Evo da ja malo detaljnije, kao djelatnik Crvenog križa objasnim o čemu je riječ
:
-
11.10., odnosno svake godine oko tog datuma u listopadu, provodi se akcija
"Solidarnost na djelu" Hrvatskog Crvenog križa. Ove godine se provodi već 40.-ti put zaredom.
U ovoj akcije se prikuplja novac, hrana i odjeća i sve moguće šta se može prikupiti. Svako gradsko društvo određuje na koji će način tu akciju provesti i za šta će konkretno novac upotrijebiti. Kao dokaz da je novac doniran Crvenom križu donatoru se daje bon u onoj vrijednosti u kojem je donirani iznos.
Sada..., nekad davno to se provodilo na način da su se svi živi organizirali, po selima su bili uključeni i oni sa traktorima, jer se masovno prikupljala i hrana, krumpir, žito i onda se to raspoređivalo kako je kome trebalo. Naravno da se po gradovima više prikupljao novac, dok se na selu rađe poklanjalo žito i ona hrana koju su ljudi sami uzgajali.
Napuštanjem socijalizma i na žalost, gubljenjem interesa ljudi da volontiraju i slobodno vrijeme utroše na ovakvu nekakvu aktivnosti i angažman, većina križeva okrenula se volontiranju djece i mladih. Ja u Crvenom križu radim još od rata i prvih godina još su mi se uključivali odrasli, ali tokom godina bilo je sve teže njih pokrenuti, pa sam se i ja okrenula svojim školama.
Kod nas u Dugom Selu to izgleda ovako:
- već tjednima prije djeca mi se prijavljuju za sudjelovanje, grupiraju se u grupice od 2-4,5 djece, pa održaimo 1-2 sastanka radi dogovora.
- na taj dan poslijepodne svi se okupljaju (prošle godine samo u DS-u ih je bilo preko 130), dobe svoja zaduženja sa točno određenim ulicama, određeni iznos tih bonova, liste gdje im se ljudi potpisuju, a svaki je označen sa naljepnicama i ostalim.
- sve ovo najavljujemo preko radija, lijepimo ranije plakate i dijelimo letke. Uglavnom, svi jako dobro znaju šta se i zašto dešava. Jednom smo čak imali školsku filmsku ekipu koja je sve snimala, a radio često u živo emitira.
- kad djeca obiđu cijeli grad, vraćaju se na mjesto okupljanja, gdje do kasno uveče komentiraju šta su sve doživjeli, dobiju hranu i piće i uglavnom ne daju se doma, a obično bi već drugi dan opet išli skupljati.
- oni van Dugog Sela, po okolnim općinama i selima te iste bonove i zaduženja dobe u školi i onda drugi dan to donose i predaju.
Mi ih za taj trud pokušavamo nagraditi, znali smo ih voditi i na izlet i sl, ali njima je sami užitak to masovno okupljanje i akcija. Idućih dana u školama dijele dodatne bonove i po razredima skupljaju dodatna sredstva, a polovica od novca koji se skupi u školi donira se istoj za razne potrebe (kad treba nekome pomoći, platiti neki izlet, kazalište ili sl,) ili škola kupi neke stvari koje im trebaju.
Veliki grad kao Zagreb to naravno, ne može na taj način obaviti. I oni su se okrenuli školama, pa samo prikupljeju novce preko škola. Očito u ovoj školi to provodi vjeroučiteljica. U drugim netko drugi.
Meni se osobno to ne sviđa, jer mislim da se opet dodatno opterećuju roditelji školske djece i vjerojatno bi ovu akciju drugačije organizirala. Kao što i sami kažete, ovako djeca uopće nisu svjesna za šta su dali novce i da su uopće nekome pomogli. Gubi se smisao akcije.
I kod mene se javlja problem zato što se djeca šalju po kućama i da se uvijek bojimo da se nešto ružno ne dogodi. No, još uvijek smo samo "dugo selo"
, Pokušavamo da grupe budu veće, da sve obave prije mraka, da imamo brojeve mobitela svakog od njih, pa da možemo reagirati ako zatreba. No ja nikad nisam mirna dok svi ne dođu doma i sve bude gotovo.
Evo, htjela sam da znate o čemu je riječ i da je Caritas jedno, a Crveni križ drugo i kakvi su u stvari ovi bonovi (ne kuponi
).
Oprostite na malo dužem postu.