kako s djetetom koje ima pogovor na sve?

[flopica]

ajde, dajte mi neki tip, onaj s velikim T
jer ja ovo više ne mogu
ne znam u čemu griješim i ne znam zbog čega ali vidim da nešto nije kako treba
što god to značilo - zapravo znam što znači - znači da ne prođe jedan jedini dan da nas dvije nismo u konfliktu
tužno
ne znam jesam li više ljuta ili razočarana i jadna
a i bijesna sam
dođe mi da joj svu kosu počupam s glave
s glave koju sam rodila kojoj sam se toliko puta divila
koju sam toliko puta ljubila
sad mi dođe da je P O Č U P A M da jioj ni vlas ne ostane

kako god okrenem i s koje god strane da pokušam to dijete tjera po svome
ako ISTI TREN nije nešto po njenom slijedi protest
a protest je nabrajanje, nabrajanje i nabrajanje
beskonačno
o njenoj nevolji, nesreći, našoj neljubavi prema njoj, kako ništa ona nikad ne može, ne smije, ne umije
saaaaaamo ona,a sviiii drugi mogu sve i svima je bolje
obično je pustim da izbaci to iz sebe
onda kao da ništa bilo nije, bude joj i žao, bude pomirljiva
danas mi je iz pakosti posolila juhu da sam morala baciti
a kao nije namjerno, već mislila da će mi biti neslano pa da mi uštedi trud- pa kad je vidjela koliko je u...la uhvatila je žalost
mislim, oduvijek je ona takva - emotivna, burna, dramatičarka
kad plače plače da se brda tresu, kad se smije isto tako sve pršti
samo dosada sam uspijevala to nekako kanalizirati ali ovo sad mi je previše
danas dva takva ispada- ja sam na rubu
otac joj je na putu, sama sam s njih dvije

mislim da je i pubertet na pragu ali isto tako znam da ovo nije neka novina i najgore od svega što mene ubija takva atmosfera, to vikanje, to treštanje, nemir
ako pokušam lijepo, smirenim tonom ne ide, ako pokušam izignorirati ona satima tare dok god se ne obratim, ako uzvratim istom mjerom - podivlja
bojim se da je ovo otišlo van kontrole
poželim je istemezati onako zdravoseljački
što god ko rekao ili mislio o tome
ko mi misli držati prodike nek ne odgovara
ko mi misli s visoka docirati isto tako
trebaju mi konkretna iskustva s ovakvim tipom djece
mame koje imate takvu djecu bit ću zahvalna da vas čujem...

[cvijeta73]

meni ovo zvuči nekako... normalno
reci, što voli? ono, baš voli raditi? pa ćemo dalje mozgat, više glava je pametnije od jedne

[aleksandra70vanja]

što misliš koliko to ponašanje ima veze s "pridošlicom"?

[flopica]

hm, voli raaditi nešto kreativno - voli svirati, voli crtati još više, voli sastavljati priče, praviti stripove
skroz je umjetnički nastrojena - voli fizički pokret is
to toliko kao i ovo prethodno nabrojano
voli čitati stripove, voli se baviti sa sestrom i uživa je maziti, nasmijavati, ljubiti- mrzi pospremati
jako je neuredna i zapravo voli kaos i odlično funkcionira u njemu
za razliku od mene

voli puno razgovarati, voli se strašno maziti
voli kad svi skupa spečemo kokice i gledamo filmove
voli se natjecati oduvijek

ponekad je toliko lucidna i toliko nas zaprepasti količinom inofmacija koje posjeduje u svojoj glavi
zaprepasti svojom logikom i načinom rezoniranja za dijete od 9 godina
s druge strane zaprepasti silinom nezrelosti svojih reakcija ponekad
recimo danas je nešto izrezivala iz jednog časopisa i nije joj išlo od prve i automatski je nastala katastrofa i tirada o njenom mizernom životu
o tome kako sad ne može to zalijepiti i to zbog mene
JA sam kriva jer sam kupila neko ljepilo koje nije dobro i blablabla, bacila sve u smeće
ja pokušavam smireno, pomoći ću ti, popravit ćemo, nije kraj svijete, ajde bit će sve u redu...
ma kakvi, ne dopirem ja do nje, ona ima svoj program i nema tog argumenta koji će nju natjerati da prestane
evo, sad se ponaša kao da ništa nije bilo i čudi se što sam ja sad ljuta?
a ja sam baš ljuta i baš mi je pun kufer
i ne mogu se praviti da mio je sve ok. kad iz mene izbijaju iskre
jer nije mi ok. da svako malo ima ispade i da mene ubije u pojam a potom se nastavi ponašati kao da nije izrekla ružne stvari i svašta nešto
rasplakala sestru, mene izbezumila
neću joj više popuštati i želim to riješti jednom za svagda, ne može preko noći znam
ali ja ne želim da ona postane jedna grozna osoba sa svakodnevnim ispadima
a mislim da osim što ima genetske predispozicije za biti drama queen i to na moju stranu, mislim i da ona svjesno manipulira sa mnom
jer na kraju uvijek popustim i uvijek idem sve izgladiti
uvijek na kraju pronađe način da amortizira gorak okus svojih postupaka
i zna biti toliko mila, pametna, nesebična, zrela
a ja nemam snage duriti se vlastitom djetetu i biti hladna prema njoj, to mi je nešto prestrašnoali sad sam toliko ljuta
još mi dođe da je počupam
i da je držim na ledu sto dana
samo što bi to promijenilo....
eto, malo ja izduži priču, ali kad već pitaste

[flopica]

i zanemarite moje tipfelere
dođe mi da odem propušiti ponovo toliko sam

[ardnas]

Pusit nemoj.
Nemam iskuszva odobna al znam takvu dicu.
Ako je vizuelni tip zamoli ju fa zi napise sto je muci i sto misli da to mpze popravito. Osto zako i ti napisi sto zebe muci. Onda se uamjenite papirima i odvojeno razmislite.
Eto ja bi tako.
Glavu gore ni njoj nije lako.

[Anemona]

što misliš koliko to ponašanje ima veze s "pridošlicom"?

Ja bih rekla 100%, ajde ne 100, nego 95%.

Dijete je godinama bilo jedinica sa svom pažnjom svijeta, sad ima i malog kmečavca koji plijeni pažnju roditelje. Uz to je i na pragu puberteta. Sve u svemu sasvim normalno ponašanje u danim okolnostima.
Vjerujem da je teško i da te nervira, ali proči će.

[ardnas]

Pisem preko mobitela

[aleksandra70vanja]

ja bi ti rekla zapali jednu

[Peterlin]

A ja bi rekla da ju treba ostaviti na miru.

Ne pitaj kak znam - iz iskustva... Moj mlađi je takav bio (zvala ga je svekrva Mrgud) sve dok nismo otkrili da mu treba komad vremena mira i tišine - boravak vani, pisanje dnevnika, čitanje (spasih se kad je negdje u četvrtom razredu konačno krenuo čitati, prije mu je bilo preteško), sviranje bez uplitanja.

U ovo praznično vrijeme klinci ponekad jednostavno imaju previše ulaznih informacija (gosti, darovi, događanja) pa se preopterete. To nam se znalo dogoditi i na godišnjem kad smo u deset dana pokušavali ugurati sve živo i neživo. Rješenje se pokazalo jednostavnim - digneš ruke i gotovo! Čim sam vidjela kako to sjajno djeluje prestala me gristi savjest. Sad samo pazim da osamljivanje nema preveliki udio računala i to je to. Sretno!

[trampolina]

A ja bi potpisala i anemonu i aleksandru.

Em je drama queen, em na pragu puberteta, em joj seka zadire u teritorij. Više sam nego sigurna da neće postati "grozna osoba", treba joj neko vrijeme da izbaci sve to iz sebe.
Vezano za temu, moj 6godišnjak je u totalnoj regresiji također, 8,5 mjeseci nakon rođenja T. Nosio je pelenu, piški i kaki u nju, grize, udara, divlja kao pravi todler.Valjda će ga proći do škole

To me lutonjica uklela kad sam se hvalila kako je super prihvatio seku

[marta]

Nece proci, uvijek ce bit neki razlog za sranje. Pridoslica ili ne. A ako se sranje ne rijesi u korjenu, onda ce s vremenom mozda i prestat sranje prema tebi ali ce ga okrenuti nekom drugom. Nazalost znam o cem pricam.
Mene je to "pusti proci ce" kostalo zivaca. Nista ja vise ne pustam.
Tu presoljenu juhu kod mene bi ona pojela.
I za svaku nepristojnost pitam: Kako se ti to ponasas prema (ubaci osobu)? ili Kako to ragovaras sa mnom?

[flopica]

pridošlica ima vrlo malo veze
uostalom izvana gledano jako dobro to šljaka
moguće da su u pitanju neke potisnute reakcije
ali ipak ne bih rekla
ona oduvijek ima potencijala za odigrati neku vrhunsku ulogu uvrijeđene persone s narušenim osnovnim ljudskim pravima
takva je oduvijek
od prvog plača u bolnici i prvog pogleda
to je ona
samo što sad postaje too much
bila sam sigurna da će s vremenom naučiti
shvatiti
razumjeti
ali ništa od toga
i sad pleše oko mene i sva je razumna i pomirljiva
a ja nemam snage i po prvi put u 9 godina sam zauzela distanciran stav
i nije mi uopće žao
aleks jes ti ono doturica,ccc
čak ni nemam kući nigdje cigarete tako da ću radije ići nešto čitati ako ne padnem u nesvjest prije toga

[Peterlin]

a ja nemam snage i po prvi put u 9 godina sam zauzela distanciran stav
i nije mi uopće žao

Pa naravno, tako i treba! Mora osjetiti posljedice svog ponašanja + razmisliti o tome i sama naći rješenje. Previše mi titramo oko klinaca, treba to svesti na pravu mjeru.

[flopica]

e to je to marta o čemu pišeš
ne smijem ni pomisliti da bi mogla ipak postati jedan grozna osoba koja nekoga tlači
još koliko sam ja i oštra i dominantna i nedam na sebe i trsim se
pa njoj da je mater neka blag i mila ženica ta bi je smazala za večeru
zapravo mislim da sigurno osim osobnosti ima i velik udio mog pogrešnog odnosa prema cijeloj stvari

jer na koncu opet nekako dođemo do dijela u kojem ja sve oprostim, pomirimo se, idemo dalje
jer mi je blesavo inatiti se djetetu
ali sam sigurna da će dobiti porciju mog inata pa ma kako nepedagoški bilo

[flopica]

Peterlin slažem se - barem kad o sebi pričam i razmišljam
fakat previše titram oko njih
iako na prvi pogled možda tako ne izgleda jali zapravo baš je tako

[aleksandra70vanja]

ja ti dajem stučni savjet
cigaretlin i rakijica i sve će ti biti ravno

imam slične probleme, ista dob, samo nemamo došljaka
isto nekad pucam po šavovima
nekad mi je divna, nekad mislim jesam li ja, ovako dobra rodila tako sebično i samoživo stvorenje
nemam rješenje, samo suosjećam

[maria71]

na presoljavanje juhe sam pop....a.

i ne bih postupila ni malo pedagoški.

moj je jogunast i svakakav ,ali ja sam postavila granice jer ja nisam ničija krpa .

[Jurana]

Ne stignem sad pisati, ali mislim na tebe i suosjećam, a i prepoznajem neke stvari kod svog djeteta.
Nadam se sutra.

[Beti3]

Pa naravno, tako i treba! Mora osjetiti posljedice svog ponašanja + razmisliti o tome i sama naći rješenje. Previše mi titramo oko klinaca, treba to svesti na pravu mjeru.

Posve se slažem. Neka vidi da te je povrijedila. Neka osjeti posljedice tog ponašanja. Ispituje granice. Znam da je teško, itekako znam, ali negdje ćeš morati reći:dosta. Gdje je tvoja granica, sama znaš. I nemoj, ako ikako možeš, dozvoliti da ju pređe.
Ili da počne sa Plavim telefonom. Pričati o njemu, ne zvati. Treba to srezati dok se može. Naravno, meni to nitko nije na vrijeme rekao, pa su se granice bile proširile, pa je trebalo puno duže da ih opet uspostavimo. A kad god se radi o granicama, u pitanju je rat. Zato odlučno dok se ne počne teže oružje upotrebljavati. Prije psovki i pljuski.

Sredit ćete vi to, nadam se lakše nego ja.

[flopica]

aleks samo se zekam, a da znaš da bi mi sad jedna šljiva legla baš ali dojim pa ništa od toga
a i ja se često pitam što oko mene svi moraju biti neki teški tipovi jel mi tako pao grah
ili svima previše pustim pa im može biti

zapravo i ona može biti super i za poželjeti
ali pod zadnje toliko ispoljava samovolju i nekakvu ružnu stranu da baš pi..im
i sad želi razgovarati, ispričava se i blablabla

ona zna da to nije u redu i zna da je pretjerala
kad je pitam zašto tako reagira, zašto ne može izabrati bolji način odgovor je da joj dođe i da ne može drukčije
eto ti sad
sad je i meni došlo pa ćemo vidjeti kud ćemo doći svi skupa...

[flopica]

uh Beti
teško je stalno iznova postavljati granice
ja se inače brzo oladim i tlaka mi je živjeti u durenju i lošoj atmosferi
volim razgovarati, volim pokazati kao uz malo volje sve može ljepše i lakše
želim joj predočiti da tjeranje po svom nikuda ne vodi, želim joj dopustiti da izabere nekakv konstruktivan put
ali vidim da njoj treba veliki STOP
pa i pod cijenu tjeranja inata

[vissnja]

Ja mislim da možda niste na pragu puberteta nego već polako gazite.
To pod jedan.
Pod dva, razumem tvoju potrebu da iskočiš iz kože. Razumem jer sam i ja jednu takvu rodila.
Ni mi nemamo prinovu, i ima 3 godine manje, ali je ponašanje buntovničko od rođenja, od prvog plača. Ona je, majke mi, plakala neeeeeeeeeeeee još kad se rodila.
Danas sam provalila da me uopšte ne sluša, čim čuje upitnu intonaciju ona kaže ne, za svaki slučaj.

I da, savet nemam samo se beležim da pratim temu i strepim od puberteta.

[Forka]

meni se, kao i cvijeti, sve ovo čini prilično normalno
imam i ja jednu drama queen
ponekad je divna
ponekad grozna
tako je to...

ne bih rekla da pridošlica tu ima nekakvog bitnijeg utjecaja...
to ti je jednostavno takvo dijete i nauči se hendlati s tim...
nije lako, bit će još teže, ali ti najbolje znaš na što ju možeš "dobiti"
mi možemo filozofirati koliko nam drago...

samo uzmi u obzir da je i ona jedno biće, poput svih nas, sa svojim vrlinama i manama... računaj na to da nije samo lutka koja će slušati i izvršavati sve što ti poželiš, da ima svoje misli, svoje postupke, napokon, i svoj bunt, svoj način rješavanja nekih stvari... pa, ako i nije dobar, naučit će bolje... naučit ćeš ju već...
ne budi prestroga u svojim osudama, jer i presoljavanje juhe bilo je vjerojatno njen revolt na nešto što se desilo prije... ne kažem da treba prijeći preko toga kao da ništa nije bilo, ali ne bi bilo loše progruntati što je do toga dovelo i pričati o tome, puno...

[mishekica]

samo uzmi u obzir da je i ona jedno biće, poput svih nas, sa svojim vrlinama i manama... računaj na to da nije samo lutka koja će slušati i izvršavati sve što ti poželiš, da ima svoje misli, svoje postupke, napokon, i svoj bunt, svoj način rješavanja nekih stvari... pa, ako i nije dobar, naučit će bolje... naučit ćeš ju već...
ne budi prestroga u svojim osudama, jer i presoljavanje juhe bilo je vjerojatno njen revolt na nešto što se desilo prije... ne kažem da treba prijeći preko toga kao da ništa nije bilo, ali ne bi bilo loše progruntati što je do toga dovelo i pričati o tome, puno...

Slažem se s Forkom.

Svi mi ponekad reagiramo na načine koji nam nisu dragi, kojih se nerijetko i posramimo, mada možda i ne znamo pravi uzrok. Potrebno je zavući se u svoju nutrinu i sam sebi iskreno priznati uzroke svojeg ponašanja. I djeci to treba, zašto ne? Na kraju krajeva, gledaj na to kao na izazov - mogućnost da ti i tvoja kći zajedno radite na njenom psihosocijalnom napretku.
Vrlo često kopiramo ljude s kojima provodimo najviše vremena. Možda je tvoja kći negdje vidjela takvo ponašanje pa ga zato smatra prihvatljivim.

Ne govorim iz perspektive roditelja takvog djeteta jer, eto, moja beba još nije ni rođena. Prije govorim iz perspektive osobe koja je ne tako davno bila dijete i dobro se sjeća što ju je boljelo i smetalo joj.

[Val]

hm, voli raaditi nešto kreativno - voli svirati, voli crtati još više, voli sastavljati priče, praviti stripove
skroz je umjetnički nastrojena - voli fizički pokret is
to toliko kao i ovo prethodno nabrojano

a možda je odgovor baš ovdje.
malena je umjetnički tip, i svoje emocije još ne zna "baciti" na papir...pa pršte van.
probajte ju usmjerit u nešto pa se, možda, i ta emotivna eksplozija stiša.


inače, i naš šestogodišnjak ima neke promjene u ponašanju, poneke reakcije su slične goreopisanima, samo još ne mogu skužit što ga muči.
iskreno se nadam da je u pitanju samo teška predškolska godina.

[rahela]

meni se čini da je najveći problem u tome što ste vas dvije karakterno potpuno različite
pa je tebi teško "skužiti" nju i njen način izražavanja
nešto slično imam i ja sa svojim sinkom, samo što je on godinu mlađi od tvoje i još je dečko, pa ovaj pretpubertet tek slijedi

kad sam i ja došla u fazu da na kraju ili lupam svojom glavom u zid, ili njegovom, skulirala sam se koliko sam mogla, posjela ga i ozbiljno porazgovarala
mir je trajao kratko, ali nisam ni očekivala neka dugoročna poboljšanja, jer on će uvijek biti takav kakav je, a ni ja neću postati drugačija

i činjenica je da kad sam u PMS da mi sve djeluje 10000000x gore nego inače

[Anemona]

ne budi prestroga u svojim osudama, jer i presoljavanje juhe bilo je vjerojatno njen revolt na nešto što se desilo prije... ne kažem da treba prijeći preko toga kao da ništa nije bilo, ali ne bi bilo loše progruntati što je do toga dovelo i pričati o tome, puno...

Ovo potpisujem.
Isto tako se slažem da treba osjetiti posljedice ponašanja, ali svakako uz ovo gore - pričanje, pričanje, pričanje i otkrivanje okidača problema.

Što se tiče različitosti karaktera što navodi rahela, i tu se slažem, ali iskreno iz svoje pozicije ne znam što je gore.
Moje dijete ima kopiran moj karakter s naglaskom na dijelove mojeg karaktera koji se meni ne sviđaju s kojima se borim kod sebe cijeli život, a sad i kod njega.
Preko 30 godina nisam našla načina da se stopim sa tim svojim osobinama, a sad ih i on ima.

[Anemona]

E da, i dalje tvrdim da ima velik utjecaj pridošlica, bez obzira što je ona sjajna prema seki.
To ti je ista stvar kad je frendica dobila drugo dijete i kaže starije uopće nije ljubomorno, ne pokazuje ljubomoru, brata stalno grli ljubi, ali nas stalno tuče.
Ljubomora ne mora biti usmjerena na bebu, nego može imati razne oblike u kojima se pokazuje nezadovoljstvo.

[rehab]

Nemam pubertetliju, ali mogu ti iznijeti svoja iskustva, jer su mi još friška sjećanja iz mog puberteta Ono što je meni uvijek smetalo, bile su pretjerane granice i kočenja. Sada, iz perspektive roditelja, razumijem svoje roditelje, ali žao mi je što nisu više vjerovali u mene, iako sam bila jako zrela za svoju dob i nikada im nisam dala povoda da ne vjeruju u mene. Svađe su uvijek nastajale oko beznačajnih stvari, npr. pospremanje sobe i sl. Ja bi ti savjerovala da u nekim stvarima olabaviš (npr. spomenula si nered), ali da joj istovremeno daš do znanja gdje su TVOJE granice i da se nauči sama nositi sa posljedicama svojih postupaka. Npr., ako joj ne valja ljepilo - neka si sama kupi ono koje joj odgovara, ako ne može naći neku stvar pa drami zbog toga - neka pospremi svoje stvari pa će znati gdje joj je, i, kao što je Marta napisala, ako je presolila juhu neka je pojede. Dala bih joj veće ovlasti, ali ne bi dramila skupa s njom oko svega, nego bi joj ukazala da se mora nositi sa posljedicama svake, pa i najmanje i najbeznačajnije odluke i postupka. Pokazala bi razumijevanje za ono što prolazi, ali bi dodatno naglasila da bezobrazluk ne prolazi ni u jednoj situaciji.

[Anemona]

Pokazala bi razumijevanje za ono što prolazi, ali bi dodatno naglasila da bezobrazluk ne prolazi ni u jednoj situaciji.

Eto ovako, potpis.

[aleksandra70vanja]

E da, i dalje tvrdim da ima velik utjecaj pridošlica, bez obzira što je ona sjajna prema seki.
.

i ja to mislim
(ili smo Anemona i ja hiperprotektivne majke jedinaca koje se boje kako bi njihov princ/princeza reagirali na pridošlicu pa proiciramo)

pa kad se to nakalemi na "tešku" narav evo veselja
ja je ne bi tjerala da pojede preslanu juhu, to mi je malo ali bi je recimo ostavila bez ručka taj dan
ne bi umrla od gladi

flopica, koliko si u mogućnosti posvetiti se samo njoj?
da budete nekoliko sati samo vas dvije
bez priljepka
da se prošetate, odete u dućan, kino, kazalište
da ispečete te kokice i stavite film
same
vas dvije

[marta]

i ja to mislim
(ili smo Anemona i ja hiperprotektivne majke jedinaca koje se boje kako bi njihov princ/princeza reagirali na pridošlicu pa proiciramo)

Ne bi htjela nikoga uvrijediti ali ja sam uvjerena da projicirate.
Takva djeca se stalno ponasaju jednako, bez obzira na kulise. I dodje ti jedan trenutak u kojem se otrijeznis i shvatis da se svi trrbaju nauciti nositis frustracijama na nacin prihvatljiv za okolinu bez da ih se stalno gladi peruskom po supku.

[Anemona]

i ja to mislim
(ili smo Anemona i ja hiperprotektivne majke jedinaca koje se boje kako bi njihov princ/princeza reagirali na pridošlicu pa proiciramo)

I ovo je točno.
Bez obzira na to, smatram da se djetetu dolaskom brata/seke svijet mijenja, ne nužno loše, ali mislim da im trebamo dati za pravo da imaju tu i nekog prigovora ili neslaganja.
U krajnjem slučaju nije njih nitko pitao da li žele brata/seku ili ne, to je ipak bila roditeljska odluka, ali tiče se i njih svakodnevno priznali to mi, ili ne.

[Anemona]

Ne bi htjela nikoga uvrijediti ali ja sam uvjerena da projicirate.
Takva djeca se stalno ponasaju jednako, bez obzira na kulise. I dodje ti jedan trenutak u kojem se otrijeznis i shvatis da se svi trrbaju nauciti nositis frustracijama na nacin prihvatljiv za okolinu bez da ih se stalno gladi peruskom po supku.

Za početak nisam se uvrijedila, jer sam svjesna toga.
E sad, ono što mene bode u oči je kako se osjeća dijete konkretno iz uvodnog primjera koje se 9 godina ponaša na jednak način i roditelji su to tolerirali i sad je majki najednom dosta i želi to mijenjati?
Ne kažem da ne treba mijenjati, treba, ako smo svi nezadovoljni ponašanjem i klimom u obitelji, ali treba uzeti u obzir da dijete itekako osjeća najednom eskalirano nezadovoljstvo majke i najbliža reakcija mu je ponašati se još "lošije".

Slažem se da su promjene potrebne, ali ne treba očekivati da će dijete s veseljem prihvatiti što više ne toleriramo njegovo/njezino višegodišnje ponašanje.
I dijete ima pravo na prilagodbu na novonastale osjećaje koji vise u zraku.

Da, dijete treba voditi kroz to, treba mu pokazati autoritet, ali isto tako treba mu na neki način i priznati njegove osjećaje i nezadovoljstvo.

[mikka]

sjecam se iz juulove knjige nekog govora koji pocinje ovako--"smatram da sam se prema tebi ponasala pogresno u zadnje vrijeme i zelim to promijeniti.." mislim da je to sasvim ok uvod u razgovor. i daje mjesta tome da se dogovorite, ti da kazes s cim konkretno ne mozes, ona svoje, pa probajte naci neku sredinu s kojom bi obje bile (vise/manje) zadovoljne

[maria71]

moj sin će uskoro 9 i ovih 60 dana otkako sam polupokretna , dosta radi po kući, čak i dovršava jelo.uglavnom smo sami i on je taj koji se brine sam o sebi idosta o meni.

sigurno nije oduševljen što je promoviran u mog osobnog batlera, ali život je takav, pun promjena ,

na svu sreću da na van nema ispada s kojima protestira zbog matere poluinvalida i svojih povećanih obaveza jer bih ja pukla skroz.

[Anemona]

:ina niz:
Pojašnjenje pojašnjenja:
Želim reči da je majci djeteta trebalo 9 godina da u njoj eskalira situacija i zaključi dosta je i napravi rez (što je logična i pozitivna posljedica), ali iz pozicije djeteta taj rez je došao odjednom jer se ono 9 godina ponaša jednako i to je svima bilo ok.
Normalno da je dijete zbunjeno i da se još više buni i inati.
Treba mu/njoj vremena da se prilagodi na novonastalu situaciju.

Mislim da me marta krivo tumači, ja sam svakako za rez i "dosta je", ali uz uvažavanje djetetove situacije.

[mishekica]

Mikka, govoriš li o knjizi Vaše kompetentno dijete? Upravo je čitam i čini mi se super.
Koristiš li inače taj pristup u odgoju?

[Anemona]

sjecam se iz juulove knjige nekog govora koji pocinje ovako--"smatram da sam se prema tebi ponasala pogresno u zadnje vrijeme i zelim to promijeniti.." mislim da je to sasvim ok uvod u razgovor. i daje mjesta tome da se dogovorite, ti da kazes s cim konkretno ne mozes, ona svoje, pa probajte naci neku sredinu s kojom bi obje bile (vise/manje) zadovoljne

Slažem se, ovo je odličan početak razgovora.

moj sin će uskoro 9 i ovih 60 dana otkako sam polupokretna , dosta radi po kući, čak i dovršava jelo.uglavnom smo sami i on je taj koji se brine sam o sebi idosta o meni.

sigurno nije oduševljen što je promoviran u mog osobnog batlera, ali život je takav, pun promjena ,

na svu sreću da na van nema ispada s kojima protestira zbog matere poluinvalida i svojih povećanih obaveza jer bih ja pukla skroz.

Mene ne čudi da nema ispada, jer je situacija kristalno jasna i nema mjesta vrludanju. Mama ne može i izvoli se prilagoditi. Želim reči da takve situacije bez gluma i lažnih osjećaja, "bez maske" djeca prihvate bez problema.

Samo kad se mi u sebi lomimo nastane drek.

[cvijeta73]

ja se tu slažem s martom. mislim, ne bih ju tjerala da jede slano al dajte molim vas, svu pažnju ima, flopica se krši oko to dvoje djece, kako da oboje budu zadovoljni i sad gospojica izvoljeva i zahebava.
da se razumijemo, ne vidim tu ovaj martin crni scenarij. i dalje stojim kod toga da je to sve nekako u granicama normale (ajd, malo je prećerala s tom soli i tu bih opalila neku kaznu), al da bih imala nekog velikog razumijevanja za nju jadnicu jer je dobila sestru, ne bih.

[Anemona]

cvijeto, okanimo se sad sestre koja je samo meni i aleks kamen spoticanja.
Da li smatraš da bi trebalo imati nekakvo razumijevanje u smislu da je djetetu velika promjena kad mama nakon 9 godina pokušava napraviti rez?

Ponavljam: smatram da rez treba napraviti, ali uz razumijevanje djeteta.

Zašto je problem reči. Ok dijete, smatram da smo krenuli krivo, od danas ćemo xyz. Znam i razumijem da ti je to sad naglo i teško, ali moramo to iz xyz razloga.
Da dijete zna i osjeća da ga razumijemo, ali smo ipak mi "gazda", a ne samo šakom po stolu, jer ja tako kažem.

[mikka]

Mikka, govoriš li o knjizi Vaše kompetentno dijete? Upravo je čitam i čini mi se super.
Koristiš li inače taj pristup u odgoju?

ma da, ili o nekoj drugoj , kroz sve se provlaci ta misao o osobnoj odgovornosti. inace ja nemam neki pristup u odgoju, ponasam se kako se ponasam, nekad super nekad grozno, ali trudim se. plus mi je taj da nisam osoba koja puno trazi od drugih pa me to spasava. i trudim se imati fokus na sebe i svoje ponasanje, to mi je prilicno komplicirano jer sam odgajana tako da uvijek slusam druge i njihove potrebe a ne sebe, pa se sad krpam.

[mikka]

ja jos mislim da je to dovoljno veliko dijete da ne mozes umjesto njega odluciti kako ce se ono ponasati. ali ces dati dobar primjer svojom spremnoscu da nesto promijenis, da napravis suzivot laksim nego do tada

[cvijeta73]

cvijeto, okanimo se sad sestre koja je samo meni i aleks kamen spoticanja.
Da li smatraš da bi trebalo imati nekakvo razumijevanje u smislu da je djetetu velika promjena kad mama nakon 9 godina pokušava napraviti rez?

Ponavljam: smatram da rez treba napraviti, ali uz razumijevanje djeteta.

Zašto je problem reči. Ok dijete, smatram da smo krenuli krivo, od danas ćemo xyz. Znam i razumijem da ti je to sad naglo i teško, ali moramo to iz xyz razloga.
Da dijete zna i osjeća da ga razumijemo, ali smo ipak mi "gazda", a ne samo šakom po stolu, jer ja tako kažem.

anemona moja, ja ti jako jako sumnjam u rezove, a naročito ovakve vrste.
mislim, može se flopica tješiti da će napraviti rez, s šakom po stolu il julovski, s ja porukama. i da će od reza sve ići svojim tokom, i više ju mala neće nervirati.
al ja, eto, ne vjerujem u taj scenarij nekako

[cvijeta73]

[, ali moramo to iz xyz razloga.
.

iz njene perspektive - ne moraju ništa.
zato su mi odbojne ove rečenice, i ne mogu si pomoć
poštenije mi je - jer ja tako kažem.

[cvijeta73]

ina niz.
odbojno mi je tražiti razumijevanje djeteta da napravimo nešto što djetetu nije po volji zašto bi dijete moralo imati razumijevanja za naše rezove?

[marta]

Anemona ne tumacim te krivo, samo se ne slazem s tomom u svemu. Al ne mogu sad po mobu bosti, napisat cu kad budem u prilici.

[Anemona]

ina niz.
odbojno mi je tražiti razumijevanje djeteta da napravimo nešto što djetetu nije po volji zašto bi dijete moralo imati razumijevanja za naše rezove?

Ne tvrdim da dijete treba imati razumijevanja, nego da smo mu "dužni" nakon 9 godina odobravanja njegovog ponašanja barem najavu da to više tako ne ide jer ja bla, bla, bla,...
Ok, razumijem da možda ja osjećam taj "dug", nije to svemirsko pravilo koje bi trebali svi podržavati.

Anemona ne tumacim te krivo, samo se ne slazem s tomom u svemu. Al ne mogu sad po mobu bosti, napisat cu kad budem u prilici.

Nema frke.

[Peterlin]

ina niz.
odbojno mi je tražiti razumijevanje djeteta da napravimo nešto što djetetu nije po volji zašto bi dijete moralo imati razumijevanja za naše rezove?

Ovako je i kod mene. Tolerancija mi je fakat dobra, ali kad je dosta - onda je stvarno dosta. I to zato jer ja tako kažem. Sva daljnja filozofija je gubljenje vremena i živaca.

Anemona, tvoje je dijete još malo i imaš samo jedno. U dobi dok su moji dečki bili kao tvoje dijete, i ja sam imala više strpljenja. Kako djeca rastu, od njih se očekuje da im raste i razumijevanje, ali figa - to ne ide linearno, pogotovo ako se nisu našli u situaciji da se za nešto moraju sami pobrinuti. Dodaj tu još i (pred)pubertet ili koju god hoćeš fazu - svejedno... isto ti dođe. Ali onda ti život donese priliku kad moraš naučiti skupa s djecom kako izaći na kraj, pa to i naučiš. Nije to za svakog isto jer niti smo mi isti, a ni djeca. Svakom treba nešto drugo. ALi ja ne dam da mi ovi moji fakini "uzimaju mjeru" na način na koji je flopica opisala. Samo nisam tako odmah odrezala od prve - par puta sam popustila i radila baš isto što i flopica, sve dok mi nije sinulo da me motaju oko malog prsta. Ne znam kakva su druga djeca, ali kod mojih bolje pali ovo cvijetino - bez pretjerane filozofije. Znaju klinci jako dobro kad pretjeraju. Tad treba pustiti NJIH da se potrude kad treba ponovno zadobiti naše povjerenje.