Ja sam u svojoj glavi prije ulaska u rodilište čvrsto odlučila da ću ovaj put tražiti, moliti, kumiti, napraviti štagod treba ako se može izbjeći drip.
Prvi put sam ko tuntlek šutila cijelo vrijeme, nisam zapravo ni znala što znači drip, pustila sam sve da se radi kako su u to doba odrađivali, ko po traci (drip, vodenjak, epi). I sada, 2. put, sam viđala cure, pored mene su ležale u predrađaoni, nisu imale pojma što pitati, tražiti, pristale su na sve...
Ja sam znala što me čeka s dripom i odlučila sam, ukoliko beba nije ugrožena (
a po ctg-u se vidjelo da je OK), čekati, i razvući porod, ali sa mojim trudovima.
Srećom, bila je takva ekipa tog dana gore, da se to sve bez ikakve galame i prepirke ispoštovalo i sve je prošlo za 5. Ali, da, ovaj put sam tražila, pitala, molila (ok, nisam se baš derala, al tražila jesam
.