I da, vrtic je zatvoren 10 tjedana u godini...
 |
|||
|
|
|||
I da, vrtic je zatvoren 10 tjedana u godini...
Ta vrtićka spajanja... ja gledam samo kao nešto prolazno, što će kad-tad pasti, jer je neodrživo - tko ima godišnje od po 2 mjeseca, default je 2-3 tjedna u komadu i bok. Vezano za r. vrijeme vrtića, u ST-u navodno ima jedan koji radi do 22 h, i tete se tamo čude da kako to "u jednom Zagrebu" nema takvog vrtića, kako će žene koje rade u trgovini, dobro ajde nema toliko turizma itd. U stvari, to i mene čudi, da nema takvog vrtića u cijelom ZG-u, ovo dole je najnormalniji državni vrtić, teta koja tamo radi mi je pričala kako to funkcionira, imaju kao 3 smjene rada, ako sam dobro zapamtila.
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.11.2012. at 09:23
Ima, naš radi tako DV Bajka, ali samo centrala, pa tamo stavljaju djecu čije mame rade u smjenama.ina33 prvotno napisa
ina nitko na ovom forumu nije rekao da živi u zenu
ali da je koma što se živi u šesnaestoj brzini, to su rekli mnogi
puntica je uostalom lijepo sažela sve
Ajde, super da postoji, onda sam joj krivo rekla, drugo ljeto ću se pohvalit.
Flopice, jes koma je, puno bi bolje bilo drugačije - ali, to je moja realnost i kakva mi korist daoko toga... ili da se ispričavam ovima drugima jer eto.... radim do 17 h. Ja sam sretna da radim.
A ono... da se mene pita, ja bi najviše volila da ferragosto traje nekih 6 mjeseci, i da toliko traje ljeto, da se u ovih 6 mjeseci, a može i manje, izredaju druga godišnja doba, u kojima se neka 3 mjeseca može i hektično radit. Ili da je cijela godina neka sredina, moje idealno radno vrijeme bilo bi 6 sati dnevno, od 8 do 14, ako me neko pita. Ali - ne pita me. Pa ne pitam niti ja druge, tj. ne opravdavam im se (tete itd.).
i ljudi imaju realne probleme jer trče s točke A do točke B po cijele dane
hendlaju posao, ručak, zadaće, vrtiće, odgoj, veš i štojošsvene...
netko će reći da su tako i prije - jesu dabome - ali nitko nije dolazio kući u 6 navečer ipak
i normalno da se vremena na vrijeme zapitaju malo dublje o kvaliteti života svog
o vremenu koje ne provode s djecom ili ga provode u brzini i stresu
a naprosto ne mogu drukčije
kad se u sve još doda faktor neusklađenosti ( što je kod nas stara boljka) služba koje brinu o djeci sa realnim stanjem na terenu, to nije dobro.
kako možeš dati maksimum na poslu ako si u stalnom grču hoćeš stići pokupiti djecu, hoćeš biti onaj čije dijete provodi toliko i toliko sati previše u vrtiću, hoće biti gužva na aveniji, hoće biti bolje ako kreneš ovim putem da bi ušparao dvije i pol minute...
samo hoću reći da se meni osobno čini da je današnje društvo u sferi rada i radnih odnosa usmjereno protiv čovjeka.
pogotovo kod nas gdje nije implementirano masu stvari na pravo vrijeme pa dobijemo situacije u kojima si najčešće prepušten sam sebi, borba za opstanak.
možda sam ja utopist ali ne mogu a da ne pomislim kako bi bilo lijepo kad roditelje ne bi mučile barem takva pitanja, kad bi išlo sve glatko i u redu.
a usuđujem se pomisliti da tu ne treba nešto strašno sredstava i prevelikog znanja, već samo malo organizacije, volje i svrhovitijeg korištenja novca poreznih obveznika.
ma naravno ina, nema tu opravdavanja, nije bit teme u tome da ti kažeš da ne peglaš a ja kažem da ja peglam i kuhama ana kaže da ne pegla ni ne kuha, ma to su neke osobne organizacije i prioriteti, ne ulazim u to ni inače u RL
istina da si sretna da radiš, ja sam na porodiljnom pa sam sretna da se imam kamo vratziti a ni ne znam pošteno koliko će trajati
moje razmišljanje je trenutno usmjereno na malu bedaru, priznajem jer me frustrira takav tijek događaja
valjda zato što bez obzira na posao, njegovu neophodnost, na ljubav prema poslu i sve što ide u tom pakteu mene ubija ali baš ubija taj osjećaj da su ljudi neslobodni
da sam ja neslobodna i moja djeca neslobodna ako ću ih viđati 3 sata dnevno ( što mm zbog eu radnog vremena već sad ima)
ne mogu a ne zapitati se hoće nam život proći u brzini, hoćemo pogubiti bitne stvari iz fokusa, hoće nam djeca odrasti u stresu
a život koji živimo je samo jedan i nikada više ništa nećemo moći nadoknaditi
a sve to u ime te iste djece i obitelji...
uh, al ova kiša na mene djeluje
jednom prilikom sam gledala neki dokumentarac o Finskim vrtićima koji rade i noćne jer postoje majke npr med sestre koje rade noćne i djeca im spavaju tamo. Ljudi moji meni je to osobno katastrofa. Skandinavske zemlje slove kao zemlje sa najboljim standardom, ali da mi dijete spava u vrtiću ipak mi je previše. Još su pričale kako to dijeca ne vole, kako plaču kad ih ostave. Istina trebali bi imati vrtiće sa kliznijim radnim vremenom radi majki koje rade u trgovinama i nemaju baka servise, ali prije bi trebalo raditi na tome da se majkama omogući klizno radno vrijeme nego da im se omogući da im djeca ostaju u vrtićima do ko zna kad.
A gle... uvijek imaš izbora, tj. super je kad imaš izbora - ili ne raditi, ili odabrati posao s r. vremenom koje je malo više slobodno... Načelno, ono idealno, za filozofiše kutak, meni bi billo 8-14. Ali, nisam to sposobna realizirati, ali nije mi ovaj život još uvijek toliki bed da bi rekla "adijo, civilizacijo" ili "adio, (vele)grade".
nije ni moj život tako grd, dapače
ali eto ne sviđa mi se nikako smjer kojim idemo
kolektivno
Mislim da se nikome ne sviđa, niko neće reći jupijeeej oko toga. Ali, opet, što imamo od sviđanja/nesviđanja? Ako nećemo neku aktivnost oko toga potegnut? Bolje je ili prihvatit, ili onda probat promijenit... najgore je nekako kroz život ići s
po meni bi najbolje rješenje ovog problema bio zakon po kojem samohrani roditelji ne mogu raditi noćnu smjenu do određene dobi djeteta. Ako ima drugi roditelj, koji radi normalno, onda djeca ostaju doma s njim.
Noćenje u vrtiću je i meni baš odbojno.
Pratim vas. Meni je radno vrijeme od 9 do 17 koma. Plus prekovremeno, plus put do doma. I bez toga, to je uzimanje cijeloga dana, obitelji se svode na vikende (ako su slobodni). Ljudi tako preko tjedna ne stignu razmišljati o tome kako je svijet u banani i kako ga treba promijeniti. A ni vikendom jer su onda sretni što mogu biti zajedno. I svijet ide dalje, jedni rade po cijele dane, drugi zarađuju.
Onih Marxovih 8+8+8 sati izgledaju kao utopija...
Po meni je ovo baš grozan problem, ispada da se, kao prije 100 godina, moramo boriti za 8 satno radno vrijeme i plaćene prekovremene. Ali jako se teško boriti za radnička prava u vrijeme krize, kad su svi tako lako zamjenjivi.
Radno vrijeme od 9-17 i jest osmosatno, i kao što već rekoh, ne čini mi se takvo radno vrijeme problem, nego činjenica da se od ljudi mrtvo hladno očekuje da prekovremeno rade. OK, vrtići bi se trebali bolje prilagoditi.
(moja mama je radila od 7-3 ali se ona onda ustajala u pola 6 i shodno tome išla spavati u deset navečer)
marxovo 8+8+8 izgleda kao utopija, jer su ljudi/gradani odlucili da to bude utopija. prilagodba radnickog samoupravljanja je mogla biti vrlo zanimljiv put.
ljudi su izabrali kapitalizam prvobitne akomulacije.
ja bih uvijek birala 7-15 ili 7.30-15.30, ali nisam u vecini.
Meni nije jasno kome to točno bolje odgovara da radimo od 9-17 umjesto 7-15 npr? Ne govorim o specifičnim poslovima gdje se baš mora "pokriti" i dio popodneva.
Pa valjda smo mi ljudi ipak više vezani uz dan nego noć! Kuda sa djecom van u 18 ili 19h osim ljeti? Čitala sam neki švicarski časopis u kojem je bila neka njihova statistika koliko % radnog vremena rade majke sa djecom do 7 godina i ispalo je da ih valjda manje od 5 % radi uopće puno radno vrijeme. Tamo nije ništa neobično da se radi 40, 60, 80%...koliko ti paše.
Mi ispadamo kao robovi, uvijek je oćeš ili nećeš-puno RV pod normalno i prekovremeno jako poželjno.
Ne znam zašto poslodavci toliko zaziru od tog nepunog radnog vremena, ne kažem da bi to bilo za sve dobro rješenje,ali makar bi velika većina roditelja tako mogla lakše i bolje preživjeti te prve godine sa djecom dok su stvarno mali.
Pa kad radiš od 7 do 15, onda imaš vremena za druženje s djecom, prijateljima i sl. A kad ljudi džabalebare, onda im na pamet padaju svakakve ideje za popravljanjem svijeta, za dizanjem kvalitete svog života i sl.
Kad radiš od 9 do 17, onda dan ode, nemaš vremena za ništa, osim da nahraniš dijete i staviš ga na spavanje. Pa pogledaš Sulejmana ili kako se to već zove i utoneš u san. I prođe tjedan ko od šale. Mjesec. Godina. Boriš se za preživljavanje. Radiš za ljetovanje. Pa za početak školske godine. Pa za popravak auta ili veš mašine. Popravljanje svijeta ti je najmanja briga.
A ako imaš para, platiš tetu da ti čisti stan i ide po klince pa se uspiješ podružiti s njima navečer, kad oko 18-19 sati dođeš s posla. Vikendom idete na izlete i znate da pripadate manjini koja si sve to može priuštiti, osjećaš se uspješno pa nemaš razloga išta popravljati.
Imam prijatelje u obje grupe pa promatram i filozofiram.
Zato valjda i postoje krize, da bi ljudima skresali ionako premalena prava. Osobno mi se sviđaju firme koje rade po tkzv Austrijskom radnom vremenu, a to je od 8 do 16.30 do čet a petak do 14.00. Npr kad sam odlazila na razgovore za posao svi su puni očekivanja od radnika koji trebaju dati 100% sebe na poslu, a kad se dotaknemo radnog vremena i plaće tu je situacija malo drugačija i da ako slučajno spomeneš da imaš malu djecu...
Činjenica je da danas moraju raditi oba roditelja da bi mogli preživjeti, a djeca bi se trebala odgajati sama valjda. Onda se čudimo natalitetu kod nas, teško je imati djecu koju praktički ne viđaš. Meni je to užasno za pomisliti, nadam se da će biti bolje kad mi mišić malo poraste, ali ipak ovo vrijeme koje neću imati sa njom nikad neću dobiti natrag. A sve to za nekakvu osrednju plaću kojom jedva skrpaš do kraja mjeseca. a bez nje ne ide
Evo meni više paše raditi od 9-17 jer mi je ustajanje u pet ili pola šest katastrofalno, a tako je i cijeloj mojoj obitelji.
Ako mogu ustati u pola osam mogu ići spavati i iza ponoći, a i dijete ne mora u krevet u osam nego u deset, pa je količina zajedno provedenog vremena opet ista, samo nema tog težačkog ranog ustajanja.
Lijepo je Zuska rekla - to je nama naša borba dala!
samo da ne moram ostajati prekovremeno. budimo realni većina nas radi da bi živjela a ne obrnuto, tako da mi se u startu gade firme kojima je prekovremeno pod mus, a to naravno nitko ne želi i platiti na kraju krajeva, uostalom niti tada da me se pita ne bih željela raditi prekovremeno. ali želje i stvarnost nisu isto
Kužim te ako voliš spavati. Ali nije li logičnije i zdravije s posla doći po danu pa s djecom se družiti u parku ili šetati gradom, a onda ih, umjesto u 22, na spavanje staviti u 20?
Ok, nekad se radilo od 7 do 15 (pamtim vremena kad mi je mama radila od 6 do 14, pa su onda prešli na 7-15), više je radnika radilo u tvornicama, manje u uredima, a logistika je bila prilagođena tom radnom vremenu (radnički busevi, vrtići itd.). Kad se r.v. prešaltalo na 9-17 logistika je zaštekala i ljudima je sad teže. Mada daleko od toga da je u socijalizmu bilo vrtića za sve, ali tada je manje baka radilo nego sad.
Vala, veći dio Europe izgradio se na radu oba roditelja, to da jedan roditelj radi za cijelu obitelj, a majka ostaje doma je bio uglavnom američki model (koji si ni oni više ne mogu priuštiti), zato Europa ima bolje obiteljske politike i logistiku od SAD-a. Naravno, i u Europi postoje različiti modeli i razlikuju se po onome što obiteljska politika promovira i podržava (neki imaju felksibilnije radno vrijeme, majke bez problema mogu na pola r.v. ili koliko im paše; neki imaju više, neki manje porodiljnog; kod nekih vrtići, jaslice i škole slijede smijene i r.v. roditelja, kod nekih ne...različito je).
prvi put cujem za to austrijsko radno vrijeme.
pogotovo za one koji rade u trgovinama i ugostiteljstvu.
mozda u drzavnim sluzbama, u privatnim firmama bas i ne. imas naravno mnogo poslova i firmi sa kliznim radnim veremenom, sto znaci da mozes ranije doci i ranije i otici.
te mozda i dogovoriti petak do dva, tri, ako ces ostale dane ostati sat vremena duze.
ovo kuženje je išlo Mimi
Nama fali pola sata do najbolje kombinacije za moju obitelj, jedan klizno 7-8, 15-16, drugi klizno 8-9, 16-17.
S time da u toj idealnoj kombinaciji ja biram ovu kasniju
Pričala mi frendica kad je prije desetak godina prešla iz jedne koorporacije u drugu, veću - dobila veću plaću, auto, mobitel, laptop, ono sve što treba da im postane dostupna 24h
A recimo tete u supermarketima isto rade prekovremeno, ali nisu dobile ništa i ne osjećaju se izabrano, ni uspješno.
Što sam htjela reći?
Mene su po dolasku na novi posao upozorili da jako loše izgleda ako se počneš spremati u 17. Zato čekam 17 i 10
Realno i ako nemaš posla te svejedno gledaju preko oka, pa ja ostala jedan dan samo da vidim kad idu ti veliki radnici. Idu u 17 i 20. Čekaju da se mi neradnici pokupimo u 17 i 10 i onda se počnu spremati da bi mogli sutra pričati kako je grozno kako ima nekih koji idu u 17 doma.
X
Na isto ti dođe na kraju dana.
Ja znam privatne firme gdje se petkom radi kraće. I to se radi o većim firmama koje posluju na nacionalnoj razini, a neke su lokalne. Neke rade po sat vremena kraće, a neke i po dva.prvi put cujem za to austrijsko radno vrijeme.
pogotovo za one koji rade u trgovinama i ugostiteljstvu.
mozda u drzavnim sluzbama, u privatnim firmama bas i ne. imas naravno mnogo poslova i firmi sa kliznim radnim veremenom, sto znaci da mozes ranije doci i ranije i otici.
te mozda i dogovoriti petak do dva, tri, ako ces ostale dane ostati sat vremena duze.
Zuska, ja upravo na takva i mislim, oni koji nemaju beneficije radi kojih bi trebali raditi prekovremeno, kao što su to trgovkinje i slični njima, jer osim ljudi koji imaju veliku odgovornost i na račun toga i velika primanja dosta običnih smrtnika radi prekovremeno iako su im plaće daleko ispod hrvatskog prosjeka
Ja gledam kad je moje radno vrijeme, 7.30-15.30 i toga se držim. Kod mene ima onih koji dođu oko 8.15 pa ostaju do... ne znam kad jer nikad nisam ostalaMene su po dolasku na novi posao upozorili da jako loše izgleda ako se počneš spremati u 17. Zato čekam 17 i 10
Realno i ako nemaš posla te svejedno gledaju preko oka, pa ja ostala jedan dan samo da vidim kad idu ti veliki radnici. Idu u 17 i 20. Čekaju da se mi neradnici pokupimo u 17 i 10 i onda se počnu spremati da bi mogli sutra pričati kako je grozno kako ima nekih koji idu u 17 doma.
poslije njih, ali nije me ni briga, ne živim od tuđih mišljenja, ali kužim te "poglede" o kojima pričaš. Inače kod mene na poslu smo u velikoj manjini mi koji uopće imamo djecu, pogotovo malu, i to se itekako osjeti, da ne kažem da je jedna od top tema ona o mačkama... (ništa kontra mačaka).
potpisujem, i ja se bojim da je šansa da se išta promijeni propuštenačini mi se da su u zadnje vrijeme posao i život zamijenili mjesto
najviše i najbolje sate u danu provodimo na poslu
a kad smo više slomljeni i nikakvi, onda imamo par sati dnevno za živjeti, uključujući provođenje vremena s djecom i mužem i ostalima
to je totalno, ali totalno nakaradno
posao bi trebao biti nešto što radimo da bismo zaradili nešto novaca za život, da bismo u ostalo vrijeme mogli živjeti. ali ispada da skoro pa i ne postoji 'ostalo vrijeme'
ma koma, naopako i gotovo
mislim, nismo mi krivi, krivo je društvo koje je tako postavljeno, ne samo hrvatsko, nego moderno društvo općenito. i bojim se da ne postoji naćin da se to promijeni.
život više nije skrojen po mjeri čovjeka, nego kapitala.
na znam da li mislis na hrvatsku ili austriju?
naravno da postoje razlicite firme. ali nekakvo austrijsko radno vrijeme, u smislu da je tako propisano zakonom ne postoji.
kao sto rekoh, drzavne sluzbe obicno imaju radno vrijeme reguliranije, sa puno manje prekovremenih sati.
sto se tice privatnog sektora, tu se radi jako razlicito i u principu se puno radi.
a ko si jos u statusu slobodnog umjetnika, odnosno imas malu firmu/ured/agenciju, radis jako puno i petkom i svetkom, kako se kaze.
ovako i ja, a izlaza ne vidim...Htjela sam još samo napisato da sam najtužnija što sam onda najčešće ili umorna ili nervozna ili...i onda umjesto da uživamo skupa, uvijek neka žurba, neki stres, mora se ovo, mora se ono...Grozno! Pa se često pitam kako to mojoj djeci prolazi djetinjstvo sa živčanom materom i često se nađem u razmišljanju kako nešto moram promjeniti jer ne želim da tak odrastaju, da im djetinjstvo prođe u mojoj nervozi, a samo zato da bi imali kaj jesti i da nas ne izbace iz stana. I budem baš nesretna zbog toga.
ja ću nastaviti u revijalnom tonu
zapravo me zanima postoji li službeno radno vrijeme?
uh, strašno me smeta što je sve normalno postalo neprimjereno
a ovo što je poremećeno postalo standard...
Mislim na Hrvatsku.
I ja znam neke firme i ustanove koje rade kraće petkom ali oni to odrade kroz tjedan.
Kome odgovara radno vrijeme 9-17?
Pa poslodavcu, naravno. Na posao dođeš naspavan, razbuđen, kavica se popila, svi sustavi podignuti, djeca ispraćena/odvedena u školu/vrtić. Dođeš i radiš punim kapacitetom.
A 17.00 je idealno vrijeme da ostaneš duže bez da trepneš - zimi mrak, pa nije ni bitno; ljeti je dan, ali šta ima veze, ionako je dan do 20.30.
Pretpostavljam da ovakva kombinacija ima veze i sa bioritmom, po ovom članku ispada da poslodavci "uhvate" oba dnevna maksimuma.
http://sadaovdje.com/portal/razno/covjek-i-bioritam/
Nasanjkalo nas skroz
veliki X nisam tip od kukanja ili prihvatim ili iz petnih žila nastojim promijenit i radim na tome.Ne volim taj ŠBBKBB.Mislim da se nikome ne sviđa, niko neće reći jupijeeej oko toga. Ali, opet, što imamo od sviđanja/nesviđanja? Ako nećemo neku aktivnost oko toga potegnut? Bolje je ili prihvatit, ili onda probat promijenit... najgore je nekako kroz život ići s
ja sam zadovoljna radim od 8-16h/16:30h (dođem oko 8:30- 8:40hdok obavimo logistiku al upišem da sam došla nešto ranije
Isto tako kao i Mima ni u ludilu se ne bih voljela dizat ujutro prije 6-6h uh,... jesam jutarnji tip al to mi je previše, a moja djeca nikad nisu išla spat u 20h jer im je to prerano i meni je to ok jer ovako provedemo više vremena zajedno popodne.
Ukinuli su nam plaćanje prekovremenih zbog krize al ih se isto tako ni ne traži, tako da meni to odgovara zbog djece, fakat otkad sam počela radit svega 2-3 puta sam ostala duže.i zbog toga sam jako happy
da dodam, uz to sam na odgovornoj funkciji al eto uz dobru organizaciju i suradnike sve se stigne, a moja kolegica bivša je stalno ostajala do 19-20h a radial isti/sličan posao, fakat mi nije jasno na što je gubila vrijeme, bit će da je puno telefonirala,što stvarno jest
eh da ja nisam u privatnom sektoru al imam EU koji mi stalno dahće za vratom tako da...ispadne slično što se rokova tiče.
čisto mali komentar i digresija...prije mislim 8 godina kada je moje najstarije dijete kretalo u vrtić pričalo se o radu vrtića do 20 ili 21 sat.Bio je neki naputak od grada da se tako organizira.I u našem vrtiću je bio roditeljski sastanak .Grupni za cijeli vrtić.I od preko 300 roditelja došlo nas je možda desetak.I naravno za toliko djece se ne isplati plačati kuharice da im kuhaju večeru.I teško je tako raditi s djecom kada bi samo jedno dijete iz grupe dolazilo u 14 npr.I na koncu ništa od toga.a meni bi to bilo super jer kada radim kasnije mogli bi ujutro biti zajedno doma
a prošli tjedan sam E ostavila u vrtiću jer nisam znala da joj je radionica koja je od inače od 16.30-18 otkazana.Kako nas svi poznaju,a i ona je sama rekla da ne ostaje na dežurstvu inače ,teta me je oko 17.00 nazvala.Došla sam po nju u 17:15 i bila je zadnja!!
Moram priznati da ja to ne kužim...pa gdje su ta djeca??Moji nisu na dežurstvu jer moji roditelji žive u istom kvartu i mama mi radi do 16 a tata je sam svoj gazda pa mi ih pokupe kada god treba.
Ja ne radim prekovremeno. 15:30 doma! Popodne čak i malo prije 20:00.
Još je nedavno bila inspekcija rada kod nas (navodono hodaj okolo) i sad i one kolegice koje su samovoljno ostajale duže više ne smiju. Mislim, smiju one, ali ih direktorica u biti da tako kažem traži da to ne rade.
Meni je najbolje rano ustati obaviti odmah taj posao i poslije sam mirna. I imam više vremena.
A ne kad radim popodne. Jedino pozitivn u toj smjeni je to što ako želim vrijeme za sebe imam ga cijelo jutro. Solo na kavu, solo u shoping...
Ali uvijek se uglavnom muvam po stanu, čistim, peglam, spremam, kuham i onda dođem na posao, a najradije bih legla i malo odspavala i odmorila.
Ja tu čitam kako djeca ostaju dugo budna, i samo si mislim - kako ćete probuditi tu djecu kad jednom krenu u školu? Moji su jadni strgani ako ne legnu oko devet, ili prije devet, i nema tu puno prostora za prilagodbu. U školu se mora doći do osam, a djeci treba da se spreme, pojedu, obuku....
Moja ima školu u smjenama i obožava tjedan kad ide popodne. Onda može i kasnije ići na spavanje.
Kad ima ujutro ide spavati u devet, i opet joj se u sedam jako teško ustati.
Tako da bi meni bilo super da svi skupa imamo to "evropsko radno vrijeme", da i škola i posao kasnije počinju.
Moji su obavezno do 9 u krpama...I škola je stalno ujutro.
E ovo meni treba-inspekcija rada, nadam se da će doći i kod mene na posao.
I ja sam u ozračju ako se ode u 16 da te se gleda poprijeko,kao da nisam došla u 8 na posao
moj F.-15 mj nadam se do škole neće spavati 3h usred danasad liježe oko 21h, a L.-3,5 god. već odavno nema potrebu za spavanjem i ako nije prisiljena dugo ležati i zaspati u vrtiću, onda je njeno vrijeme spavanca oko 21-21:30h najkasnije.Al ako odspava, ode sve v rit
.
Uostalom ne treba svakom ista količina sna, moj svekar može normalno funkcionirat s 5 sati sna, budi se oko 4-5h ujutromeni bome treba punih 8h.
i mojima nikad nije problem dići se u 7h,za školu će bit isto vrijeme kao i vrtić 8h, a i odamh je do vrtića 3 zgrade od nas.
Hvala Trampolina...sad su mi neke stvari jasnije.Kome odgovara radno vrijeme 9-17?
Pa poslodavcu, naravno. Na posao dođeš naspavan, razbuđen, kavica se popila, svi sustavi podignuti, djeca ispraćena/odvedena u školu/vrtić. Dođeš i radiš punim kapacitetom.
A 17.00 je idealno vrijeme da ostaneš duže bez da trepneš - zimi mrak, pa nije ni bitno; ljeti je dan, ali šta ima veze, ionako je dan do 20.30.
Pretpostavljam da ovakva kombinacija ima veze i sa bioritmom, po ovom članku ispada da poslodavci "uhvate" oba dnevna maksimuma.
http://sadaovdje.com/portal/razno/covjek-i-bioritam/
Nasanjkalo nas skroz
Razumijem da svatko ima drugačiji ritam, obaveze i navike, ali ne čini mi se uopće normalno da se ne može više kroz tjedan sjesti zajedno i makar samo pojesti ručak iz zamrzivača, otići van, a da nije mrak ili jednostavno biti sa djecom bez da se osjeća grižnja savjesti i gleda na sat koliko minuta smo im se mogli posvetiti.
Ono što je mene baš naljutilo je obrazloženje promjene RV na mom poslu-svi sada tako rade pa ćemo i mi. Valjda zato što se zove "europsko" pa obzirom da ulazimo u Europu slijedeće godine...
Ovo mi je malo relativiziranje obje strane, oni koji rade do 15 imaju vremena za sve, oni koji rade do 17 nemaju vremena za ništa, oni koji imaju novaca druže se s djecom i idu vikendom na izlete...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
