hrčci, što sve čuvate

[rossa]

ja hrčak najgore vrste, imam 800 kutijica za svim živim, od staklenih bočica koje ću jednom oslikavati do školjki, trakica, gluposti i svega. uhvati me ponekad želja da sve to pobacam, ali kratko traje i opet sve ostane na mjestu.
ali taj dio ću sad zanemariti.
zapravo me zanima što ćete sve ostaviti svojoj djeci za uspomenu i neku potencijalnu njihovu djecu. ja ne znam hoću li imati još djece, a njene stvari se samo gomilaju. dio prosljedim, dio prodam, ali neke stvari bi joj htjela sačuvati.
Trenutna filozofija je sljedeća - neke stvari bih baš htjela sačuvati, recimo, odjeću u kojoj je izašla iz bolnice, prve cipele, prve balerinke, možda neke igračke, neku robicu, to spremim; krpice koje su mi drage dam obitelji, pa ako prežive, dobro prežive: ono za što ni ja ni ona nismo emotivno vezane, prodamo.
Pojma nemam koliko to sve ima smisla, ali bilo nam je super kad smo našli MD-ov drveni vlakić kojim se ona sad igra ili neke moje plišance koji su je oduševili. Sad je na borić vješala moje naušnice stare 25 godina.
Gdje povući crtu i reći, ovo ću ostaviti, a ovo prosljediti?
Prostor mi nije toliki problem jer mislim sve to poslati babi na čuvanje (nije još obaviještena, zaklat će me kad sazna)

[spajalica]

ja sve totalna suprotnost. MM me seboji pustiti blizu icega dok se ne zakopa, onda dolazim ja terminator na scenu.

robu djelim cim shvatim da nam je premalo (i meni kad se malo udebljam). sve ide prvim ljudima koji nalete. ide odmah.
sentimentalnosti sam prestala skupljati u ratu. jednostavno kad znas da mozes sretno zivejeti i sa jednim koferom, onda su to stvari koje zauzimaju slobodan prostor.

cuvam:
nakit
sto je upotrebljivo i ima smisla npr. produzni kabl, gumbice robe koja se jos nosi
djecije cuvam ono u cemu su izasli iz bolnice, u cemu su krsteni, svijecu sa krstenja i po jednu igrackicu. to je to. ostalo
nekidan sam otovrila jedan oramar, odamah bacila par stvari iz njega uglavnom moja roba. ne cuvam to ni za krpe, jer uvijek neku majicu koja je u tom stanju mogu izvuci kad mi fali krpa. dobila jednu policu.
sad me muce dva jastuka, koja ce vjerojatno u pon ujutro zavrsiti u smecu. niko ih nekoristi. stari pernati (kupila sam prije pola godine nove jastuke svima), ali MM ih je spremio. da ga pitam sad sta s njima mislim da bi me pitao koji jastuci :LOL:

uglavnom mislim da skupljanje i cuvanje svega vodi ka vecem neredu i kornicnom nedostatku prostora.

klasicni savijet koji ja koristi sa mojih kucanskim hrckom, da nisapisem kad je nesto zadnji put obukao /koristio. pa do sljedeci put ako ostane stanje ne promijenjeno leti van.

[leonisa]

MM baca, a ja, kad ne gleda, vadim...

[spajalica]

o to mi poznato zvuci, ja bacim npr. tavu, a MM je spremi u podrum, a kad smo se selili ja sam sjedila i govorila, sto se mene tice to je na Jakusevcu vec odavno

[leonisa]

najvise fajta imamo oko L. crteza. gospon papirus joj nije ni do koljena. a on mi stalno govori: cijena kvadrata stana je preskupa za cuvanje stvari.

dok sam bila trudna pospremao je garazu. jos uvijek oplakujem taj dan.

[centar]

cuvam odjecu u kojoj je moja curica izasla iz bolnice i prvih dvoje cipelica. par bodyja i tutica. sve ostalo sam podijelila kad su prijateljice i poznanice ostale trudne, tako da skoro pa i nemam stvari za bebu.

dosta smo igracaka donirali u vrtic, a drustvene igre, lopte, slikovnice i ostalo u skolu.

jedino mogu reci da bas skupljam- skupljam su neke uspomene npr. ulaznice za kazaliste, pozivnice za neki rođendan, cestitke, crteze, ispite, diktate, biljeznice prvog razreda, fotografije. imam jednu skrinju za sve to pa nije u neredu.

cuvam i uplatnice za rezije. obvezno : p

[rossa]

najvise fajta imamo oko L. crteza. gospon papirus joj nije ni do koljena. a on mi stalno govori: cijena kvadrata stana je preskupa za cuvanje stvari.

dok sam bila trudna pospremao je garazu. jos uvijek oplakujem taj dan.

ista stvar. MD mi uvijek računa koliko košta cijena kvadrata na teraci za sve vrste smeća koje odvajam.
a kad sam otišla na fax na ho-ruk s malo stvari, mater mi je toliko robe pobacala da sam joj godinama kvocala.
očito se nisam dovoljno puta selila.

[rossa]

cuvam:
nakit
sto je upotrebljivo i ima smisla npr. produzni kabl, gumbice robe koja se jos nosi

a ja čuvam sve gumbe. čak ih skinem s robe koju bacim. nikad ne znaš kad će dobro doći :hrčak najgore vrste:
baš sam jučer našla neke rezervne drukere (od majičica koje su daaavno prosljeđene) koji su super poslužili za izradu tjednog kalendara za Mo

[spajalica]

koliko ti zbilja iskoristis te gumbe ili drukere? da li su oni bili neophodni ili samo zgodni pri izradi tog kaledara?
vjerujem da ih nemas da bi se snasla na drugi nacin. pri tome ne mislim na kupovinu, ja sam ljena za takve stvari i do ducana ici.
mislim da sve se moze nadomjestiti.
ali cuvati sve s potencijalnom koristi je mislim gusenje u svemu i smanjivanje zivotnog prostora.

[ivarica]

ja bacam
ali ne mogu bilo kad
bacam onda kad mm i iv podju negdje na vikend
onda ja u petak kupim velike crne vrece, trpam u njih, u subotu ih bacim u kontejner, odrolam ga do ulice da ga sigurno kamion pokupi, i koliko toliko sam sigurna da u nedjelju navecer kad se vrate mm ipak nece trcati na jakusevac po svoje smece

nazalost, ovaj plan ne dopusta nikakvu mogucnost sortiranja otpada i to

[lola_34]

I ja bacam, čistim, rješavam se stvari.

Stvaram prostor za nove stvari . Jednostavno ne želim mi stvari zagušuju prostor di živim...

Npr. dječje crteže sam u početku čuvala, za uspomenu, a sad (toliko je toga) bacam bez milosti. OK, tu i tamo pokoji zadržim, ali većinom frknem...

Kaj mi treba / ak' mi treba, kupim.

Viškova se rješavam. Najčešće stavim u vrećicu pa pokraj kontejnera pokraj zgrade, nestane u roku keks...

[zasad skulirana]

ma dajte,cuvate odjecu u kojoj su izasli iz rodilista? pa ja ni neznam u cemu sam je iznjela....

imam kutiju srednjoskolskih porukica i blokica sa dopisivanjima preko sata...e to mi je komicno izvuc i citat...

neke stvari dugo cuvam pa me onda uhvati manija bacanja i rijesim se dosta toga....volim taj osjecaj oslobadjanja prostora....prociscujuce djeluje i na psihu....

[baka]

Kažu, ako su djeca odrasla uz čuvare svih stvari, da takova budu i djeca. Kod mene jedno dijete sve čuva, jedno se svega rješava. Imam prijateljicu koja nije mirna dok nešto ne baci u veliki ili mali otpad. Kod mene je situacija srednje teška, od 10 predmeta koje uzmem u razmatranje za elininaciju uspijem baciti 3. Nisam znala da je i drugim muževima omiljeno spominjati cijenu kvadrata stana i ugrožavanje kvalitete življenja nagomilavanjem stvari (što je na žalost istina).

[rossa]

koliko ti zbilja iskoristis te gumbe ili drukere? da li su oni bili neophodni ili samo zgodni pri izradi tog kaledara?
vjerujem da ih nemas da bi se snasla na drugi nacin. pri tome ne mislim na kupovinu, ja sam ljena za takve stvari i do ducana ici.
mislim da sve se moze nadomjestiti.
ali cuvati sve s potencijalnom koristi je mislim gusenje u svemu i smanjivanje zivotnog prostora.

ma snašla bi se ja i bez drukera, mogla sam i koncem povezati , ali je ovako bilo savršeno.
znam ja da je sve to samo nagomilavanje, ali ne mogu protiv toga.
jednom mi je prijateljica došla i samo vikala "bacaj". sve ono što sam nosila u doba kad smo živile zajedno prije 10-ak i više godina je pobacala, jedva sam spasila nek stvari koje i dalje nosim

[spajalica]

pa kako se odvojis od robice, koja je predivna i koju donosis na rasprodaju.
e kako mozes i to tako se rjesavaj i drugog

[trampolina]

Nisam hrčak, ali imam iskustva s njima. Mama, mm, oba sina, a ujak ja bio hrčak najgore vrste- čuvao je ruzinave vide (šarafe) - ako zatreba!

Mami jednom u dvije godine uđrm u ormar i napravim čistku (dugmad, patenti, ostaci tkanina od šivanja veličine 2cm^2 i td)

Na kraju joj nikad ništa ne nedostaje.

[mala-vila]

ja bacam ko manijak, to mi je terapija
poslije se osjećam "pročišćeno"
sto se te djece tiće- ja sam odrasla s dva inertna hrčka, a totalna sam suprotnost
nisam znala da ja običaj čuvati ono s čim se izlazi iz rodilišta, ja sve dijelim, bacam ili prodajem u istom trenutku kad postane "neupotrebljivo"
mjesec u kojem je rodina rasprodaja procvatem- "sve ga cu se sad riješiti od čuture"
ne podnosim nered (iako ga stvaram u nenormalnim količinama), zatrpane prostore i prljave i stare stvari, sve to na mene djeluje jako depresivno u medicinskom smislu

[mama_jos_malo]

Čuvam odjećicu od izlaska iz rodilišta i krsne svijeće, a sve ostalo sam zapisala u radosnicu, jer su nematerijalne uspomene.
Igračke koje prerastemo čuvam za svoju mladju djecu, a jednom ćemo ih pokloniti vrtićima jer ima toga.
Knjige čuvam i poprilično nam je velika biblioteka.
Odjeću koju ne nosim neko vrijeme proslijedjujem. Svako malo radim čistke ormara. Dječije stvari od starije sortitram na način da ako izblijedilo u pranju ili ima flekice ide dalje, a ono što je ok ostavim za mladju iako i njoj kupujem njenu odjećicu jer mi je žao da nosi samo naslijedjeno.
Gumbe i te stvari nemam jer sama ne šivam nego nosim u servis na popravak i za najmanju sitnicu.
Teglice i takve stvari kojih se zna skupiti, dajem gdji koja mi donosi domaci sir, a imam nekih dvadesetak (sve su iste i lijepe) za zimnicu koju sama pravim.
Vece stvari npr. biciklić, kolica za lutku born, poklanjam vrtiću jer smo mi dobili na poklon, pa ne želim prodati, nego da kroz korištenje od strane više djece i više generacija ima dodatnu vrijednost. Jednom ću sve tako pokloniti, kad moje cure prerastu.
nemam stvari za po doma, jer sam dugo doma pa bi uvijek izgledala :sacuvajmebozezene: a ne cuvam nista za krpe, jer imam normalne krpe za pod i to je to.

[palčica]

ja sve totalna suprotnost. MM me seboji pustiti blizu icega dok se ne zakopa, onda dolazim ja terminator na scenu.

robu djelim cim shvatim da nam je premalo (i meni kad se malo udebljam). sve ide prvim ljudima koji nalete. ide odmah.
sentimentalnosti sam prestala skupljati u ratu. jednostavno kad znas da mozes sretno zivejeti i sa jednim koferom, onda su to stvari koje zauzimaju slobodan prostor.

cuvam:
nakit
sto je upotrebljivo i ima smisla npr. produzni kabl, gumbice robe koja se jos nosi
djecije cuvam ono u cemu su izasli iz bolnice, u cemu su krsteni, svijecu sa krstenja i po jednu igrackicu. to je to. ostalo
nekidan sam otovrila jedan oramar, odamah bacila par stvari iz njega uglavnom moja roba. ne cuvam to ni za krpe, jer uvijek neku majicu koja je u tom stanju mogu izvuci kad mi fali krpa. dobila jednu policu.
sad me muce dva jastuka, koja ce vjerojatno u pon ujutro zavrsiti u smecu. niko ih nekoristi. stari pernati (kupila sam prije pola godine nove jastuke svima), ali MM ih je spremio. da ga pitam sad sta s njima mislim da bi me pitao koji jastuci :LOL:

uglavnom mislim da skupljanje i cuvanje svega vodi ka vecem neredu i kornicnom nedostatku prostora.

klasicni savijet koji ja koristi sa mojih kucanskim hrckom, da nisapisem kad je nesto zadnji put obukao /koristio. pa do sljedeci put ako ostane stanje ne promijenjeno leti van.

Ovo sam ja. Do te mjere da se ponekad nečeg sjetim, potražim, pa skužim da sam i to bacila, a mm svaki put provjerava i u strahu je za svoje stvari. Ako mm kupimo nekoliko pari čarapa jer su mu stare loše, meni se podrazumijeva da stare idu kraj smeća, nema te sentimentalnosti koja bi mene vezala za neki predmet (rat je učinio svoje). Evo sad sam slagala svoj ormar i tri veste idu iz kuće, uzet će ih netko kome su potrebnije. Ja kažem uvijek feng shui - neće mi ništa novo doći ako se ne rješim starog. A opet mi je super što moja teta ima od igle do lokomotive u kući. Što god je pitaš ona to negdje zasigurno ima. Bacanje ili davanje nepotrebnih stvari mi je baš nekako terapijskog učinka i volim da je sve spremljeno, na svom mjestu i jedino me mori što radi poštovanja mm imam neke ukrasne figurice u ladici koje mi je kupila sveki, a to ne podnosim ni izloženo, ni ovako skriveno i nepotrebno.

[vissnja]

I ja ne čuvam puno toga.
Detetu čuvam nešto zlata što je dobila, narukvicu iz porodilišta i prvi pramen kose. U čemu je izašla iz porodilišta - nemam pojma, verovatno sam vratila kao i celu hrpu pozajmljene robe.
Robicu koju joj ja kupim čuvam, ali zato što planiram drugo dete a i brat ima devojčicu pa će svakako dobro doći.
Životni prostor nam je skučen pa ponekad bacim i što nije za bacanje.
A sa godinama sam se istrenirala da ono što odlažem u podrum ili vikendicu mora biti dobro zapakovano i na pakovanju tačno napisano šta je unutra (npr. sređujem ormane, stvari koje je mala prerasla nosim u viksu, ali dok se ne ide tamo stoje u podrumu. ako na pakovanju ne piše tačno šta je unutra može da se desi da završi u đubretu).

[marta]

Ne čuvam nego recikliram il dajem dalje na reciklazu.
Upotrebljive stvari poklanjam, prodajem, doniram.

[Lucija Ellen]

Gledala nedavno dokumentarac o ljudim hrccima ciji je poremecaj bio tolik da nisu mogli kroz kucu proci od stvari (ambalaze i svega), a rjesenje je bilo kupovanje nove kuce pa ispocetka. To me ponukalo da svaku klicu hrcka u sebi srezem prije nego naraste. Bacam vise ali jos ne dovoljno, rekla bih.

[aleksandra70vanja]

skvik, skvik

[mishekica]

Bila sam već na nekoj temi spomenula odličnu knjigu Karen Kingston Riješite se nereda uz pomoć Feng Shuija. Stvarno dobra knjiga. I mnoge su od vas već spomenule neke stvari koje se tamo navode - riješi se starih stvari da bi imao prostora za nove itd.
Imala sam hrčkasti poremećaj pa sam čuvala koješta - ulaznice, porukice, isječke iz novina... Sve moguće gluposti. Riješila sam se toga.

Odjeću, uporabne predmete (dekorativnih skoro da i nemam) i sl. rado prosljeđujem čim uočim da mi više ne trebaju. I nikad ne prodajem. Nemam trgovački gen. Ono što muž i ja "skupljamo" su knjige. No, i tu postoje iznimke. Ponekad knjige koje nam fakat ne trebaju zamijenimo za nešto korisno (u Knjižnicama grada Zagreba postoji ta opcija). Ili i to poklonimo. Skužila sam da su kuharice fakat glupa investicija za mene jer nemam živaca prekapati po tome u potrazi za receptima, nego ionako uvijek napravim po svom. Ako radim baš neko posve novo jelo, internet je prepun informacija. Kuharice su bezveze.

Imam nekoliko bolnih točki, a to je baš ovo što rossa kaže - skupljam gluposti kojima ću kasnije nešto moći ukrasiti (lijepe staklene boce, zanimljive kutijice, trakice, gumbiće...). No, to mi je hobi pa ne smatram to nekom prevelikom dramom. Netko si kupi bicikl i svu moguću opremu (odjeću i obuću) zbog hobija. Uostalom, to poklanjam ljudima za razne prigode pa je to zapravo svojevrsna investicija.
Počela sam gomilati stvari za bebu. Točno znam uzroke i razloge tome, ali ne bih javno iznosila.

Što se tiče konkretnog odgovora na temu... Svakako mislim sačuvati neke knjige svojoj djeci, pogotovo knjige bajki s kojima sam odrasla. Mislim im napraviti radosnice, fotoalbume i sl. Možda i neki scrap book, ako budem dovoljno kreativna. Ja nemam ni odjeću u kojoj sam izašla iz bolnice, ni svoje prve cipelice... Ništa, osim fotoalbuma i knjiga. Ostala je pokoja igračka, ali to je kod mojih. I ništa mi od toga ne fali, htjela sam reći.

No, imam i jednu pozitivnu priču s čuvanjem stvari. Dobila sam jednu preslatku bijelu haljinicu na poklon (nije bila nova). Nikad nisam imala priliku nositi je, ali mi je bila toliko divna da je jednostavno nisam imala srca proslijediti dalje. Čuvala sam je u ormaru sigurno 10 godina (haljina je inače starija od mene), da bih jednog dana konačno imala priliku obući je - udala sam se u njoj. I mislim da je to bila najljepša moguća vjenčanica za mene.

[Mojca]

skvik, skvik

Let's skvik together!

Svašata čuvam... ali u stanu gdje živimo držim samo najnužnije.
Ali zato stan u prizemlju koji nam je servisni, šupa, druga šupa i garaža... mama mia. I da stvar bude gora... gomilam i dalje.
Imam starinski škrinju dotaricu punu VHS-ova, dio velike biblioteke su zauzeli stari časopisi, u garaži imam stvari za opremiti još jednu kuću... ma užas. Nekad sam radila ukrase za bor, pa u šupi imam nekih 15 kutija što kupovnih što napravljenih ukrasa, dvije kalijeve peći... 8 ruksaka za planinarenje u raznim veličinama, koristimo 2... ma bolje da ne pričam.

[Mojca]

Uf... a tek atelje, pun boja, školjkica, slikarskih platana, papira u rolama u više dimenzija... a tek vune za tkanje, valjda ima 20 kg. Pa velika kutija puna kalupa za gipsane odljeve...
Sve će mi to jednom zatrebat... samo ne znam kad.

[Lucija Ellen]

Mishekica, das sliku vjencanice?
Ja cuvam crteze svoje kceri, dosta stvarcica kad je bila beba: narukvice iz rodilista, odjece malo, pelenu koju, novine od dana kad se rodila... Isto i s bebom. Fotografija imam jako puno izradjenih i u albumima. No to me ne smeta jer to su mi drage uspomene ali ova krama - tave koje ne koristim, idjeca koju ne nosim, knjige kojs ne citam... Eh to moram i hocu sredit, ali bez zurbe.

[Beti3]

skvik, skvik

I ja tako. Srećom imam puno prostora, ali što ja sve čuvam!
Vezana sam za uspomene, koje su svima bezvrijedne osim meni. I nedam baciti!
Napisala sam popis svega što čuvam i obrisala, prestrašan je. Ali djeluje terapeutski...možda ipak nešto bacim...

[mishekica]

Mishekica, das sliku vjencanice?

Daj mail na pp pa ti pošaljem.

Ja cuvam crteze svoje kceri, dosta stvarcica kad je bila beba: narukvice iz rodilista, odjece malo, pelenu koju, novine od dana kad se rodila...

E, ovo je super ideja! Mislila sam na to, ali sam posve smetnula s uma. Baš bih voljela napraviti bebi nekakav kao spomenar, sa stvarima koje su se zbile na dan kad se rodila, kakvo je bilo vrijeme i sl. Inače joj već pišemo dnevnik (otkad smo saznali za trudnoću).

[Mojca]

Daj mail na pp pa ti pošaljem.



E, ovo je super ideja! Mislila sam na to, ali sam posve smetnula s uma. Baš bih voljela napraviti bebi nekakav kao spomenar, sa stvarima koje su se zbile na dan kad se rodila, kakvo je bilo vrijeme i sl. Inače joj već pišemo dnevnik (otkad smo saznali za trudnoću).

To sam i ja htjela, ali su dan ranije koknuli Gadafija, pa sam odustala.
Nisu mi se baš čuvale takve novine.

[aleksandra70vanja]

ja ne znam kako i zašto sam bacila novine na dan njenog rođenja
a imali smo kupljen i jutarnji i večernji
i izrezali obavjesst o rođenju (rođena je 01.05. tako da na njen dan ni nije bilo novina, već dan poslije) i bacili
ne mogu vjerovati da sam to napravila

[Beti3]

Inače joj već pišemo dnevnik (otkad smo saznali za trudnoću).

Eh, dnevnik...za prvog. Koji je naglo prekinut nakon što je to biće ušlo u naš život i sve pretumbalo. Skrušeno priznajem da za iduću djecu nije bilo dnevnika. Sreća da su bar visina i težina te prva riječ i prvi korak zapisani...Ali, čitala sam te davne riječi opet neki dan i uživala u svojoj tadašnjoj sreći i, moram reći, naivnosti.

[mishekica]

Eh, dnevnik...za prvog. Koji je naglo prekinut nakon što je to biće ušlo u naš život i sve pretumbalo. Skrušeno priznajem da za iduću djecu nije bilo dnevnika. Sreća da su bar visina i težina te prva riječ i prvi korak zapisani...Ali, čitala sam te davne riječi opet neki dan i uživala u svojoj tadašnjoj sreći i, moram reći, naivnosti.

To me podsjetilo na epizodu Malcolma kad je jadni Dewey shvatio da nema nikakvih njegovih slika dok je bio beba, a braća su imala slike, radosnice i sl. Naravno, prvi najviše, a svi ostali sve manje.

[aleksandra70vanja]

To me podsjetilo na epizodu Malcolma kad je jadni Dewey shvatio da nema nikakvih njegovih slika dok je bio beba, a braća su imala slike, radosnice i sl. Naravno, prvi najviše, a svi ostali sve manje.

genijalna epizoda
ma genijalna serija

ili što kažu
prvom smo slikali prvi zub, prvi osmijeh, prvi korak...
trećem smo slikali samo kukove

[mishekica]

prvom smo slikali prvi zub, prvi osmijeh, prvi korak...
trećem smo slikali samo kukove

[majola]

prije sam cuvala svasta, sada rjesavam svakako...

jedino sto me trenutno muci, su djecji uradci iz vrtica. poceli se gomilati, skupljaju prasinu, zao mi ih bacati a neznam kud snjima.
i konfete - uspomene sa svadba. imam ih jedno 20-tak, napunili mi vitrinu, ista stvar, prelijepi za bacati a visak stvaraju...

djeci i nisam sacuvala puno. sad sam skuzila da i neznam sta je ostalo iza starijeg, mladjem su ostale prve papucice sa imenom. imaju obojica radosnicu. i albume sa slikama koje uspjesno azuriram jednom godisnje svake zime. robicu sam kompletno prosjedila itd.
svoju robu u zadnje vrijeme isto prosljedim ili bacim sto vise nevalja, tu me jedino muce zimski mantili koji su prastari a zao mi ih dati...
i ja sam cuvala gumbe iako ne sivam i nisam kreativna, ali trebalo u vrticu nedavno pa sam ih tamo prosljedila. pocela sam tako cuvati neke tkanine, kutije, ostatke kojecega, "ako zatreba", ali necu gomilati, sve u nekim granicama

[emily]

od djece cuvam fotke sa uzv.a, obavijest o rodjenju iz novina, narukvice iz bolnice, par komada male robice, prve cipelice
prvu igracku
dekicu
neke slikovnice i knjigice
pisma djedu mrazu, cestitke za majcin dan i sl sto su oni radili i pisali, crteze iz vrtica
pisanke iz prvog razreda

sklona sam cuvanju raznih papirica, zabiljeski, skripti sa seminara, adresara i rokovnika od prije 10 godina, prospekata i brosura, letaka, starih novina ... otprilike jednom godisnje napravim inventuru u spajzi, i vecinu odnesem u stari papir
odjecu ne cuvam, ono sto nisam obukla vise od godinu dana - odnesem u Crveni kriz

[emily]

ja ne znam kako i zašto sam bacila novine na dan njenog rođenja
a imali smo kupljen i jutarnji i večernji
i izrezali obavjesst o rođenju (rođena je 01.05. tako da na njen dan ni nije bilo novina, već dan poslije) i bacili
ne mogu vjerovati da sam to napravila

imala sam isti problem kad se S. rodio
nitko se nije sjetio kupiti novine
pa sam par mjeseci kasnije otisla u Radnicku biblioteku, tamo imaju uvezane, i zamolila da mi iskopiraju obavijest o rodjenju

[Peterlin]

Ja imam problem druge vrste - mm i ja smo se prije 13 godina uselili u stan njegove none i nonića, pa nam je ponekad teško bacati njihove stvari (iako su oboje već pokojni dulje vrijeme) i to je stvarno problem. A mm je iz iste vreće ("das kann man noch brauchen..") tak da mi je podrum dupkom pun furde koja će jednom možda trebati. I mlađi sin pokazuje iste karakteristike - sklonost hrčkanju... Ne daju svoje plišane igračke ni pod razno (naročito mlađi, stariji bi zadržao samo 2-3 liblinga) a već su veliki klipani.

Ja sam 20 godina bila podstanar i silom prilika naučila da se treba rješavati viškova. Inače, to efikasno rješava samo selidba ili preuređenje.

Od dječjih stvari čuvam narukvice iz rodilišta, po jednu najmanju pelenu i po jednu najmanju oblekicu + dekice koje im je baka štrikala. Za uspomenu to je sasvim dosta, ostalo smo dali kome je trebalo. Imam dva fotoalbuma (prije vremena digitalnog fotoaparata) i to je to. Dugo sam čuvala jednog drvenog konjića, ali kad se pojavila zainteresirana osoba, dala sam i njega.

Školske knjige dajem dalje, ostalih knjiga se isto rješavam kako znam (ali uvijek ima viška).

[matahari]

Ja sam dosta minimalistički nastrojena... U novoj smo kući, prostorije i namještaj su funkcionalni. Zagovornik sam toga da svaka stvar ima svoje mjesto i funkciju. Ako manjka jedno od to dvoje, nema ni te stvari . I onda u priču ulazi moj muž, koji je odrastao uz majku koja je hrčak svih hrčaka. Sveki nema šta ne čuva-neki dan je ponosno izvadila vrpcu/mašnu (za kititi aute) s naše svadbe (u braku smo 4,5 g.). MM ima tendenciju da "baca" na njezinu stranu, a ja šizim. On je od onih koji super funkcioniraju u "kreativnom neredu", pa si stalno pravi takvu atmosferu. Kronično vapi za par kvadrata u kojima bi mogao biti "svoj na svome". Za mene tvrdi da imam onu "bolest s puno riječi" (opsesivno-kompulzivni poremećaj).

[Elly]

cuvam odjecu u kojoj je moja curica izasla iz bolnice i prvih dvoje cipelica. par bodyja i tutica. sve ostalo sam podijelila kad su prijateljice i poznanice ostale trudne, tako da skoro pa i nemam stvari za bebu.

dosta smo igracaka donirali u vrtic, a drustvene igre, lopte, slikovnice i ostalo u skolu.

jedino mogu reci da bas skupljam- skupljam su neke uspomene npr. ulaznice za kazaliste, pozivnice za neki rođendan, cestitke, crteze, ispite, diktate, biljeznice prvog razreda, fotografije. imam jednu skrinju za sve to pa nije u neredu.

cuvam i uplatnice za rezije. obvezno : p

Imam roza skrinju u kojoj cuvam neke stvarcice kad je E. bila beba, npr. tutica iz koje je izasla iz rodilista, nase narukvice iz rodilista, prvi zubic, uvojak kosice, prve cipelice, cipelice u kojima je prohodala, haljinicu i kapicu s prvog rodjendana, najdrazeg prvog plisanca, i tako to. Onaj spomenar sa slikama takodjer.
Povremeno u skrinju ubacim jos nesto - npr. prve baletne papucice i slicno.
U skrinji je i haljinica s mog krstenja i moja+mamina narukvica iz rodilista.
To cuvam bas za nju.

Cuvam fotografije i DVD-ove, no za nju cu napraviti posebno nesto kao spomenar (sad to odvajam po fajlovima na vise hard diskova, zlu ne trebalo), tko zna kakava tehnika ce biti na djelu za 10-ak godina- Vjerojatno cu napraviti nekakav digitalni scrapbook + knjigu, no - zivi bili pa vidjeli.
Cuvam dnevnike koje sam pisala kad je bila mala.


Ostale stvari, kako sto. Redovito napravim cistku, pa se ne smatram hrckom.

No recimo, strasno mi je drago da sam sacuvala sve moje Barbie, neke drage lutke i igracke, jer ih E. sada jako cijeni bas zato sto su moje.
Takodjer moje najdraze knjige, koje sada pocinje pomalo citati. Posebno me to veseli jer je njena 'osobna' kucna biblioteka 98% na talijanskom (+ kompletni Harry Potter na engleskom, i jos neke knjige koje joj kupujem na engleskom). Tako da te moje knjige nadopunjuju bas taj hrvatski dio njene kucne biblioteke koji bi inace nedostajao.
I oplakujem neke moje knjige iz lektire koje je moja mama podijelila dalje. :/

[mala-vila]

sad sam se sjetila da ipak nesto čuvam, a to su narukvice iz rodilišta (vrijedno mi je ko zlato) i štapić na koji sam se popiškila i saznala da sam trudna. još su mi odtale prekrasne štrikane čizmice koje joj je isplela moja baka tako da ce mi to biti dupla uspomena kad bake više ne bude. u kutijici je još i njen pupak za koji sam dugo mislila da je nešto degutantno i da se baca, no on je nekako ostao tamo i sad mi je postao vrijedan pa ga neću baciti. tim više što joj je otpao nakon skoro 2 mjeseca pa mi je to neka sentimentalna veza - naša poveznica vjerovatno ga ne bi tako doživjela da mi pedica kod jedne kontrole pupka nije rekla nešto u stilu da smo nas dvije bile dobro vezane

[rossa]

skvik, skvik

zbog tebe sam se i sjetila ove teme, kad si spomenula bacanje igračaka iz kupaonice.
aj, drago mi je da ima još čudaka poput mene. kako nam je stan relativno velik, a ima puno zatvorenih ormara onda to ne izgleda loše. i sve ima neku svoju kutijicu, mjesto iza zatvorenih vrata.
njenih stvari još nema baš previše jer, kao što rekoh, puno toga prosljedim ili prodam, ali nekih mi je stvari sasvim žao.

nego, vi koji osjećate pročišćenje nakon bacanja, bi li imalo isti učinak i da kod mene pobacate pola ormara

[Nena-Jabuka]

ja bacam
ali ne mogu bilo kad
bacam onda kad mm i iv podju negdje na vikend
onda ja u petak kupim velike crne vrece, trpam u njih, u subotu ih bacim u kontejner, odrolam ga do ulice da ga sigurno kamion pokupi, i koliko toliko sam sigurna da u nedjelju navecer kad se vrate mm ipak nece trcati na jakusevac po svoje smece

nazalost, ovaj plan ne dopusta nikakvu mogucnost sortiranja otpada i to

muko moja, ovako i ja. Udala sam se za hrčka, a on je svoju hrčkovitost naslijedio od svoje bake po ocu, i po ocu, oni su oboje pokojni, a moj hrčak, očim dovlačenja novih, raznih, svojih stvari, još čuva i njihove....

Ovu stranicu čitam samo onako, s psihijatrijskom znatiželjom, da pokušam dokučiti što je to hrčkovito u čovjeku, što ga tjera d svoju kuću pretvara u skladište otpada.

Osobno, čuvam od djece poneku stvarčicu, po jednu malu haljinicu (u kojoj su slikane kao male, pa su već pitale- a gdje mi je ona prekrasna), narukvica iz bolnice je zalijepljena u Spomenar (uredno ispunjen), a on u kutiju, za svako dijete njegovu, koju će, naravno, držati u svom stanu, ne u mom

[rossa]

sad sam se sjetila da ipak nesto čuvam, a to su narukvice iz rodilišta (vrijedno mi je ko zlato) i štapić na koji sam se popiškila i saznala da sam trudna.

ja sam narukvice zalijepila u fotoalbum, a štapić sam slikala i sliku stavila u fotoalbum. Štapić mi je bio malo odvratan za čuvanje. (izgleda da i ja imam neku granicu, jeeeee)

[Trina]

Ništa ne čuvam, sve bacam. Imam jedino (negdje ali trebalo bi i to naći) narukvice iz rodilišta i to je to. Od svojih stvari čuvam jedino 5,6 dnevnika koje sam počela pisati kao 12-godišnjakinja pa sve tamo negdje do kraja srednje, možda čak i kasnije. Nit sam ih čitala odonda, nit imam volje, sve sam ih dobro zapakirala, možda jednom, ako doživim duboku starost..
E i imam jednog plišanog slona, uopće ne znam kako je pored mene ovako enmarne ostao čitav. Dobila sam ga kad sam se rodila.

[Sumskovoce]

LOL za Malcoma i Deweya. Oni su moja terapija navečer - da vidim kako je kad ima više dečki u kući nego što ih ima kod mene.
Ja sam povremeni hrčak, a živim sa totalnim hrčkom (detalj da oslikam koliki je to hrčak - ima tekstove pjesama i note - a svirao u srednjoj, punkerske majice, uske tajice i marte isto iz srednje...)
Volim skupit svoje stvari koje više ne koristim i poklonit ih. Dobro se osjećam nakon toga.
A volim i sačuvat neke stvari (npr. čestitku za rođendan koju mi je nećakinja nacrtala kad sam išla na prvi IVF - malecka napisala sretno - a tek naučila pisati - neprocjenjivo )
Čuvam i odjeću s kojom su dečki došli iz rodilišta, Glas Istre u kojem je objavljena njihova slika - obavijest o rođenju; neku ACDC majicu (vel 56) i maskirne hlače isto vel 56; dvije newborn pelene...
Ja sam emotivac, neki čudan emotivac - pa mi nelogično ima vrijednost. Čisti primjer je mlinac za kavu kojeg je kupio pokojni nono, osamdeset i neke. Nedam ga ni za živu glavu (običan gorenje mlinac za kavu) i to mi je uspomena na njega. A nisam nikad ništa samljela u njemu...

[rossa]

a knjige? ja sam nosila na razmjenu u društvo književnika, ali sam poslije otkrila da bezbroj tih knjiga završi kod onih uličnih prodavača pa mi je to bezveze.
i već sam 2 puta nosila pune torbe pa mislim da je to maksimum od kojeg se mogu odvojiti
da se sad moram seliti ne znam gdje bih s 2 ormara knjiga.
baš mi treba čistka u glavi i u životu

[Sumskovoce]

Knjige sam donirala knjižnici - posebno one debele stručne s faxa. Jedva sam dočekala diplomu, da mogu sve podijelit. Neće nakladnik MATE nikad više od mene dobit prometa

[Elly]

Knjige doniram knjiznici.
Fora je to sto imaju i medjunarodnu biblioteku, pa doniram i knjige na hrvatskom, njima se bas vesele jer ih nemaju puno.