Stranica 2 od 24 PrviPrvi 123412 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 1181

Tema: Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

  1. #51
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,517

    Početno

    Citiraj palčica prvotno napisa Vidi poruku
    Dok sam čekala dijete, prijatelji petogodišnjeg dječaka, dosta zahtjevnog, znali su onako, u šali, dobaciti kako će biti svega kad nam dođe žarko željeni nasljednik. Predbacivanja, nespavanja, plakanja, emotivnih turbulencija, svega. Ja sam nekako mislila da se to samo njima događalo, jer eto, nisu se snašli. Sada, iz perspektive friške roditeljke uviđam da mnogi roditelji s malom bebom, oboje ili pojedinačno, proživljavaju krizu.

    Meni se desilo da sam postala netko koga ne prepoznajem. Zatvorila sam se u kuću i odbijam raznorazne ponude, izmišljam razloge da nigdje ne odem. Odbijam trening (a trčanje me inače tako raduje i opušta), odbijam prijatelja fizioterapeuta da me izmasira (a trebalo bi mi), prijateljicu da mi priušti nekakav xy tretman, sve mi je problem, za sve izmišljam ispriku uključujući i pozive kvartovskih mama za šetnju. To što se izdajam svaka dva sata, što bi zakinula dijete za svoje prisustvo, što imam nekoliko kila viška i u ništa ne stanem..... Usto sam postala gunđava, nezadovoljna, manijakalno sve spremam ako dijete spava i ako se ne bavim njime.
    Umorna sam u toj količini da me konstantno bole kosti oko očiju i glava, da mi se od nespavanja povraća. I da, postala sam tlačiteljica partnera, gunđava aždaja - nije samnom ni lako ni lijepo.
    A opet mi se čini da to nije postporođajna depresija, nego da sam paralelno sa krasnim djetetom rodila i čudovišnu sebe.
    Dragi lastane ima li lijeka?
    Draga moja, možda i je neki baby blues, meni se tako čini, možda ti mogu pomoći savjetom mame koje su to prošle.
    Hoću reći i ja sam bila iscrpljena i umorna na počecima (imala sam nekoliko upala dojki, temp. 40 i tromb u nozi) al se nisam dala, odlučila sam dojiti, i kad sam izgurala to prvotno razdoblje poslije je išlo glatko. Al ja sam bome tatu samo tako "zaposlila" oko djeteta: da se zbliže i da se ja malo odmorim kad tata dođe s posla, da mogu pola sata odmorit u miru.
    ti se još uz to izdajaš i svaka ti čast znam koliko to još dodatno iscrpljuje (mene umorilo kratkotrajno izdajanje tijekom upala),ja bih ti savjetovala da se probaš prisilit otići na trčanje bar 10 min, bolje ćeš se osjećat, sebi zadati samo 2-3 minimalna zadačića u vezi čišćenja kuće za taj dan (i trudit se ne prekoračit ih), odmah u krevet ili na kauč pa u ruke knjigu ili buljit u TV čim bebica zaspe, nadam se da ti još dosta spava tijekom dana (2-3 x vjerojatno).

    Kad tata dođe s posla (ili ako imaš baku/dedu, nekog drugog) neka fino pojede, presvuče se i djetešce u kolica pa malo van, korisno i tati i malom vilenjaku. A mužiću probaj lijepo objasnit da si preumorna i iscrpljena pa lako eksplodiraš al da ga moliš za razumijevanje i pomoć kako bi se vratili na "staro".
    i da, mislim da bi ti bilo fora naći se s drugim mamama, pa nisu valjda baš sve neiskrene, mi smo baš uživale pričajući o dogodovštinama s djecom i naravno oplele bi po muževima

    i nisis ti nikakvo čudovište samo umorna i požrtvovana mama koja treba pažnju i pomoć,al već za par mjeseci maleni će ti počet puzat i to će bit veliko olakšanje, bar je meni bilo, onda možeš s mirom nešto i skuhat dok dijete istražuje šareni svijet oko sebe, meni je to bilo prekrasno razdoblje....

    s drugim djetetom nije bilo nikakvih upala, sve je prošlo glatko, bila sam odmorna, puna energije malac jakoooo puno spavao po danu i noći, al iza 6 mj nas počeli zezat zubići, al neka Bogu hvala da je sve tako.

    Svašta nešto sam nabrojala, al sad jurim na meeting...

  2. #52
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,517

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa Vidi poruku
    Evo popodne je. Ma ja sve što pišem, pišem u polušali. Istina je ta da se trebamo prilagođavati situaciji a to nije lako. Kao što je netko napisao, taj osjećaj da su svi ovisni o tebi..to nije lako. Daj ovo, daj ono, skuhaj, operi..kad su mali ovisni su skroz a kad su veliki onda te shebe taj osjećaj di si fulao. Bar ja tako. Odgovornost osjećam isključivo ja, ne znam zašto nisam sposobna na muža nešto prebaciti. Onda kad negjde ode krivo, dođe mi da lupam glavom o zid zašto sam neke stvari napravila baš tako, umjesto onako.

    I stvarno te nitko ne pripremi na to. Svi pričaju o pozitivnim stranama, sve je divno, krasno, ljubav frca na sve strane a ostale tehnikalije nitko ne spominje. Ne znam zašto. Meni neće nikad žao biti što sam rodila ali da mi je vratitit vrijeme, sve bi odgodila i posvetila se sebi još neko vrijeme. Jer JA sam sada na zadnjem mjestu. Još me ovaj Linić shebao do jaja s ovim smanjenjem minusa..mislim ono, financije su među važnijim stavkama kad imaš djecu. Umor je nevažan u čitavoj priči.
    mislim da je bitno da svaka žena osvijesti ovo boldano što je napisala Trina, mi moramo voditi računa o sebi, priuštit si koji sat mira, odmora, kina, druženja što god nam srce želi. Ako mi ne mislimo na sebe, nitko i neće, 100% stojim iza te tvrdnje.

    Mene iskusnije, mudre žene to naučile i bome primjenjujem, sretna ja, sretna cijela obitelj, ja u rasulu, u obitelji raspašoj. Iako imam 2 male djece (1,5 i 3,5 god), idem 2-3 tjedno na sport i svako malo naveče nešto (kino, druženje s onim istim kvartovskim mamama s kojima sam ispijala kave na porodiljnom, koncert..) s ili bez muža,al za moj gušt. i baš se dobro osjećam, obožavam svoju djecu, muža, obitelj al bome neću ni bit na zadnjem mjestu ko neki otirač kojeg nitko ne cijeni (koliko bi trebao). Jok! but that's me!

    mislim da me imama podršku u svom stavu i od strane moderne psihologije

  3. #53
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,517

    Početno

    još samo ovo i odoh:

    Palčice, i ja kad sam zatvorena u stanu bez kontakta s ljudima pretvaram se u ono što ja nisam, blago rečeno u čudovišno gunđalo, zato stalno i skitam...

  4. #54

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    3,520

    Početno

    Kao što sam već napisala, meni se ne da iskočiti svaki dan iz trenirke i našminkati radi pola sata kave s frendicama i slično, ali zato si svakih 10ak dana priuštim cjelodnevni izlazak iz kuće (čitaj bauljanje po trgovinama, ispijanje kavice, kino i sl.). Ono, čitav dan posvetim samoj sebi, i mogu dalje u radne pobjede. Ok, mogu si to priuštiti jer ne dojim bebu, i ima mi je tko pričuvati, ali ako možeš izdojiti dovoljno mlijeka za barem nekoliko sati odsustva iz kuće...

  5. #55

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    mislim da je bitno da svaka žena osvijesti ovo boldano što je napisala Trina, mi moramo voditi računa o sebi, priuštit si koji sat mira, odmora, kina, druženja što god nam srce želi. Ako mi ne mislimo na sebe, nitko i neće, 100% stojim iza te tvrdnje.
    Ne da stojim 100 % iza te tvrdnje, nego milijun % !
    I ako netko misli da će nam djeca jednog dana biti zahvalna zato što smo 24 sata dnevno trale i živjele samo za njih, neka se odmah razuvjeri. Ako djeca odrastaju uz majku koja si je priskrbila takvu ulogu, onda oni to shvaćaju kao nešto što se podrazumijeva. Ako nauče da majka ima pravo na svoje slobodno vrijeme i interese, i oni će promatrati majku kroz tu prizmu.
    Neka me sada nitko ne shvati krivo, obožavam svoju djecu, ali pričamo o tamnoj strani roditeljstva, moram se ispucati
    Posljednje uređivanje od rehab : 19.02.2013. at 14:50

  6. #56
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,413

    Početno

    Citiraj palčica prvotno napisa Vidi poruku
    Dok sam čekala dijete, prijatelji petogodišnjeg dječaka, dosta zahtjevnog, znali su onako, u šali, dobaciti kako će biti svega kad nam dođe žarko željeni nasljednik. Predbacivanja, nespavanja, plakanja, emotivnih turbulencija, svega. Ja sam nekako mislila da se to samo njima događalo, jer eto, nisu se snašli. Sada, iz perspektive friške roditeljke uviđam da mnogi roditelji s malom bebom, oboje ili pojedinačno, proživljavaju krizu.

    Meni se desilo da sam postala netko koga ne prepoznajem. Zatvorila sam se u kuću i odbijam raznorazne ponude, izmišljam razloge da nigdje ne odem. Odbijam trening (a trčanje me inače tako raduje i opušta), odbijam prijatelja fizioterapeuta da me izmasira (a trebalo bi mi), prijateljicu da mi priušti nekakav xy tretman, sve mi je problem, za sve izmišljam ispriku uključujući i pozive kvartovskih mama za šetnju. To što se izdajam svaka dva sata, što bi zakinula dijete za svoje prisustvo, što imam nekoliko kila viška i u ništa ne stanem..... Usto sam postala gunđava, nezadovoljna, manijakalno sve spremam ako dijete spava i ako se ne bavim njime.
    Umorna sam u toj količini da me konstantno bole kosti oko očiju i glava, da mi se od nespavanja povraća. I da, postala sam tlačiteljica partnera, gunđava aždaja - nije samnom ni lako ni lijepo.
    A opet mi se čini da to nije postporođajna depresija, nego da sam paralelno sa krasnim djetetom rodila i čudovišnu sebe.
    Dragi lastane ima li lijeka?
    Ima nas još

    Kada sam rodila svoje prvo dijete, k`o da sam rodila dijete iz majčinih snova - dojenje bez problema, super spavanje, nije zahtijevala nošenje od 0-24... I opet sam se osjećala kao ti.
    Najgori su mi bili usamljenost (pošto sam bila u zabačenom selu gdje je prosjek starosti 75 godina) te gubljenje mene kao osobe. Od osobe koja je uživala u dinamičnom životu, putovanjima, izlascima, čitanju knjiga, radu... pretvorila sam se u dojeću i čisteću mašinu koja ne zna zbrojiti dva i dva - ali doslovno.
    Više samu sebe nisam mogla prepoznati.
    I istina je da mi žene same od sebe napravimo žrtve koje se ne znaju pobrinuti za sebe. Skačemo i trčimo da udovoljimo svima - da je beba super duper, da je mužu sve oprano, skuhano, da je kuća počišćena... i što nam drugo i preostaje nego na kraju dana se skljokati od umora sažalijevajući same sebe?
    A kada trebamo napraviti nešto za sebe - otići na odmor, na izlet, izaći s frendicama, kupiti si nešto.. Ne samo da ćemo same sebi nametnuti osjećaj grižnje savjesti, nego će nam i muževi i okolina prigovarati jer su navikli na dadilju/kuharicu/čistačicu kod kuće koja sada odjednom više nije dostupna, a oni za ručak moraju pojesti kruh sa abc sirom.
    Palčice, jako je lako upasti u apatiju, nezadovoljstvo, u ulogu one koja mora sve odrađivati i vječito biti kod kuće... I ja sam sada opet trudna, opet nezaposlena i od jada više tražim što bih mogla učiti/raditi samo da se opet ne uguram u to užasno stanje, a već vidim da se počinjem uljenjivati. Natjeraj se nekako, prihvati svaku ponudu pa makar molila muža da te nogom u zadnjicu izbaci iz kuće
    S vremenom će biti bolje!

  7. #57
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    ja sam shvatila ako sam naspavana sve mi je bajka.
    i da mi je jedino san presudan u svemu.

  8. #58
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Ajme, divne ste, koliko odgovora, koliko sličnih osjećanja (drago mi je da ima i različitih)!
    Baš vam hvala od !

    Bolje sam danas nakon svega pročitanog (mm i ja smo se šalili da je dobro da smo se sve stigle izjadati na temi i još stignemo), sve je bolje nakon višesatnog razgovora s mm. Rodila sam baš vedro i dobro dijete (evo danas nam je niknuo prvi zubić pa valjda neće biti višesatnih noćnih kenjkanja), imam energije za njega i tu zaista nisam pokleknula ni u jednom trenutku (ma i da jesam, nisam niti težim biti savršena majka iz časopisa) jer on traži 100% angažman kad je budan, mm maksimalno pomaže i napokon ima već dva mj. fleksibilnije radno vrijeme. Tu su deda i baka. Nisam imala problem oko brige o djetetu, nije mi ništa teško, nego ga imam sama sa sobom.

    Nisam znala da ću roditi i neku drugu sebe, a jesam. Znam da odgovor leži u meni samoj, da se moram odvažiti i otići na neku kavu, prihvatiti sve one besplatne usluge masiranja i lickanja, navući tenisice i otiči trčati, prihvatiti poziv za kvarrtovsku šetnju. Prestati toliko čistiti kuću. Krivo ste me shvatile, ne jedem čak ni dovoljno, preumorna sam i za to, jedem premalo, a nije ni 6 kg viška tako velik problem koji se ne da srediti do ljeta. Jede svaka dva sata pa ipak ne postoji mogućnost višesatnog odlaska od kuće (ne mogu ja izdojiti koliko on može pojesti), dosta smo povezani i voli moju prisutnost (tada mu je i svaki član obitelji dobar), ali eto - tu mi je teško ostaviti ga s ikim. Samo nespavanje i umor, možda i hormonalni disbalans čine svoje i nisam se ni okrenula a upala sam u neki svoj mentalni i emotivni začarani krug. I da, mislim da ću si priuštiti i seansu kod psihoterapeutice.

  9. #59
    Optimisticna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Postovi
    1,832

    Početno

    Uf
    Danas mi je dan D. Valjda ga muče zubi, ima ranicu na desnima, i plače, plače, plače. Na prekide odmori, malo zakunja i opet plače a meni tlak raste, raste, raste. Viknula sam na njega. Mislim da su me susjedi mogli čuti. Sad mi je grozno, grozno. grozno. Ima samo 6 mjseci i jedva sam došla do njega. i sad sam vikala na njega. Grozna sam

  10. #60
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    ne znam ima li tako zen majke koja nije viknula.
    znaj da nisi viknula na njega, nisi bijesna na njega, viknula si na osjecaj nemoci i bijesna si na taj osjecaj nemoci.
    i kad tako pogledas nisi ni malo grozna, samo si majka. zivo bice.

  11. #61
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    palčice, drago mi je da si bolje!

    i definitivno se počni posvećivati i sebi, makar malim koracima

  12. #62
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Citiraj Optimisticna prvotno napisa Vidi poruku
    Uf
    Danas mi je dan D. Valjda ga muče zubi, ima ranicu na desnima, i plače, plače, plače. Na prekide odmori, malo zakunja i opet plače a meni tlak raste, raste, raste. Viknula sam na njega. Mislim da su me susjedi mogli čuti. Sad mi je grozno, grozno. grozno. Ima samo 6 mjseci i jedva sam došla do njega. i sad sam vikala na njega. Grozna sam
    za tebe. Nije lako gledati svoje dijete kako plače e ne možeš mu pomoći. Drži se. Nisi grozna.

  13. #63
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Citiraj laumi prvotno napisa Vidi poruku
    palčice, drago mi je da si bolje!

    i definitivno se počni posvećivati i sebi, makar malim koracima
    Dobro su neke napisale. Samo si mi možemo pomoći i učiniti nešto za sebe i zbog sebe. Obećajem da ću sutra već nastojati mijenjati stvari. Za početak ću se prijaviti na ljetni polumaraton, pa će me to motivirati da se pokrenem. Možda odem i frizerki. Ili jednostavno prošetam.

  14. #64

    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    669

    Početno

    Palčice, i ja znam kako ti je. Mi smo dobili blizance, nedonoščad, zahtjevni, nespremni za život, ne znaju jesti, zaspati, povraćaju u mlazu 10 puta dnevno, sve je ispovraćano i poprskano, bijele točkice po svom namještaju, vratima... pomoći niotkuda. Nakon 45 dana u bolnici dolaze doma, ja pokušavam dojiti, nema šanse, preslabi su...Nakon 24 sata smo shvatili da nisam ništa stavila u usta, muž kuha, sljedećih par dana živim na kakau, jer drugo ne stignemo pripremati. Godinu dana nisam odspavala duže od 45 min u komadu, izdajala sam se 7 mjeseci... Muž je nekoliko mjeseci spavao od 8-11 ujutro, u odvojenoj sobi, sa čepićima u ušima. To je bilo njegovih 3 sata, a ostatak vremena je bio na raspolaganju. Nismo razlikovali dan i noć, stalno je bilo nešto za raditi oko djece. U jednom trenu se muž od umora zaletio u zid u hodniku, dok je na rukama uspavljivao jednog od njih.
    Ja sam prvih mjesec-dva dok sam spavala imala stalno osjećaj da mi dijete leži na prsima i na trbuhu i da ću ga ozlijediti pokrenem li se. Gnječila sam u polusnu i znoju pokrivače na sebi da se uvjerim da nije dijete na meni, već u svom krevetu.
    Čula sam ih kako plaču i kad nisu plakali.
    I bila sam nekako preemotivna u svemu tome, ganuta cijelim tim čudom da odjednom imam dvoje djece. Kad bi mi ljudi na cesti znali reći da su krasni, da sam sretna i blagoslovljena, krenule bi mi suze na oči.
    Znala sam i urlati na muža ponekad, naravno.
    Nisam previše izlazila, jer nisam znala kako se zovem od silnih obaveza. Dobili smo i treće dijete.
    Od iscrpljenosti sam se jedne noći naglo probudila, nisam se mogla sjetiti gdje sam i kako mi se zovu djeca.
    Nespavanje je strašno.

    Na kraju sam potražila pomoć liječnika, dobila ju, riješila problem nadam se. Mislim da sam sad više manje normalna

    Popričaj s liječnikom, posveti se malo više sebi, kako ti svi i savjetuju, ne izoliraj se i biti će sve u redu, sigurno. Ako ne baš sad, a onda malo kasnije

  15. #65
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Hvala, znam da sam čitala tvoju izdajanje priču i hrabrila time sebe. I mi smo imali slučaj silovitog udarca jedno o drugo u hodniku od neispavanosti i bunila toliko da sam vrištala od šoka i boli. Sad mi je smiješno, no inače bude situacija gdje ja nerijetko zaspim s izdajalicom u rukama, pada mi iz ruku usred noći, robotski ustajem ponekad svakih pola sata misleći da je vrijeme za izdajanje pa shvatim da mlijeka nema jer ga ne može ni biti, nekad sanjam pa sam uvjerena da sam se već izdojila i nudim praznu bočicu, svašta nešto - haluciniram. Jedna je napisala da čeka samo da prođe noć, koja ionako ne služi za spavanje - tako i meni najčešće bude.

    Baš sam rekla mm da treba pročitati ovu temu i još više cijeniti i shvatiti mame (mada sam ja neizmjerno zahvalna mm na svom angažmanu oko djeteta - čak ga bolje i uspava od mene).
    Da smo loše mame valjda ne bi visile na ovom forumu nego bi se sada počupanih obrva (to nam je valjda svima postao sinonim vlastitog oduška na temi) sunčale na terasama poznatih skijališta dok nam bebe čuvaju dadilje miljama daleko (znam i takve).

  16. #66

    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    3,520

    Početno

    Citiraj Optimisticna prvotno napisa Vidi poruku
    Uf
    Danas mi je dan D. Valjda ga muče zubi, ima ranicu na desnima, i plače, plače, plače. Na prekide odmori, malo zakunja i opet plače a meni tlak raste, raste, raste. Viknula sam na njega. Mislim da su me susjedi mogli čuti. Sad mi je grozno, grozno. grozno. Ima samo 6 mjseci i jedva sam došla do njega. i sad sam vikala na njega. Grozna sam
    Daj mu malo Panadola baby prije spavanja.

  17. #67

    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    669

    Početno

    Ah, mi mame...
    A ovo s ružičastom vjevericom mi je vrh vrhova

  18. #68
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    4,035

    Početno

    Ja mogu zahvaliti svojoj najboljoj prijateljici koja zivi u Sarajevu i koja je dosla kod nas na ljeto kad je J. vec imala 1,5g i rekla mi: De majke ti pocupaj te obrve i brkove i sredi se malo, izgledas ko da te poplava izbacila i obuci nesto lijepo na sebe a ne da hodas tako ofucana : D i tad sam primjetila da sam se skroz zapustila, da sam samu sebe shvatila kao hodajucu cicu i pocela sam se vracati u stvarnost.
    Posljednje uređivanje od mitovski : 19.02.2013. at 22:03

  19. #69
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Palcice, di ces odma na polumaraton. Trci svakako za svoj gust, ako te to opusta, i posveti vrijeme sebi. Al ja si ne bi nabijala u takvoj situaciji jos potencijalno stresnih ciljeva, ja bi usporila malo.

  20. #70
    Optimisticna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Postovi
    1,832

    Početno

    Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
    Ja mogu zahvaliti svojoj najboljoj prijateljici koja zivi u Sarajevu i koja je dosla kod nas na ljeto kad je J. vec imala 1,5g i rekla mi: De majke ti pocupaj te obrve i brkove i sredi se malo, izgledas ko da te poplava izbacila i obuci nesto lijepo na sebe a ne da hodas tako ofucana : D i tad sam primjetila da sam se skroz zapustila, da sam samu sebe shvatila kao hodajucu cicu i pocela sam se vracati u stvarnost.

    joj kako mi je ovo poznato. Tek sam se neki dan pogledala u ogledalo kako treba. Kakvo otrežnjenje.
    Posljednje uređivanje od Optimisticna : 19.02.2013. at 22:14

  21. #71
    winnerica avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,034

    Početno

    Mislim da smo takva ili slična stanja prošle sve nakon prvog djeteta; svojevrstan šok! Jer dok sanjaš o tome da postaneš majka nitko ti ne otvori oči i ne kaže ti koliko je roditeljstvo uistinu kompleksno i teško; nije beba s reklame za pelene koju stave u 19 h spavati, pokriju je dekicom i zatvore do jutra u njenu sobu dok se ona nasmješena sama uspavljuje i guguće zadovoljno.. To je ono, što nas nitko uistinu ne pripremi za takav životni izazov, a život je sam po sebi težak.
    Ja nakon prvog djeteta nisam znala doslovce gdje sam, činilo mi se da sam u životnom zatvoru, sve se izokrenulo naopačke i bilo je daleko od očekivane idile. Trebalo mi je jako dugo, sigurno prve 2-3 godine da sve sagledam iz pravog kuta i postavim stvari na svoje mjesto. S drugim i trećim djetetom nisam imala takvih problema, bila sam pripremljena, znala sam što me čeka, organizirala sam se i imala sam puno više utakmica u nogama.

  22. #72

    Datum pristupanja
    Oct 2009
    Postovi
    3,186

    Početno

    sad sam se sjetila jedne situacije kad me susjeda pitala znam li možda tko to noću zlostavlja bebu, ona bi ga prijavila socijalnoj službi, ali kakti ne zna tko je

    naravno, radilo se o mojoj bebi koja se svaku noć budila i vrištala iz nepoznatog razloga (takav karakter, radi to i sada često s 3,5 g., samo malo kraće vrišti, dok ne uspijem od nje izvući što je bilo)

    samo sam se nasmijala i rekla da nemam pojma i dodala da bi se, kad rodi, mogla jako iznenaditi jer bebe znaju biti ćudljive. bila je pred porod tada...u međuvremenu smo odselili pa ne znam je li i ona zlostavljala svoju bebu noću

  23. #73
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    4,035

    Početno

    Mi stalno cekamo da netko pozove socijalnu sluzbu jer ona stalno zbog necega urlice i place i danas. Cudi me da nam je nisu poslali, pogotovo jer su tanki zidovi i cuje se i kasalj a kako se tek cuje urlanje.
    Posljednje uređivanje od mitovski : 20.02.2013. at 07:51

  24. #74
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Citiraj sss prvotno napisa Vidi poruku
    Ah, mi mame...
    A ovo s ružičastom vjevericom mi je vrh vrhova
    A čeka ovca i treće. Bit će i ružičastih veprova čini mi se.

  25. #75
    Smajlich avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Postovi
    1,136

    Početno

    Citiraj leonisa prvotno napisa Vidi poruku
    ja sam shvatila ako sam naspavana sve mi je bajka.
    i da mi je jedino san presudan u svemu.
    Ooo, daaaa!

  26. #76

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    SSS kako mi je tvoj post opisao naše rano roditeljstvo. Plakanje od neispavanosti, bunilo i halucinacije, ne znati gdje je dijete, nuditi praznu bočicu, MM koji spava na kauču po 3 sata ... ajme. Bit će da je svim twin mamama slično. A btw moji su se rodili ogromni, za razliku od tvojih, pa svejedno bilo je nehumano.

    Neki dan sam pričala MM-u kako sam tu na forumu pročitala više postova o tome kako majke ne vole prvu godinu djeteta, već da bi najradije fast-forward nakon 1. rođendana. Tada sam mislila da su nemajke. Sad potpisujem 100%. Lakše mi je od kad su veći.
    Također se slažem sa Leonisom - sve ovisi o količini sna, kad sam naspavana nije ništa problem i moja uobičajena šihta od 7 ujutro do 1 ujutro drugi dan nije teška. Ali ako mi (kao noćas) uskrate tih 6 sati sna i mira - ludim.
    Apropo socijalne - sinoć (točnije rečeno jutros od 2 do 4 ujutro) moj je dvojac urlao, baš urlao. MM i ja se gledamo u susjednoj sobi (nakon što smo izvadili sve tehnike iz rukava, sve isprobali, uzalud) i pitamo se koliko još strpljenja imaju susjedi u stanu iznad nas i kad će nam socijalna pokucat na vrata. U 4 sam izvela zadnji očajnički potez - nahranila ih. U 4:10 smo hrkali.

  27. #77
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    skidam kapu svim twin mamama
    između mojih dvoje mlađih je 17 mjeseci razlike i bilo je teško
    ali ne mogu si zamisliti kako je to kad u isto vrijeme imaš dvije bebe jednake dobi

    ipak, meni je 1. godina uvijek bila najdraža (ali ja sam i preko dana spavala s bebom pa je bilo lakše)

  28. #78
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    6,058

    Početno

    Meni je isto ova prva godina bila divna dobro, bilo je i svega ostalog, i neispavanosti, i svadja s md-om, i nervoze... al sve u svemu, bas mi je bilo predivno

  29. #79

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,727

    Početno

    Meni je 1. godina od prvog trajala kao tri godine. Istina, on je spavao 20 sati dvenvno...ali ja se totalno nisam snašla u toj majčinskoj ulozi. Dojenje koma. Mislim da me je dojenje najviše koštalo. Svako drugo dijete sve lakše i lakše. Sad mi je malo krivo što ih je previše, pa više radim nego što uživam u njima...
    Ja ipak mislim da je s prvim djetetom najteže...život ti se užasno promjeni (ne nabolje), ne znaš kaj radiš i još ako se dojenje zakomplicira...grozno. Ja sam jedva čekala izać van i istrkeljat se s frendicama...jer sam takva - ekstrovertirana. I bilo mi je lakše. Sa drugim djetetom sam se već uživila u majčinsku ulogu, a i spavao je ijelu noć. On je prošao neprimjetno...
    Zapravo, mm i ja znamo reći kako nam je bilo teže s jednim djetetom, nego s troje. Ta neka psihoza nas je držala tu prvu godinu....gubitak slobode (nismo nikad nešto izlazili - nego ono...gledaš telku kad hoćeš, ideš kud hoćeš i kad hoćeš). Nismo spavali kak treba, svađali smo se ko psi...bili netolerantni jedan prema drugom...Kasnije se to smirilo... Sad smo ok...a imamo treću bebu...dođe to na svoje..

  30. #80
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Na više mjesta sam napisala, meni je prva godina užasno iscrpljujuća.
    To nisam ja.
    Dijete je bilo super i dobro spavalo i sve ok, ali ponavljam to nisam ja.
    Ne volim gugutanje, ne volim nedorečenost, ne volim taj raspored - sranje, jelo, spavanje, gugutanje, sranje, jelo, spavanje, gugutanje, sranje, jelo spavanje, gugutanje,....

    Kad je dijete progovorilo i prohodalo, ja sam se preporodila. Takvih od 18 mjeseci na dalje bih mogla imati 10.
    To je nešto predivno.

    Nisam ja umirala prvih godinu dana, bilo mi je lijepo, preživjela sam, sve ok, ali mi je od 18 mjeseci na dalje jednostavno bilo puno ljepše.
    Još kad je s 2 godine prestao spavati poslijepodne i maknuli smo pelene, to je bio narodni preporod. Čista uživancija.
    Za sebe bih uvijek odabrala da je tata doma prvih godinu dana, a ja od godinu dana do puberteta.

  31. #81
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    5,090

    Početno

    Potpisujem andiko za prvo dijete i gubitak slobode.

  32. #82
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Meni su prve godine a A. bile kao da sam neprestano u stanju "yellow alert". Onako, stalna, nepopuštajuća pripravnost. Ali sam i neizmjerno uživala, stvarno neizmjerno.
    Nije me pogodio gubitak slobode kad se rodio, nego kad je trebao navršit godinu dana. Iz nekog čudnog razloga, u meni je opstala slika da su djeca bebe do godinu dana, jer kao, s godinu dana progovore, prohodaju - i to je kao to, lol. Kad sam shvatila da se ništa s godinu dana neće promijeniti, sledila sam se. Pa dokad ovako, dovijeka? eto tako sam očajavala.
    S M. je bilo najbolje, a i ona je najbolje prošla s nama. Imali smo kondicije, imali smo mir u sebi, nismo se bojali prepustit da nas preplavi do kraja (jer smo naučili da se ne treba branit od prepuštanja djeci tj. s današnjim iskustvom i utakmicama u nogama puno bolje znamo balansirati sebe i njih tako da obje strane dobiju više).
    Sad nas čekaju prva pubertetska iskustva, tu stojimo i čekamo, nemamo pojma šta će nas snaći, Potajno se nadamo da ćemo proć lišo

  33. #83

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    pod zvjezdarnicom
    Postovi
    1,925

    Početno

    Citiraj palčica prvotno napisa Vidi poruku
    A čeka ovca i treće. Bit će i ružičastih veprova čini mi se.
    ovca će ovaj puta imati samo jedno dijete koje se budi

  34. #84

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Meni je mantra prvih godinu bila "Deny yourself" - uporno sam odbijala misliti na sebe i svoje potrebe (osnovne potrebe kao hrana ili wc ili san) jer je to bio jedini način da ne skrenem s pameti.
    Moj je ego postao nula, ja nevažna, puko preživljavanje. I ne yellow allarm, već red allert 24/7.
    Apropo roze vjeverice, prošli tjedan sam zaspala na nogama, mislila sam da je to nemoguće, ali je - moguće je.
    Sinoć, u 2 ujutro mi je Palčić zaplakao i probudio brata, pa se oboje derali, a ja u polusnu, još pod dojmom sna kojeg sam sanjala, tražim kalkulator da izračunam gdje je greška (sanjala sam nešto o poslu) i ne mogu shvatit zašto se taj zvuk (dječji plač) ne stišava unatoč tome što sam sve izračunala točno i predala na vrijeme. Trebalo mi je 10-ak minuta da spoznam da mi djeca plaču i da nema koraka kojeg sam propustila ili roka kojeg nisam ispoštovala, već da trebam dić guzicu i opet uspavat djecu.
    Ako noćas bude ista priča, mislim da će svisci motat čokolade po sobi
    Posljednje uređivanje od Sumskovoce : 20.02.2013. at 14:19

  35. #85
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Ako ništa valjda će netko otvoriti kliniku za majke gdje će nam, umotane u one fine košulje dok promatramo u vrtu ružičaste vjeverice ili veprove (ovisno o situaciji), netko ponekad i počupati obrve.

  36. #86
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Ja sam si danas išla nešto kupiti za obući, doduše sa čedom - ok nisam našla, ali sam otišla. I zakazala kod frendice bjuti tretman i iako sam se odmah počela preznojavati i mučiti s mislima uz želju da otkažem, neću zbog sramote, jer se odrekla klijentica koje joj plate da mene sredi....mada kažem, muka mi je ostaviti čedo na sat, dva (nisam normalna).

  37. #87
    lulu-mama avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    Belgija
    Postovi
    1,505

    Početno

    Citiraj Sumskovoce prvotno napisa Vidi poruku
    M... tražim kalkulator da izračunam gdje je greška (sanjala sam nešto o poslu) i ne mogu shvatit zašto se taj zvuk (dječji plač) ne stišava unatoč tome što sam sve izračunala točno i predala na vrijeme. ..

    Kako preživjeti naporne trenutke: vicom. Joj, stvarno imate šaljive trenutke.

  38. #88
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
    Ali sam i neizmjerno uživala, stvarno neizmjerno.
    :
    jesi tako i s drugim i s trećom?
    ja sam naopaka, meni je teže pao gubitak slobode s m nego s j.
    s j sam nekako bila, nemam pojma, opijena, i bolio me k za slobodu.
    al s m je izostao taj osjećaj opijenosti.
    i bilo mi je teže na neki način. jer sam se stalno, non stop pak opterećivala ko je zakinut a non stop je neko bio zakinut il j jer je do sad imao svu našu pažnju, a sad više nema. il m jer je j imao svu našu pažnju, a ona, jadna, nikad neće imati sama svu našu pažnju.
    iz ove perspektive mogu reć da sam bila blesava.
    no, i dalje stojim, nespavanje je najgore. kad se budiš iz noći u noć, ne možeš biti normalan nikako.

  39. #89
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    jesi tako i s drugim i s trećom?
    ja sam naopaka, meni je teže pao gubitak slobode s m nego s j.
    s j sam nekako bila, nemam pojma, opijena, i bolio me k za slobodu.
    al s m je izostao taj osjećaj opijenosti.
    i bilo mi je teže na neki način. jer sam se stalno, non stop pak opterećivala ko je zakinut a non stop je neko bio zakinut il j jer je do sad imao svu našu pažnju, a sad više nema. il m jer je j imao svu našu pažnju, a ona, jadna, nikad neće imati sama svu našu pažnju.
    sve ovo mogu potpisati
    i meni je puno gore pao gubitak slobode s 2. i naročito 3. djetetom, nego s prvim
    ali realno tako i je, što ne?
    kad imaš samo jedno dijete, imaš i puno više slobode
    više djece je teže uskladiti

  40. #90
    In love avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Ri
    Postovi
    1,486

    Početno

    Podpis pod cijetu i laumi. I nama je bilo treće dijete najveći šok. Na prvo dijete smo bili totano spremni i ništa nas nije moglo iznenaditi (barem mene, muža malo manje ,-)...Drugi je bio onako - baš easy, nije mi bio neki napor iako nije bio baš cool beba (čitaj nije spavao cijele noći, brrr)...A treći - za ubit se! Poklopio se naš umor od svega i njegov karakter i još smo bili puno po bolnicama ...Kad me danas frendice koje su imale djecu kasnije pitaju kako mi je bilo tih prvih par godine jim kažem da se u stvari ni ne sječam, da je sve onako u magli...i istina je. Ne sječam se dali sam imala mučnine u trećoj trudnoći, kada je mali dobio prvi zub, kada je išao poćeo ić na kahlicu, ništa neznam (a za prvu klinku znam sve).. Koma. Nespavanje je stvarno najgora stvar, sve drugo se preživi ali to nespavanje - koma.

    I Palčica, izdajanje - to je stvarno napor. Moja šogorica je rodila bebu u 24tj i izdajala se dok mali nije napunio godinu dana. Koma. I svaka čast mamama koje to rade, njima treba dignuti spomenik. Ja neznam dali bi imala snage za to, jedva sam digla majcu i izvadila cicu...


    ..ali da moram ponovo - opet bi imala malu razliku jer trenutno nam je baš ok. Nekako smo ulovili baš zadnji vlak da jih zanimaju iste stvari - kino, predstava, aktivnosti. Kada idu na plivanje (idu svi u istom treminu) imam sat i pol samo za sebe ..
    Posljednje uređivanje od In love : 20.02.2013. at 17:01

  41. #91

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    pod zvjezdarnicom
    Postovi
    1,925

    Početno

    Citiraj palčica prvotno napisa Vidi poruku
    Ja sam si danas išla nešto kupiti za obući, doduše sa čedom - ok nisam našla, ali sam otišla. I zakazala kod frendice bjuti tretman i iako sam se odmah počela preznojavati i mučiti s mislima uz želju da otkažem, neću zbog sramote, jer se odrekla klijentica koje joj plate da mene sredi....mada kažem, muka mi je ostaviti čedo na sat, dva (nisam normalna).
    evo, ovo je dobro

    ne razmišljaj što će biti nego samo kreni

    ništa se neće dogoditi dok se vratiš, baš ništa

    ps - vjerojatno je glupo savjetovati ovakve stvari, ali možda da onaj tko ga pričuva, a bude ga hranio izdojenim mlijekom, to obavi na žličicu da bude sporije i zabavnije

  42. #92
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Nema kod njega sporosti u jelu. Za sekundu se usrče izdajano i po sat vremena. Daj što daš, odmah i sad - njegovo geslo.

  43. #93

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,727

    Početno

    ajme....i meni se ovaj deranči po noći, pa se nekad u bunilu budim totalno nesvjesna kaj je to... al evo, uzela sam mu sisu i malo bolje spava probudi se samo 2-3 puta. to mi je super... i meni se čini kad si naspavan - nemas frke. moja djeca stvarno nisu zahtjevna...ali ih ima

  44. #94

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,727

    Početno

    ja quotaka sumskovoce... palčica - samo navali nesto za sebe, bar da prekines rutinu. bit ce bolje...

  45. #95
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj andiko prvotno napisa Vidi poruku
    ja quotaka sumskovoce... ...
    vi ste pukle skroz ote spavati

  46. #96
    bembola avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    162

    Početno

    da sam barem manje nervozna....tako zelim i drugo djete,trece....ali bojim se da cu bit jos nervoznija i onda mogu u ludnicu

  47. #97

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Ma ne, bembola, nećeš u ludnicu, nego ćeš oguglat na to
    Ja se noćas naspavala, pa mi roditeljstvo ima dvije dobre strane danas

    Vezano uz cvijetin post o osjećaju da se jedno dijete zakida, eh, znam taj osjećaj (samo što je mene istovremeno oprao i gubitak slobode i paranoja od zakidanja djece)
    Na početku sam jako patila jer mi nikad ni jedno dijete neće bit jedinac, samo on pažen i mažen. Došla su mi dvojica u tandemu, i od starta su morali dijeliti pažnju.
    Ali kako su moja djeca maleni egocentrici, vrlo su brzo naučili izboriti se za moju pažnju, oni dobiju sve što im treba, kad im treba i koliko im treba (igre, nosanja, maženja, poljubaca, zajedničkog vremena 1na1) a meni ne ostane ništa. Dakle, nisu djeca zakinuta, već mama. I više me ne pere ama baš nikakva grižnja savijesti da jednom dam više ili drugom manje, sad samo znam da sebi dam najmanje i da će mi uskoro puknut film.

  48. #98
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,616

    Početno

    Citiraj bembola prvotno napisa Vidi poruku
    da sam barem manje nervozna....tako zelim i drugo djete,trece....ali bojim se da cu bit jos nervoznija i onda mogu u ludnicu
    neces. bit ce ti lakse. lakse ces prepoznat svoje stanje i s njime se nositi.

  49. #99
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj Sumskovoce prvotno napisa Vidi poruku
    I više me ne pere ama baš nikakva grižnja savijesti da jednom dam više ili drugom manje, sad samo znam da sebi dam najmanje i da će mi uskoro puknut film.

  50. #100
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    jesi tako i s drugim i s trećom?
    Jesam, uz neke razlike. S D. malo manje, njega je dopalo takvo razdoblje u našem braku da je bio malo po strani, i osjeti se to na njemu. A bilo je malo i ovoga o čemu ti pišeš, ali ništa značajno (ako se dobro sjećam). A mala - ona je dobila kraljevski tretman. Imala je definitivno najbolju mamu i najboljeg tatu, u prvim godinama. Dalje ćemo vidjet, uvijek se stigne zabrljat.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •