yours in free thought (ireligiozni topic)

[magriz]

X
sad, jel do mene i ljudi s kojima sam okruzena, "glasniji" su ateisti. nikad mi nije palo na pamet pitati ikog vjeruje li u boga, pa cak ni kad sam bila dijete. niti sam ikog uvjeravala da u njega treba vjerovati. zapravo mislim da o tome nisam niti pricala :/
volim cak i dobar humor na racun religije. to mi dodje ko autoironija, volim ljude koji se znaju saliti na svoj racun dok ne prevrsi mjeru.
a najbolji vic o svecenicima, cula sam od- svecenika :D
i ne poznam ni jednog vjernika-fanatika. za mene su to oni koji nasilno i naporno preobracaju. ili to pokusavaju.

još jedan potpis na ifi (gdje ide ovaj svijet ) i na leonisu

[Svimbalo]

Pa naravno, zašto bi vjernici vikali? Sve im je prilagođeno, od najmanjih nogu.
I zaista, zar mislite da mi idemo okolo i "propovijedamo nevjeru"? Pa niti ja o toj temi ne razgovaram osim kad me se izravno pita, a i to je ovisno o tome TKO pita.
Neki ću put izbjeći odgovor, neću odmah opaliti Dawkinsom po glavi onoga koji pita.

[Kaae]

Nije svaki deklarirani (ili nedeklarirani) ateist ujedno i aktivist ili propovjednik. No nije ni svaki vjernik. Samo su neki naporni, s obje strane.

[leonisa]

Pa naravno, zašto bi vjernici vikali? Sve im je prilagođeno, od najmanjih nogu.
I zaista, zar mislite da mi idemo okolo i "propovijedamo nevjeru"? Pa niti ja o toj temi ne razgovaram osim kad me se izravno pita, a i to je ovisno o tome TKO pita.
Neki ću put izbjeći odgovor, neću odmah opaliti Dawkinsom po glavi onoga koji pita.

objasni mi ovaj prvi dio, pliz.
a drugi dio je odgovorila kaae s kojom se slazem.

[magriz]

gle, moje od najmanjih nogu je bilo u vrijeme komunizma i svi koji su išli u crkvu, a pogotovo na vjeronauk bili su čudno gledani, označeni i s njima se sprdalo. i to poprilično.
jedino što sam time naučila, je da je vjera moja osobna stvar. o kojoj ne pričam, osim ako me se izričititi ne pita. ne naturam ništa nikome, ne zato jer mi je, kako si ti dražesno primijetila sve na pladnju, nego jer to nije moj posao. jer ne bih željela da mi dođe pero perić ateist i uporno mi soli kako je on u pravu, a ja ne, tako niti ja njemu neću.

u potpunosti se slažem da je svima koji su ateisti/agnostici ovo izuzetno nezahvalna situacija gdje se vjera natura (velim, razumijem vas tim više jer je meni negiranje boga bilo naturano). i apsolutno podržavam izbacivanje vjeronauka iz škole, crkve iz države. niti za svoje dijete ne želim da ide na vjeronauk u školi, ali želim da ide na vjeronauk u crkvi, da primi sakramente, no to ne može. niste samo vi stjerani u kut. i ja sam. kao i mnogi vjernici koji razmišljaju poput mene.

no moram priznati da mi je potreba da se "izmisli" ateistički pandan pričesti u rangu s frendicom makrobiotičarkom koja uporno viče kako je to savršen_jedini_ispravan način prehrane, a ruku bi dala za masnom krafnom s puno šećera

[leonisa]

hitra, od gle pa do secera te potpisujem.

[Vrijeska]

gle, moje od najmanjih nogu je bilo u vrijeme komunizma i svi koji su išli u crkvu, a pogotovo na vjeronauk bili su čudno gledani, označeni i s njima se sprdalo. i to poprilično.
jedino što sam time naučila, je da je vjera moja osobna stvar. o kojoj ne pričam, osim ako me se izričititi ne pita. ne naturam ništa nikome, ne zato jer mi je, kako si ti dražesno primijetila sve na pladnju, nego jer to nije moj posao. jer ne bih željela da mi dođe pero perić ateist i uporno mi soli kako je on u pravu, a ja ne, tako niti ja njemu neću.

u potpunosti se slažem da je svima koji su ateisti/agnostici ovo izuzetno nezahvalna situacija gdje se vjera natura (velim, razumijem vas tim više jer je meni negiranje boga bilo naturano). i apsolutno podržavam izbacivanje vjeronauka iz škole, crkve iz države. niti za svoje dijete ne želim da ide na vjeronauk u školi, ali želim da ide na vjeronauk u crkvi, da primi sakramente, no to ne može. niste samo vi stjerani u kut. i ja sam. kao i mnogi vjernici koji razmišljaju poput mene.

I ja razmišljam poput tebe

moja vjera je moja vjera; tvoja uvjerenja su tvoja uvjerenja

ne vidim potrebu za velikim raspravama sve dok svi živimo po općepriznatim načelima ljubavi, dobrote, poštenja i sl.



PS. često se sjetim maltertiranja i sve četiri srednjoškolske godine pisanja nenajvaljenog testa iz latinskog na sam Božić ... a tek netko je gore spomenuo Tito Partija... ajme ... no, tu mene moji roditelji nisu baš mogli podučiti da iznosim vlastito viđenje s nadom da će učitelji shvatiti poruku pa da će mi drugi put dati drugu temu...mislim da bi to loše završilo ...

[Mojca]

Je l' se to meni čini ili se nježno i polako opet zaplićemo u već poznate diskusije...?

[Lutonjica]

da se i ja uključim sa svojom specifičnom situacijom

MM i ja ateisti. uža, pa čak i dalja obitelj poprilično ateistički/ agnostički orijentirana. oni koji i jesu vjernici, ne podnose instituciju crkve i ne vole organiziranu vjeru. tako da ni MM ni ja nismo kršteni, a kamoli naša djeca. i nitko nas oko toga nikad nije gnjavio, to je u našim familijama normalno.

ali sam eto izrodila dijete koja je vjernica od svoje 4. godine. jer ona priča s bogom. pa si zamislite koje razgovore mi vodimo (jer to nema veze ni s biblijom ni s evolucijom, ni s ikakvom pričom i mitologijom). i silno je željela na vjeronauk, silno, silno, ali mislim da sam joj konačno uspjela objasniti zašto ne dopuštam da ide (argument joj je bio Ako mi dozvoljavaš da vjerujem u boga, zašto mi ne dozvoljavaš da idem na vjeronauk)

[Kaae]

Zasto joj ne dopustas da ide?

Najiskrenije me zanima jer mislim da bih ja dopustila, da bas jako jako zeli i da mi zna objasniti zasto zeli.


Iz nekog cudnovatog razloga je i moj mladji brat, toliko mladji da nema pojma da smo sestra i ja skroz dobrovoljno i vlastitim izborom odradile vjeronauk u mladim danima, skroz zapeo za crkvu u ranoj osnovnoj skoli. Svima nam je bila cudna fascinacija misom i opcenito religijom. I on je krsten jer je zelio (mama nam je ista, a njegov otac je ateist iz ateisticke obitelji koja samo tradicionalno slavi Bozic i Uskrs). No sve skupa ga je s vremenom proslo.

[Svimbalo]

Magriz, u moje vrijeme (krenula sam u OŠ 85. godine), ja sam bila među rijetkima koji NISU išli na vjeronauk. Ne pamtim nikakvo čuđenje tome i zapravo se cijelo vrijeme pitam kome se je to branio odlazak na vjeronauk, odnosno prakticiranje vjere? Samo što se nije održavao u školi, nego u (priručnoj) crkvi, što bi, koliko vidim , i tebi odgovaralo.
Testovi na Božić?
Ne znam, valjda se ne sjećam ničega, jer ni takve incidente ne pamtim...
Ali mislim da emsa nije tako zamislila ovaj topik, pa se ja povlačim iz priče.

[Lutonjica]

zato što ne želim da uči kršćanski vjeronauk.
ona vjeruje u boga, u nekog svog boga koji s njom razgovara, i to mi je ok. taj njen bog nije ni kršćanin, ni musliman, ni budist.
ne želim da joj društvo definira koji je to bog, i da samo zato što živi ovdje gdje živi taj njen bog bude kršćanski.
ne želim da ju ovako malu i lakovjernu netko redovito i sustavno podučava jednoj jedinoj organiziranoj vjeri i to samo zato što je većinska.

[magriz]

ako ti ne pamtiš, ne znači da nije postojalo. ili?

[Vrijeska]

životne priču su nam različite
određeni broj ljudi u bivšoj državi imao je velike probleme ukoliko bi ih se zateklo u javnom prakticiranju vjere (pod ovo mislim odlazak djece na vjeronauk, prisustvovanje misi i sl.)

kome se je to branio odlazak na vjeronauk, odnosno prakticiranje vjere?

kome se danas brani NEodlazak na vjeronauk ili NEprakticiranje vjere? (na topicu se uglavnom govori o katolicizmu pa zato sam ovako napisala) tj. kome se brani življenje prema vlastitim ateističkim, agnostičkim ili bilo kojim uvjerenjima?

ja duboko poštujem one roditelje koji su se izjasnili da ne žele katolički vjeronauk u školi jer su ateisti ili su neke druge vjere - one koji idu linijom manjeg otpora -"pa nek ide kad svi idu" smatram licemjernima

no, kao što sam prije potpisala magriz - iako sam vjernica, ne slažem se sa prisustvom vjeronauka u školi (djelomično iz razloga jer je samim time učenje vjere izgubilo svoju čar, posebnost, svečanost koju ja pamtim iz svojih dječjih dana polaženja vjeronauka u crkvenim prostorijama)

[Lutonjica]

Magriz, u moje vrijeme (krenula sam u OŠ 85. godine), ja sam bila među rijetkima koji NISU išli na vjeronauk. Ne pamtim nikakvo čuđenje tome i zapravo se cijelo vrijeme pitam kome se je to branio odlazak na vjeronauk, odnosno prakticiranje vjere? Samo što se nije održavao u školi, nego u (priručnoj) crkvi, što bi, koliko vidim , i tebi odgovaralo.
Testovi na Božić?
Ne znam, valjda se ne sjećam ničega, jer ni takve incidente ne pamtim...
Ali mislim da emsa nije tako zamislila ovaj topik, pa se ja povlačim iz priče.

ja sam krenula u osnovnu 1981
bila sam među rijetkima koji ne idu na vjeronauk, a šikanirali su me stalno, i djeca i odrasli su me zvali kopiletom jer mi roditelji nisu vjenčani u crkvi.
uvijek to ispričam kad se pokrenu ovakve teme, i još nisam doživjela da je ijedan vjernik to na ovom forumu komentirao na bilo koji način

[miniminia]

da i meni bi bilo zao da krenete u krivom smjeru
pratim u pauzama i bas mi djeluje terapeutski ovaj topic . sama spoznaja kako same stvarate svoje osobne stavove, vjerovanja, nevjerovanja

ja sam svimbalina berba i takodjer ne pamtim probleme s onima koji su isli ili nisu isli na vjeronauk. kod nas je bilo pola razreda koji su isli i pola koji nisu na vjeronauk

ne mogu se u potpunosti posvetiti pisanju i opisu sebe, ali najblize sam onome najmanjem zrnu i slamki u prici o jagoru.

[miniminia]

lutonjica,svidja mi se tvoja curica

[magriz]

ja sam krenula u osnovnu 1981
bila sam među rijetkima koji ne idu na vjeronauk, a šikanirali su me stalno, i djeca i odrasli su me zvali kopiletom jer mi roditelji nisu vjenčani u crkvi.
uvijek to ispričam kad se pokrenu ovakve teme, i još nisam doživjela da je ijedan vjernik to na ovom forumu komentirao na bilo koji način

a kako bi to trebalo komentirati? što da se kaže? da mi je žao? pa naravno da je. kao i svakog djeteta kojem se iz bilo kojeg razloga rugaju i vrijeđaju.

i što će tebi značiti ako ti velim da sam par godina prije tebe krenula u školu, i bila jedno od dvoje djece u razredu koji su išli u crkvu. i zbog toga bila predmetom sprdnje? bolilo je, ali bilo pa prošlo. ne želim da niti jedno dijete to prolazi. s bilo koje strane.

nije li to konačni cilj? tolerancija i suživot uvažavajući različitosti? ali to se nikad neće postići ako će način biti da se pljuje po ijednom odabiru.

[Vrijeska]

i još nisam doživjela da je ijedan vjernik to na ovom forumu komentirao na bilo koji način

nitko ne poriče da ima loših ljudi i među vjernicima, dapače svjesna sam da su ovakvi stavovi prisutni bez imalo promišljanja u velikom broju ljudi

no, ja to povezujem više s nekulturom i takve osobe koje vrijeđaju bilo koga po bilo kojoj osnovi ne mogu pojmiti i (ovo me podsjetilo na džamahiriju od prije nekoliko stranica...)

živimo u sredini koja je prilično suženih svjetonazora, sa smanjenom željom za bilo kakvim prihvaćanjem drugačijega od sebe... i velik broj ljudi se "hrani" tuđim životima (u što spada i propitivanje tuđih uvjerenja)


težim uvijek pravednosti i jednakosti - u ovom slučaju je to prihvaćanje tuđega uvjerenja bez imalo čuđenja, uvjeravanja u pravu istinu s bilo koje strane - vjerničke ili ateističke

[Vrijeska]

dok ja pokrenem svoju 2G internet mrežu magriz je napisala isto

ne želim da niti jedno dijete to prolazi. s bilo koje strane.

nije li to konačni cilj? tolerancija i suživot uvažavajući različitosti? ali to se nikad neće postići ako će način biti da se pljuje po ijednom odabiru.

[laky]

ja sam krenula u osnovnu 1981
bila sam među rijetkima koji ne idu na vjeronauk, a šikanirali su me stalno, i djeca i odrasli su me zvali kopiletom jer mi roditelji nisu vjenčani u crkvi.
uvijek to ispričam kad se pokrenu ovakve teme, i još nisam doživjela da je ijedan vjernik to na ovom forumu komentirao na bilo koji način

I ja sam posla 1981 god u osnovnu ,zar je tad bio vjeronauk u školama?U mojoj nije kod nas je situacija očito bila drugačija kod nas je jos bio "komunizam" i znam da su djecu koja za Božić nisu bila u skoli kaznjavali ili roditelje pozivali.

[mamitzi]

upravo sam se krenula prijaviti stormi da ne propuštam vježbanje (a sad sam došla iz kina) kad mi je napamet pala jedna od mojih cimerica iz rodilišta. ona je svako jutro i večer molila s namjerom da joj molitva pomogne da smršavi. za to vrijeme ja sam proždirala kolače. osam godina kasnije ja sam buca ateistica i nemam pojma što će me natjerati da prestanem jesti.
hoću reći da ne vjerujem u ništa, a dugi niz godina čini mi se da bi to bilo instant rješenje za sreću i vedar pogled na život.
odrasla sam u obitelji u kojoj se nije vjerovalo, krenula sam u školu još sedamdesetih i osjećala sam se skroz udobno s više tita i partije i manje boga, osim što sam patila jer sam kitila bor koji dan poslije ( a kupovali bi ga prije božića dok je izbor bolji). moja djeca kite bor i raskićavaju ga kad god požele, može i po ljeti.

[litala]

evo ja cu ponovit svoje vidjenje definicije

opet se definira(mo) u odnosu na vjeru/religiju. meni to ne sjeda. smatram ovo stanje stvari normalom/normom. i ne razumijem zasto smo dosli u situaciju da se definiramo i odredjujemo kao nesto sto nismo.

zato vrlo rijetko i pricam/razglabam o tome. jer se stalno povlaci ta "potreba" da se naglasi, pojasni, doda taj "ne-vjerujem" moment. bilo da je u kontektstu glede and unatoc ili bas kao...



evo se cijela ova tema o slobodi u razmisljanjima (ili kako bi vec rekli) svela na poredbe i usporedbe s vjerom/crkvom/religijom...

[Kaae]

zato što ne želim da uči kršćanski vjeronauk.
ona vjeruje u boga, u nekog svog boga koji s njom razgovara, i to mi je ok. taj njen bog nije ni kršćanin, ni musliman, ni budist.
ne želim da joj društvo definira koji je to bog, i da samo zato što živi ovdje gdje živi taj njen bog bude kršćanski.
ne želim da ju ovako malu i lakovjernu netko redovito i sustavno podučava jednoj jedinoj organiziranoj vjeri i to samo zato što je većinska.

Aha, to mi skroz ima smisla. Mislila sam da ona sama zna vise, tj. da joj je bitan bas taj bog i taj vjeronauk.

[Ifigenija]

Pa naravno, zašto bi vjernici vikali? Sve im je prilagođeno, od najmanjih nogu.
I zaista, zar mislite da mi idemo okolo i "propovijedamo nevjeru"? Pa niti ja o toj temi ne razgovaram osim kad me se izravno pita, a i to je ovisno o tome TKO pita.
Neki ću put izbjeći odgovor, neću odmah opaliti Dawkinsom po glavi onoga koji pita.

Ma nije ni za koga, za svakoga pomalo nešto je i nešto nije. Ali,i nije cilj da nam svijet bude prilagođen, više da se mi nekako prilagodimo svijetu

[flopica]

ja sam kao Lutonjičina kći
eto takav je i moj bog
zato mi je teško sebe pronaći tamo gdje je sve determinirani i imenovano

[sillyme]

Ja pak nemam problema s "definiranjima" na ovaj ili onaj nacin... Eto bjelkinja, Hrvatica, zena, majka, supruga, zaposlena, SSS, itd itd itd.. sve je puno kategorizacija u nasim zivotima, nemam problema s tim, pa ni napisati ateistkinja u taj niz. Iako u realnom zivotu se u stvari najcesce ne definiram javno kao "ateistkinja" nego frazom "ja ne vjerujem u Boga" ili "ja ne idem u Crkvu" (na direktne pozive/pitanja oko bas odlaska u Crkvu). Mislim, na koji nacin bi uopce to trebala izraziti? Ne vidim da je to imalo manje pogodno za javno izjasnjavanje od "ne nosim suknje" ili "ne idem u kino" - dokle god nije protivno zakonu i mojim osobnim osjecajima o zastiti intime - a eto meni moj (ne)vjernicki stav nije nimalo intimna vec sasvim obicna svakodnevna cinjenica u kojoj ne vidim nista "intimno". S druge strane, ako nekom njegova uvjerenja jesu naravno da ne mislim da se ta osoba treba javno izjasnjavati - onda se o tome ne izjasnjava i sve ok.

[anledo]

jutros me u kaslicu docekala knjizica o Isusu i flayer udruge grozd. frknula sam ih u kutiju za stari papir (odmah ispod kaslica), a sad mi je malo zao jer sam si mogla tlak dici onda i bez prve jutarnje kave. pretpostavljam da je u jeku zestoka kampanja protiv zdravstvenog odgoja?

[Peterlin]

Mene ne zanima i nikad me nije zanimalo što tko intimno misli i u koga/što vjeruje.

Mene smeta što se u državi (u čijem ustavu piše da je sekularna) većinska vjera sustavno nameće svima na način koji mi se čini neprimjerenim za sve - vjernike, nevjernike, neopredijeljene... Tu mislim u prvom redu na školski sustav (joj, dosadna sam ko papiga). Prema mojim spoznajama, ima dosta vjernika ili bar ljudi koji drže do vjerske tradicije u svom doma, a koji bi radije slali djecu na vjeronauk gdje mu je mjesto - u crkvu. Isto tak mi se nije dopadalo vidjeti svećenike npr. na blagoslovu pri otvaranju cesta (kao da se njima voze samo dobri katolici). Politikantske cirkusarije! I to nema veze s nikakvim misijskim djelovanjem, ima veze isključivo i jedino s vlašću. Država je Levijatan.

Ali ovo je topic o odgoju djece. Kako god bilo, teško možemo mijenjati uvjete u kojima ih odgajamo. Radimo najbolje što znamo u okviru ZADANIH okolnosti. Tumačimo doma svoje mišljenje, a na kraju djeca će ipak formirati neko svoje... Ja se uvijek pitam je li to možda baš dobro da nam se neke stvari ne sviđaju. Tangerina je napisala nešto slično. Ako se ne možemo izboriti protiv vjetrenjača, možemo djeci objasniti što MI mislimo o njima. Danas-sutra oni će ionako misliti svoje.

[Sumskovoce]

Ja pak nemam problema s "definiranjima" na ovaj ili onaj nacin... Eto bjelkinja, Hrvatica, zena, majka, supruga, zaposlena, SSS, itd itd itd.. sve je puno kategorizacija u nasim zivotima, nemam problema s tim, pa ni napisati ateistkinja u taj niz. Iako u realnom zivotu se u stvari najcesce ne definiram javno kao "ateistkinja" nego frazom "ja ne vjerujem u Boga" ili "ja ne idem u Crkvu" (na direktne pozive/pitanja oko bas odlaska u Crkvu). Mislim, na koji nacin bi uopce to trebala izraziti? Ne vidim da je to imalo manje pogodno za javno izjasnjavanje od "ne nosim suknje" ili "ne idem u kino" - dokle god nije protivno zakonu i mojim osobnim osjecajima o zastiti intime - a eto meni moj (ne)vjernicki stav nije nimalo intimna vec sasvim obicna svakodnevna cinjenica u kojoj ne vidim nista "intimno". S druge strane, ako nekom njegova uvjerenja jesu naravno da ne mislim da se ta osoba treba javno izjasnjavati - onda se o tome ne izjasnjava i sve ok.

X
Slažem se sa svime

[Svimbalo]

Ostala sam dužna odgovor leo.
Pa, eto, ako živiš u državi u kojoj se velika većina ljudi deklarira vjernicima-katolicima, onda je nekako u glavama te većine samorazumljivo da i ti prakticiraš isto. Počevši od pitanja "kad ćeš krstiti dijete?" (a ne "hoćeš li?"), već spominjanih križeva u vrtićima, blagoslovima prvog dana škole, blagoslov nove ceste, šoping centra, bilo čega. Nije li to prilagođenost vjernicima?
Samo to sam mislila, ništa drugo.

[Svimbalo]

Eto, i Peterlin je primijetila ove ceste

[leonisa]

ajmo onda do kraja, nesportasica, rokerica, mesozderka, dekoncentrirana, brzopleta, emocionalna, vozacica, blablabla.
meni je jasno da nekom nije intimno nesto u sta ne vjeruje, mislim logicno je. s druge strane ima nas onih kohima je to sve dio intime i jed ostavno i naprosto jesu ja, leonisa. cijeli ormar, ne ladica po ladica.

netko je napisao kako ga smeta ili vrijedja cestitanje bozica na fb...kako te vrijedja cestitanje neceg u sta ne vjerujes? kako mene moze uvrijediti cestitka dsna dobrih vila? moze mi biti samo zabavno s druge strane taj isti fb je prepun stranica koje na vrlo ruzan nacin ismijavaju, sprdaju i omalovazavaju vjeru, boga i isusa, stranice koje su na granici dobrog ukusa ili su ga presle i to se shera. pa sad, bacat govno po onom u sta netko vjeruje ili cestitati ono sto netko ne vjeruje, zanima me, onako iskreno s zdravom pameti, sta vise vrijedja ili smeta?

[Mojca]

Potpis na Peterlin.

[mama courage]

evo ja cu ponovit svoje vidjenje definicije

opet se definira(mo) u odnosu na vjeru/religiju. meni to ne sjeda. smatram ovo stanje stvari normalom/normom. i ne razumijem zasto smo dosli u situaciju da se definiramo i odredjujemo kao nesto sto nismo.

zato vrlo rijetko i pricam/razglabam o tome. jer se stalno povlaci ta "potreba" da se naglasi, pojasni, doda taj "ne-vjerujem" moment. bilo da je u kontektstu glede and unatoc ili bas kao...

razumijem što te muči, mada iskreno rečeno ovo što sam ti boldala mi nije potpuno jasno. ni meni ne odgovara da svoj identitet gradim kroz "negaciju" tuđeg indentiteta, ali boljeg rješenje za sada ne vidim (a nemogućnost pronalaženja zadovoljavajućeg rješenja govori u prilog toj vjerskoj premoći koja se kao normativ nameće društvu). pokušavam si objasniti na način da ni sintagma "vjernik sam" u biti ništa ne znači, jer ne govori koje je netko vjere i što sadržava njegovo vjerovanje, pa mi izjava "nisam vjernica" ili "ateistkinja sam" predstavlja samo okvir onoga što sadržajno ispunjavam humanizmom, feminizmom itd.

predsjednik ateista irske je na jednoj konferenciji kojoj sam nazočila pokušao objasniti tu problematiku oko a-teizma usporedivši ateizam sa "ne skupljanjem markica", i da ne postoje ljudi koji se izjašnjavaju na način da "ne skupljaju markice" i da se nalaze na konferencijama gdje se govori o "ne skupljanju markica"... i možda u idealnom svijetu bi to uistinu bilo suludo, ali u realnom svijetu gdje velika većina ljudi "skuplja markice" i gdje se smatra da je pošta stvorila svijet u kojem živimo i gdje se od malena djecu uči da skupljaju markice i gdje naše odluke o tome što je ispravno ili ne (pa i u donošenju zakona), zavise od naših sakupljenih markica... sigurno bi postojali ljudi koji bi sebe nazivali "ne skupljačima markica".

[Rivendell]

ja sam kao Lutonjičina kći
eto takav je i moj bog
zato mi je teško sebe pronaći tamo gdje je sve determinirani i imenovano

Hehe, bas tako. Ne bih rekla da sam ateist jer nisam, cesto se znam moliti svojim rijecima, cesto se u nedostatku istih posluzim i onim krscanskim, jer bitna je namjera.

Kad svi pisu svoju povijest i ja cu. Mislim da je moje "odmetanje" od crkve i krscanstva rezultat pretjerane religioznosti u djetinjstvu na koje sam bila prisiljena od mame koja je, koliko se sjecam, bila sasvim normalna osoba dok se nije upoznala s jednim krscanskim pokretom. Isla je ona i prije u crkvu, ali od tada je pocela ici svaki dan i to po nekoliko sati. Svako jutro se ustaje u 6 da bi stigla izmoliti sve molitve koje moli. Rekla bih da barem 3-4 sata dnevno moli, zajedno s misom. Ostalo vrijeme prica sa svojim prijateljima o Bogu, molitvi vjeri... Toliko je fanaticna da smo se nekoliko puta uplasili za njeno zdravlje. Prvi puta sjecam se jos iz djetinjstva kada je odlucila pjesaciti nekih 30-tak i vise kilometara do Medjugorja. Bosa! Ljeti! Kad se vratila stopala su joj bila jedan veliki plik, od hodanja po vrucem asfaltu. Morali smo je u bolnicu voditi.
Prije je po dva dana tjedno postila, bez hrane i vode. Nekako smo je tata i ja uspijeli urazumiti da to smanji na jedan dan tjedno, ali s vodom, jer je nakon toga padala u nesvjest imala uzasne glavobolje itd.

Nas je tjerala na misu, ok, nije to nista strasno. Ono sto je mene ubijalo su njene rijeci. Kad bi napravila nesto sto je po njenom misljenju lose govorila mi je da je sotona usla u mene i slicno. Ne zelim sad u detalje, pretesko mi je.
Sjecam se tog odrastanja s konstantnim osjecajem krivnje, kao da nikad nista ne mogu dobro napraviti, da nista ne vrijedim jer se tako ponasam, a ne mogu drugacije, ne mogu protiv sebe.

Kad sam krenula na faks, vise me nitko nije tjerao na misu niti mi govorio svasta, i zakljucila sam da se puno bolje osjecam od kad ne slusam propovijedi ni s oltara ni od fanaticne majke krscanke koja je u medjuvremenu dozivjela prosvjetljenje i malo olabavila teror prema obitelji, ali sama nastavila istim tempom. Posvadjale smo se jos par puta oko mog (ne)odlaska u crkvu, cak ni za velike blagdane, ali sad smo ok.
Shvatila je valjda da me to ne cini losom osobom. Ja sam njoj objasnila da i dalje vjerujem u boga, ali ne onog krscanskog, nego u neku visu silu.
Jednostavno moje tijelo s gnusanjem odbija uci u gradevinu gdje se poziva na linc homoseksualaca, mpo usporedjuje s Bleiburgom. Svaka cast onima koji to mogu slusati, ja ne mogu. Ne zelim vjerovati da bog ne voli sve ljude jednako, da misli da su homoseksualci manje vrijedni, da ne zeli da i oni budu sretni u zivotu. Ne mogu vjerovati da bog zeli da zlostavljane zene ostanu u braku ili ako se rastanu "od stola" vise se ne mogu udavati. Znam neke koje su se rastale, ponovo se udale i sada pate jer se ne smiji pricestiti...
Ma fuj!
Uglavnom rezultat naseg krscanskog odgoja je da nijedan potomak moje majke ne ide u crkvu.

Svoje dijete bih htjela nauciti nekim "krscanskim" vrijednostima za koje ne mislim da su krscanske nego univerzalne, ali mislim da se to moze i mimo crkve i vjeronauka.

[anledo]

i jos me nesto kopka: zasto vjernici cesto a-teizam konstantno dozivljavaju kao anti-teizam

[krumpiric]

ja sam kao Lutonjičina kći
eto takav je i moj bog
zato mi je teško sebe pronaći tamo gdje je sve determinirani i imenovano

i ja sam

iliti, ja ne pripadam na ovaj topik, vjerujem da postoji neko dobro u svima nama koje stvara dobru i pozitivnu energiju koja čuva svijet od potpune propasti. To dobro kojem se obraćam da zahvalim na činjenici da su mi djeca zdrava i da imam normalnog partnera i posao-mogu nazvati Bog. I ne moram. Ali ne vjerujem, opet, da niti to dobro, niti samo ja, upravljam svojom sudbinom, vjerujem da je ona "half chance"-rezultat čistog kaosa.
Vjerujem da je Isus i svaki prorok pokušao naći u ljudima i potaknuti tu pozitivu, vjerujem da smrću ne nestajemo, ne nestaje naša energija, ali ne vjerujem u pakao i raj.
Ne vjerujem u ispovijed, općenito ne vjerujem u katoličke vrednote (pozitivu siromaštva niti oprost grijeha, oprost grijeha i nadanje da je to riješenje me čak i vrijeđa na ljudskoj osnovi)
Prema Crkvi imam jako negativne porive, poznajem povijest dovoljno da me samo može rastužiti. Inače prema velikim koorporacijama s izrazitom segregacijom prema važnosti (i spolu) imam problema.
Imam problema s Papinim cipelama, obnovom crkava, a ne škola, ma svime, od materijalnog do ljudskog.
Imam jako negativno mišljenje o onima koji osjećaju superiornost nad drugima, onima koji misle da znaju rješenje.
Smatram da je Biblija zanimljiva knjiga iskustava jednog vremena, kao i svaka njoj slična.
Vjerujem da većina ljudi vjeruje u Boga zbog straha. Žao mi je radi toga.

Imam potrebu povremeno posjetit crkvu, idem i na svete mise, jer je to oblik duhovnosti na koju sam navikla, jer nekad tu pronalazim mir, jer je to tradicionalno bio oblik pripadanja zajednici.
Čitam djeci dječju Bibliju, ali i blagoslove svih religija. Učim ih zahvalnosti. Mada ih učim da stvari u životu treba odraditi sam.
Nisam uvijek bila tako daleko od katoličanstva.
Udala sam se u crkvi, jer sam imala potrebu dati našoj zajednici takvo značenje. Teško mi je i objasniti zašto.
Djeca su krštena, neće ići na vjeronauk, a ostale sakramente će primiti po vlastitoj želji u dobi kada budu mogli o tome odlučivati. Nedavno sam mislila da ću ih ja odvesti, probati mimo vjeronauka, ali sam odlučila da to nije fer prema njima. Ili vjerojatnije neće. Ko zna.

Mislim da više nisam ni vjernik ni nevjernik, ne znam. Zapravo znam da vjerujem, ali ne kako se očekuje da bi pripadao.

Ovo je vrlo intimna izjava, na javnom forumu, možda kad se razbudim bolje postanem toga svjesna.

[leonisa]

Ostala sam dužna odgovor leo.
Pa, eto, ako živiš u državi u kojoj se velika većina ljudi deklarira vjernicima-katolicima, onda je nekako u glavama te većine samorazumljivo da i ti prakticiraš isto. Počevši od pitanja "kad ćeš krstiti dijete?" (a ne "hoćeš li?"), već spominjanih križeva u vrtićima, blagoslovima prvog dana škole, blagoslov nove ceste, šoping centra, bilo čega. Nije li to prilagođenost vjernicima?
Samo to sam mislila, ništa drugo.

dok sam ja natipkala s moba...pisala sam re sillyme.
ja ne znam s kim se vi druzite, lol. mene katolika nikad nisu pitali kada cubkrstiti cure :/
jabsam ti duzna odgovor na onaj jucerasnji dio da je i u komunizmu svatk ko je htio mogao prakticirati vjeru. nije. moji su radili u drzavnim sluzbama i bilo im je zabranjeno, pod prijetnjom otkaza. jednom su vidjeli mene kako idem u crkvu i mama je imala sranja na poslu. tako da sam na mise isla obicno s bakom ili s mamom na mirogoj. nas kvart je izgradjen nakon ww2 i shodno k tome, crkve nije imao. crkva je bila u jednoj maloj garsonjeri ubprizemlju zgrade.
ja.ne znam s kim se vi druzite, lol.vmene katolikab

[mama courage]

moja vjera je moja vjera; tvoja uvjerenja su tvoja uvjerenja

ne vidim potrebu za velikim raspravama sve dok svi živimo po općepriznatim načelima ljubavi, dobrote, poštenja i sl.

po toj logici bi i topic "odgoj u duhu vjere" trebao biti zaključan, jer tvoja vjera je tvoja vjera. pa ipak među vjernicama postoji potreba za raspravom i razmjenom iskustava, međusobnom potporom. jednostavno tako postoji i među nevjernicama. to bar nije teško za razumijeti ili?

[leonisa]

ne da mi mob da se vratim na zgradu lol a niti da izbrisem zadnju recenicu.

htjela sam reci da je crkva imala prostor u maloj sobici u kvartu od 25tisuca ljudi. toliko o tome da se islo i smjelo ici.. i od malena niko ne uci onig ko to ne zeli uciti da je bog stvorio svijet. al u skoli ucis darvinovu teoriju o evoluciji.
filmovi za bozic...koja razlikabizmedju quo vadis i lord of the ring?

[krumpiric]

ne da mi mob da se vratim na zgradu lol a niti da izbrisem zadnju recenicu.

htjela sam reci da je crkva imala prostor u maloj sobici u kvartu od 25tisuca ljudi. toliko o tome da se islo i smjelo ici.. i od malena niko ne uci onig ko to ne zeli uciti da je bog stvorio svijet. al u skoli ucis darvinovu teoriju o evoluciji.
filmovi za bozic...koja razlikabizmedju quo vadis i lord of the ring?

leonisa, pobogu, lord of the ring je definirana fantazija
quo vadis je definirano kao oblik istine


ja sam odrasla kod samostana, u koji se normalno odlazilo kadgod, posjećenost je bila veća kad je biti Hrvat značilo biti katolik, dotad je isto postojala i nije zanemariva.

[leonisa]

i ja se slazem s petrlin.
no ja takodjer dozivljavam crkvu kao instituciju sacinjenu od ljudi koji su po difoltu gresnici.

krumpiric, oblik istine za one koji vjeruju. za druge je lijepa, ili ne, prica.
bas kao ijedan film o vanzemaljcima, nekima je dobar SF, nekima koji vjeruju da postoji i zivot van zemlje, istina.

[Svimbalo]

Leo, znam o kojoj sobici govoriš jer sam bila u njoj, tada.
I to zato jer me je odvela tatina rođakinja kod koje sam bila na sleep overu, dok su moji bili na putu.
Odvela me je protiv volje mojih roditelja, jer joj je bilo grozno i strašno da me oni ne odgajaju u vjeri, jer "tako rade svi fini ljudi".
Godina-pa otprilike ta već spominjana '85.
Ne kažem da su tvoja ili magrizina iskustva izmišljena, samo kažem da su moja drugačija.

[stray_cat]

https://www.facebook.com/messages/?a...type=1&theater

[mama courage]

ajmo onda do kraja, nesportasica, rokerica, mesozderka, dekoncentrirana, brzopleta, emocionalna, vozacica, blablabla.
meni je jasno da nekom nije intimno nesto u sta ne vjeruje, mislim logicno je. s druge strane ima nas onih kohima je to sve dio intime i jed ostavno i naprosto jesu ja, leonisa. cijeli ormar, ne ladica po ladica.

pa to što ne vjerujem u neku nadnaravnu silu ne znači da je moje vjerovanje manje intimno od tvojeg i da sam ... ladičarka a a ne ormar.


malo mi je bespredmetno potezati ateizam iz komunističkog vremena, jer današnji ateizam ima jako malo dodirnih točaka s ateizmom tog vremena, koji je, po mom sudu, bio velikom broju ljudi čisto konformistički i nepromišljen kao što je to vjera danas. u današnje vrijeme 2012. valjda smijemo kao društvo očekivati malo veću svijest o ljudskim pravima i slobodama nego što je to bilo tamo nekih šezdesetih godina prošlog stoljeća.

[isvetica]

I ja se prijavljujem, ne stignem vas ni pročitati, kamoli nešto napisati.. još lutam, to znaju i cure sa Odgoja u duhu vjere, tražim se, zasada se još nisam našla ali debelo naginjem agnosticizmu, čak i ateizmu.

[krumpiric]

ne bi se složila
kad se za Božić gleda film o rođenju malog Isusa
gleda se kao oblik istine, zapravo kao dominantna istina, zbog koje se slavi taj dan.
Što je meni OSOBNO ok, jerbo ja vjerujem da se dijete Isus rodilo i da je ok da simbolizira novi pozitivan život, veselje...rađanje u ljubavi. Štagod.
Kad se gleda lord of the ring, gleda se ko Tolkienova fantazija. Mogu ja vjerovat da je to istina, ali nitko me neće podržat. Prije će me institucionalizirat :D
al dobro, ok je da mislimo različito

[mama courage]

i ja se slazem s petrlin.
no ja takodjer dozivljavam crkvu kao instituciju sacinjenu od ljudi koji su po difoltu gresnici.

krumpiric, oblik istine za one koji vjeruju. za druge je lijepa, ili ne, prica.
bas kao ijedan film o vanzemaljcima, nekima je dobar SF, nekima koji vjeruju da postoji i zivot van zemlje, istina.

leonisa, poprilično pojednostavljuješ stvari. taj "oblik istine" je oslobođen poreza i u ovoj recesiji nije doživio smanjivanje svog budžeta. taj "oblik istine" ima 4 međunarodna ugovora potpisana sa hrvatskom državom o podučavanju te istine u školskim klupama. ne znam da li igdje u hr postoji nastava na klingonskom za prvašiće?

[leonisa]

cek cek cek...mi pricamo o crkvi ili quo vadis?

ja se s ovim crkva gura nos gdje mu nije mjesto i ne placa porez dijelom slazem s tobom.