Babarogi uspijeva što meni ne

[mama od formata]

Za početak, zaista ne volim što to radim, ali nkeda mi zaista nema druge.

Ono, mali cvili, cendra, ne sluša, hoće sladoled a ima upalu grla, hoće da bude u moru nakon što je već sav poplavio, trči gdje ne treba, a ako mu se šta odbije odmah negoduje na način da mislim da će mi mozak eksplodirati i onda posežem za Babarogom na čiji spomen bude poslušan.

Znam da ćete reći da je u meni problem, da ne znam smiriti svoje djete i to je često istina, negdje sam zakazala, ali otkud tolika moć Babarogi, pa vještici, ranije Vuku koje od malog divljaka naprave dobro dijete?

Razgovaram ja sa svojim djetetom, pokušam na lijep način objeansiti mu što je u redu, a što nije.
Evo neki dan je skakao po krevetu kod bake, koji ima nezgodne kuteve i naslone na kojima bi mogao razbiti glavu i na moje, ne, razbit ćeš se, to je opasno....molim te prestani...ništa! Kad sam spomenula da će mu doći Babaroga odmah je prestao.

Loša metoda odgoja nema šta, svjesna sam, ali uspijeva. Čak mislim bolja je i Babaroga od udarca u glavu.

Posežete li vi kada za tim stvarima?

Milsim da to pitam zato što se ne osjećam dobro zbog toga, ali ponekad sam stvarno očajna i nemoćna.

[Beti3]

Dok god uspijeva, neka Babaroge kod vas. Brzo će skužiti da to nije zaozbiljno, pa ćeš morati nove "babaroge" upotrebljavati.

A da vidiš kad naraste... srećom mame uvijek nađu nešto zbog čega dijete bude, relativno, pristojno. To može biti stvar koje se boji ili koju želi ili koju baš ne želi.
Bilo pedagoški ili ne, ali ako neće pospremiti sobu, neće ići van. To je isto kao Babaroga dok su mali.

U idealnom svijetu dijete bi poslušalo roditelja na riječ, jer je ovaj pametniji, ali...nema idealnog. Svaka nova generacija uči na vlastitim greškama. Čast izuzecima.

Samo odvagni da li je bolja Babaroga ili npr.udarac u krevet, jer i to će ga odvratiti od daljnjeg skakanja. Ili ćeš uvidjeti da se neće lupiti, jer pazi na sebe, a skakati djeca moraju, tako se sinapse u mozgu brže razvijaju.

I da Babaroga nije ni trebala djetetu, nego tebi.

[cvijeta73]

kao prvo da se razumijemo, ja posežem također za lošim metodama odgoja, u trenucima nemoći.
recimo - vičem.
il još gore - znam se poslužiti mitom i korupcijom.
nemogu se pohvaliti da mi nikad u 11 godina roditeljskog staža niti jednom nije ruka poletjela.
ali, nikad, ama baš nikad, nisam posegnula za babarogom, vukom, vješticom.

kao prvo, i m i j kad je bio mali, su se tih kreatura ( babarogu isključujem, to ni ne znaju što je) bojali. vuka naročito. i vještice. m se i sad boji vuka. ne znam zašto baš vuka, al eto. i uvjeravam ju kako vještice ne postoje, a vuk živi u šumi. i bili smo u zološkom vrtu, al badava. užasno i nemoguće, stvarno nezamislivo bi mi bilo da joj kažem da će doći vuk. kako misliš otkuda tolika moć? dječja mašta je ogromna. ja se dan danas sjećam tih iracionalnih strahova. kako ih ne bi bilo straha scene da dolazi neki vuk, il ružna vještica il ta babaroga s rogom na glavi i uzima ih, i odnosi u nepoznato?
brrrr. mene je strah ulovio.

ne znam, meni je to grozno. možda i nije tako grozno, možda ja radim gore kad ih npr podmićujem , al eto.

[klaudija]

Potpisujem Cvijetu..

MOžda su ucjene, podmićivanja i vikanja još gora, ali jednostavno ne volim strašenja djece tim raznoraznim bićima, policajcima, ...

[mala-vila]

ni ja nisam za strasenja, cvijeta je to odlicno objasnila
to mi je groznije od podmičivanja, cak i od pljeski po guzi, jer mi je onako podmuklo/perfidno (ne shvati me krivo- ne mislim da si ti podmukla ili tak nesto, nego taj nacin). znam da ce netko to bolje od mene objasniti u nastavku a ja cu po obicaju "potpisati"
mi se posvadamo, s tim da ja najavim svadu: hocemo se svadati? pa nek ona odluci. ako se zeli svadati, ah, sta se moze, sama sam htjela dijete pa moram otrpiti i koji tantrum (kojih u zadnje vrijeme ima...)

[jkitanov]

Moj je danima slušao u vrtiću Vuka i sedam kozlića.
Strava, a još i kojekakve verzije Crvenkapice, Tri praščića, pa se ti nemoj bojati.
Vuk ruši kuće, jede kozinu djecu, bake....
Pa ih ti uvjeri da živi u zoo.
Uslikala sam mu vuka i poslala razglednicu u vrtić da vide da smo ga zaključali u Italiji.

[trampolina]

Valjda i to ovisi od djeteta do djeteta, stariji se ne boji ničega a mlađi ako netko spomene policiju odmah doživljava fraseve. Odavno pričamo o njima u pozitivnom svjetlu, ali nakon jednog ispada tete u vrtiću ništa ne pomaže, boji se i boji. Nema šanse da bi takvo dijete išla plašiti.

A od loših odgojnih metoda koristim vikanje, podmićivanje, laganje (ono benigno, kao ).

[tangerina]

Ja da mome kažem babaroga, ne bih ništa postigla,samo bih morala objašnjavat tko je to. Ali je imao fazu kad se strašno bojao zvukova susjeda s druge strane zida. Tko zna šta je zamišljao, ja sam ga probala utješiti da je to samo "barba Ante", nakon čega se on još više bojao (valjda je zamišljao da barba živi u zidu). Ne jednom mi je palo na pamet u problematičnim situacijama "da se ja sad pozovem na barba Antu, bio bi muk i mir", ali sam se suzdržala, jer želim smiriti, a ne potpirivati taj strah.
Kad "zastrašujem", trudim se da u tome ima malo istine, tipa "moraš oprati zube jer će ti ih inače gric i grec popapati", ili ako dira stvari na policama u dućanu, kažem da će nas teta vikati (ne samo njega, nego nas oboje). Da me bar ne uhvati u laži.

[sillyme]

Ja ne posezem za plasenjem imaginarnim bicima (jer i ti "vukovi" nisu oni pravi nego iz bajki)... valjda zato sto mene nikada nisu plasili, nemam nikakvih iracionalnih strahova i ne sjecam se da sam ih ikada imala, to mi uopce ne padne na pamet da kazem jer se nikada toga nisam bojala. Posezem za ostalim spomenutim repertoarom (mito, prijetnje, urlanje... ) ali se trudim da su bazirani na istini (npr. spomenuti gric i grec za zube, ili joj kazem da vise necu s njom nikad u ducan/park dok se tako ponasa, ponekad odglumim da sjedam u auto i da cu krenuti bez nje kad mi bas pukne film i sl.) Moja (3g) je inace neustrasiva, ona se voli igrati da se boji "zlocestog vuka" koji ce je pojesti ili zloceste vjestice, to joj je nekakva fora, jer se u stvarnosti gotovo nicega ne boji. Ja volim tu njenu hrabrost, makar je ponekad vise ludost, ali kako je starija vidim da je sve razumnija i sve je svjesnija stvarnih opasnosti (sad npr. vec ponekad slusa kad joj objasnim kako se moze ozlijediti, a ponekad ne slusa pa samo naredim da nesto ne smije).

Jednom sam dozivjela da joj je baka (mm-ova) nesto probala u tom stilu prijetiti (ne sjecam se vise cime, ciganima ili tako necim), ali nisam primjetila da ju je posebno "pogodilo" (tj. i dalje nije poslusala) pa sad ne znam da li bih trebala joj nesto reci da se ne sluzi takvim metodama, ili jednostavno ignorirati kad ionako se ne boji. Ne znam od cega je veca steta - da je baka proba plasiti ili da se petljam u njihov inace ok odnos (volim prepustati bakama da se same izbore s njom pa kako si naprave tako ce i imati :D )

[Peterlin]

Mi nikad nismo djecu sustavno nečim plašili, ali naš stariji (strašljiviji) si je sam našao strašne stvari... bili su to štakori i žohari. Valjda je nas čuo o tome govoriti (ne njemu, razgovarali smo valjda gdje ih ima i da su fuj - nemam pojma...)

Uglavnom, taj si je u glavi izgradio strašne slike iako ga nikad nitko nije zastrašivao. Još nije ni govorio, nego je vikao "Joj, takoji (štakori) i dohaji (žohari)"... Jednom je muž pogledao u kanalizacijsku rupu ispred garaže i slučajno spomenuo štakora, a mali se prepao i dugo nam je trebalo da ga izliječimo od straha. Čak sam morala napraviti namjensku slikovnicu o štakoru u kojoj je prikazan kao simpatičan iako prljav lik, da dijete ne dobije fraze...

Mlađi sin je jednom sanjao neku kravu i toga se neko vrijeme plašio (uopće ne znam odakle mu ideja). Ne mogu se sjetiti ničeg drugog...

I danas iz zafrkancije spominjemo "dohaje" i "takoje" i prisjećamo se govornog razvoja našeg djeteta, a babaroge i slična stvorenja jednostavno nam nisu bila strašna...

Nisam sigurna da li sam sve to uspješno zaboravila, ali ne mogu se sjetiti da je moju djecu trebalo zaustavljati na način da ih se nečim plaši. Možda i je... Kako god, morala bih pitati djecu što ONI pamte. Znali su rano za babu poludnicu, guju i druge likove iz Priča iz davnine, znali su za razna bića iz Grimmovih bajki ali nekako ih nisu doživljavali kao bića koja bi mogla pokucati na vrata u nekom trenutku. Dobro sam pazila da razumiju razliku između stvarnosti i izmišljenih stvari (nisu me toliko brinule priče nego crtići - Spiderman i slično, čak i Tom i Jerry) da sam se uvijek trudila govoriti da to u stvarnosti nije tako - da ne možeš napraviti avion od stola ili ostati čitav kad padneš s trećeg kata.

[rahela]

potpisujem cvijetu od slova do slova

nikad, ali baš nikad nisam pribjegla tom načinu smirivanja djece
kod Roka to ne bi upalilo ionako, jer bi kao i tangerina morala još i objašnjavat tko je to, zašto, gdje, kako, kuda, do kada...
a kod Korine bi itekeko upalilo, ali baš iz tog razloga to i ne radim
ako se već boji nečega nerealnog i iracionalnog, još gore bi mi bilo da taj strah potičem

e, sad, da ne bude da te samo kritiziramo, a nitko ništa konkretno ne kaže - što se tiče recimo skakanja po krevetu, prvo kažem da prestane
nakon što i dalje skače, povisujem ton i pitam jesu li me čuli kad rekla da prestanu
za 5 min kad počnu opet skakati, dreknem da je stvarno dosta
kad idući put (opet za 5 min) skaču, jednog pošaljem u jednu sobu, drugog na drugu stranu i pokušavam promijeniti zabavu
ne znam, moji tada i poslušaju, ali znam da postoje djeca koji ni tada ne bi poslušali, a što bih tada, iskreno nemam pojma

[ninik]

svako ima svoju metodu, netko bolju, netko malo lošiju...i mislim da su sve ok dok god pale...
ja osobno nisam tip od babaroge ili inih stašenja...
moja metoda je oštar pogled i famozna rečenica razgovarat ćemo kad dođemo doma!
i uvijek upali!
zašto kad dođemo doma...pa zato jer obično podivlja kad dođemo negdje ili smo u društvu (njenom) pa onda dobije krila i povampiri...i samo jedan pogled je dovolja i the rečenica...
odmah je mir i molim te mamice biti ću dobra, samo da ne pričamo više o tome

e sad, koji put kad stvarno pretjera, razgovaramo doma...a više puta čim krenemo doma ona sama kaže da zna da se nije lijepo ponašala, da joj je žao, da naravno, neće više nikad...i onda pita jel smo gotove i jel da ne moramo doma više o tome razgovarati!

[rahela]

mislim da je velika razlika u dobi djece
mama od formata, koliko je dijete staro?

[tangerina]

i onda pita jel smo gotove i jel da ne moramo doma više o tome razgovarati!

kod mene je sve ostale metode zamijenila prijetnja da ću mu oduzet jedan autić, što je najtragičnije na svijetu iako bi ostalo još 115 autića za igranje. Tu nisam ubrojala vlakove, bagere i avione.

[pomikaki]

Potpisujem Cvijetu..

MOžda su ucjene, podmićivanja i vikanja još gora, ali jednostavno ne volim strašenja djece tim raznoraznim bićima, policajcima, ...

također
dreknem ponekad kad mi se živci stanje (nastojim ne ucjenjivati ni podmićivati), nisam uvijek ponosna na sebe, ali s babarogom ili bilo kakvim strašenjem nikad nisam ni počela
niti sam pomišljala da bih počela
ne želim da se moje dijete boji nepostojećih likova - mislim da je to odlična podloga za buduće iracionalne strahove

neću reći da je to grozno, to je eto nečija metoda odgoja koju ja ne želim koristiti, a svi negdje griješimo
no moj cilj je da usadim djetetu osjećaj sigurnosti: s jedne strane tako da je uvjerim da nema čudovišta koja ju vrebaju,
s druge strane tako da ja budem njena zaštita, oslonac i autoritet. Ne želim da ima sliku o meni kao o nesigurnom roditelju koji je ne može kontrolirati.
I želim da me posluša baš zato što u mene ima povjerenja, a ne iz straha.

[pomikaki]

i onda pita jel smo gotove i jel da ne moramo doma više o tome razgovarati!

haha, i moja zna kad krene bukvica (obično s dva fronta, malo ja malo mm) reći "već znam, rekla si mi da ne smijem više to raditi i da nije lijepo, možemo sad prestati pričati o tome"

[Deaedi]

Nismo ih ničime plašili, nekako su se "strahovi" sami nametnuli...Starija se boji mraka, mora spavati kod slabog svjetla, ali nema konkretan strah.

Jedino čega se sjećam, da je jednom za ručkom sporo jela, kad naišao prijatelj od mog brata. I on u zezanciji kaže, jedi brže ili ću ti ja pojesti. To je se tako dojmilo da smo nekad, kad je baš brljavila, znali onako spomenuti, jedi brže, ako dođe Marko, on će ti pojesti. I onda bi ubrzala - no, i to je trajalo kratko, kasnije bi sama pitala da li može on doći da pojede njeno, jer ona više ne neće.

I ona i mali se boje doktora, ona je sad razumna, pa se nekako možeš dogovoriti, ali do nekih 5g nikako. A nikad ih nismo plašili doktorom, dapače, i u obitelji imamo zubare, pa se opet boje.

[tangerina]

Jedino čega se sjećam, da je jednom za ručkom sporo jela, kad naišao prijatelj od mog brata. I on u zezanciji kaže, jedi brže ili ću ti ja pojesti. To je se tako dojmilo da smo nekad, kad je baš brljavila, znali onako spomenuti, jedi brže, ako dođe Marko, on će ti pojesti.

To mi je skroz OK, nije rekao da će nju pojesti

[vertex]

ali otkud tolika moć Babarogi, pa vještici, ranije Vuku koje od malog divljaka naprave dobro dijete?

Njihova moć je u tome da ih se jako boji. U čemu bi drugome uopće mogla biti?
Zaustavit cendranje nije tako lako, ali ako treba zaustavit divljanje po krevetu i spriječit udarac u glavu, to je ipak lakše: ako neće kad zamoliš, digneš ga i makneš.
Cendranje ili druge reakcije od kojih tvom mozgu dođe da eksplodira rješavaj na duže staze, malo po malo, tako da ne popuštaš ispadima, tako da razgovaraš o tome kad ste na miru, tako da mu kažeš da na viku i galamu ne odgovaraš, nego samo na normalan razgovor i toga se i držiš...ima puno načina.
Nisi nemoćna, imaš puno alata, ako možeš prihvatiti da neće sve doći isti čas i da djeci treba vremena da se nauče ponašati.

[pomikaki]

To mi je skroz OK, nije rekao da će nju pojesti

meni je isto ta metoda super. Pokazuje pravo stanje stvari - ako želi još jesti požurit će i prestati brljaviti, ali ako ne želi kaže mi neka slobodno pojedem. Tako i učinim

[summer]

i ja iksam cvijetu
stariji je plah po prirodi i osjetljiv, da mu jos ja te strahove idem potpirivat, a-a

najvise pali prijetnja bacanjem igracaka u smece, a i ta nije radila dok jedan gormit, nov novcat i jos obozavan, stvarno nije tamo zavrsio
jos sam ga u bijesu (dok me nije mali gledao) i slomila, tako da kasnije slucajno ne popustim porivu da ga izvadim i operem
sad pali i zabrana sladoleda, mio im je

[summer]

da, u ovim situacijama gdje rade nesto tipa ludo skakanje po krevetu, i ja micem
nema puno molbi, fizicki ih odstranim i gotovo

[Deaedi]

To mi je skroz OK, nije rekao da će nju pojesti

Pa malo smo pretjerivali, znali smo da Marko neće doći

[Mali Mimi]

Sorry, ali meni to strašenje nikako nije OK, radije zaprijetiti kaznom i povikati nego to. Sjećam se jedne male u vrtiću koju su doma stalno strašili sa vukom a imala je 3 god. i sjećam se da nije htjela npr. sjediti blizu prozora jer ju je bilo strah da je vuk ispod prozora. Znam da ljudi ne razmišljaju koliko to daleko može ići i kakva šteta bi mogla od toga proizaći, ne bih se čudila da nije mogla sama ostati u sobi i zaspati jer tko zna možda je vuk ispod kreveta ili u ormaru.

[zhabica]

to je eto nečija metoda odgoja koju ja ne želim koristiti, a svi negdje griješimo
no moj cilj je da usadim djetetu osjećaj sigurnosti: s jedne strane tako da je uvjerim da nema čudovišta koja ju vrebaju,
s druge strane tako da ja budem njena zaštita, oslonac i autoritet. Ne želim da ima sliku o meni kao o nesigurnom roditelju koji je ne može kontrolirati.
I želim da me posluša baš zato što u mene ima povjerenja, a ne iz straha.

x

I potpis na cvijetu, meni osobno to stvarno nije metoda koju bi koristila jer se bazira na stvaranju osjećaja straha i kontrole djeteta pomoću straha temeljenog na iracionalnom, a to mi je neprihvatljivo i mislim da nije dobar temelj na kojem zelim gradit odnos sa djetetom.

Svaki put ti i uspije jer svoju nemoc prebacis na kontrolu djeteta strahom. To je trenutno laksi put al ja mislim da dugorocno ne nosi dobro. Tezi put je objasnjavat mu zasto nije dobro to sto radi i sto od njega ocekujes. U ovu metodu sam uvjerena da je dobra i da ce jednom upaliti. Druga je stvar djetetu objasnit realne posljedice, tipa ovo sa grici grecom jer ce se to zaista i dogodit ako ne opere zube. Ko sto je ok objasit mu da ne skace po krevetu jer se moze ozlijedit a ne zato jer ce doc babaroga. Mi smo i sinoc opet imali razgovor o tome zasto ne smije skakat po krevetu na rubu nego samo po sredini, jer na rubu imamo drveno uzglavlje i moze se ozbiljno ozlijedit, snoc je pao na koljeno i malo se raskrvario pa mi je bilo zgodno objasnit mu da eto kako mali udarac moze prouzrocit ozljedu sa krvi a na krevetu se moze dogodit jos ozbiljniji udarac i zato ne smije skakat pored ruba nego samo po sredini.

Ko što je Deaedi rekla, njima se neki strahovi i sami nametnu i ne treba im dodatan poticaj :/

Uvjerena sam da ti strahovi koje nametnemo djeci ostaju duboko u njima i da im mogu prouzročit probleme kasnije, zato ne koristim nikakvo plasenje, osim kaznom, ali to je već u domeni pregovaranja (fino rečeno ucjenjivanja ).

[silkica]

Ja slušam te vaše metode s kaznom,pa mi nije jasno nikako kako uspjevate u tome.Kad je bila manja,i kažem joj "budi u sobi"ili "sjedi na krevetu",ne ferma me uopšte.Ustaje s kreveta,izlazi iz sobe i uskoro joj to postaje najljepša igra-ja je vraćam,ona neće.A vaši sjede ili ostanu?Da je moja tako poslušna,ne bi bilo potrebe izakakvim metodama.Sad pogotovo,veća je i nije navikla na takvu metodu.
Priznajem i ja,ranije smo primjenjivali metodu "doći će komšija"(u slučaju divljanja po stanu,stvarno je izolacija slaba i mislim da komšijama smeta),nisam primjetila da ga se posle toga bojala ikoga.Kad neće da jede:"poješće ti Maja"ili"Maja to baš voli da jede više od tebe,može bolje da zine...".
Različite situacije,različito se postavimo.Griješili smo,šta ja znam.I šta ja tu mogu.E da je nekome odgojiti djete bez ijedne greške.
Sad joj samo zaprijetimo da je nećemo voditi na igralište.Nekad upali mito i korupcija,kao što neko reče.Nekad se možemo dogovoriti.Snalazimo se.Stvarno smo užasni roditelji.

[ana.m]

Potpis na Cvijetu!

[pomikaki]

Ja slušam te vaše metode s kaznom,pa mi nije jasno nikako kako uspjevate u tome.Kad je bila manja,i kažem joj "budi u sobi"ili "sjedi na krevetu",ne ferma me uopšte.Ustaje s kreveta,izlazi iz sobe i uskoro joj to postaje najljepša igra-ja je vraćam,ona neće.A vaši sjede ili ostanu?Da je moja tako poslušna,ne bi bilo potrebe izakakvim metodama.Sad pogotovo,veća je i nije navikla na takvu metodu.
Priznajem i ja,ranije smo primjenjivali metodu "doći će komšija"(u slučaju divljanja po stanu,stvarno je izolacija slaba i mislim da komšijama smeta),nisam primjetila da ga se posle toga bojala ikoga.Kad neće da jede:"poješće ti Maja"ili"Maja to baš voli da jede više od tebe,može bolje da zine...".
Različite situacije,različito se postavimo.Griješili smo,šta ja znam.I šta ja tu mogu.E da je nekome odgojiti djete bez ijedne greške.
Sad joj samo zaprijetimo da je nećemo voditi na igralište.Nekad upali mito i korupcija,kao što neko reče.Nekad se možemo dogovoriti.Snalazimo se.Stvarno smo užasni roditelji.

Ja nastojim ne kažnjavati na način da ta kazna nema veze s učinjenim.
Zapravo smatram da je dovoljna kazna što sam ljuta i mrgodna i držim bukvice.

Inače ni mene ne ferma kad i pokušam to da sjedne negdje kao za kaznu, ali recimo kad sam bila zbilja ozbiljna poslušala me je - kad je gnjavila mačku, zbilja sam se naljutila i vidjela je da mora sjesti. Osim toga to sjedenje je bilo povezano s učinjenim - nisam mogla raditi ručak u miru dok ona čupa mačku za rep, pa je morala sjesti tako da to ne može raditi. To s mačkom zbilja nisam znala kako drugačije riješiti, obično se lakše dogovorimo ali joj je ovo bio prevelik izazov
Znala sam i zaprijetiti da ću pobacati igračke koje nisu pospremljene, ali sam svjesna da bi veći učinak zapravo imala moja urednost (pozdrav ekipi s neurednog topica ).

Nastojim i pohvaliti dobro ponašanje i obraćati dovoljno pažnje na nju kad nije u prekršaju.

[XENA]

Nas su plašili i babarogama, ciganima, injekcijama i svime što bi im palo na pamet, valjda je to u ono doba bilo ok i sastavni dio odgoja.
Ne sjećam se da sam se zaista bojala tih stvari, mislim da sam bila svjesna toga da nisu bile stavrne (možda) , e sada ono čega se ja i danas bojim sa svojih 31 godinu je mrak i sama ne bih nikada zaspala bez svijetla a zašto je tomu tako stvarno ne znam?

Lauri ne bih nikada usađivala strahove na taj način, to mi je prestrašno.
Netko je i gore spomenuo ako dijete radi nešto što ne bi trebalo uzmem ga i uklonim iz te situacije ako me ne posluša.
U odgoju treba biti dosljedan i uporan a ne ići linijom manjeg otpora i "muke"
Što kad klinac naraste i kada skuži da babaroge i ine stvari ne postoje?

[winnerica]

Slažem se sa Cvijetom, ne volim da se djecu plaši; moje ionak po noći znaju imati burne strahovite snove s plakanjem, pa još da ih se i plaši.....

[rahela]

silkice, moj veliki ostane u sobi ravno 5 minuta i onda siđe pitat jel sad može bit s nama, uglavnom i ostane, a ako je bila neka velika spačka, pošaljem ga na još jedno 5 minutno hlađenje (nekad se zaigra ili počne čitati knjigu, pa ostane dugo)
a malu sam počela "trenirati" tako da kad počne vriska (a ima fakat visoki glas i dere se iz petnih žila) da izađe u hodnik
mrtva hladna i ozbiljna joj priđem i kažem da ide u hodnik i zatvori vrata jer me bole uši od njenog deranja
pozitivno u toj priči je da ni ja više ne vičem toliko, jer je i ona mene već poslala u hodnik
sad kad dreknem, dreknem samo toliko da ih dozovem da me počnu slušati
ali, ona je takva zato jer vidi njega, velikoga (a on je pak veći pa zato posluša) - teže je kad imaš samo jedno

[pomikaki]

Što kad klinac naraste i kada skuži da babaroge i ine stvari ne postoje?

Onda više ne vjeruje da mu roditelji nešto brane s ozbiljnim razlogom, a javlja se i inat... pa mu ti reci npr. da su droge opasne.

[Matilda]

A znate li vi priču o Ivici Jusiću koji nije htio ništa jesti.
I svaki dan kad mu je mama donijela jelo on je rekao: Neću juhe jesti, nemoj juhe mi donesti.

I sve više je mršavio, te na kraju umro.
Na grob su mu stavili tanjur za juhu.

Još i dan danas kad jedem juhu imam sliku grobnog humka i ispod drvenog križa bijeli tanjur okrenut naopako.
Naravno da obožavam juhu.
I moja djeca. Iako ih nisam strašila ovom pričom.

[XENA]

Ja slušam te vaše metode s kaznom,pa mi nije jasno nikako kako uspjevate u tome.Kad je bila manja,i kažem joj "budi u sobi"ili "sjedi na krevetu",ne ferma me uopšte.Ustaje s kreveta,izlazi iz sobe i uskoro joj to postaje najljepša igra-ja je vraćam,ona neće.A vaši sjede ili ostanu?Da je moja tako poslušna,ne bi bilo potrebe izakakvim metodama.Sad pogotovo,veća je i nije navikla na takvu metodu.

Sjedenje u kazni nam je bila jedna od odgojnih metoda u slučaju kada objašnjavanje i zamolbe nisu dovoljne.
Imala je mjesto na kauču gdje bi ju posjela uz objašnjenje zašto je tamo, da treba razmisliti o svome ponašanju i da me zove kada bude spremna za razgovor.
I danas sa svojih šest godina ako imamo kakvih problema sam spomen kazne joj je dovoljan da promisli o svome ponašanju.
Puno razgovora i dogovora, a kazne su uzročno posljedične npr. ako nešto prospe uzet će to i obrisati..

A što se tiće komšije realno je da će doći zato što mu se lupa

[XENA]

Ova priča o juhi je strašnaa

[zhabica]

Onda više ne vjeruje da mu roditelji nešto brane s ozbiljnim razlogom, a javlja se i inat... pa mu ti reci npr. da su droge opasne.

x

Ja mislim da se iracionalnim strahovima narušava povjerenje izmedju djeteta i roditelja. Kako ces djetetu išta objasnit i očekivat da ti ono vjeruje ako ga lažeš? Pa tako već od malene dobi, a oni su mudri i vrlo brzo nas prokuže.

Mojemu je kazna odlazak na hladjenje u sobu, ili gašenje crtića, ili npr. neće dobit nešto što sam mu obećala tipa kinder jaje ili sladoled ako ne prestane sa nekim ponašanjem. Kod nas pali i samo upozorenje, rijetko dodje do realzacije, jer sad već dovoljno dobro zna da će se ta kazna i dogodit ako ne prestane s nekim ponašanjem, pa prestane jer ne želi završit u kazni. Da bi kazna dugoročno imala efekta treba bit dosljedan i ne prijetit bez razloga pa kaznu nikad ne ostvarit.

Moj sistem je ovakav, strogim glasom:
1. upozorenje da prestane
2. upozorenje da prestane jer će se dogodit to i to (opasno je, udarit ćeš se ... )
3. upozorenje, ako ne prestaneš ići češ u kaznu, npr. nema sladoleda danas
4. sad si u kazni i nema sladoleda danas je si rado to i to a to je bilo opasno

Nekad prestane nakon 1. upozorenja, nekad nakon 2., a najčešće nakon 3. ali prestane. Sve to skupa zna bit jako naporno toliko govorit i trazi strpljenja, kad ga nemam onda vičem, ali i dalje govorim iste stvari i uvjerena sam da je ispravan način, i što je najvažnije kod nas ima efekta. Bitno mi je da je njemu jasno što će se dogodit i zašto nešto ne smije radit, koje su posljedice i zašto me mora poslušat. Zato jer mu sve objašnjavam znam posegnut i za rečenicom - moraš me poslušat odmah, ne pitaj zašto! I posluša. Ovo je sve u većini slučajeva tako.

Ovo sto Peterlin kaže da djeca pamte i u to sam se uvjerila iako mi je dijete jos relativno malo, kad je imao 1-2 godine plašili su ga vjetrom, pa bi bilo: Biži u kuću vani je vjetar, brzo, brzo dolazi vani puše i slično, i to onim strašnim glasom ko da će se dogodit ne znam šta, ja sam na to šizila, al bi se događalo onda kad mene nema ili slučajno ispred mene :tantrum: i sad kad smo npr. na plaži on u panici skuplja sve igračke da mu ih vjetar ne odnese, plače, paničari, sav bude izbezumljen, i zaludu moja objašnjavanja da se ništa neće dogodit ako vjetar i otpuše nešto, da je sve u redu, ma kakvi, to je tako duboko u njemu da mi se svaki put srce stegne. Da ne govorim da ne želi u šetnju ako vani puše, da ne želi van kuće ako vani puše, i hrpa još toga s čim se moramo raspravljat i objašnjavat, da se razumimo, idemo mi i u šetnje i na more i ne sputava nas u ničem taj njegov strah al mi ga bude užasno žao, a bome i naporno mi sto puta objašnjavat da mu ništa neće bit od vjetra. :/

[tua]

ova juha mi je vrh lol
meni su skroz odbojne te metode plasenja, sa sinom je netko iz obitelji imao fore s policijom pa je dobio bukvicu.
a s kceri, divljakusom, sam jednom pokleknula, lezimo u krevetu u mraku valjda sat vremena i nikako zaspat. ja vec luda, pokucam u rub kreveta i kazem "sad ide babaroga, uzet ce onog tko ne spava". iducu noc, legnemo u krevet, mala vazno pokuca i kaze "oga", nasmije se i legne.
propalo mi plasenje!
al bas mi je bilo grozno pogazit svoje uvjerenje, u rangu s udarcem po guzi i sl., dode tako covjeku u trenutku ocaja. sva sreca, kod ove moje neustrasive nikakve stete od toga.
uopce ne znam ni koja bi bila dob za plasit dijete takvim stvarima. ja se sjecam kako je nasa baka imala show s babarogom pa bi ubrala koprivu i stavila je na prozor, kao bila je tu, a nas je to zabavljalo

[silkica]

Dobro,vjerovatno ima veze i sa dobi djetetovim.Znam da ne mogu trogodišnje djete poslati na 5 min u kaznu,znam za ono "koliko godina-toliko minuta",sve znam,ali ne pali ni 1 sekunda.Ona odmah ustaje i uvjek je bilo tako.Ja sam odustala od te metode.Sad sam primjetila da joj je strašno da ja budem ljuta.Kad joj kažem da sam ljuta,toliko plače i moli me da ne budem više ljuta:"molim te mama,nemoj biti ljuta,neću više nikada,nikada,nikada,molim te mamice,dođi da te bubim,volim te mama..."I sad šta?Biti autoritet i dosljedan?U čemu dosljedan kad ona odmah obećava da neće više nikad(u stvari to ponovi čim zaboravi)?Onda joj objašnjavam i govorim da se mama nikad ne može puno naljutiti na nju,samo malo,bla,bla...Sve se zavriši poljubcima,maženjem,dogovorima...Ali mi ostane onaj njen plač,panični,"mamice molim te nemoj biti ljuta,ja te volim".I opet misli da tom mojom "ljutnjom" nisam na dobrom putu.
A šta onda?

[mala-vila]

citam na preskokce i vidjela sam da netko pise: maja moze bolje od tebe da zine" to mi isto nije ok- usporedivanje s drugom djecom, da se sugestira da su drugi bolji
moja baka je maloj rekla" ako budes zlocesta baka te nece voljeti"- odmah sam reagirala, burno!
moji (bake i djedovi) imaju zabranu za neke stvari sto se tice odgoja mojeg djeteta, neke od tih su- usporedivanje, strasenje, tuci (i plasiti s tim) a novo je ovo gore spomenuto

[tangerina]

Hahahaha, tua, to s koprivom mi već izgleda skoro ko priča s Djeda Mrazom (kojeg me, btw, totalno bilo strah kad sam bila dijete. Kao, on je ostavljao poklone ispred vrata, ja bih išla otvorit vrata da ih uzmem i umirala od straha "što ako je još tu?")
Kužim ja šta je tu privlačno, učini se da bi bilo instant rješenje, a još i, ako ima neka druga babaroga, ne moramo mi biti babaroga. Ali moj Bubamaronja je plašljiv sam po sebi, kada grmi ili se bacaju petarde doslovno se zna tresti od straha, mnoge crtiće gleda tako da se sakrije iza kauča i slično. Mislim da bi u njegovom slučaju plašenje bilo okrutnije od fizičkih kazni.

[Jurana]

kao prvo da se razumijemo, ja posežem također za lošim metodama odgoja, u trenucima nemoći.
recimo - vičem.
il još gore - znam se poslužiti mitom i korupcijom.
nemogu se pohvaliti da mi nikad u 11 godina roditeljskog staža niti jednom nije ruka poletjela.
ali, nikad, ama baš nikad, nisam posegnula za babarogom, vukom, vješticom.

Potpisujem - svimbam!

[pomikaki]

Dobro,vjerovatno ima veze i sa dobi djetetovim.Znam da ne mogu trogodišnje djete poslati na 5 min u kaznu,znam za ono "koliko godina-toliko minuta",sve znam,ali ne pali ni 1 sekunda.Ona odmah ustaje i uvjek je bilo tako.Ja sam odustala od te metode.Sad sam primjetila da joj je strašno da ja budem ljuta.Kad joj kažem da sam ljuta,toliko plače i moli me da ne budem više ljuta:"molim te mama,nemoj biti ljuta,neću više nikada,nikada,nikada,molim te mamice,dođi da te bubim,volim te mama..."I sad šta?Biti autoritet i dosljedan?U čemu dosljedan kad ona odmah obećava da neće više nikad(u stvari to ponovi čim zaboravi)?Onda joj objašnjavam i govorim da se mama nikad ne može puno naljutiti na nju,samo malo,bla,bla...Sve se zavriši poljubcima,maženjem,dogovorima...Ali mi ostane onaj njen plač,panični,"mamice molim te nemoj biti ljuta,ja te volim".I opet misli da tom mojom "ljutnjom" nisam na dobrom putu.
A šta onda?

pa onda nemoj reći da si ljuta. Tko zna što si ona zamisli. Pokušaj naći neku varijantu koja joj odgovara. Reci: ne želim da to radiš, jer... Umjesto toga, napravi ovo...
Ali moraš biti odlučna i autoritativna, do kraja.

Moderni trendovi u odgoju često se shvaćaju kao permisivnost i pasivnost u odgoju, ali uopće ne mora biti tako.

A ovo s juhom... lol - podsjetilo me na Max und Moritza, to je meni čitala baka
http://www.childrensbooksonline.org/...ritz/index.htm evo tko ne zna, kraj mi je totalno morbidan, a sve skupa je prožeto nekim mučnim propovjedničkim tonom, nikad mi nijedna od tih pričica nije bila nimalo zabavna.

Ja mislim da se iracionalnim strahovima narušava povjerenje izmedju djeteta i roditelja. Kako ces djetetu išta objasnit i očekivat da ti ono vjeruje ako ga lažeš? Pa tako već od malene dobi, a oni su mudri i vrlo brzo nas prokuže.

baš tako!

ovo s vjetrom i meni zvuči baš žalosno, ali nadam se da će ga skoro proći

[Jurana]

Nedavno smo o istome pisali

[Laura]

Ja sam svog maloprije poslala u kaznu, izgleda da to kod njega baš pali. Udario me je pa sam rekla da sjedne na stolicu i razmisli malo o tome, da nije lijepo tući ljude. To ga je pogodilo više nego da sam mu ne znam što napravila, sjedio je i plakao... Moj će sad četiri god. , ali ne držim ga više od 2, 3 min, i to je za njega previše. I ne kažem da je zločest, samo da to nije lijepo i da malo sjedne na stolicu i razmisli... E,sad, je li to dobra metoda, ne znam. Znam mu ponekad uzeti igračke ako ih ne spremi, ali ga to previše ne dira... Mislim da je najbolje razgovarati s djetetom, pa i s malim, zašto nešto nije dobro i sl. Ne ubijati se od objašnjavanja, ali da znaju zašto nešto ne smiju...Meni je ostalo u sjećanju kako su mi roditelji objašnjavali zašto nije lijepo da zvonimo po kućama pa bježimo. To smo znali raditi, pogotovo jednoj starici koja se svaki put izmučila da dođe do vrata... Meni je to bilo smiješno Imala sam tada oko 5 god. i nikad nisam tako nešto ponovila...Premda je društvo iz ulice nastavilo to raditi, ja nisam htjela više-jer su mi tata i mama rekli da to nije lijepo, da je teta tužna kad se zvoni. I bila sam si sva nekako važna, kao mama i tata će biti ponosni na mene, ja sam njihova dobra curica I sigurno su više postigli nego da su me istukli...

[pomikaki]

A znate li vi priču o Ivici Jusiću koji nije htio ništa jesti.
I svaki dan kad mu je mama donijela jelo on je rekao: Neću juhe jesti, nemoj juhe mi donesti.

jao, sad sam se sjetila: neću juhe, neću ja, što će meni juha ta
nisu mi to čitali ali se rečenica ponavljala u obitelji više iz zafrkancije, cijelu priču sam tek sad doznala.

[summer]

ja vec vidim kako me moj, sirom rasirenih ociju i zabrinut pita - a mama, pa zasto njemu mama nije nesto drugo skuvala?

[leonisa]

e pa ja sam svoju ovo ljeto plasila da cu ju stavit na bus za zagreb.
neki bi rekli da je to prijetnja, i je, al ona se uplasila pomisli da sama putuje busom stoga je to plasenje.
inace se slazem s curama. mpja ima nocne strahove od zlih ljudi i cudovista i znam kako joj izbezimljeno izgleda uplasena faca i nikad jojto ne bi mogla uciniti svjesno i njerno, uz gore navedene razloge. takodjer volim da uci uzroke, razloge i posljedice, kao i akcije i reakcije.

[silkica]

Leonisa,ne znam,ali po meni je prijetnja/plašenje da ćeš je staviti samu u bus u istom rangu kao i plašenje babarogom ili sl.To bi možda neko mogao bolje objasniti od mene,neko rječitiji.Ono:istraumiraćeš je,pa će se kasnije bojati vožnje autobusom,ili odlaskom u zagreb,ili putovanja,ili putovanja samoj,ili samoće...

[Lucija Ellen]

I ja gubim zivce i izderem se pa se onda ispricavam... Ne tucem i ne strasim, meni je to strasno, ali i vikanje mi je strasno i ne mogu si pomoc, uzasno se uvijek grizem i zao mi je svaki put. A mito i ucjene, eh. Tome pribegnem i ne grizem se a trebala bih vjerojatno.

[tangerina]

ja vec vidim kako me moj, sirom rasirenih ociju i zabrinut pita - a mama, pa zasto njemu mama nije nesto drugo skuvala?

što je vrlo pametno pitanje