Lonely prvotno napisa
Znam da i moj suprug pati na svoj način, ali on te svoje emocije ne pokazuje, barem ih ja ne uspjevam vidjeti, nekako je krenuo dalje (možda je razlog tome što on radi, a ja ne, pa nema vremena toliko razmišljati o tome koliko ja imam)... Ali taj osjećaj kada je beba u tebi, osjetiš ju, veseliš se svakom pokretu, zabrineš se čim ju ne osjetiš, sretan si i raduješ se što u tebi raste novi život, i onda u idućem trenu nema više ničega...ponekad se zapitam jesam li ja uopće i bila trudna ili je sve to bio samo san.... Tu prazninu može shvatit samo majka koja je to prošla pa ga i ne krivim...