imam bebu od 6mj. i muž joj tek ponekad promjeni pelenu malo se s njom poigra i uvijek nađe sto dr. neodgodivih poslova nije da spava ali čini mi se da bi se trebao više baviti bebom.
8) koliko vama pomažu muževi?
 |
|||
|
|
|||
koliko muževi pomažu????
8) koliko vama pomažu muževi?
koliko mora
ozbiljno - zadovoljna sam
od kada bi otključao vrata beba mu je bila centar, jedino što je L. jako puno vremena dojila pa bi mu ostalo i dovoljno vremena za kućanske poslove
a koliko ti pomažeš svom mužu oko djeteta?
zašto je njegov rad pomaganje, a ne obaveza, pa to je i njegovo dijete! ja ne bih tolerirala toliku nezainteresiranost.
Moram priznati - više nego sam očekivala! Ako je s nama kod kuće, baš svako previjanje sudjeluje (i ono u 5 ujutro!), iako ga još sam ne previja jer nije siguran da bi to dobro napravio (radi se o duplome previjanju), ali je zato spreman kada budu samo jednokratne pelene. Prilikom kupanja također je vrlo dobar asistent!
Rado ga nosi u rukama, mada se moj B baš ne voli nosati. Jedino se ne zna baš snalaziti u "plačnim" situacijama, jer bi onda i on najradije zaplakao, pa ga onda meni prepusti.
a slatkoShireen prvotno napisa
uvijek je pomagao dovoljno da mi je riječ pomaže totalno neupotrebljiva.
jer on ne pomaže meni, radi isto šta i ja :/ , dojenje je, naravno, dovelo do toga da je beba dosta dugo bila vezana za mene, al sve ostalo..
moj je bio aktivno uključen - radio je ama baš sve osim dojenja (i još uvijek radi).
A muž valjda ravnopravno sudjeluje u odgoju djeteta, a ne pomaže u odgoju djeteta.
potpisujem!
meni je to isto nepojmljivo sročeno - muž pomaže. ma ništa on ne pomaže, a ni ja njemu. radimo sve jednako i zajedno. jedino on ne doji
egzekli
ali dodajem: dosta toga sam ja preuzela na sebe dok mi tolika odgovornost nije počela smetati
zašto bi sve bilo na jednome?
Oko Ivana smo sve zajedno "radili" od prvog dana, najdraze nam je bilo vrijeme dojenja kada je strucica bila izmedju nas. No, onda je dosao period kada Ivan gotovo uopce spavao po danu i papapo non stop a MM je bio dugo na poslu pa je malovremena provodio s nama i mali posesivac ga je izbacio iz sobe za vrijeme dojenja.
Kada se Petra rodila nekako smo se podijelili, ja vise oko Petre MM vise oko Ivana. Sada kada Petra veca sve vise stvari radimo svi cetvero zajedno (osim odlaska na spavanje gdje me tatica potpuno istisnuo kod Ivana-kaze on "pa mama mi fajeri=frajeri imamo nase jazgovoje=razgovore
ne pomaže, on sudjeluje od samog početka.... dovoljno je da kažem da mogu svoju kćerkicu od 5mj. ostaviti nasamo s njim i otići obaviti sve svoje obveze van kuće...da joj ne trebam zbog dojenja mislim da bi cijeli dan njih dvoje mogli provoditi nasamo... uz uvijet da on ne radi
MM sudjeluje u potpunosti od kad je S bila + na testu. A jedva je čekao da dođemo iz rodilšta da je on doma prvi premota..to mu je bila velika čast
Sve radimo zajedno i dogovaramo kada će tko bedinati klince. MM voli kuhati, pa je često u kuhinji, a ja više s djecom. Ali sve radimo zajedno i stalno trubim da imam najboljeg muža na svijetu
:D moram priznat da su me iznenadili odgovori
a opet mogu se pohvaliti da je sve peglanje i brigu oko veša on preuzeo
MM sudjeluje u svemu oko bebe od rođenja do danas, mada maleni je trenutno u fazi da više traži mene, pa dok se ja igram s malenim, MM stavlja suđe u suđericu, veš u mašinu, pegla, pere podove,...
moj muž je oduvijek bolja domačica od mene. U biti, ja njemu pomažem u kućanskim poslovima.MM sudjeluje u svemu oko bebe od rođenja do danas, mada maleni je trenutno u fazi da više traži mene, pa dok se ja igram s malenim, MM stavlja suđe u suđericu, veš u mašinu, pegla, pere podove,...
Dijete odgajamo skupa
ma to ti je tako kad se zna šta je "popularno"... ne znači da zbilja većina tako funkcionira:D moram priznat da su me iznenadili odgovori
ali drago mi je ako te ovo motiviralo da malo uravnotežiš poslove i da se tata i beba zbliže što više
moj sve radi isto što i ja osim što ne pegla jer to mrzi
A tko voli????
Zezam se...on je za svaku pohvalu, mogu slobodno reći da nisam ništa više od njega napravila za djecu od njega (osim dojenja), ali toga me je ponekad i sram, jer kako ste već same gore navele iako to nebi trebalo biti pomaganje nego njihova obaveza (jer i njegova su djeca i sl.) nekako je u nama ženama prirođeno i usađeno iz davnina da moramo potegnuti više...
Neznam...hvala Bogu da je takav i ta mi je ovako kako je...
mm je u svemu ravnopravan sa mnom. Jedina razlika je kaj im u početku nije dal cicu.
Sve, ali sve radi, radimo, kako koga kaj dopadne. Zaista nema razlike.
opet se slažemma to ti je tako kad se zna šta je "popularno"... ne znači da zbilja većina tako funkcionira:D moram priznat da su me iznenadili odgovori
tako sma gore i htjela reći, ne znam jel jasno iz mog posta
ja sam samo osjetljiva na tu riječ "pomaganje" oko djece, doma...
mm se zna prilično opustiti, pa kaže: opet si ih kasno krenula spremat na spavanje
pa onda ulovi moj pogled pa se diže odmah
hehe anci, jos malo pa nece ni to rec
kod nas se ni za jedan posao ne kaže: nisi napravio/la to i to jer isto slijede pogledi
ali inače ide: nismo oprali suđe, budemo to sutra
Mislim da ne traži ispriku zbog lijenosti, već zbog straha.
Svi, ali svi muškarci koje znam, pokazuju veliku količinu straha kad dobiju dijete. Nitko od njih to nije priznao (osim mm-a dok sam ga gađala dječjom potrepštinama i vikala da ću ga ostaviti skupa s djetetom ako ne okupa J).
Moj otac nije uopće sudjelovao u odgoju i dok je mama bila u bolnici, a bila je često, bili smo prepušteni sami sebi.... On se čak znao pozvati na ručak kod prijatelja, a nas nije vodio jer je smatrao da nas je previše da nas sve skupa hrane pa je, eto, bio pristojan....
I imao je taj isti strah u očima..... i nikad ga to nije prošlo....
A, ruku na srce, većini muškaraca su mame do preseljenja "brisale guzice" i nisu imali nikakve obaveze niti dužnosti, pa je logično da se ne snalaze u trenutku kad dođe dijete jer s djetetom dolazi i nevjerovatni osjećaj odgovornosti i obaveze (tako kaže mm) na koji oni nisu spremni većinom zato jer nisu ni znali za "to" već su zamišljali prve dane kao one na filmovima....
Kod nas su stvari krenule na bolje prije prvog mjeseca (većinom zbog mojih agresivnih ispada).... a morale su krenuti na bolje jer meni nije bilo dobro i bilo je pitanje da li ću ostati doma ili se vratiti u bolnicu, a pomisao na to da J ostane bez adekvatne skrbi me razarala. Kad sam se malo pribrala i oporavila, počeli smo iskreno i smireno razgovarati i mm mi je rekao neke nevjerovatne stvari.... ja sam bila uvjerena da će sve izvrsno odraditi kad dođe beba jer je maximalno sudjelovao u trudnoći i bio mi je nevjerovatna potpora kroz sve probleme i komplikacije.... i on je isto mislio....., ali su tek s porodom pravi strahovi krenuli.... bilo ga je strah držati, previti, okupati dijete jer je J imao rez od operativnog zahvata pa smo morali biti extra pažlji..... ja sam mu objasnila da J ne osjeća njegovu nesigurnost i strah dok ga drži, već LJUBAV i SPOKOJ i malo po malo je priča krenula i sad mogu sa sigurnošću reći da mogu otići bilo gdje i ne brinuti se za J jer znam da ima apsolutno sve i da će se na sve njegove potrebe adekvatno odgovoriti
Moj bi savršeno funkcionirao da mu svaki dan dam listu obaveza, sve bi obavio.Ali da se nešto sam sjeti, uključujući bavljenje djecom, nema šanse
Kod nas se zna ko kaj radi - MM pere suđe, usisava, sprema krevete, mijenja posteljinu, ali nikad ne opere lavabo ili pegla. Al isto tako ja nikad ne radim "njegove poslove
MM pere klinca, a za to vrijeme ja radim sve ono u čemu ne želim da klinjo sudjeluje, tipa peglanje i slično.
Al s druge strane, ja stalno imam osjećaj da padam s nogu, a da MM stalno čita teletext 8) I da je klinjo svo ostalo vrijeme samnom, a i iz kupaone viče "gdje je mamaaaaaaaaaaaaa"
isto ovako
Trina (napisa):
Moj bi savršeno funkcionirao da mu svaki dan dam listu obaveza, sve bi obavio.Ali da se nešto sam sjeti, uključujući bavljenje djecom, nema šanse
isto ovako
točno ovako, osim što moj ne peglamm je u svemu ravnopravan sa mnom. Jedina razlika je kaj im u početku nije dal cicu.
Sve, ali sve radi, radimo, kako koga kaj dopadne. Zaista nema razlike.
ako se odmah uključe nema straha, strah se javlja ako dugo gledaju sa strane kao npr. ja s kupanjem, kad sam nakon nekog vremena pokušala obaviti kupanje uhvatila me panika da ja to ne mogu, sutradan sam se psihički pripremila i uz njegov nadzor uspjela to obavitiMislim da ne traži ispriku zbog lijenosti, već zbog straha.
Svi, ali svi muškarci koje znam, pokazuju veliku količinu straha kad dobiju dijete.
moj sve radi kad je prisutan, sto na zalost cesto nije
MM pomaže (da, pomaže) cca sat, dva dnevno.
I to tako da čuva malca dok ja napravim nešto drugo.
Jer...
...(prvu godinu) sam JA na porodiljnom, a ne on...
...sada on radi (5 dana/8 sati) a ja sam doma.
I da ne spominjem da jedino kaj napravi u kući, je da povremeno usisa.
To bi bilo ukratko.
Znam da je za
Pa i kod nas se to tako računa
I to kad on kupa klinca je "vrijeme za mene" - tj. mogu gledati TV dok peglam, što se ubraja u slobodno vrijeme
A kad sam ga molila jedan dan da pričuva malca da ja oribam kupaonu (ne volim da se klinjo druži s kemijama koje ja koristim za skidanje kamenca i prljavština) mi je rekao da "nije baš tako jako prljava"
Uh, EvaP sad mi je malo lakše
Kad znam da nisam sama.
Čitam temu i plače mi se.
Ja sam shvatila da sam ljubomorna na curku iz ureda čiji dečko je napravio kavu I KOLAČ kad sam bila kod njih u posjeti i uz sve to i pegla.
Ja bih ga ženila odmah!!!!!!!
Al s druge strane kad je klinjo imao 9 mjeseci MM je završio na 3 tjedna u bolnici i u biti sam skužila da on ipak ponešto po kući radi i da mi je teeeeeško kad ga nema.
To si "mantram" svaki dan kad spadam s nogu, a MM čita teletekst...
meni se čini da je ipak više muških koji se ne bave djecom i kućanskim poslovima bez da ih žene ne podsjete na to
u mojem slučaju muž skoro svaki dan provede u autu i na cesti tako da mi se činilo logično pustiti ga da se noću naspava da umoran i pospan ne vozi. i tako ga nikad nisam dizala po noći da mi doda bebu na dojenje mada mi je to bas simpatično kad čujem od dr. cura. a opet ako se tako gleda nikad se neće ni imati vremena baviti bebom jer uvijek se nađe nekog posla i opravanja
nadam se da će se više igrati s bebom kad malo poraste :D
Imaš pp.
I moram se složiti sa zadnjim kaillasinim postom, slično je (iz sličnih razloga) i kod nas. Moramo vidjeti koliko se nm-ovi daju na drugim područjima, makar nam ona (možda) nisu trenutno u fokusu.
A treba isto vidjeti da se ne mogu svi ljudi (ni žene pa ni muškarci) ostvariti kroz roditeljstvo. To ne znači da su loši ljudi, pa ni roditelji, samo da se baš ne uklapaju u milje foruma kojem je roditeljstvo ipak na prvome mjestu.
Moram te potpisati, argenta.Imaš pp.
I moram se složiti sa zadnjim kaillasinim postom, slično je (iz sličnih razloga) i kod nas. Moramo vidjeti koliko se nm-ovi daju na drugim područjima, makar nam ona (možda) nisu trenutno u fokusu.
A treba isto vidjeti da se ne mogu svi ljudi (ni žene pa ni muškarci) ostvariti kroz roditeljstvo. To ne znači da su loši ljudi, pa ni roditelji, samo da se baš ne uklapaju u milje foruma kojem je roditeljstvo ipak na prvome mjestu.
Rekla si veliku istinu u drugom dijelu posta. Nismo svi jednaki, netko se u roditeljstvu nalazi više, netko manje.
A vezano uz temu, meni je MM velika pomoć i jako sam sretna zbog toga. No, nije uvijek bilo tako, bilo je razdoblje kada sam bila očajna jer sam, kakti, sve morala sama. Onda sam malo bolje promislila i vidjela da on doprinosi na neke druge načine. A baš vezano uz konkretnu pomoć u kući i oko djeteta - pokušala sam u ono što MM voli raditi u slobodno vrijeme ugurati i I. I sada imam vremena i za odmor.
MM je stvarno bio uključen u sve u što se razumio (a ostalo je usput naučio) od prvog dana. Čak je našao sjajne kanale komunikacije s djecom koji su "samo njihovi" pa ga moram pohvaliti (dečki su nam u 8. i 9. godini, i znaju reći "to ćemo mi s tatom...") .
Aliiiii trajalo je dok se nismo prilagodili. U početku, kad su se djeca rodila, bilo je na momente fakat teško, ne samo meni nego i njemu. Dva sina u 2 godine, a mi nismo bili u cvijetu rane mladosti, imali smo svoje navike i očekivanja, ali morali smo se "pripasati" situaciji.... Naučili smo svoju lekciju. Još kad sam bila u bolnici na čuvanju druge trudnoće, mm je brzo shvatio kako izgleda biti cijeli dan s jednogodišnjakom.
Kućni poslovi su mi prvi došli glave, a ondak sam lijepo pozvala muža i pitala kaj misli da uzmemo plaćenu pomoć u kući. Tak je i bilo ... rasteretili smo se, više psihički nego fizički. Imali smo pomoć dok smo trebali. Otkad su djeca u školi, ne trebamo to više tak često, ali u jednom periodu spasilo nam je glavu, iako smo tada bili na rubu da si to uopće možemo priuštiti.
Kad su djeca krenula u jaslice, opet je bila faza "božepomozi" - adaptacija djece na vrtić, ja sam nakon 2,5 godine počela raditi... užas! I to smo preživjeli. Zajedno. Svatko je podmetao leđa gdje i koliko je mogao. Nismo uvijek uspijevali dijeliti teret 50%-50%, ni danas ne uspijemo, ali bitno je da se u cijeloj toj priči nitko ne osjeti ugroženim...da se periodi opterećenja izmjenjuju s periodima odmora. Bitno je da se nitko dulje vrijeme ne osjeća žrtvom, jer to dugoročno može loše utjecati na vezu/obitelj.
Ja volim kuhati pa uglavnom ja kuham. Ali ne pamtim kad sam bila na placu vikendom jer mm to voli, pa ide on. S druge strane, danas sam ispraznila mašinu za suđe (bila doma sa sinom). To spominjem zato jer uglavnom to nije moj posao - jednostavno me rijetko dopadne...
Bude smiješnih situacija... recimo, jednom mm nije imao vremena priključiti nekakvo grlo od žarulje na kabel (sastavljali smo priručnu podrumsku rasvjetu) i ja kažem - budem ja, nema veze... Moj sin je raskolačio oči i rekao "mamaaaa kaj ti znaš to napraviti??" Ima toga još - mamaaa, kaj ti znaš pokrenuti kosilicu flaksericu? (ja to NE VOLIM pa onda ni ne radim dok nije huda sila, a klinci izvlače svoje zaključke... he he he).
Isto su tako zurili kad je u kuću došla nova pegla pa je mm isprobavao kako radi. "Tataaaaa, kaj ti znaš peglati??""" :shock: (Istina, ni ja se s peglom baš ne družim previše, ali djeca njega uopće nisu vidjela u toj ulozi.)
Btw. bilo bi zanimljivo čuti i drugu stranu - moram muža pitati da li su DANAS njegova očekivanja zadovoljena. Moja velikim dijelom jesu, iako treba imati u vidu da je život dinamika i stvari se uvijek mijenjaju. Dobro je kad je to na bolje.
Stvarno, sto neko napisa razliciti smo definitivno. MM jako je malo pomagao, ali kad je to cinio sve je bilo super. Bio je u stanju da smiri Minu kada ja vise nisam znala sta cu...
Medjutim, on jako puno radi i pomirila sam se sa tim da ne mogu mnogo da racunam na njega. Nekad sam nadljudskim naporima, sto nije za pohvalu, uspela da izbalansiram potrebe dvoje dece. Bilo je jako tesko. Vidim i sebe kao krivca, jer da sam postavila drugacija pravila bilo bi po mome
Ja cesto imam obicaj da kazem da smo srecna porodica kojoj fali malo vise muz i tata, ali nadam se da ce doci to vreme, jer se i MM trudi da olaksa sebi posao. Molim Boga samo da se njegovo odsustvo ne odrazi na vaspitanje dece.
maksimalno angažiran u svemu ; mjenja pelene,veša veš,
hrani bebu,objašnjava 12-togodišnjakinji matematiku,
usisa,skuha čobanac (mljac),ide u trgovinu.....
kod nas nema neću ili ne mogu ili sutra ili.....
i zbog toga savršeno funkcioniramo s petero djece :D
Ili zbog toga i imate petoro djecei zbog toga savršeno funkcioniramo s petero djece :D
Ja sam si milion puta mislila kako bih htjela da MM bar jedan dan vidi kako je to biti sam s djetetom. Ne mora taj dan ni skuhati, ni oprati, ni ići na posao, ni... samo 24 sata od buđenja do buđenja....
Bit će bolje...Ja sam si milion puta mislila kako bih htjela da MM bar jedan dan vidi kako je to biti sam s djetetom. Ne mora taj dan ni skuhati, ni oprati, ni ići na posao, ni... samo 24 sata od buđenja do buđenja....
Btw. draga, nemoj si misliti, nego RECI mužu kako se osjećaš! Meni je mm jednom rekao da ga držim podalje od djeteta (kad se stariji tek rodio) i da mu ne dam blizu, pa sam se zamislila.... Krive Drine je najbolje ispravljati na vrijeme. Meni se to dogodilo slučajno, ali dobro je ispalo.
gle, kahnaMM pomaže (da, pomaže) cca sat, dva dnevno.
I to tako da čuva malca dok ja napravim nešto drugo.
Jer...
...(prvu godinu) sam JA na porodiljnom, a ne on...
...sada on radi (5 dana/8 sati) a ja sam doma.
I da ne spominjem da jedino kaj napravi u kući, je da povremeno usisa.
To bi bilo ukratko.
Znam da je za
ne gledam ja to tako da moramo biti podijeljeni pola pola, jednako, po sudjelovanju
kad idem tako pogledati, ja radim više oko djece, više sam uključena i tako je oduvijek
ono što meni smeta i što moj muž nekad zna zabrijat- je to da sam ja glavna pa da sve amenujem
okupam ih i krenem se ja tuširat- njemu moram reći da ih obuče
pa on donese jedan veš
jedan?
aha, za obje trebam?
mi smo pričali o tome i sad je jasnije
ne pomaže on meni, mi radimo sve skupa, možda ja više, nema veze, glavno da mi ne pomaže
to "pomaganje" je u glavi
joj, fakat žurim al nadam se da je jasan post
e da u pravu si,ne može svako ovako kao mi...Ili zbog toga i imate petoro djecei zbog toga savršeno funkcioniramo s petero djece :D
imam sumještanku,isto ima petero djece,ali njen muž je pred
trgovinom cjeli dan,cuga pivu
djeca u istoj robi po dvorištu koju nose u toj idu i spavati
boli nju briga za sve...ili oboje ih boli briga...
okupam ih i krenem se ja tuširat- njemu moram reći da ih obuče
pa on donese jedan veš
jedan?
aha, za obje trebam?
Ja se stvarno divim ljudima koji su se spremni posvetiti tako velikim obiteljima. Iako sam se malo šalila, zapravo mislim da stvarno zaslužujete veliki
Ne znam, meni je nekako logično da dijete odgajamo zajedno. A što se kućanskih poslova tiče - tu mi glavnu ulogu igra tko više/napornije radi. primjerice, MM ima 20-satni radni tjedan i bilo bi tužno da čeka mene da dođem s posla u 8h navečer i skuham mu ručak i operem čarape.
Vrijedi i obrnuto naravno. Smiješno mi je očekivati od muškarca koji radi 12/7 da dođe s posla i onda sa ženom (domaćicom) vješa rublje i pegla košulje. Ponavljam, briga o djeci je zajednička odgovornost, no oko kućanskih poslova uvijek možemo naći kompromis.
U biti, svaka kombinacija podjele poslova koja odgovara i mužu i ženi je idealna.
EvaP kuzim te!
MM jedino ima zadatak da pere sudje a i to napravi par puta tjedno i pritom jos toliko prigovara da mi prisjedne!
jednostavno ne zna sta bi radio s malim, ne zna sta da se igra s njim i kako. kad ih ostavim same da se igraju stalno idu za mnom.
sto se tice kucanskih poslova ja sve napravim, jer je MM polovican pa bolje ja preuzmem stvari u svoje ruke nego da jos popravljam iza njega.
dobro, MM jako puno radi nekad i po 12 sati na dan i jedino mu je nedjelja slobodna, ali ja bih svejedno bila sretnija da je vise angaziran i oko malog i oko stana.
tak da kad citam kak vasi sve rade ravnopravno srce me boli
Morena, mene su iskusnjare vrlo brzo naučile da ne radim ovo crveno, bolje da napravi on, još ga i pohvali, drugi put bude bolje,...vjeruj mi da pali,...inače bit će loma!!! i ja sa mcontrol frek, i tako sam postupala a onda sam poslušala iskusne prijateljice i sad je sve puno bolje u našoj dvočlanoj zajednici tj, braku u koj iuskoror dolazi jedna mala vrtirepka i planiram muža apsolutno uključit od starta.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom