 |
|||
sta ti radis kad dode do ovoga? jel se uvuces u raspravu? mozda bi pomoglo da ju pustis da se ispuca?flopica prvotno napisa
i jos nesto mi je upalo u oci, da bi joj htjela pomoci svojim iskustvom. ja bi prestala s tim, za to sam najcesce skuzila da mi odnosi energiju uzalud. mora naci svoj nacin i to svojim tempom, to je moj moto.
mislim nek nade oduska, ali da pritom ne ugnjetava ostale ukucane
:ina:
inace moj stari je takav, ima 73 godine a ponasa se kao dijete, tako da se pripremite da nekim ljudima jednostavno nema pomoci--ako oni sami ne uvide svoj problem
kod mog starog je problem taj sto mu se takvo ponasanje toleriralo--moja mama ga je uvijek pustala na miru. smatram da je pogrijesila i da se on u tom razdoblju uspio skroz razmahati, sad je star i emocije mu skroz bjeze a nema uopce osjecaj za druge, kako njegovo ponasanje utjece na nas. vrlo naporno, uglavnom
tako da temperament je takav kakav je, tu se ne moze puno, ali treba ljude podsjecati da moraju uzimati u obzir i osjecaje drugih ljudi, da u tim svojim manijama ne odu predaleko, da se sjete da postoje i ostali, da se mogu nekako zaustaviti na vrijeme. treniranje toga bi trebalo pomoci.
da ne bi previše filzofirala reći ću samo da usprkos karakteru ona svakako zna što je u redu a što nije - nije to problem
problem je dio u kojem se ne može suspregnuti - nakon ispuhavanja sve lijepo rezonira - milina jedna
granice ispituje oduvijek - načelno su te granice jasno postavljene i nisam ja ta koja mijenja pravila
mada ne mogu reći da nisam nikada popustila - jesam ali ništa puno i previše - oko nekih stvari nema rasprave
samo mene zna iscrpiti njena neprestana volja za probijanjem istih
trenutno ide sve ko podmazano - apropo nesretnog ljepila opet je primjetila ali smireno kako joj ne valja i da ne može s njim raditi i kako JA moram kupiti neko drugo
odgovor je bio da ONA sama to treba riješiti, s čim se složila bez pogovora
vjerujem da će joj temperament ostati zauvijek i to je u redu
samo neke dijelove tog ponašanja ne želim pripisivati temperamentu i neću to prepuštati slučaju
jednostavno želim riješiti to prije puberteta
čitam Zahtjevnu djecu ovih dana
flopica, potpuno te razumijem, imam i ja jednu takvu mudricu.
Izrazito čvrsta narav, što je njoj interesantno te informacije upije istog trena, što ju ne zanima (a uglavnom se o tome radi) jednostavno ignorira. Ovo zadnje je najčešće nešto što je ja pokušavam naučiti.
Nema veze s prinovom.
Njene reakcije, hm, borba, vječita borba.
Kad plane, ako je razgovarala sa mnom, samo kažem STOP/DOSTA.
Sad smo već napredniji, pokušava se zaustaviti, pustim je da ode i ohladi se.
Prije smo nakon hlađenja razgovarale o tome, kako se ona osjećala tada, kako se druga strana osjećala, kako smo se dobro zabavljali prije tog ispada a sad smo svi pokisli, šta je mogla drugačije reći/napraviti. Razgovarale smo o istome i kad je bio mir uz igru ili u nekoj šetnji.
Nikad na dugačko! Ako je predugačko - kontraefekt - opet plane.
Bilo je faza kad joj je bilo previše razgovora. Tada je imala teku u koju je pisala. Uf, to je MRZILA. Pisati kako se osjećala, osjećaji drugih, osjećaji, ... to su joj najteže riječi. Ali to je bilo izvrsno, sama je razmišljala o svom ponašanju i posljedicama bez da ju ja iritiram ponavljajući stoti put tekst koji je apsolvirala.
Prvo su bili samo razgovori, nakon nekog vremena s odrastanjem su krenule i neke posljedice, ovisi što je u toj fazi palilo: nema igranja/kina pa do plaćanja (2kn za izgovorenu ružnu riječ).
Ako plane u igri, pokušavam ne reagirati svaki put, ponekad je samo pogledam i to joj dovoljno da pokuša promijeniti nastup. Ali kasnije, u nekoj mirnoj prilici dotaknemo tu temu općenito (bez izvlačenja primjera). Pazim da ne pretjeram, jer vidim da tada postane jako nesigurna u ponašanju.
Čitamo bonton ne vezano za njeno ponašanje. Skupljam primjere ne vezano za njeno ponašanje i o njima puno razgovaramo: šta misliš kako je to napravio/šta bi napravila da vidiš takvo ponašanje u razredu/šta bi ti napravila da ti tako prijatelj dođe/...
Vidim napredak. Ide malo po malo. S odrastanjem se bolje kontrolira i bolje razumije loše strane.
I sama se nađe u situacijama kad nju drugi povrijede, i o tome razgovaramo, poslije sama povuče paralelu da tako i ona druge povrijedi galamom i ružnim riječima ...
Treba nam puno ljubavi i strpljenja. I pred nama je još dugi put ...
MikiMama,
uh, joj, pratim preventivno
XMikiMama,
Godinama smo imali pravilo "3 rečenice" tj. sve što sam mislila reći morala sam utrpati u toliko, jer sve dulje i dublje nije se više slušalo.
Sad je bolje, ali isto pazim i trudim se kontrolirati da previše ne govorim (pa zato ovdje kompenziram, najte kaj zameriti...)
MikiMama lijepo si sve elaborirala
i sama primjenjujem neke metode koje si spomenula
i moja kćer mrzi predugačke govorancije i to je redovito iziritira
a ja patim od istih pa se i sama usputim učim korigirati
eto, svatko nešto uči
i redovito razgovaramo o nekim situacijama u kojima je osoba a povrijedila osobu i li b, c, d i to neprimjerenim reakcijama
i kako se to moglo drugačije izvesti a da nitko ne bude ljut, itd...
uglavnom moja je odluka da se ništa ne pušta i da se reagira SVAKI PUT kad se neprihvatljivo ponaša
inače smo ovih dana svi skupa dosta opušteni i puno se družimo ležerno, bez trke i jurnjave i baš uživamo
i vjerujem da i u meni leži dio problema ali mi je to teško objasniti
recimo da sam ja razasuti tip- tip koji je na 165 strana istovremeno
uglavnom sam takva iako već duže radim na tome da se promijenim na bolje
onako, znam što su mi prioriteti ali koji put u praksi zaštekam
pa se desi da bih željela stići gomilu različitih stvari za obaviti u malo vremena
a to nitko ne može na duže - posebno mi je težak dio u kojem pokušavam zadovoljiti i obitelji prijatelje i ne pitam za cijenu
tu dolazi onaj dio kako izreći " ne" i ne osjećati se loše
ja još uvijek učim i ponekad mi ne ide baš najbolje - rezultat je moja preopterećenost i rastrešenost, pod pritiskom sam
mislim da onda to prenosim na nju a ona zauzvrat reagira burno, uglavnom verbalno jer joj je to oduvijek najjača strana
i tako, nije se teško pogubiti u tom vrzinom kolu...
Naišla sam na ovu temu sasvim slučajno a baš sam se našla u njoj. I moja kćer je mudrica. I stariji sin. Baš mi je nekad situacija u glavi da bi se bacila s balkona i da više ne čujem nikakve prigovore, pritužbe, usporedbe, vrištanje, svađe, face, kolutanja očima...Radi se dvije totalno suprotne ličnosti i svatko me izluđuje na svoj način. Ona je grozna. Ista ko Flopičina mala. uvijek dramatizira, uvijek se nešto buni, reve, prigovara, nitko nju ne razumije, jadna ona, nikad nije po njenom, a uvijek je po njenom jer je već i mala od godinu dana naučila da ako nije po sestrinom onda nastaje cirkus. Kod moje to nema veze s prinovama, s brojem braće i sestara, ima veze jedino s njenim karakterom koji je skupila, sramimsereći, od mene. Mi smo iste. Identične. Zna mi moj ćaća reći kako smo mi - i - i to nikako ne ide. Kod mene je problem što sam ja jednako dijete od nje, rijetko kad pokušam na zrel i odrasli način srediti stvar nego popizzzzdim, pustim je da se ohladi i da je rođe. Mene isto. Neko vrijeme sa mislila da je prošlo i da je ludilo super ali ludilo je doslovno. I nakon eksplozije sve bude kao da išta nije bilo. Nekidan je npr bila u zajedničkoj sobi i, nakon što su je svi morali ostaviti samu tri sata da radi što je već radila i kad su ušli unutra jer im je soba trebala, ona se uvrijedila i demonstrativno otišla u wc. I tamo porvela dva sata. Lakirala nokte, pravila frizuru, isprobavala moju šminku. Upišala sam se skoro. Jeli, doslovno, a nije mi htjela vrata otvoriti. samo bi mi rekla-ajde u travu.
A sin..on je u pubertetu, ima 12 godina. Taj je svugdje genijalan, pametan, zrel, mil, drag..ma idila teška. A kući je mali posre. Uživa u provokacijama, stalno podbada brata i sestru, lupne ih usput, drmne, šapne uvredu, napravi facu i pokrene lavinu. uništit će me ova djeca
flopice, sad sam nasla ovu temu i ko da vidim svoju u tom opisu osim sto je jos premala da posoli juhu, al nije za x drugih stvari i ne nabraja kako je se ne voli i kako je nesretna, al ocekujem i to s godinama. od kad je dosla prinova imam filing da se samo svadjamo i da cupamo jedna drugoj perje. nije mrgud al je drama kvin i za sve treba 3x vise energije no sto j ekšli imam.ja bi ti rekla zapali jednu
moja mama za nju govori da sam ista ja. ista. sve ono na sta ja pizdim ona kaze da sam ko mala ja radila, da je c/p mene, osim sto sam ja sve suteci radila, a ona se ne zatvara.
posto sam ja c/p moj stari, a pol zivota se tako natezem s njim, posto sam se ulovila da gledam nju i mog starog kak se natezu i vicem prestanite, isti ste, posto MM nema takvih problema s njom, zakljucujem da je to iz razloga sto smo preslicne i ja pizdim na njene/moje pizdarije.
citiram ovo sto je napisala aleksandra jer je to reko meni MM. poslusala sam. imam svoju spilju. posaljem sve kvragu i zatvorim se s laptopom na balkon na deset minuta (il dok se ne smrznem) i regeneriram se.
Posljednje uređivanje od leonisa : 19.02.2013. at 22:44
MikiMama odlican post. moja izgubi koncentraciju. kad se smiri, prosla baba s kolacima, maksimalno ce izmjeniti 2 recenice, a dok ju pere, tek tad je u nekom svom filmu i tad nista ne dopire osim osjecaja nepravde. prema njoj, naravno. to i verbalizira i poprati s dignutim nosom i demonstrativnim napustanjem pozornice.
i jos uvijek se ne zna nositi s frustracijama, iako bolje nego prije. bar ne baca i ne razbija. vise.
hm... slična stvar i kod nas, 8 ipo godina, pridošlica 0-24h na sisi, iste stvari voli, crtanje, stripovi, fizička aktivnost.... umjetnički tip.... srećom ne posoli mi juhu, al drame svaki dan s njom ima već dugo.... neuredna katastrofa, sve joj je teško, samo me ucjenjuje kao ja sam najgora mama, ne dam joj ništa, ni sa čim nije zadovoljna, tipa hoću juhu, a zašto juha od tikve, hoću rifle sa šljokicama, e zašto nije 5 nego 4 šljokice, svemu nađe zamjerku, za sve se ljuti, mršti, baca, ostavlja, isto kao tvoja.... čim nešto nije po njenom, gužva, diže ruke.... i neka me nitko ne uvjerava da takav karakter ne ostavlja posljedice u suživotu van kuće.....
već sam od jedne curice primjetila da se ne želi igrat s njom jer sve mora bit po njenom, ako ne, drama....
a i u školi zna provodit svoju volju, kao da bi šefovala svima....
najžalosnije šta u tom vidim crte svog karaktera, onog neslavnog dijela, samo ako se osvrnem an sebe kao dijete, bila sam uvjerena da sam imala razloga za to (i danas sam), i samo sam tako pokušavala skrenuti pažnju na sebe.... posljednjih dana pokušavam što više neobavezno pričati s malom, provoditi te duge razgovore u nadi da nešto ostane u glavi i ignoriram je kad je užasna, jednostavno ne želim da kao ja lošim ponašanjem skrece pažnju na sebe, šaljem joj suptilnu poruku da takvim ponašanjem ništa ne postiže.... pitaj me lijepo, pruži lijepo, isto dobivaš nazad.... i nepopustljiva sam
Baš sam ja danas htjela dignuti ovu temu!
Među ostalim, obećala sam se javiti, a nikad nisam. No onda sam čitala što su ljudi pisali pa sam vidjela da je otišlo u drugom smjeru.
Ono što sad želim reći je da je u vrijeme kad je izašla ova tema moj stariji bio u istoj fazi kao flopičina starija cura i da mi je odlazilo jako puno energije i da sam se osjećala kao promašena majka - Trinina spika.
A sad je sve prošlo. Nismo se danima svađali ni podignuli ton, pače, u velikoj smo ljubavi
Zanimljivo je da je on sam rekao da će se odsad truditi biti bolji sin i više pomagati - iako mu ja nikad nisam rekla da je loš sin, samo da me izluđuje neko njegovo ponašanje.
Flopice, kako je?
Jurana, ti imas srece.
X
Ma je li, a ništa moj trud i veliko znanje?
marta ti hoće reći da imaš sreće što tvoj princ reagira na tvoj trud i veliko znanje
Šta ne znači da neću za dva mjeseca otvoriti neku kosočupajuću temu
Isitna, izvor frustracija vezanih uz djecu ja nepresušan.
o, da
a kako je što ja znam što bi rekla - svakako je. to dijete je nepresušan izvor radosti i ponosa a bogme i frustracija - ona ima toliko lica i dimenzija koje mene i fasciniraju i izazivaju, kako kad. mislim da je pokupila najizraženije moje i najizraženije ćaćine osobine a samo da se zabilježi da smo mi na svoju ruku obadvoje. najljepše izdanje moje princeze umjetnice je izdanje velike sestre u kojem dolaze do izražaja njezine lijepe osobine poput empatije, odgovornosti, sposobnosti da razumije tuđe potrebe i stavi sebe iza njih, želja da zaštiti sestru... sve ono što joj u odnosu prema nama odraslima zapravo nedostaje. ili nedostaje većinu vremena. sa sestrom je ona skroz druga priča.
iponekad mislim da me namjerno iskušava i izaziva, kontrira mi - kao da se natječe sa mnom. zašto se natječe, nemam pojma... ponekad zapanjuje svojom logikom i rezonom, informacijama i vokabularom koji posjeduje- danas mi priča događaje iz škole i kako je rekla da ne bi htjela biti s Anom u zaglavljenom liftu jer je ona klaustrofobična. pitam kako zna da je A. klaustrofobična a ona kaže da ne zna nego samo misli da jest budući se svega boji, pa tako sigurno i zatvorenog prostora. i tako, stalno izvodi neke zaključke i nešto razmišlja, premišlja. jako puno razmišlja.
s druge strane zna biti tako bebasta da ne mogu vjerovati. npr. došla mi neka gošća nekidan u posjetu i tako razgovaramo, mala stiže iz škole, ide ručati i počinje kidati meso rukama, onako baš divljački i ja je upozorim na finjaka, neću se pred ženom dovoditi u situaciju da glumim policajca - a mala ignorira, podsmjehuje se, smješka - baš provocira. pitam je poslije nasamo čemu takvo blesavo ponašanje, mislim ne patim na ubrus i briskanje mrvica ali očekujem da sa 9 godina normalno koristi pribor za jelo, bilo da jede sama ili pred 100 ljudi - ona tvrdi da joj je bilo dosadno i da ne zna zašto je tako napravila, došlo joj. rekla sam da ubuduće očekujem da se tako ne ponaša i da je meni to n e p r i h v a t lj i v o. kao da traži neku negativnu pažnju s vremena na vrijeme a stvarno ne znam zbog čega. uistinu joj pažnje ne manjka. mislim da je ona takva i gotovo.
ili jednu večer nije htjela izaći iz auta na -5 jer kao nije mogla zbog stvari koje sam rekla da ponese u kuću pošto su nama drugima bile pune ruke . njen zadatak je bio uzeti ne znam, kapu i lopticu i neki časopis. onda je zvala iz auta na mob. da ona nema snage otvoriti vrata, da ne može, da su nju te stvari zatrpale i bla bla bla. onda sam strpljivo i fino zamolila da dođe, da je hladno, da nije ništa teško ali je ona odbijala. pa smo je pustili da sjedi,mislili smo shvatit će da mora izaći, bit će joj hladno, dosadno itd.itd. onda je nazvala u suzama opet iz auta i konstatirala da mi nismo normalni roditelji kad nas nije briga što ona jadna zatrpana stvarima sjedi u hladnom autu. e onda sam ja popi....
ono što se promijenilo od zadnjeg posta je moj odnos prema problematici i vidim da sve ide na bolje, iako tu još ima momenata kad zapapri ali dosta se smanjio broj tih ispada.
i vidim jednu želju da o svemu razgovara - to joj paše , da pričamo o emocijama, kako se ona osjeća, kako se ja osjećam, kako se tata osjeća zbog toga i toga.
mislim da će ona uvijek predstavljati izazov na određeni način, jednako kao i radost i ponos.
Ova negativna pažnja o kojoj flopica piše mi je poznata kod moga sina. Ima 12,5 god ali ponekad tako privlači pažnju nekim kreveljenjem, ispuštanjem iritantnih zvukova, lupkanjem po stolu... Koliko god se trudila ne mogu ga ignorirati više od 2-3 min, jednostavno kao da čeka da ga opomenem, jer nakon toga prestane!
:loool Flopice opet te potpisujem za taj izlazak iz auta, kao da su sestre..... takve scene i moja čini, a tek to s ručanjem, kad su gosti doma, uvik je baš tad gladna, baš joj ja ne dam da jede, itd. kao da me izaziva.... a kako tek nosi stvari koje su njoj kupljene iz auta...samo što zubima ne otvori vrata od auta
To s negativnom pažnjom... Radili su nekad neki pokus gdje su štakore naučili na fine uvjete u kavezima: puštali su im glazbu, svjetlosne efekte i mogli su dobiti hranu kad god bi pritisli neku polugu. Onda su ih odveli u kaveze gdje nije bilo ničega ugodnoga, nego, naprotiv, svako malo su ih stresli električnim udarima - uglavnom, gadan stres. I na kraju su išli u prazne kaveze, gdje nije bilo ni ugodno ni neugodno.
Kad su im dali da biraju između ugodnog i neutralnog kaveza, nije bilo iznenađenja - otišli su u ugodni.
Ali kad su ih pustili da idu u neugodni ili neutralni kavez, štakori su otišli u - neugodni, onaj ni vamo ni tamo ih nije zanimao.
Tako su došli do zaključka da svako živo biće radije bira i negativnu pažnju, nego no pažnja at all.
a ja čitam i mislim se ma šta štakori sad imaju s tim....hm....jasno mi je....od danas poklanjam pozitivnu pažnjuTo s negativnom pažnjom...
Tako su došli do zaključka da svako živo biće radije bira i negativnu pažnju, nego no pažnja at all.
moji su malo mlađi ali škicam temu. mene je MM naučio što znači stvarno ignorirati. kad netko ne želi pomagati on ZABRANI da pomaže, ne poludi niti drži predavanje. kad ipak odluče biti dio zajednice ne dobiju pohvalu za to nego najobičnije 'dobro'( i mi nosimo stvari pa nas nitko ne hvali). treba neko vrijeme(kod mlađih je to kraće) ali pali nepogrešivo.
ne znam jesam li jasna, ako bi u istoj situaciji nakon kuknjave uzeli te stvari poluljuti i frustrirani sa sto neizgovorenih ili izgovorenih poruka neće upaliti. bilo kakvo predavanje 0 bodova. čak ako na kraju posluša slično će ponoviti jer u tom slučaju svojim izazivanjem dijete je došlo u centar. ovako se samo isključi iz zajednice i ne dobije nikakvu nagradu za svoje ponašanje.
Učini kompromis, barem ovaj put. Pitaj ju što je muči, zašto ne želi pričati s tobom i... Ne znam... gle ja stvarno ne znam. Probaj guglat. I... sretno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom