 |
|||
Ja sam u skoli imala prijateljicu koja je svima poklanjala knjige i to one koje ce te skolske godine biti za lektiru.
Na prvi pogled retko ko bi se odusevio knjigom, ali kad tri razreda u isto vreme obradjuju istu lektiru, a u biblioteci dva primerka knjige, to se pokazalo jako, jako zgodno.
Ja na vrticke rodjendane isto nosim knjige, plastelin, drustvene igre...
Za rodbinu i blize prijatelje kupujemo vece poklone.
Neee, ne vidi...aleksandra70vanja prvotno napisa
meni spajanje rodjendana nekako nije opcija
to je dan tog djeteta i trebao bi biti samo njegov dan (vidi li se sam majka jedinice, sama jedinica?)
Moji nisu nikada spajali rođendane, ali da požele proslaviti stereo sa svojim best frendom ne bih im to odbila.
Što se tiče kupovanja zajedničkih poklona, rekla mi je jednom jedna poznanica da njezin mali poruči svim uzvanicima da mu za poklon donesu po 50 kuna jer si on voli sam birati poklone,
nisam njoj ništa rekla, ali to mi je onako, malo bezveze.
ja sam to htjela predložiti na prvom roditeljskom, međutim on se održao taman tjedan dana nakon što je Mo slavila rođendan i dobila neke daleko skuplje poklone (i to od djece s kojima nismo baš bliski, ovi drugi su bili obaviješteni ili su dobili preporuke) pa mi je bilo blesavo. nekako bi mi djelovalo bez veze
A MD-u je bilo blesavo da tu opasku stavljam na pozivnice
Ovo sam već jučer zapazila, i složila sa s tim, ali nisam znala što bih rekla, ne znam ni sad, osim da sam tužna zbog toga.
Drago je meni da su mi cure društvene i da ih puno djece poziva iz njihovog i susjednih razreda, pa s karatea, ali mislim da ćemo morati, sad kad smo se debelo uvjerili da nisu izopćene (ima i takvih, iako sam ja mislila da svi pozivaju sve) početi malo filtrirati te pozivnice, ako ništa, zbog zajedničkog obiteljskog vremena koje nam kradu jer vikend prođe u trenu.
Mi slavimo zajednički - malac i njegova frendica - zadnjih, pa valjda 4-5 godina. Mi ih uredno svake godine pitamo žele li zajednički ili svaki posebno i oni železajednički (što je dobro jer imamo puno zajedničkih gostiju)!
Zadnjih par godina imamo dogovor s frendovima da kupimo jedni drugima veći zajednički poklon (svatko da do cca 50 kn) i pokušavam to proširiti, ali ne nalazim baš na plodno tlo (na zadnja 3 rođendana bilo nam je od 30-45 djece i bude mi puna soba zatrpana poklonima, a da se uspiju dogovoriti moglo bi se za puno manje novaca po osobi skupiti za jedan veći super poklon...).
Poklanjam u zadnje vrijeme knjige za lektiru ili ne lektiru, a da su zgodne i primjerene dobi ili s roditeljima dogovorim što bi bilo zgodno i pokloni su mi maksimum maksimuma 100 kn (curicama neki spomenar, dečkima su u zadnje vrijeme fora nekakvi metalni pištolji, društvene igre, karte i sl.).
Mi uglavnom idemo na sve rođendane osim ako smo stvarno spriječeni a to obavezno javim slavljeniku. I meni je ponekad previše u financijskom smislu jer su njih dvije ali gledam to sa pozitivne strane
Meni je zapravo vrijeme najveći problem, ova dva vikenda imamo 4 rođendana (uklj. i naš).
Zaboravih napisati - na sve rođendane na koje smo pozvani ugl. idemo, osim ako nismo spriječeni nekom obavezom (naravno, frendovima obavezno idemo, ali to obično i puno ranije znamo pa se možemo organizirati na vrijeme).
Ja ne znam, nisam toliko suosjećajna. Gdje bih došla da idu na baš SVE rođendane i da svima kupujemo sklupe poklone.
Ja uvijek nekako gledam da to bude oko 50kn. Nekad bude više, nekad bude i manje (zna se naći super igračaka na akcijama i do 50%, pa nas recimo igračka koja je koštala 80, dođe 40kn).
Ako imaju više pozivnica odjednom biraju kome će ići na rođendan! Ja si ne mogu priuštiti 5 rođendana u jednom vikendu.
naši pokloni su u prosjeku 100 kn, manje - više
ne ide na SVE rođendane na koje je pozvana pogotovo ako se preklope
prioritet ima onaj s kim je bliža
meni je ružno otvaranje poklona pred svima jer mi je žao djece koja donesu nešto simbolično,
pa se osjećaju nelagodno. ne mogu podnijeti taj trenutak, lakše mi to ostaviti za poslije
inače jedna me mama oduševila prije par godina jer je napomenula da oni ne drže previše do skupih poklona
bitno im je da se klinci podruže i provesele i da je dobila neke nerealne poklone zbog kojih se osjeća jako dužna
pa moli roditelje da to ne čine,ja sam podržala jer i sama tako mislim
a naručivanje poklona ili žicanje love mi je jednostavno nekulturno
nema šanse da bih postupila po takvom "naputku"
i još nešto - ide mi na živce kad neki roditelji suptilno naglase da imaju i lmađe dijete
pa ono bude razočarano ako samo starije dobije poklon
dakle trebalo bi nešto i za mlađe donijeti
ovo prakticiram samo kad idem nekome u goste npr. kod rođaka u drugi grad pa se nismo vidjeli mjesecima
ponesem svima neki poklončić
a ove druge samo izignoriram
što ne nauče dijete da je to samo slavljenikov dan a kad bude njihov onda će on dobiti poklone
tome se stvrano ne mogu načuditi
Pa naravno.
Ja ih imam četvoro i sad kad netko pođe na rođendan jednome, neka kupi ponešto za svih četvoro. Svašta!
Ovo pitanje poklona za ostalu braću je slično onoj dilemi treba li zvati braću na rođendan.
Ali po bontonu je, i pristojno otvarati poklone pred onim ko ti poklanja.
Mi to ne sprovodimo samo zbog vremena jer u igraonici smo vremenski ograničeni a i svi dođu u isto vreme. Ali kad otvaramo kod kuće uvek pročitamo šta je od koga i svima se posle zahvalimo.
Što se tiče poklona za drugo dete u porodici, koje nije slavljenik. Ako idemo u nečiju kuću (bliži prijatelji, rodbina) obavezno nosim neku sitnicu za brata/sestru. Čokolada makar, neka sitna igračka, simbolično, ali da i drugo dete dobije nešto. U igraonice kod vrtićkih prijatelja, ako znam da dete ima brata/sestru stavim dve čokolade u poklon, jednu posebno zamotam i napišem da je za drugo dete. Nije teško ni skupo a deca se uvek vesele da je i na njih neko mislio.
Da, vissnja, to sa zahvaljivanjem i ja učim svog sina. Ili se ja zahvalim u njegovo ime.
Potpisujem sve gore napisano...
vissnja eto vidiš ja recimo uopće nisam znala da je bontonski"ispravno" otvoriti poklon
zapravo mi je oduvijek mrsko otvaranje poklona pred drugima, nekako kao da si samo to čekao
to ja i kad se o meni radi npr. kad dođu gosti pa donesu vrećicu meni je muka letiti to otvarati
bit će imam neke malko uvrnute poglede na te stvari
Mislim da ne treba pretjerivati s poklonima, a djecu trebamo učiti da je važnije da ti prijatelji dođu i da se zajedno svi lijepo zabave, nego što će i koliko će dobiti za poklon. Već je sam poklon to što su ti se prijatelji odazvali pozivu! U vrtićkoj dobi sam printala razne bojanke, vježbenice i slične stvari, a primjerene dobi, koje sam pronašla na razno raznim internet stranicama. Uz to još kupila bojice i kakvu majčicu ili čarape i to sve zajedno bi bilo cca 60 kn, maksimum. Sada u školi prakticiram pisanke, olovke i uz to za cure labello, gumice za kosu u boji, naušnice iz DM i sl., a za dečke lopta (blaženi Štimac) cca 30tak kuna, dres s placa za 30-tak kuna (prvo sam bila skeptična, ali uvjerila sam se da su svi oduševljeni takvim poklonom, a dres bude vrlo dobre kvalitete, a koristi (barem donji dio) za tjelesni u školi. Eto, uglavnom uvijek je to oko 60 kn. Ne prakticiram slatkiše jer nisu zdravi, a i jakooo su skupi! U zadnje vrijeme sam skužila da dosta sinkovih prijatelja štedi kune za neku određenu igricu, pa toj djeci sinko napravi čestitku i unutra stavimo 50 kuna - tako je bilo baš na zadnjem rođendanu i slavljenik mu je rekao "Ovo mi je najbolji poklon, puno ti hvala".
Ni mi ne volimo otvarati poklone pred drugima, a kad organiziraš dječji rođendan vani, to je i teško izvedivo. Mi smo znali djeci reći da označe poklone (najjernostavnije je da unutra ubace pozivnicu s kojom su došli) a poslije bi im moji dečki napisali kartice sa zahvalom.vissnja eto vidiš ja recimo uopće nisam znala da je bontonski"ispravno" otvoriti poklon
zapravo mi je oduvijek mrsko otvaranje poklona pred drugima, nekako kao da si samo to čekao
to ja i kad se o meni radi npr. kad dođu gosti pa donesu vrećicu meni je muka letiti to otvarati
bit će imam neke malko uvrnute poglede na te stvari
I da - nisu svi istog imovinskog stanja, pa onda oni koji dođu sa samo jednim stripićem spuštaju pogled i bude im neugodno kad netko drugi donese hrpu skupih legića, tako da glasam protiv otvaranja poklona u javnosti.
Još nešto - mi znamo roditeljima reći limit za darove DO 50 kn. Bude to ponekad i više, ali ne puno...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.09.2012. at 09:21
Mi djeci od naših bliskih prijatelja kupujemo za cca 100,00 kn, vrtičarcima do 50. Na zadnji rođendan je A išao s nekim pakiranjem olovaka, čašom za olovke, blokićima i čokoladom.
U principu ne volim kupovati igračke jel ne znam šta dijete voli, a preskupo mi je dati 100 kn za nešto što će skupljati prašin. Rađe volim kupiti komad odjeće, a mame umjesto da kupuju gaće i majice mogu za taj novac kupiti klincu što želi.
Ako su djeca mojih prijatelja u pitanju uvijek rađe pitam, bolje nego da se gomila nešto nepotrebno.
Naravno da uz odjeću bude neka sitnica tipa gormit, špangice ili sl.
Ako idemo obiteljski braći sestrama ide po slatkiš ili neka sitnica.
Mi smo jučer za jedan školski rođendan kupili Legiće (129kn; imala sam popust na to još 10%), i nešto školskog pribora, sve skupa cca. 140kn.
Imamo jedan rođendan danas, jedan sutra. Svaki traje po 3h! Danas ću dakle curu vidjeti navečer od 20-22h, a sutra, s obzirom da ima i neku aktivnost ujutro, opet samo navečer!!!!
Koliko se sjećam, i tu smo flopica i ja imale isto mišeljenje - ne treba. Ne mogu ja liječiti nesposobnost nečijeg djeteta da se nosi sa životom i ne može prihvatiti da ponekad brat/sestra/prijatelj/bilo tko drugi ide na rođendan, dobiva poklon, kupuju mu se cipele...a da nije i ono pritom zakrpa.
Znam da ima djece koja čak ne mogu podnijeti kupovanje poklona za druge, a da se istovremeno i njima nešto ne kupi. To je problem te obitelji, ne moj.
Moji se vesele darivanju drugih, i to jako i ne pada im na pamet da svaki put moraju i oni nešto dobiti.
Naravno da svi vole nešto dobiti, a one sad već same od dijela poklona odvoje nešto za sestru, u to se ne miješam, same podijele dobivene slatkiše, gumice za kosu, te neke sitnice koje dobiju, a imaju ih duplikate ili vrlo slične.
Kad su prijateljska ili rodbinska gostovanja, to je drugo, uvijek se ponese nešto i za drugu djecu, ali kad ide na rođendane iz škole, pa ja na cesti ne bih prepoznala ni to dijete, a kamoli da znam koji su mu brat ili sestra i jesu li toliko neprilagođeni da ne mogu podnijeti da na tuđi rođendan i oni ne dobivaju poklone. Pa nisam ja Djed Mraz.
Slažem se s tobom, Nena!
Lopta s potpisom ili šta? Dres reprezentacije ili bilo koji?
Nemojte se čuditi što to pitam, nemam muške djece, ne znam ni što rade ni s čim se igraju ni što nose. Uvijek se raspametim kad idu nekom dečku na rođendan, ne znam što kupiti, zato mi trebaju ideje.
e ovako je i nama i to me ždere
potpisujem, bitno je da se proslavi i da se djeca druze, a za poklon je dovoljna sitnica.
kod nas je skroz drugacije. moji imaju tri i pet godina, ali kod nas nema tog zvanja iz vrtica. u vrtic odnesemo neke grickalice i sokove, tete snjima proslave. doma slavimo sa rodbinom, prijateljima, kumovima, susjedima. pokloni su 90% roba. nekad bude uz to neka mala igrackica ili vjezbenica, slatkis obavezno i za drugog. od rodbine neka bolja igracka ali po dogovoru. meni je to ok, dobijemo dosta robe pa nemoram puno kupovat. ja sam iz pocetka kupovala igracke jer si mislim da to dijete vise veseli,ali kad svi kupuju robu onda sam i ja tako nastavila. Moj se stariji tu poceo sad za peti rodjendan buniti, nebi rekao nista, ali kad vidi robu samo ostavi i ode tuznog pogleda
Kad krenu rodjendani, mislim da ce u nas tek skolski, sigurno se da naci jeftinijeg poklona do 50kn kako vas je dosta navelo, i mislim da je to sasvim dovoljno.
Ma kakvim potpisom...http://www.ekupi.hr/Lopta-za-nogomet...LE-200241.aspx
čist fajn lopta, eto odličan poklon.
ako je nogometni fan recimo ovohttp://www.hm.com/hr/product/00766?article=00766-A
Ja gotovo uvijek kupujem knjige, nisam svjesna da je to neomiljen poklon
Ja najviše volim dobiti knjigu, svaka mi je dobra, a bome i moje dijete jako voli dobiti knjige.
Povratne informacije od školske djece nemam, ali djeca iz obitelji se uglavnom raduju knjigama.
Uz knjigu obično ide neka sitnica tipa neke gluposti sa imenom (privjesak, ona pločica za vrata, kemijska - opskrbljujem se u Tisku jer mi je to najblože poslu), čestitka i čokolada.
i ja najviše volim poklanjati (a i dobivati na poklon) knjige
ali nema mi smisla pokloniti knjigu djetetu koje ne voli čitati (najčešće su to djeca školske dobi, oni manji uglavnom vole knjige) pa da knjiga onda negdje skuplja prašinu
Pa možda zavoli! (a za školsku djecu pojma nemam vole li ili ne).
Ne kupim ja bilo koju knjigu nego nešto što je i Lei bilo baš super.
A nije uvijek u pitanju niti beletristika. Recimo nedavno sam nećaku za rođendan kupila jako zgodnu knjigu - Vlakovi, onako je trodimenzionalna, sva na razvlačenje i izvlačenje (to je nešto novo, kupila sam u Tisku ofkors). Malo jest skuplja za moj pojam - 150 kuna, toliko dajem za obiteljske rođendane, a za školske ne.
Knjige kupujem isključivo ako dijete iskaže neki interes: npr., imali smo jednog klinca na igranju, koji nije ispuštao enciklopediju od dinosaurima, pa sam mu to onda kupila za rođendan. Inače, slikovnice i knjige kupujem još eventualno za predškolsku djecu, školarcima u pravilu ne, s obzirom da djeca danas ne vole čitati, a mislim da nije do mene, a bogami ni primjereno, putem rođendanskih poklona ispravljati "krive Drine".
E nemam pojma, ja imam 14 nećaka i to su djeca koju stvarno dobro poznajem, i po njima nemam osjećaj da djeca ne vole čitati. Oni uvijek nešto čitaju i vole dobiti knjige, pa ih čak i naruče kad ih pitam što žele za rođendan. I Lea je jednom recimo od Sv. Nikole naručila knjigu Winnie Pooh, a sada jedva čeka Interliber jer želi imati knjigu Beskrajna priča.
Tako da kad kupujem za djecu koju ne poznam ja isto kupim knjigu, a ako ih to baš rastuži dobiju i čoksu da si poprave raspoloženje.
I nenu-jabuku potpisujem, od riječi do riječi...A poklone od 140 kn vrtićkim i školskim prijateljima, pa recimo puta 3-4 za vikend....
Ne pada mi napamet tolike novce davati za nešto tako banalno, pa ljutio se tko ili ne..
ja kupujem i naručujum knjige, poput vissnjine frendice, knjige za lektiru (tko je pitao za V rođendan dobio je naslov tako da sad imamo uglavnom sve knjge za lektiru doma)
to su knjige koje je (barem meni) lijepo imati kući (poštarska bajka, bijeli jelen, vlak u snijegu, šegrt hlapić....)
ni ja nisam znala da se po bontonu pokloni moraju odmah otvoriti (bečka škola, balkanski smjer)
mada to uvijek radimo doma (pristojni geni), ali u igraonici je to nemoguća misija
a što se tiče vremena....
već smo isplanirali sljeme ovu nedjelju, ali šipak
a još muški rođendan, s njima se patim za poklon, lakše mi je curama
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 28.09.2012. at 10:20
I još nešto, rođendani se uglavnom vikendom, pa blokiraju i vikend.
Bilo bi super kad bi bili petkom popodne, kao nekakav veseli kraj radnog tjedna.
Što se tiče knjiga na primjeru dvadesetak djece koja su sada 4. razred za trećinu sigurno znam da čitaju knjige, a pretpostavljam da ih je barem polovica.
kroz tjedan su svaki dan aktivnosti
a još kad djeca idu u školu u turnusima, onda stvarno ostaju samo vikendi
sanjam miran vikend
mislim da se s knjigom ne može pogriješiti ništa više nego sa ostalim stvarima. Recimo moja je unazad par godina dobila par torbica, malih ruksaka ... i sve to stoji nekorišteno. Mogla bi to staviti na burzu.
Što se tiče braće i sestara - mi zovemo samo onu braću i sestre koji su i inače dio ekipe (ima dosta takvih, braća s minimalnom dobnom razlikom pa se međusobno poznaju).
Jednom je moj mlađi sin pitao da li na rođendan svog starijeg brata smije sebi pozvati društvo (prijateljicu iz razreda). Sad to primjenjujemo često - kad jedan slavi rođendan, drugi smije nekoga od svoje ekipe pozvati da mu dođe praviti društvo i obrnuto.
Što se tiče spajanja rođendana, mi nismo imali prilike, ali bili smo na nekoliko takvih rođendana i dobro je funkcioniralo.
Nije mi se svidjelo kad su jednom roditelji organizirali zajednički rođendan dvoje braće malo veće dobne razlike, pa su se na istom rođendanu našle dvije grupe klinaca koji nemaju ništ zajedničko...ali to je samo moj dojam. Njima je valjda bilo dobro.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.09.2012. at 10:58
mi kupujemo sitnice, 50kn - 100kn max za poklon. Nekad je to knjigica, neka društvena igra i tako...
I meni je super kad dobijemo pozivnicu za petak popodne, jer znam da je mogu mirne duše ignorirati, petkom nikad ne može ići
A prošle godine ih je bilo, nekoliko.
Kad su kod vas krenula ta pozivanja djece iz vrtica? Moja ima 3,5g i do sada je nitko nije pozvao na rodjendan (iz vrtica) a nije da nema prijatelja i prijateljica, ima cak i decka
Mene inace iznervira maksimalno financijski proslave samog rodjendana u vrticu - kupovna torta, svjecice, baloni, ukrasne salvete, jednokratni tanjuri, case, one kape - a ima ih u grupi skoro 30, moram racunat na bar 25 komada, kad vidim da prodaju 8 ili 10 kartonskih tanjura sa slikom Dore za 20kn dodje mi svaki put da
Onda jos igraonica (do sad sam izbjegavala ali mislim da necu moci vise) - opet 700kn za 2h bez ikakve animacije, ako je vise i neka animacija bar 1.000kn, a stvarno vise ne mogu ih sve ugoscivati u 55 m2 stana... Najbolje da odmah pocnem stedjeti, da u stedim do rodjendana...
sillyme, BC je poceo slaviti rodjendan s vrtickom ekipom negdje sa 4 godine. i to smo pozvali mislim 2 ili 3 klinca s kojima se igrao. rodjendan sam organizirala u stanu, bio je nesto veci nego tvoj. i nemam griznju savjesti niti ista sto nisam pozvala cijelu grupu, jer kao sto sam vec na puno tema napisala to mi je zbilja glupo, jer kako si i sama napisla grupu pocastimo u vrticu.
Posljednje uređivanje od spajalica : 28.09.2012. at 11:22
Negdje s 5 godina je to postala moda. S 4 godine još ne (odnosno, bio je pozvan na dva vrtićka rođendana, ali od starije djece).Kad su kod vas krenula ta pozivanja djece iz vrtica? Moja ima 3,5g i do sada je nitko nije pozvao na rodjendan (iz vrtica) a nije da nema prijatelja i prijateljica, ima cak i decka
S tim da mi nikad nismo slavili u igraonici. Pozove si nekolicinu najboljih prijatelja doma i to je to. Nikad nije bio sklon zvanju cijele grupe, a nije se promijenio ni sad u školi. Ove godine sam mu čak ja sama predlagala igraonicu, pa je rekao da bi radije doma.
i BC je nekidan izjavio da on navise voli slaviti rodjendan doma, jer mu je sve poznati i ugodnije se osjeca nego u igraonici.
Izgleda da je sve skupa prešlo u ludilo, izgubili smo kompas. Nekad su se najbolji prijatelji pozivali doma i njima se išlo na rođendan.
Rođendani su postali opterećenje (moja još i mrzi kad ih animiraju po igraonicama), iako se zapravo jako veselimo malim tulumima i druženju s prijateljima.
Jedan rođendan mjesečno mi je OK, to je 12 rođendana godišnje, ali brate ovaj tempo je ludnica
Kako sve to okrenuti?!
Hvala za sve ideje oko poklona, super, samo nastavite ako ima još....
Kod nas su počela pozivanja na rođendane kad su imale negdje oko 4 godine. Kod nas su mješane grupe od 3-7godina.
Igraonice su preskupe (bar one za koje ja znam). Dok su klinci bili manji, idealan nam je bio omraženi McDonalds (limit do 10 djece zbog prostora, he he he) a kasnije smo se preselili u kvartovsku pizzeriju. Kad su je zatvorili, preselili smo se u kvartovsku slastičarnicu, dakako uz prethodni dogovor. Nikakve animacije i cirkusi... Animacije radim ja (doma s dečkima pripremim tombolu, zapišem si na komad papira što se može igrati tipa kalodont, najdulja rečenica, sakrivena priča i slično, pogodi tko sam - ono s ceduljama na leđima) i to je raj. Vremenski limit je 2 sata maksimalno, dulje ne treba.
Da je bar u razredu svaki petak proslava rođendana iz tog tjedna
malo plesa, malo muzike, malo slatkisa i kvit..
Evo mi ćemo za igraonicu dati 900kn, jest da je sve uključeno ta 2h (torta, hrana, grickalice..), ali
Kod nas je počelo s cca 5 godina, ali nisu svi zvali sve.
Međutim, kako smo frendica i ja organizirale zajednički rođendan na kraju vrtića, odn. početkom prvog razreda (oba rođendana su u prvom tjednu rujna), odlučile smo pozvati cijelu grupu (20 djece + prijatelji van vrtića). U drugom razredu zvao je samo par frendova iz razreda i još frendovi sa strane, ali je njih bilo barem 15tak (+ gosti od njegove frendice)... U trećem je zvao cijeli razred, ali kako je bio zajednički rođendan imali su skoro 30 zajedničkih frendova i po par od svake strane što se popelo na 45. UF! A stvar je u tome da se stvarno skoro sa svima od njih igra i druži, bez obzira na spol (što pretpostavljam da bi se moglo promijeniti u skorije vrijeme). Nas je spasilo što smo rođendane organizirale vani u parkiću i što smo se i frendica i ja jako angažirale oko priprema pa nas nije koštalo previše, a bilo je svega dovoljno i gosti i slavljenici su se dobro zabavili.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
