Kako prestati dojiti?

[Ally23]

Molim vas ako je netko bio u sličnoj situaciji da mi objasni kako najbezbolnije dijete odviknuti od cike? Moja beba je pravi sisavac, visi na siki bezbroj puta dnevno tako da se ne zavaravam da će se odviknuti preko noći! Ipak me zanima kako da krenem, da probam polako sa duduom varalicom ili što?

Razlog prestanka će većini ljudi biti čudan ,ali meni je postalo prenaporno; i to ne fizički nego psihički.
Teško mi je izdržati pritiske i savjete okoline, koji se svi redom zgražaju što sam napravila od djeteta koje sa 7 mjeseci ništa ne jede nego samo cica, mlade majke oko mene doje maksimalno tri mjeseca,neke niti toliko, sa djecom hvala Bogu sve super, i zgražaju se nad nama koji nemamo ni dudu ni bočicu a kamoli što drugo.

To je jedan od razloga, a glavni je što sam jako,jako nesigurna. Već i tu po forumu, ako je tko zapamtio stalno postavljam neka psihodelična pitanje vezana za eventualnu štetu koju nanosim svom djetetu kroz mlijeko,a vezano za moj nezdravu prehranu ( pesticidi na voću i povrću,suhomesnato, majoneze, pudinzi... to što ja jedem je grozno, i pokušala sam promjeniti,ali promjena traje tjedan dana najviše ) . Svaki dan otkrijem neku novu muku, i više u ničemu ne uživam,nego gledam svoje dijete i onda se rasplačem od panike, što ako sam već sad napravila nepopravljivu štetu i učinila temelje za neku bolest.

Ne znam, na početku sam sva bila ushićena oko dojenja i super nam je išlo,ali od kad sam krenula ovako razmišljati jednostavno vidim da nisam psihički dobro, a to je loše i za mene i za dijete.

Ne znam od kud mi svi ti strahovi i kako da se sredim i komu da se obratim.

[Mimah]

Jesi li probala nazvati SOS? Jesi li pročitala neki od tekstova o dobrobitima majčinog mlijeka? Imaš li i kakve druge strahove ili te muče i druge stvari vezane za dijete, ne samo dojenje?

[Ally23]

Nisam zvala SOS, mislim da ću zvati popodne.
Mimah, ne znam što se događa, ja sam do prije poroda bila normalna ženska. Od kad sam rodila pretvorila sam se u čudovište koje ne uživa niti u jednom jedinom danu od silnih briga i crnih misli, sve redom vezano za dijete. Ovo sa dojenjem traje već neko vrijeme, čitala sam svašta,gotovo sve članke sa portala vezano za dobrobit dojenja. Ali začas to zaboravim i počnem si predbacivati za svaku popijenu čašu gaziranog soka, ili pojedenu hrenovku a o tabletama za glavu da ne govorim...popis je poduži. I onda sjedim i cijeli dan okrećem u glavi sve lože što sam na bilo koji način unijela u sebe i zbrajam koliko je toga došlo do djeteta i muka mi je.

I stalno sam nesretna u očekivanju tko zna kakve bolesti, i gledam mlade majke oko sebe kako uživaju sa svojom djecom, a ja kao mračnjak čudovište iz ormara..

Nazvati ću Sos svakako.

[palčica]

Ally23, znam kako se osjećaš jer sam se i sama slično osjećala. Nije mi sve to bilo fizički naporno (ni prvih 6 mj. stalnog izdajanja, ni nespavanje, ni navlačenje cica i izdajalice, mjerenje mililitara) koliko sam se sama sebi činila kao čudovište, doslovno sam dosegla nekakvo dno. Meni se čini da je možda to neki baby blues, koji će, mada ti se sada tako ne čini, proći. Pritisci okoline uvijek će postojati. Najprije za dojenje, meni za izdajanje, sad jer ne dajem djetetu kekse i gotove kašice. Samo će se razlozi mijenjati. A tebe će sa vremenom to prestati dirati.
Nisam se ni ja hranila jako zdravo u odnosu na inače jer mu je smetalo svježe voće i povrće za grčiće. I opet, tvoje mlijeko je nešto najbolje što djetetu možeš pružiti i smatraj se sretnicom zbog toga.

Možda da malo prošetaš, odeš na kavu sa prijateljicama, nađeš si neku zdraviju okolinu koja te ne pritišće negativnim komentarima, probaš nazvati SOS (meni su jaaako puno pomogle i dan danas im se znam pojadati i bude mi lakše).

Tek sedam mjeseci nakon poroda mogla sam reći da zaista uživam u majčinstvu. Grlim te i lakše je ako se tu pojadaš.

[laumi]

Ally, bilo bi dobro da o crnim mislima koje te muče popričaš s nekom stručnom osobom.

Što se dojenja i tvoje prehrane tiče, mogu te umiriti - mlijeko majki koje se ne hrane zdravo je za dijete puno zdravije od adaptiranog kravljeg mlijeka i svojim mlijekom ne možeš naštetiti djetetu (ovo što pišem isključuje alkohol, cigarete [iako do 10 cigareta dnevno, uz pažnju da se ne puši u prostoriji u kojoj dijete boravi, ide uz dojenje] i drogu).

Tijekom cijele 1. godine života mlijeko je osnova prehrane, a sve ostalo je dohrana, tako da te ne treba zabrinjavati to što tvoje dijete sa 7 mjeseci jede samo mlijeko. U ovoj dobi bi bilo dobro da ima barem jedan obrok dohrane dnevno. Ne mora to biti veliki obrok, dovoljne su i male količine. Uporno i strpljivo nudi i dijete će s vremenom početi prihvaćati i hranu koja nije mlijeko.
Dojenjem daješ djetetu hranu koja je najbolja za njega i nutritivno i imunološki.
Ako mu ponudiš adaptirano mlijeko, to nije garancija da će dijete prihvatiti i ostalu hranu. A tvoje je mlijeko za dijete puno bolje od adaptiranog.

Što se tiče tvoje prehrane, ne trebaš se odreći svega što voliš, probaj samo malo smanjiti ove stvari koje nisu baš zdrave i u prehranu uvesti malo više voća i povrća. Ovo je više zbog tebe, nego zbog djeteta, ono će kroz mlijeko dobiti ono što mu treba. Svaki dan si priušti nešto od onoga što voliš; ako je to baš nezdravo, gledaj samo da ne budu neke prevelike količine.

Okolina je takva kakva je, što ne znači da su u pravu.

Probaj malo razmisliti o ovome što sam ti napisala pa ako ćeš i dalje htjeti prestati s dojenjem, reci i pomoći ćemo ti savjetima kako to najbezbolnije napraviti za dijete i sebe.

[Deaedi]

Pa da, najbolje da potrazis strucnu pomoc, svaka mama koja pomislja da ne bi dojila treba kod psihijatra.

[kavofob]

draga Ally, evo još jedne koja dooobro zna kako se osjećaš

iako nisam bila u dilemama oko dojenja, imam dojam da sam prošla slično što i ti, vezano uz nezdravu prehranu koja mi je strašno utjecala na kvalitetu života po svim pitanjima; debljanje, brige oko štete koju radim djeci (koliko god se trudila da se oni zdravo hrane, dok se mama hrani nezdravo, cijela obitelj strada), depresija, pa čak bih rekla i lijenost

u potpunosti sam svega postala svjesna tek kada sam se zaista izliječila ugljikohidratne ovisnosti. život mi se neopisivo promijenio na bolje, a i ljudima oko mene

ono si što jedeš - a ja sam jela smeće i tako sam se osjećala, ponašala i izgledala; iz zgodne, dobro raspoložene i samopouzdane osobe sam postala nadurena, depresivna i debela

žao mi je ako ti je ovo teško čitati, ali razmisli prepoznaješ li se u napisanom; ako te pogađaju moje riječi, onda problem nikako nije u dojenju, nego načinu života, posebno prehrane, koja se MOŽE promijeniti

što se dojenja tiče, samo da te utješim, i moja bebica ima 7 mjeseci i samo sisa. tu i tamo strugne malo banane i jabuke, ali nije baš zainteresirana za ozbiljno klopanje

mislim da je to skroz ok i da ima itekako vremena za dohranu, ne daj se pritisku okoline! ovdje ima brdo mama koje su debelo kasnile za smjernicama o dohrani i bebe su dobro napredovale i bile dobrog zdravlja

[palčica]

Deadi - mislim da je to zbog jako negativnih misli, lako za samo dojenje. Riječ je o psihičkom stanju majke.

[laumi]

Pa da, najbolje da potrazis strucnu pomoc, svaka mama koja pomislja da ne bi dojila treba kod psihijatra.

ajde čitaj postove do kraja
Ally je napisala da je muče razne crne misli i brige otkada je rodila

[kavofob]

Pa da, najbolje da potrazis strucnu pomoc, svaka mama koja pomislja da ne bi dojila treba kod psihijatra.

lol

zanimljivo je kako različito doživljavamo napisano; ja sam baš pomislila kako je laumi napisala odličan post - bez osuđivanja, pametovanja, s konkretnim savjetima, podrškom i željom da pomogne

[Deaedi]

Ja sam shvatila autoricu da smatra da joj je dojenje naporno i izaziva crne misli. Pa neka onda prestane dojiti, u cemu je problem?

[crnka84]

Mislim da nije dojenje u pitanju, već nju muči da šteti djetetu dojenjem zbog vlastite prehrane. Mislim da je laumi napisala sve, bez da dodam išta.

[BusyBee]

I ja isto mislim da je Laumi dala dovoljno info za pocetak.
I dovoljno da Ally ima prostora razmisliti sto joj tocno smeta povezano s dojenjem i je li doista vezano uz sam cin dojenja ili uz nedostatak info koji ju je ogranicavao u slobodnijem zivotu, prehrani i sl.

Ally, jako je vazno da budes svjesna kako prestanak dojenja uopce ne mora znaciti da ce dijete poceti jesti ili da ce bez problema prihvatiti bocicu s adaptiranim, a adaptirano ces morati dati iz razloga koje je laumi napisala.
Osim ako se ne drogiras, zloupotrebljavas lijekove i pretjerano koristis alkohol i cigarete, tvoje mlijeko je potpuna i najbolja hrana za tvoje dijete, puno bolja od bilo kojeg adaptiranog i aktivni sastojci mlijeka smanjuju rizik od mnogih bolesti dugo u zivot.

[Ally23]

Hvala vam cure!
Laumi, puno ti hvala što si mi razjasnila neke stvari! Istina je da koliko god čitala još uvijek mi dosta toga nedostaje.

BusyBee, vezano za dojenje; to što mene muči nije vezano za sam čin dojenja, nikako. Samo hoću najbolje za svoju dijete,kao i svi, i ubija me u pojam činjenica da zbog svog nedostatka kontrole, kad je hrana u pitanju, mogu djetetu naštetiti na bilo koji način.

To što i koliko ja u danu pojedem mislim da tu napišem da bi popadale u nesvijest.

Ne znam radi li se o kakvoj depresiji ili tjeskobi ili što me spopalo ali ne znam kako se izvući.

Kavofob, apsolutno sam se našla u svemu što si napisala. Već nekoliko mjeseci tapkam kao slijepi miš i nigdje podvući crtu.
Zapustila sam se potpuno, deset kilograma sam teža nego kad sam išla roditi. Frizerku sam posjetila prije 4 i pol mjeseci. Tantalova muka mi je tuširanje, operem se radi dojenja i djeteta, pitanje je bili me tuš vidio inače... Odnos sa mužom nikakav, vidim da on jadničak trpi u sebi, meni sex ni na kraj pameti itako... Svaki dan isti, u početku su svi bili oko nas kad se dijete rodilo i to je bilo super, a sada kao da su se zasitili. Od jutra do mraka sam sa bebom, nemam kad ni na wc...I ne mogu se izvući ujutro iz kreveta ako ne pojedem nešto slatko, budim se umorna, cijeli dan se povlačim po kući, izađemo i u šetnju ali i za to nemam volje, jer nemam što obući više i tako..

Samo jedem, i jedem i sjedim i zamaram se sumornim mislima, i eto sad je dojenje došlo na red...

Nemojte zamjeriti što ovako zaglušujem prostor na forumu, još jednom hvala vam na odgovorima!

[laumi]

Ally, nešto slično, samo u manjem opsegu, se i meni desilo nakon 3. poroda
dobila sam 8 kg unutar godine dana nakon poroda
moj problem je bio umor (beba je bila jako zahtjevna, nasisavala se i po danu i po noći) i teškoće u usklađivanju dvije bebe (novorođenče i dečkić od 17 mj.) i curice od 5 godina
slatko me "dizalo" i popravljalo raspoloženje

prala me (i još me uvijek pere) neka lagana tjeskoba, bojala sam se da će se nešto desiti djeci i mužu

ako te tjeskoba sprečava da normalno funkcioniraš, popričaj sa stručnom osobom
to puno pomaže

svaki dan si zadaj jednostavne ciljeve (osnovna higijena, briga za dijete, osnovni poslovi po kući - sve ostalo može i kasnije), otiđi u dugu šetnju (sunce, svježi zrak i kretanje puno pomažu), radi stvari koje inače voliš - čak i ako nemaš volje, probaj se natjerati, možda bi mogla opet početi uživati u njima

ako odlučiš promijeniti prehranu, nemoj početi ni sa čime drastičnim, daj si realne ciljeve (npr. meni je lakše izbacivati jedan po jedan porok, a ostale jako smanjiti, sve dok ih ne uspijem ukinuti)

nemoj se uspoređivati s drugima

i pokušaj ne zanemariti odnos sa suprugom, razgovaraj s njime o tome kako se osjećaš (oprosti ako lupetam i ako ovo već radiš)
kad se ljudi ne osjećaju dobro, dosta njih gura od sebe svoje bližnje, isključuju ih
nemoj to raditi, nije lako ovakve stvari prolaziti sam

mi smo tu ako možemo kako pomoći

[laumi]

još nešto, Ally, možda ne bi bilo zgorega provjeriti štitnjaču

[kavofob]

Ally, sad ću ja s jeftinom psihologijom, ali koja je zbilja istinita - prepoznala si problem i to je već pola rješenja

bitno je da znaš da nisi jedina koja se tako osjeća. ja sam to sve identično prošla, a sigurna sam da ima još mnogo mama u začaranom krugu učmale svakodnevice koje jedino zadovoljstvo nalaze u (nezdravoj) hrani, a ona ih sve dublje gura u depresiju, ne samo zbog sve lošijeg izgleda i grižnje savesti, nego svi ti E-ovi, pojačivači okusa itd. iz junk hrane kemijskim putem jako utječu na naše raspoloženje i sposobnost da se nosimo s problemima

ja sam se osvjedočila na svom primjeru. skoro da nema dana da md ne spomene da sam sada druga osoba...a mene sram samo kad se sjetim kakva sam bila

sigurna sam da nikad nije kasno i da se sve može ispraviti; i sumorne misli i loš izgled, neraspoloženost, odnos s mužem...ako si postaviš dostižne ciljeve i kreneš korak po korak

[Ally23]

Laumi, beba nije zahtjeva, od kad je napunila 2 mjeseca spava cijelu noć, tu i tamo jedno buđenje, pocica i nastavak spavanja.
Ne znam u čemu je uzrok ovog mog umora i lijenosti. Vjerovatno u prehrani ,kao što Kavofob kaže.
Tjeskoba i strahovi, da će se nekom nešto desiti, da će se razboljeti a ja ne mogu na to utjecati...luda potreba da imam sve pod kontrolom, a zapravo znam da je nemoguće.

Kavofob, ti si spomenula lijenost; e upravo to; dok ja skuham prođe vječnost, onda neoprano suđe može stajati u sudoperu tri dana, nepopeglanog veša tonu... Što je veći nered to sam nervoznija ali nemam snage se sabrati i porediti kuću, konačno.

Ništa od ovog što vama kažam nisam još rekla mužu, vidi i on da se nešto događa ali ne reagira, valjda me pušta da se sama priberem ,jer naravno, već je jadničak naučio na teži način da kriva riječ u krivo vrijeme izazove lavinu.

Eto, možda sam osvijestila problem; krenuti ću sa malim koracima, upravo kako ste navele. I prekontrolirati ću hormone štitnjače.

Još jednom,hvala vam!

[kavofob]

kod mene je bila kombinacija svega; usamljenost, osjećaj beskorisnosti i besmisla svega što radim (svakodnevni poslovi koji se ne primijete), višak kg, grižnja savjesti zbog SVEGA, a najviše jer nisam savršena majka/žena/kućanica + loša prehrana koja me gurala još dublje u depresiju

promjenom prehrane sve ostalo se počelo mijenjati. još uvijek sam usamljena, ali se sada dobro nosim s time

pričaj s mužem, neka zna kako se osjećaš i da se želiš promijeniti. njegova podrška će ti dati dodatnu snagu, drži se

[anasti]

Ally slažem se s curama.. mislim da je najbitnije da razgovaraš s mužem i kažeš mu kako se osjećaš, informiraj ga o dobrobitima dojenja tako da ti barem on bude podrška.
Učini nešto lijepo za sebe! evo ja sam negdje 4 mj nakon poroda za dan žena prvi put maknula od bebe na cca 2 sata, otšla na pranje kose, šišanje i feniranje, i super sam se osjećala!
što se tiče tvoje loše prehrane i dojenja, u svakom slučaju je bolje da dojiš nego da prestaneš.
a usput neka ti to bude poticaj da se zdravije hraniš.
ja sam inače ovisnik o slatkome, ali otkad je J krenuo s dohranom shvatila sam da mu nisam nikakav uzor i da ne mogu ja jesti smeće a njega kao hraniti zdravo i po tablici.
moje dijete me je zaista promijenilo po pitanju prehrane, hranim se punoooo zdravije nego ikad, tu i tamo pojedem i slatko, nekad i pretjeram, ali trudim se..
i osjećam se bolje i drugačije.
i ne brini, sasvim je normalno da beba od 7 mj ne jede bogznakoliko.. moj J je do godine dana jeo po dvi žlićice za obrok a sad sve brsti.
teško je kad ti svi tupe svoje, i pune ti glavu sa svačim a ti znaš da radiš najbolje..
evo ja sam mislila da sam jako sigurna u sebe, puno sam se informirala o dojenju i dohrani i svemu skupa pa bi se opet zapitala kad bi mi netko nešto provalio.
i onda brže bolje na mob ili komp, čitaj i ponavljaj si, ponovno se uvjeravaj da je ono što instinktivno radiš zaista najispravije..
mislim da sam prvih pol godine i više nakon poroda provela dojeći s mobitelom u ruci čitajući Rodu i forum! i prođe i to..
drž se!

[Trina]

Bila bi šteta da prestaneš dojiti iz navedenih razloga. pa tek onda bi počele brige sa umjetnim mlijekom..Sve što trebaš paziti je da ne piješ alkohol, da ne uzimaš zabranjene tablete i da ne pušiš(previše). Beba ti je još mala i u čitavoj situaciji koju si napisala, dojenje je najbolja stvar koju mu možeš pružiti. Malo beba sa 7 mjeseci jede drugu hranu osim mlijeka, očekivati da će jesti dobro je skoro pa nemoguće, to je mala beba. U vezi svega ostalog što pišeš, počni raditi na sebi. ja mrzim savejet tipa "potraži stručnu pomoć" jer malo tko će to zapravo i napraviti. A i mislim da tebi ne treba stručna pomoć nego pomoć same sebe i muža. Sve što osjećaš je normalno i sve smo mi to više manje prošle. Možda da kreneš od vanjskog izgleda, malo se uredi, našminkaj, kupi nešto lijepo za obući i samopouzdanje će ti automatski porasti. Onda napravi malo dugoročniji plan ako želiš smršaviti, kako se hraniti..Uzmi malo vremena za sebe. Možeš li se organizirati tako da s prijateljicomom odeš na ksvu sama, da se malo odmakneš od obaveza i problema?

Opterećenost i strah za dijete su skroz normalne pojave, svremenom će splasnuti taj strah iako ne možeš očekivati da ćeš biti opuštena kao prije. Nosi se sa situacijom u okvirima realnosti. Imaš dijete, to je novo, to je velika i ogromna stvaru tvom životu, vidi što možeš izvući najpozitivnije iz svega toga.

To što se drugi zgražaju je uobičajeno. I meni su se svi zgražali mojim metodama koje su se uvelike razlikovale od većine ljudi. Moraš znati da to što dojiš dijete, što nema dudu, što mu je tvoje mlijeko najvažnija stvar u životu, to ti je veliki plus ane minus. Pun žena bi voljele tako ali ne znaju kako. Ali sram ih je izgovoriti to jer tako podcjenjuju sebe i svoje sposobnosti. Budi ponosna na sebe jer dobar posao radiš. Poradi malo na svom samopouzdanju a kreni od onoga što samo ti znaš što bi moglo biti-jesli to izgled, izlazak, dijeta, ..ti ćeš znati najbolje. Najvažnije je da se skoncentriraš na svoj život, pusti što drugi kažu. Uvijek ćeš kroz roditeljstvo nailaziti na ljude koji će te kritizirati i nametati svoje stavove i metode. Ignoriaj to. ja dan danas imam ljude koji mi nameću nešto svoje pa ih ne fermam pet posto.

[Trina]

Mogu ti dati primjer. Imam već sto godina prijateljicu koja, eto danas ima isto četvero djece kao i ja. Njene metode su skroz suprotne od mojih-ne mazi djecu, pa čak ni dok su bebe, stavi u krevetić i ode. Duda je obavezna. Dojenje prvih 6 mjeseci, onda prestaje. Dohranu počinje sa 4 mjeseca a sa 6,7 već je na normalnoj hrani. Šibom po huzi lagano, to joj je normalna stvar. njena djeca su super, i stariji i mlađi i često sam se pitala-kako. znala sam se osjećati loše zbog nje jer se ja tako mučim ko stoka, ne spavam uopće dok ona krmi čitavu noć, odmara se preko dana jer svi uvijek spavajau a ako i ne, starija djeca čuvaju mlađu..itd..Moja do godine nije htjela ništa osim cice, njena je jela super i sve. Njena zakmeči, ona joj da dudu, malena prestane plakati i umiri se. Moja zakmeči, onda ja počinjem plesati i plešem dok mi kičma ne otpadne a ona i dalje kmeči. Usta me znaju boliti od ljubakanja svih četvero a ona svoje slabo nešto ljubi, grli, mazi..ali njeni ne izgledaju nezadovoljno. A moji uvijek nešto pizde, traže, nikad im dosta ničega. uz sve to ona je meni stalno komentirala moje metode-ja sam u ku..cu, što to sebi radim, čemu sve to..kad može puno jednostavnije. Baš mi je znala poljuljati samopouzdanje. Ee, onda se ploča malo okrenula. da ne idem u detalje, sve se okrenulo, ispostavilo se da nije baš sve tako idilično kako sam ja mislial, odnosno da se meni moj trud isplatio u nekim stvarima a njoj se njen komod vratio u glavu. Sad me zove i pita što će i kako će, uz komentar kako naravno da će mene pitati za sabjet kad sam ja tako dobra i uspješna mater. Znači, zbog svoje ajmoreć lijenosti ona je meni spočitavala moje metode a ja naivna mislila kako sam smotana i nesposobna za išta bolje. Ustvari je bila ljubomorna. Pouka-ne obadivaj nikoga i odhebi sve koji ti idu na živce

[marusha99]

mislim da sam prvih pol godine i više nakon poroda provela dojeći s mobitelom u ruci čitajući Rodu i forum! i prođe i to..
drž se!

Identicno u mene!!!!

[apricot]

Ally, prisili se da izađeš iz kuće!
Vani ćeš sresti još žena s malom djecom; imat ćete zajedničke teme, dan će ti brže proći.

Tebe muči samoća i to što je svaki dan isti.

[giussepe]

Ally, prisili se da izađeš iz kuće!
Vani ćeš sresti još žena s malom djecom; imat ćete zajedničke teme, dan će ti brže proći.

Tebe muči samoća i to što je svaki dan isti.

I ja kazem ovo!!!
Plus ono sto kaze Kavofob! Hrana ubija! Ja sam tri dana za redom pripazila, nisam jela puno slatkog, potpuno sam izbacila kruh! Jedem voce! Doslovno sam poletila!!! Onda me jedan dan nesto opralo pa sam tukla po junku i odmah sam sama sebi bila teska!
Pokusaj barem jedan dan, navecer ce ti biti najteze, ali popij vode i/ili jogurt i odi lec! Garantiram da ces se vec sljedece jutro osjecat bolje!
Sretno!!!

[rehab]

Ally !

1. Otkantaj rodbinske, prijateljske i sl. dobrodušne savjete ! Ja sam starijeg dojila do povratka na posao, i skoro da nije bilo dana da mi nisu savjetovali da ga skinem sa sise jer zašto se mučim, znat ću koliko je točno pojeo, svi su napeto isčekivali vaganja kod pedijatra, bolje će spavati bla bla. Mlađeg sam, nažalost, prestala dojiti nakon manje od mjesec dana radi nesnosnih rana koje mi je napravio (jedna bradavica samo što nije otpala). Bolovi su bili cjelodnevni, neizdrživi. Kad sam rekla da ne mogu više dojiti, svi su graknuli na mene zašto odustajem, to je najbolje za njega, zašto ne trpim. Tu sam shvatila - zapravo nije bitno o čemu se radi, svi se osjećaju pozvani davati savjete mami bez obzira o čemu se radilo. Ono što smatraš korisnim prihvati, a ostalo prečuj i nastavi raditi onako kako odgovara tebi i bebi !

2. Mlađa beba koja nije dojena, nije prihvatila dohranu do 8., 9. mjeseca života, za razliku od starijeg koji je otpočetka jeo količine za odraslog čovjeka. Povezivanje dojenja i neprihvaćanja dohrane nije nikakav argument.

3. Lošom prehranom štetiš najprije sebi ! Ti se bebin stup i oslonac i trebaš se prvo pobrinuti za sebe, da bi beba imala zdrav i čvrst oslonac. Sjeti se toga svaki put kad navališ po junku.

4. Pokušaj se dogovoriti s mužem da ti tu i tamo pričuva bebača (možeš izdojiti mlijeko) da odeš frizeru, na kavu s prijateljicama, u šetnju... Što god te već veseli. Ja sam nedavno napravila sličan deal sa suprugom. Objasnila sam mu koliko mi je važno da smršavim, da razumijem da mora ići na posao i raditi do navečer, ali izuzetno bih cijenila kad bi ustao pola sata ranije i preuzeo bebača dok odradim vježbanje. Barem jednom tjedno uposlim bake i tetke, pošaljem im djecu i priuštim si malo odmora i mira. Naravno, to vrijedi ako imaš ikoga tko je voljan pričuvati dijete. Opet sam počela čitati, pa makar samo dvije stranice knjige dnevno, to mi je jako važno za mentalno zdravlje. Nađi si nešto što te veseli i kreni.

5. Izvadi nalaze.

[flopica]

Ally nemam što dodati na rehab!

osim još jednom ipak ponoviti da svi trebamo pripaziti što jedemo
hrana izravno utječe na naše raspoloženje i na sliku koju imamo o sebi!

[rehab]

Kavofob, apsolutno sam se našla u svemu što si napisala. Već nekoliko mjeseci tapkam kao slijepi miš i nigdje podvući crtu.
Zapustila sam se potpuno, deset kilograma sam teža nego kad sam išla roditi. Frizerku sam posjetila prije 4 i pol mjeseci. Tantalova muka mi je tuširanje, operem se radi dojenja i djeteta, pitanje je bili me tuš vidio inače... Odnos sa mužom nikakav, vidim da on jadničak trpi u sebi, meni sex ni na kraj pameti itako... Svaki dan isti, u početku su svi bili oko nas kad se dijete rodilo i to je bilo super, a sada kao da su se zasitili. Od jutra do mraka sam sa bebom, nemam kad ni na wc...I ne mogu se izvući ujutro iz kreveta ako ne pojedem nešto slatko, budim se umorna, cijeli dan se povlačim po kući, izađemo i u šetnju ali i za to nemam volje, jer nemam što obući više i tako..

Samo jedem, i jedem i sjedim i zamaram se sumornim mislima, i eto sad je dojenje došlo na red...

Nemojte zamjeriti što ovako zaglušujem prostor na forumu, još jednom hvala vam na odgovorima!

Flopica, ja ipak imam što dodati (kao i uvijek) . Nisam stigla sve napisati od bebača. Možeš li se dogovoriti sa nekim iz obitelji ili prijateljicom da ti dođu jednom tjedno pričuvati dijete dok očistiš kuću ? Ili suprotno, da ti netko dođe očistiti kuću ? Ti si mama male bebe, i normalno je da ti je pomoć potrebna. Vjerujem da to nikome neće biti teško napraviti za tebe jednom tjedno, pa ne gnjaviš ih svaki dan oko čuvanja. Možeš li sebi dati u zadatak što ćeš učiniti za sebe svaki dan ? Npr. ponedjeljak - uredit ću nokte, utorak - oprat ću kosu, srijeda - izdepilirati ću se, četvrtak - napraviti peeling, itd. Ako si tako raspodijeliš zadatke, dovoljno ti je sat vremena dnevno da muž preuzme brigu za dijete (ma ni toliko) da počneš sjajiti. Danas ima jefitnih proizvoda za njegu kod kuće, ne moraš hodočastiti frizerkama i kozmetičarkama. Uostalom, ako želiš i možeš, zašto si ne bi i to priuštila? Izbaci iz kuće junk food i prestani to kupovati. Zalijepi si na frižider sliku neke zgodne ženske, i svaki put kad ga kreneš otvoriti zapitaj se želiš li izgledati kao ona, ili želiš biti ovakva kakva si sada. Komunikacija s mužem jako je važna. Malo čiji odnos s mužem ne trpi kada dođu djeca, ali trebate iskreno razgovarati o tome kako se osjećate, što možete učiniti jedno za drugo da vam bude lakše i da se osjećate bolje. I najvažnija stvar od svega - zapamti da rođenjem djeteta nisi prestala biti sestra, kćer, prijateljica, supruga, osoba, itd. I dalje trebaš komunikaciju i odnose s drugim ljudima, vrijeme za sebe, itd. Prihvati svačiju pomoć, zamoli ljude oko sebe da ti pomognu. Uvjerena sam da nikome nije problem tu i tamo pričuvati dijete, a tebi će dobro doći. Sretna mama = sretna beba.

[Beti3]

Ally23, možeš li posjetiti barem svoju obiteljsku liječnicu i reći joj ovo sve što si nama napisala. Reći joj da se prejedaš, da nemaš volje ni oprati se, ni izaći iz kuće i sve drugo.

Trebaš pomoć, što prije. Ako se 7 mjeseci nisi uspjela izvući iz tog stanja svojom snagom, pronađi nekoga tko će ti u tome pomoći. Stvarno pronađi.

[Ally23]

Hvala vam svima na trudu i savjetima! Mogu vam reći da mi je puno lakše kad vidim da još ima žena koje su slično prošle.
Ne znam više što je kod mene uzrok a što posljedica, da li jedem radi usamljenosti i dosade i lijenosti ili su upravo ti osjećaji razvijeni radi debljine i prežderavanja.

Otprilike ovako; muž mi radi do 5 popodne nakon čega obavezno još sat vremena odmara! A ja ga ujutro od 7 čekam kao ozebli sunce. Onda izađemo sa bebom u šetnju što mi je izuzetno naporno jer radi debljine nemam što obući i neugodno mi je ići po gradu. Nakon šetnje kupanje i uspavljivanje, i ja zaspim redovito tada. Jutro i popodne provedem u hranjenju, presvlačenju, uspavljivanju, pa dok beba spava na brzinu ručak i tako svaki dan već 7 mjeseci.

Imam i mamu i svekrvu i ponekad dođu pričuvati dijete ali to je redovito kod nas doma, i opet nisam sama i nemam vremena za ništa.

Nažalost od kad sam rodila nešto mojom krivicom i nedostatkom vremena, a nešto čisto zbog nekvalitetnih prijateljstva moj krug prijateljica sveo se na jednu jedinu osobu, i to ženu koja radi gotovo 12 sati dnevno, i nemam koga nazvat da odem na kavu ,popričam i malo se samo maknem od svakodnevice.

U svemu tome mi hrana dođe kao sve, i utjeha i prijatelj i osjećam se presretno dok jedem. Evo ovako to izgleda otprilike: čim otvorim oči nešto slatko ( čokolada barem pola) , zatim sendvič sa svačim unutra i to veliki, do ručka su tu još keksi ,puding, čokolada ( ne pišem ili već i, jer ja to sve pojedem svaki dan) Nekad skuham pola litre pudinga i to pojedem u pola sata. Onda ručak, opet previše svega plus kruh i obavezno majoneza preko svega. Zatim popodne opet sladoled, pa čokolada pa mi uz to treba nešto slano pa napravim veliki sendvič i tako do večere koja je naravno obilna. Doslovce ne jedem samo kad spavam. I to tako izgleda svaki Božji dan.I sjedim na kauču i svakave mi mislim,redom negativne kolaju kroz glavu, pa onda malo istražujem po medicinskim forumima, pa se načitam svega i onda mi bude još gore...ma koma

Naravno što sam deblja to sam nesretnija, povlačim se u sebe, nervozna sam cijeli dan. Ako probam smanjiti hranu uhvati me nervoza i boli me želudac od gladi,nevjerovatno.

Osjećam se stvarno loše i psihički i fizički, i znam da to nije dobro za nikoga i moram skupiti snage i negdje prekinuti taj začarani krug.

Ovako kad sam sve napisala potpuno mi je jasno da moram početi od prehrane, baš kao što ste i rekle, sve je vezano s tim, barem se nadam.

U ponedjeljak idem po uputnicu za vađenje krvi, barem da se smirim sa te strane,a onda ću pokušati uzeti svoj život u svoje ruke i sabrati se dok ne zaglibim preduboko.

Hvala vam svima!

[anasti]

U svemu tome mi hrana dođe kao sve, i utjeha i prijatelj i osjećam se presretno dok jedem. Evo ovako to izgleda otprilike: čim otvorim oči nešto slatko ( čokolada barem pola) , zatim sendvič sa svačim unutra i to veliki, do ručka su tu još keksi ,puding, čokolada ( ne pišem ili već i, jer ja to sve pojedem svaki dan) Nekad skuham pola litre pudinga i to pojedem u pola sata. Onda ručak, opet previše svega plus kruh i obavezno majoneza preko svega. Zatim popodne opet sladoled, pa čokolada pa mi uz to treba nešto slano pa napravim veliki sendvič i tako do večere koja je naravno obilna. Doslovce ne jedem samo kad spavam. I to tako izgleda svaki Božji dan.I sjedim na kauču i svakave mi mislim,redom negativne kolaju kroz glavu, pa onda malo istražujem po medicinskim forumima, pa se načitam svega i onda mi bude još gore...ma koma

Naravno što sam deblja to sam nesretnija, povlačim se u sebe, nervozna sam cijeli dan. Ako probam smanjiti hranu uhvati me nervoza i boli me želudac od gladi,nevjerovatno.

O da! znam da nije smiješno ali i mene često hvataju ovakvi začarani krugovi, srećom nemam problema težinom jer je mali sada dosta aktivan pa i ja s njim stalno skakućem okolo.
zbilja je strašno što sam nekad znala pojesti! vjeruj mi nisi jedina.. ali da se sve popraviti.
Ono što meni pomaže da se ne vratim na prežderavanje je to da doma nemam ništa slatko! stvarno!
kad nemam što pojesti ni ne vuče me. ali da imam kilu napolitanki u stanju sam ih potamaniti u jednom danu! užas!
izbaci sve slatko iz kuće, pa čak i pudinge u prahu..
kupi si suho voće, orahe, sjemenke bundeve za grickanje, natači se vodom ili vodom s limunom umjesto soka..
evo mene je to barem malo poguralo naprijed!
i naravno slažem se s ostalim savjetima cura.

[klara]

Ally23 cure su sve rekle, drži se .

[četvorka]

Draga Ally, ti si za mene dobra majka. Ja imam četvero djece i nikada nisam uspjela ( nažalost ) do 7 mj. starosti djeteta ne imati kao pomoć dudice i flašice u kriznim situacijama konstantne nervoze i grčeva u prvim mjesecima života. Stvarno mislim da ne trebaš o sebi kao roditelju misliti sve najgore. Ako tvoja beba napreduje i sretna je i raspoložena kroz dan ne vidim razlog da se toliko brineš o svojoj prehrani. Svakako za tebe ( prvenstveno) nije dobra loša ishrana ali to nije kraj svijeta. Težina te opterećuje i razumijem te. Pere te nezadovoljstvo monotonih dana i to je razumljivo. Jedva sam čekala vratiti se na posao i razgovarati o bilo čemu samo ne o pelenama a na poslu sam razmišljala o djeci i parku. Hormoni!!! To njihovo odrastanje prođe tako brzo pa se natjeraj uživati u tome koliko možeš. Muž može biti velika pomoć ako mu to dozvoliš i podjeliš sa njim svoje stanje i razmišljanje. Želim ti puno sreće!!!

[artep]

Ally došla sm ti pružiti potporu!!!
Drži se ne daj se, najvažnije je da je tvoje djetešce nasmijano to ti sve govori zar ne !?
A za obuć ,nemam ni je nikaj .... otišla sam neki dan do H&M uzela dvoje trifrtaljne tajice i kupila u lokalnoj butigi majice do ispod guze i vozi...
Kile će se istopit kad krenu bebači trčkarati,a to ti bude jaaaaakooo brzo..
Sad uživaj u svom zlatu...tako su kratko maleni..
I nitko nije rekao da se svega moraš odreći i nemoj imati grižnju savjesti za sve i ja drmnem čokoladu dnevno jednostavno mi fali slatko...

[Ally23]

hvala vam cure!evo krenula sam sa sredivanjem, vadila krv,stitnjaca u redu ,secer bla povisen,zeljezo 2. Doktorica mi je rekla da sam iscrpljena ,idem sad svaki drugi dan na neke vitaminske injekcije,nakon toga moam uzimati nadomjestak zeljeza.Osim toga na svoju ruku cu uzimati Bachove kapi pa cemo vidjeti.Eto,jos jednom hvala vam svima!

[KLARA31]

kako da zaustavim mlijeko?
dijete ima 14mj,ne dojim je već 15 dana,zadnjih mj je bilo samo prije spavanja,pa je bilo svako treći dan i ona nije htjela više,znači evo prošlo je 2 tjedna već bez sisanja ili izdajanja i jutros mi je izašlo malo mlijeka,imam kvrge pa sam masirala i izdajala. Mogu li nešto učinit da se mlijeko ne stvara više?! Djevojčica neće da posisa niti malo,nema šanse da je natjeram

[laumi]

izdajaj malo, tek toliko da ti popusti napetost
nikako nemoj izdajati do kraja jer će se stvoriti onoliko novog mlijeka koliko je izdojeno

prije izdajanja topli tuš ili tople obloge (dok imaš kvrge)
nakon izdajanja hladni oblozi

[laumi]

isteklo mi vrijeme za edit

sada, dok imaš kvrge, najprije masiranjem razbij kvrge i izdoji svo mlijeko (prije izdajanja tuš ili topli oblozi)

kad se kvrge povuku, tj. kad ovo mlijeko zbog kojeg su se kvrge napravile, izađe, onda se izdajaj minimalno, tek toliko da popusti napetost i nelagoda
smanjenim izdajanjem ćeš tijelu dati signal da više ne treba proizvoditi mlijeko

[andiko]

ja sam izdojila jednom do kraja, kvrge su otisle i to je bilo to..

[diči]

ja sam se doslovno dva puta namazala octom,rekla mu da su se cike pokvarile i da sz fuj...gdin je probao rekao da fuj su...i gotovo to je bila završena priča...vše za njih nije pitao...

[klaudija]

Pomozite savjetima kako da prestanem dojiti.. Maleni ima 26 mjeseci i zadnjih 20 dana se ne skida s cice.. ja više stvarno ne mogu.. do nedavno sam govorila da mi nije problem jer bi došao par puta dnevno, pojeo nabrzaka i nastavio svojim putem.. a sad stalno i stalno i stalno.. jedino kad ne plače za cicom je kad me nema.. nisam mislila ga još odvikavat, ali stvarno ne mogu više..

Kćer sam dojila isto toliko, ostala trudna, rekla sam joj da me jako boli i ona je jednostavno prestala.. a ovaj mali je uporan da je to strašno.. ne znam šta da više radim..

[Beti3]

Samo reci NE, ustvari bitno je da ti misliš NE.

Igraj se s njim, mazite se, ali odlučno kaži da cice više ne rade. Obuci nešto da ne može blizu, odvraćaj mu pažnju, bolje da ne pričaš previše, ma najbolje da i ne spominješ cice nakon što mu kažeš prvi put. Samo mu preusmjeri pažnju na nešto drugo.

Moraš bti čvrsta, jer neće biti lako. Plakat će i svašta pokušavat. Duljina pobune varira. Vjerujem da bi za 3-4 dana moglo biti gotovo. I zaboravljeno.

Ako mu fali sisanje, možeš mu ponuditi bočicu prije spavanja, ako želiš ili misliš da će mu biti lakše.
Uf, kad se sjetim tog odbijanja, ne znam tko je bio jadniji, ja ili oni. No, sva tri puta je prošlo relativno bezbolno.

[klaudija]

dva dana sam mu govorila da me jako boli i on je siroče povjerovao.. treći dan mu je bio pun kufer mog "bolovanja" i počeo je vrištat za cicom.. sve ovo što pišeš i radimo, ali je on u stanju urlat sat vremena bez prestanka.. i onda popustim jer ga ne mogu više slušat.. obučem se da ne može do njih, ali on trga majicu.. jedino da se omotam skroz.. živci su mi na rubu.. on je toliko uporan i trvdoglav oko svega a kamoli oko cica..

žao mi je zbog njega, ali ne znam šta je gore, prestat ili nastavit pa da sam ljuta i nervozna.. znam odgovor.. da mi je bar čarobni štapić..

[Yummy_mummy]

Jesi razmisljala da mu kazes da je sad velik i da mu cika treba samo ujutro i navecer, prije spavanja i da veliki decki koji se tako doje dobiju nagradu (nest5o sto si zeli). Nabavis tablicu od kojih 10-20 dana i svaki dan kad se dojio samo ujutro i navecer dobije naljepnicu koju moze sam naljepiti. Kad se tabela popuni, onda mozes poceti isto ali samo vecernje podoje?

[Yummy_mummy]

Isto bih zeljela nadodati ako se tako ponasa u posljednjih par dana, mozda se osjeca nesigurno i ima povecanu potrebu za bliskoscu (cica im nije samo hrana). Ne znam sto da savjetujem. Vjerujem da ti je tesko, ali da pokusas udovoljavati njegovim zeljama jos par dana pa da vidis kako ce se situacija razvijati?

[bella77]

ali je on u stanju urlat sat vremena bez prestanka..

sat vremena bi meni bilo podnošljivo... moj je uralo od ponoći do 4 ujutro prvu noć. Ja sam ga mazila i ležala pored njega. Nisam popustila. U tom periodu odvikavanja uvela sam mu dudu i bočicu s vodom po noći. Tad je imao 14 mjeseci, a do tad nije imao niti jedno. I dan danas ima i dudu i bočicu po noći. Odvikavanje je prošlo u 5 dana, ako se dobro sjećam, ali je samo prva noć bila tako strašna.

[klaudija]

Jesi razmisljala da mu kazes da je sad velik i da mu cika treba samo ujutro i navecer, prije spavanja i da veliki decki koji se tako doje dobiju nagradu (nest5o sto si zeli). Nabavis tablicu od kojih 10-20 dana i svaki dan kad se dojio samo ujutro i navecer dobije naljepnicu koju moze sam naljepiti. Kad se tabela popuni, onda mozes poceti isto ali samo vecernje podoje?

Ma to ti on ništa ne razumije, em mu je 2 godine, em je muško
curama sam mogla objasnit neke stvari, on jednostavno ne sluša.. mogu se na trepavice postavit..

ovo što se tiče potrebe za bliskošću si vjerojatno u pravu.. samo nije prvi put i to kod njega jako dugo traje. fizički mi smeta kad mi navlači, razvlači cice..

nego, pročitala sam gore post od diči, pa sam ujutro prije nego se probudio namazala bradavice medom.. čim je probao izbacio je i tek mu je jednom ili dvaput palo napamet opet.. ne voli med, tako da danas nije bilo dojenja.. nije bilo ni plakanja, barem ne za cicom.. nisam baš za takve metode, ali..
kad sam došla s posla skočio je na mene, ali se samo mazio dugo. a uskoro ću saznati kako će proći noć..

[klaudija]

sat vremena bi meni bilo podnošljivo... moj je uralo od ponoći do 4 ujutro prvu noć. Ja sam ga mazila i ležala pored njega. Nisam popustila. U tom periodu odvikavanja uvela sam mu dudu i bočicu s vodom po noći. Tad je imao 14 mjeseci, a do tad nije imao niti jedno. I dan danas ima i dudu i bočicu po noći. Odvikavanje je prošlo u 5 dana, ako se dobro sjećam, ali je samo prva noć bila tako strašna.

vjeruj mi da s mojim ne bi izdržala ni 5 minuta

prevelik je da bi mu sad davala dudu i boćicu.. nikad ih nije ni imao..

[laumi]

klaudija, da li ti bi opcija bila postepeno ukidanje podoja, jedan po jedan?

[klaudija]

Je, ali ne znam kako.. Nemamo uvijek isti broj podoja i u isto vrijeme..
On jede kad hoće..

Ne funkcionira ni med baš najbolje