uređivanje od Storma : 20.07.2012. at 11:47
To sam bila ja, za zapravo sam mislila nemoj reći da si ljuta, odnosno formuliraj na drugi način tako da joj jasno kažeš što hoćeš a što nećeš da radi.
silkica, predskolarac je. ok, odgodjeni :D
ja njoj prijetim/plasim/upozoravam, nazovi to kako god, realnim mogucim posljedicama njezinih djela.
od uvijek sam tako.
znaci ne izmisljam imaginarna stvorenja, ne zazivam policiju, prijetim ciganima, upozoravam doktorima...vec za svako ponasanje koje cini slijedi poslejdica- akcija/reakcija.
znaci, ako je dugo u moru i plava je i trese se i od hladnoce dobiva sracke, onda joj, nakon sto me ne poslusa da izadje van (sto je logicno, zasto bi jer to ja samo kazem, daj mi razlog
ili, imamo problem s hidracijom i konzumira jako malo tekucine. i kad ju naganjam da pije vodu, pitam ju da li zeli zavrsiti kod doktora ili u bolnici jer je dehidrirala? i odmah popije vodu. s vremenom je doslo do toga da je dovoljno da joj kazem da popije vodu.
tako je bilo i s autobusom. nije isla u vrtic u dezurstva, isla je na more. to je luksuz, nagrada. dogovor je bio da me mora slusati jer imam punoprevise posla s bebom. nije me slusala, svadjale smo se non stop, pitala je da li zeli u zg (odgovor: ne, moj aneks: e pa onda me moras slusati jer nemam snage za prepucavanja), da bi mi na kraju puko film i rekla da ide u zg. nakon stotine razgovora o svemu i svacemu. znaci, nije da sam sada samo joj zaprijetila zagrebom, vec smo prije toga o svemu x puta razgovarale i ona je kao sve razumijela. nazvala sam muza i rekla nek ujutro ide na kolodvor da L. dolazi k njemu u zg i ide u vrtic jer ja ne mogu s njih dvije. nakon toga je MM s njom razgovarao i opet joj objasnjavao sve o bebi i mom umoru i placu bebe i zacaranom krugu nervoze. smirila se. jos je imala jedan razgovor samnom i od tada je...super. ima ispade, al boze moj, bilo bi cudno da ih nema.
cak je u jednom trenu, kao i cvijetin, rekla...ako me posaljes u zg, ocu ici u vrtic? ako necu, moze
kuzis razliku?
silkica, jel tvoja ne voli da si ljuta ili te se zaista ljute boji?
ako je u pitanju strah, onda to morate iskomunicirati jer normalno je da si ljuta i ona mora nauciti da imas pravo biti ljuta.
ono sto je meni tu bitno je naglasiti joj da nisi ljuta na nju vec stvari koje cini/ne cini.
iako, kako je i moja sve veca, prestala sam to pakirati i kazem: nemoj me ljutiti.
samo da se osvrnem na komentare u vezi MM i njegovog odnosa sa N
sve ja to znam i njemu objašnjavam da je njeno ponašanje normalno za njenu dob i da nije razmažena ni bezobrazna....ali nemaš kome objašnjavati jer on to ne kuži i svaki naš razgovor na tu temu završi svađom jer me napadne da on nema pravo glasa i da joj previše puštam, bla, bla, bla.....da vas ne davim dalje, nije to za ovu temu...
nakon što sam postala sam tek vidjela da si pisala još na tu temu.
Ja i mm se isto nekad ne slažemo oko postupaka u odgoju, ali mogu reći da nam je i jednom i drugom stalo do djeteta i da smo bar u tom smjeru spremni ponekad prihvatiti kritiku i pokušati se ispraviti.
Tako da ako vidim da je negdje postupio po mom mišljenju krivo, pokušat ću spriječiti sukob, ali ne na način da se upletem u svađu pa da se svađamo svi sa svima. Ponekad ga zovem u kupaonu "da ti nešto kažem"
Bitni dio ostavljam za kasnije. Kad smo mirni i kad dijete nije u blizini. Onda ga znam izanalizirati (jadan čovjek), reći mu gdje je pretjerao, kako je to utjecalo na dijete. Nastojim dokazati kad je bio nerealan u svojim očekivanjima, ili je dugo popuštao i ugađao a onda puknuo (čest slučaj). Ili kad nešto pročitam o odgoju prepričam i uspoređujem s našim postupcima. I on meni kaže kad mu se čini da sam bila prenervozna. Ne vjerujem mu ali ajde
Ovo ti moram potpisati.
Nije lako izaći i pogledati tu situaciju izvana, ali ako vam uspije, bit će svima lakše.
Najteže je sebe okriviti za bilo što, ali ponekad i jesmo krive.
Tražiti od djeteta da sluša na prvu zato što mama ima posla sa bebom, nije u redu. Dijete nije trebalo tu bebu. Mama mora imati i vremena i strpljenja i volje za onoliko djece koliko ih je rodila. Ma kako teško bilo.
Najbolje je u glavi napraviti ovakvu usporedbu: starijem djetetu je nova beba u obitelji isto kao što bi vama bila nova žena vašem mužu.
I onda vam on kaže: čuj, ona je mlađa od tebe, daj mi mira, moram se brinuti za nju, pa ju uzme u naručje i...
a daj beti, ti uvijek nekako pretjeruješ
to su već velika djeca koja mogu shvatiti neke stvari.
ne treba dramiti oko toga, ljubavnice zazivati
kad je beba mala, ima oko nje puno posla i gotovo. i starije dijete isto nek ponese svoj dio. da malog psa nabavimo bi bilo posla, kojega bi odradili, a ne bi filozofirali tko je trebao, a tko nije tu bebu il psa.
ne mora slušat na prvu, ne vjerujem da je bila frka zato što ne sluša na prvu.
nego zato jer je vicijana
moj je isto takav, vicijan.
ne moš mi reć da ne može bit pola sata na miru dok ne uspavam bebu na cici, a čak mu još kažem da ako zaspije ćemo nas dvoje bit na miru i moć se nešto igrati.
to me znalo izludit.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 20.07.2012. at 14:52
Pa to je baš čudna stvar kod te starije djece: uvijek bude mlađe iako je to protivno njihovom interesu (sad će se odmah reći da ne bude namjerno, ali ja ću samo djelomično povjerovati).
Hoćeš da se bavim tobom, a budiš onoga koji tu pažnju odvlači?!
Nisam se mogla načuditi.
cvijetokuzis me, kuzim te
dijete od 6 je jako zeljelo tu bebu, cak i vise od nas svih
dijete od 6 jako dobro razumije kad joj se nesto objasni.
dijete od 6 neke konstantne stvari koje se ponavljaju 10xdn moze i mora reagirat i na prvu "nemoj" ili "moj".
itd.
no ni jedna nasa prepirka nije pocela jer sam reagirala sto ona nije reagirala na prvu.
usporedba s novom zenom nasem muzu je, barem u nasem slucaju, toootalno fulana. totalno.
moja stara veli da sam ja bila ista. ista!
samo kaj je kod mojih cura razlika 6g, a izmedju mene i sestre 4 i pol.
moja starija obozava svoju, luda je za njom i non stop ju dira. vecinom, kad ne treba
cvijeta, ne ljubavnica, nego druga žena, ravnopravna. Ljubavnica je preslaba za usporedbu.
Bojim se da ne pretjerujem i da je tako nekako u dječjoj glavi. Ma koliko se braća i sestre voljeli kasnije, ne možete reći da su stariji oduševljeni što im "netko" oduzima mamu. Mamu koje je bila samo njihova. Zato treba razumjeti i dešpet i tvrdoglavost i zbicijanost, prvih par mjeseci. Dok se mama ne ukopča i "narastu" joj još dvije ruke.
Vidiš i Jurana je napisala da se nije mogla načuditi. Zato jer se ne može staviti u kožu djeteta. Djetetu je njegovo ponašanje bilo baš kako treba-za njega.
A šta je vicijana? Zločesta?
ah joj Beti, doći ćemo do toga da bi trebalo zabraniti više od jednog djeteta, ciljaš na to da ni monogamija nije prirodna?
razmažena. Vicija znači hir.A šta je vicijana? Zločesta?
Posljednje uređivanje od pomikaki : 20.07.2012. at 15:12
ja bih se složila sa beti. dete od 6 svašta razume i može, i slažem se da se može sa njim dogovoriti da bude mirno dok se uspavljuje beba, ali nemoguće je postići da odloži svoje osećaje i emotivne potrebe za kasnije. pojasniću: ako smisli da mu mama baš u tom momentu treba, u vodu pada svaki dogovor i ono traži "svoje" . upravo zato jer ne razume i ne prihvata da mu je neko, barem i tako mali i bespomoćan, zauzeo mesto kod mame. verujem da su te sitne "zločestoće" (ovo je namerno pod navodnicima) izvedene sa namerom da mama obrati pažnju na njega, pa makar i negativnu...
ja tek odnedavno, a devojčice su mi 13 i 9,5, mogu laka srca da izjavim da sam umorna i nervozna i da me puste na miru jer me je malac iscedio živu, a da budem sigurna da se to neće shvatiti kao "ne volim te kao njega" i "smetaš mi". mislim da je za šestogodišnje dete to ipak preteško da prihvati.
Ma zašto većina ne shvaća moj slijed misli?
Uglavnom, NE, ne treba zabraniti više od jednog djeteta-naprotiv, treba imati djece koliko god mama želi, ali ne nauštrb ostale djece.
I NE, ne ciljam da monogamija nije pripodna, baš suprotno.
Usporedbom sa drugom ženom sam htjela naglasiti osjećaje djeteta koje kao da svi zanemaruju.
Pa čuj, mora biti nauštrb ostale djece. Pogotovo ako žena nema pomoć uz sebe. Ostala djeca dobivaju nešto što dijelom nadoknađuje taj dio roditeljske pažnje koju gube rođenjem bebe, dobivaju brata ili sestru.
I mislim da nije ni loše da ponekad budu izbačena iz centra svijeta. Ali da će ponekad biti frustrirani, to je jasno.
potpuno se slažem. jedino ću dodati da toj njihovoj frustraciji treba pristupiti sa razumevanjem, a ne porivom za kaznom. nikog ne osuđujem, i sama sam u nekim momentima bila i umorna i očajna i živčana. a pritom i nesrećna ako bih deci još nabila i osećaj krivice zbog MOG raspoloženja. eto, smatram da je samo to zamka u koju se ne treba uloviti. a majčinski premor i dečije frustracije računam pod normalne okvire odrastanja, gde se lagano uči da i drugi imaju svoje potrebe, da dete kao jedinka nije centar univerzuma i da se, tokom sazrevanja, svesno i lagano u dečijim glavama stvara mesto za još jednog/više braće i sestara.
ko spominje nerazumijevanje?
da ne razumijem ne bi sate i sate provela razgovarajuci s njom o svemu. iako ona nijece i ljubomoru
Da, to je to.
našeg mačka koji nije pazio preko ceste udario je auto. bio je u bolnici a kad je došao nije mogao hodati i hranili smo ga na špricu. sad je slijep i malo neobičan (mozak mu se oštetio). to je jedino čim plašim djecu, ako ne budete pazili u našoj (jako prometnoj ulici) može vas udariti auto kao medu štedu. to možda nije ispravno, ali je istinito.
Ne strašim dijete ničime i mislim da puno više time dobiva na drugima poljima. Upozoravam je ili odmaknem, ako radi nešto gdje bi mogla nastradati.. Mislim da je zastrašivanje 'korisno' u nekom kratkom momentu da dijete spriječiš od neke, nazovimo to, opasnosti, ali svakako da će imati dugotrajnije posljedice u drugim sferama odrastanja.
Kao mala strašila sam sestru. Cjelo djetinjstvo je bila bojažljiva, a i dan-danas me krivi za svoje strahove koje ima još uvijek
I to je sasvim druga kategorija od babaroge. Auti su realna opasnost, i strah od njih služi tome da pazimo i da nam se ne dogodi nešto loše. A mislim i da djeca, čak i ako se boje da ih udari auto, to ne zamišljaju ne znam kako, jer su aute vidjeli, a moć ovih imaginarnih bića je što je nebo granica kad kreneš zamišljat kako izgledaju i šta će ti napravit.
a žao mi je zbog mede štede
Ja mislim da Babaroge, vukovi i kozlići, Crvenkapice i Snjeguljice našeg djetinjstva ne mogu nanijeti djeci štete kao Gormiti, bajkeri s Marsa i ostale moderne živine. Ima desetak godina kako sam čitala u Večernjaku članak dječjeg psihologa čiji pacijenti su žrtve tada modernih Batmana, Spidermana i sličnih spodoba. Apelirao je na roditelje da razmisle o tome čemu su im djeca izložena. Doslovno je rekao - zamislite si neko od tih čudovišta u prirodnoj veličini da hoda prema vama i pazite, mala djeca nemaju preciznu moć razlučivanja stvarnosti i mašte. I sve to znam i opet ne mogu ništa. Nindje kornjače je prvi puta gledao u vrtiću i doživio živčani slom kad sam rekla da mu ih ne želim kupiti. I gleda te strahote i tako mu se oči šire na te nemani i njihove doživljaje. Ne, to ne može biti dobro. Pretpostavljam da sam osamljena u ovakvom načinu razmišljanja i da ne bih uspjela okupiti niti tri istomišljenika za apel na naše komercijalne televizije da prestanu s bombardiranjem dječjih duša sa nemanima iz crtića.
Ne boj se mama od formata, nije ni tebi babaroga nanijela nevolje, neće ni tvojoj djeci.
ja bi ti prva potpisala apel.
moja je imala ruzne snove i od winxica. al se ne slazem da su babaroge i vukovi bezazleni.
zlo je zlo u bilo kojem obliku i klinci to znaju.
ja i dan danas imam ruzna sjecanja od djevojcice sa zzigicama. traumee iz djetinjstva
x
opet traume iz djetinjstva- meni je baka znala govoriti kao poštapalicu- vani kmica bu te zela bogica- još i dan danas se bojim mraka....
Djevojčica sa žigicama je samo jedna realna životna priča koja dijete koje je osjećajno može jako rastužiti. Ne možemo niti mi, niti naša djeca, u stvarnom životu izbjeći dodir s takvim ljudskim sudbinama.ja bi ti prva potpisala apel.
moja je imala ruzne snove i od winxica. al se ne slazem da su babaroge i vukovi bezazleni.
zlo je zlo u bilo kojem obliku i klinci to znaju.
ja i dan danas imam ruzna sjecanja od djevojcice sa zzigicama. traumee iz djetinjstva
Nemani sa nekakvim posebnim moćima mogu dijete isinski zastrašiti. Nije se jednom dogodilo da se noću trgne i vrišti, da ga smirujem i tješim, a inače nije izložen nikakvim stresovima.
Inače se slažem da ne treba plašiti djecu...ali eto, puno puta ne ide nam drugačije.
[QUOTE=ljiljan@;2190395]Ja mislim da Babaroge, vukovi i kozlići, Crvenkapice i Snjeguljice našeg djetinjstva ne mogu nanijeti djeci štete kao Gormiti, bajkeri s Marsa i ostale moderne živine. Ima desetak godina kako sam čitala u Večernjaku članak dječjeg psihologa čiji pacijenti su žrtve tada modernih Batmana, Spidermana i sličnih spodoba. Apelirao je na roditelje da razmisle o tome čemu su im djeca izložena. Doslovno je rekao - zamislite si neko od tih čudovišta u prirodnoj veličini da hoda prema vama i pazite, mala djeca nemaju preciznu moć razlučivanja stvarnosti i mašte. I sve to znam i opet ne mogu ništa. Nindje kornjače je prvi puta gledao u vrtiću i doživio živčani slom kad sam rekla da mu ih ne želim kupiti. I gleda te strahote i tako mu se oči šire na te nemani i njihove doživljaje. Ne, to ne može biti dobro. Pretpostavljam da sam osamljena u ovakvom načinu razmišljanja i da ne bih uspjela okupiti niti tri istomišljenika za apel na naše komercijalne televizije da prestanu s bombardiranjem dječjih duša sa nemanima iz crtića.
Ne boj se mama od formata, nije ni tebi babaroga nanijela nevolje, neće ni tvojoj djeci.[/QUOTE]
Slažem se s ovim prvim djelom ali...otkud možeš ti znati što će i u kojoj mjeri nauditi nekom djetetu, prije 30 god su naši roditelji isto to tvrdili za batine (da neće naškoditi djeci) pa danas ipak malo drugačije razmišljamo.
I još jedna stvar zbog koje mislim da roditelji ne bi trebali strašiti babarogama, policajcima ili čak i "Vidjet ćeš ti kad tata dođe kući" je ta da zapravo time sebi oduzimaju autoritet, dijete dobije poruka da mamu ne treba slušati ali zato tatu treba
Posljednje uređivanje od Mali Mimi : 21.07.2012. at 19:12
Ma ne treba djecu plašiti ja se s time slažem. Ali postoje situacije kad smo i mi roditelji slabi, s manjkom strpljenja, umorni...podlegneš napasti. Ali treba biti svjestan da to nije dobro. Samo skrećem pažnju da koliko god napora uložili da im sve lijepo objasnimo i postupamo s njima s puno strpljenja...a zlo ti izviri iz crtića.
Ovo stoji, ali ima i još jedan razlog. Još lako za babarogu (iako nikad nisam pribjegavala takvim metodama, užasno glupo bih se osjećala da djetetu tako bezočno lažem). Ali strašenje policajcima bi trebalo napismeno zabraniti (npr. u priručnicima za odgoj djece ili člancima koji se svako malo pojavljuju po novinama). Pa ako se djetetu nedajbože nešto desi, ako se izgubi na ulici, ako... bilo što, kome će se obratiti za pomoć?
Ista stvar je i s plašenjem doktorima (iako imam dojam da je toga manje). I doktori i policajci su tu da nam pomognu, a ne da ih se djeca boje.
debeli masni iks!
a to prećenje s tatom mi je top topova
mislim ne mogu se oteti dojmu ili da je tata psihopat kojeg se svi boje
ili da je mama potlačena toliko da vjeruje kako nije za ništa sposobna
xa to prećenje s tatom mi je top topova
mislim ne mogu se oteti dojmu ili da je tata psihopat kojeg se svi boje
ili da je mama potlačena toliko da vjeruje kako nije za ništa sposobna
ovo ko da je iz meni paralelnog svemira
a nije da nema i danas takvih
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
