Knjige mog života

[rahela]

Puno sam knjiga pročitala, još više nisam, i što dalje čitam teže me se ikoja dojmi onako zaozbiljno. Za mnoge koje ste navele, iz školske lektire i oko nje, moram priznati da je od tih knjiga ostao neki opći doživljaj i da za one koje su mi se tada sviđale, ne bih to isto rekla da ih čitam danas i obratno. Mnoge sam potpuno zaboravila, iako nisu nužno bile loše.

potpisujem u potpunosti

izdvajam jednu iz djetinjstva koju nikad, nikad, nikad neću zaboraviti (inače imam tendenciju zaboravljanja i autora i naslova knjiga pročitam, a samo iz razloga jer "živim" i radim u knjižnici) H. Sienkiewicz: Kroz pustinju i prašumu
kroz srednju školu obožavala sam Ruse; Dostojevskog, Tolstoja, Gogolja
a zadnja knjiga koja me ono, baš onako tresnula je ljetos pročitana Noć zelene čarobnice, Ayfer Tunc
od svih ovdje spomenutih na svoj popis izdvojila bih Ubiti pticu rugalicu, trilogiju Gulbranssena, sestre Bronte i Jane Austen
inače, volim i H. Hessea,
a od domaćih autora spomenula bih Renata Baretića i njegovog Osmog povjerenika - ta me isto dobrano strefila kad sam ju pročitala

[tanja_b]

Nego da vas pitam nešto, jel netko od vas čitao Gospdou Glembajeve od Krleže? Ja sam gledala, sjećam se da sam tu prvi put vidjela cicu na ekranu od Ene Begović i da se oko toga digla čitava prašina, a meni nije bilo jasno zašto jer scena uopće nije bila vulgarna, dapače.. ALi nisam čitala, a voljela bi, pa me baš zanima jel je čitao tko i dojam?

Krležin glembajevski ciklus (drame, ne i proza) je bio za lektiru u srednjoj školi, ali od "Gospode Glembajevih" meni je jači dojam ostavila drama "U agoniji". Što se Glembajevih tiče, ja sam ih morala pročitati još sa 14 godina (kad se film pojavio), jer mi mama nije dozvolila da prvo gledam film, a onda čitam dramu (uz argument da ne želi da mi prvi kontakt s Krležom bude preko Vrdoljaka i Nadarevićeve verzije Leonea kojeg je igrao kao da je psihopat ).
Po mom mišljenju, film "Glembajevi" je lijepi film kao takav, ali s Krležinim tekstom, osim površinski (sadržajem) nema puno zajedničkog. Dramski tekst bi trebalo čitati odvojeno od gledanja filma (i ne zamišljati pritom Zvonimira Zoričića kao dijaboličnog batlera, jer toga kod Krleže nema; Leone nije psihopat nego lik koji je srodniji Ibsenovim dramama, a cica Ene Begović najmanje je važna u svemu tome ).
Krležine drame sam svojedobno jako voljela čitati, a u zadnje vrijeme se jako često sjetim "Vučjaka" (NE i serije "Putovanje u Vučjak", jer je to čista papazjanija ). Naročito kad čitam idilične fantazije o tome kako je život na selu ljepši nego u gradu (a toga ima dosta i na forumu, čini mi se).

[Mima]

Još reci da kod Krleže nema Glembaj konjaka

[Mima]

Baš mi je palo na pamet da sam sa papirnatim lutkicama iz Politikinog zabavnika uprizorila Krležinog Areteja.
Stvarno sam imala malo čudan razvoj

[šafran]

Hesse - osim spomenute knjige tu je još Stepski vuk, Narcis i Zlatousti, Igra staklenih perli, Putovanje na istok...

Demijan mi je promaknuo u mladosti. Kasnije kad mi je pao šaka (već sam prošla tridesetu) jednostavno mi nije više pasala takva literatura. Za neke knjige treba pogoditi pravi trenutak u vremenu (i stanju duha), inače to nije to.

Sad si me opet potsjetila na nešto iz mojih srednjoškolskih dana, ovo je postao pravi mali vremeplov, lijepo
Osim Sidarte, Igra staklenim perlama mi je bila dobra, makar sjećam se da sam trebala malo pomoć oko čitanja jedne moje tadašnje frendice studentice koja je živjela iznad nas, nisam baš odmah od prve razumjela o čemu on to zapravo, nakon što mije objasnila na njoj svojstven način, bila je vrlo interesantna, organizirala je lude tulome na moju sreću, a nesreću sudjedstva, pomalo ekscentirčna djevojka, knjiga mi je sjela. Stepski vuk, s njim sam isto imala malo problema, bio mi je malo premračan, a privukao me je prvenstveno naslov, volim vukove i pomalo miris tog samotnjačkog života, to je ono što na prvu nisam našla u knjizi, a nadala sam se, kasnije sam ju još jednom pročitala, negdje oko studija, ne sjećam se točno na kojoj godini, tada sam je puno bolje razumjela.

Hesse mi paše još uvijek, baš bimogla pročitati ponovno Stepskog vuka, imam ga u podrumu, a i Galeba, nisam već dugo A tanke su knjižice pa ću za to naći vremena.
To je valjda taj vječni tinejđer koji je ostao u meni. Interesantno, počela sam razmišljati o nekim stvarima, o kojima nisam već jako dugo. Morat ću jednom potražiti ovaj topic kad klinci uđu u pubertet

[šafran]

Krležin glembajevski ciklus (drame, ne i proza) je bio za lektiru u srednjoj školi, ali od "Gospode Glembajevih" meni je jači dojam ostavila drama "U agoniji". Što se Glembajevih tiče, ja sam ih morala pročitati još sa 14 godina (kad se film pojavio), jer mi mama nije dozvolila da prvo gledam film, a onda čitam dramu (uz argument da ne želi da mi prvi kontakt s Krležom bude preko Vrdoljaka i Nadarevićeve verzije Leonea kojeg je igrao kao da je psihopat ).
Po mom mišljenju, film "Glembajevi" je lijepi film kao takav, ali s Krležinim tekstom, osim površinski (sadržajem) nema puno zajedničkog. Dramski tekst bi trebalo čitati odvojeno od gledanja filma (i ne zamišljati pritom Zvonimira Zoričića kao dijaboličnog batlera, jer toga kod Krleže nema; Leone nije psihopat nego lik koji je srodniji Ibsenovim dramama, a cica Ene Begović najmanje je važna u svemu tome ).
Krležine drame sam svojedobno jako voljela čitati, a u zadnje vrijeme se jako često sjetim "Vučjaka" (NE i serije "Putovanje u Vučjak", jer je to čista papazjanija ). Naročito kad čitam idilične fantazije o tome kako je život na selu ljepši nego u gradu (a toga ima dosta i na forumu, čini mi se).

Tanja_b odlično, hvala! Točno sam se takvom odgovoru nadala, izgleda imat ću šta nabavljati kad dođemo u Hr, a i mališa će već tad biti stariji, pa će ponovno biti malo više vremena. Već se sad radujem.
Kod nas Glembajevi nisu bili dio lektire, pa je možda i to razlog što sam ih preskočila.

[rahela]

Baš mi je palo na pamet da sam sa papirnatim lutkicama iz Politikinog zabavnika uprizorila Krležinog Areteja.
Stvarno sam imala malo čudan razvoj

nisam sigurna koji smajlić da stavim ili :hug:

[laumi]

Nego da vas pitam nešto, jel netko od vas čitao Gospdou Glembajeve od Krleže? Ja sam gledala, sjećam se da sam tu prvi put vidjela cicu na ekranu od Ene Begović i da se oko toga digla čitava prašina, a meni nije bilo jasno zašto jer scena uopće nije bila vulgarna, dapače.. ALi nisam čitala, a voljela bi, pa me baš zanima jel je čitao tko i dojam?

Glembajevi su sjajna drama
od Krleže mi je odličan i Povratak Filipa Latinovicza

voljela sam čitati lektiru, iako dosta djela razumijem i uživam u njima u potpunosti tek sada, kad im se ponovo vraćam
tada mi jedefinitivno falilo zrelosti i iskustva

[laumi]

Ne znam je li tko spomenuo, ali meni je Kušan otvorio vrata u svijet knjiga. Kad sam njega počela čitati, uvidjela sam moć knjige.

Kušan mi je u djetinjstvu bio jedan od najdražih pisaca

od dječjih knjiga sam još jako voljela Milčecov Zvižduk s Bukovca, Molnarove Junake Pavlove ulice, Krilićeva Zabranjena vrata i Heidi; te su mi knjige obilježile djetinjstvo

[laumi]

Franzen- Korekcije ( Sloboda mi nije tako dobra)
Philip Roth- Americka pastorala
Fitzgerald- Blaga je noc
Nabokov- Lolita
Od popisa nisam procitala Indiju niti Gospodara prstenova, a bome sam ovo ljeta probala citati Jane Eyre i odustala- jako j dosadna

I meni je Jane Eyre bila jako dosadna u ranijim pokušajima čitanja
onda kad smo je na faksu obrađivali u sklopu kolegija Viktorijanska književnost i kad sam skužila što trebam gledati i tražiti u knjizi, postala mi je malo bolja

iako, Orkanski visovi su mi puno, puno bolji roman iz tog razdoblja

[Mima]

To je stvarno točno, ja sam baš nedavno na nekom dosadnom tulumu uzela sa police Ledu i ponovo je pročitala, i stvarno se oduševila koliko je to dobro napisano, aktualno, svevremensko djelo - u srednjoškolskim danima (a posebno u ovima kad sam se još igrala sa papirnatim lutkicama) nisam nikako mogla shvatiti sve nijanse Krležinih djela. Tako sam nedavno čitala i Tolstoja - i zapravo bi klasike trebalo čitati sada u zreloj dobi.
Evo ljetos sam ponovo čitala i Dublince od Joycea (premda je to knjiga koju sam desetak puta pročitala u raznim životnim dobima) - i sasvim neke druge priče su me oduševile (npr. Grace, stvarno sam se nasmijala čitajući razgovor o vjeri)

[Mima]

Meni je JAne Eyre bila strašna, kao Modrobradi, u nježnim tinejdžerskim godinama nikako mi nije bilo prihvatljivo da se ona zaljubi u tog groznog mistera Rochestera; pročitala sam ju ponovo lani nakon filma sa nešto manje groznim M. Fassbenderom, i sad vidim da je ta knjiga prototip svakog ljubića.

[laumi]

Pa to je lektira, svi su to čitali (vjerojatno).

Voljela sam Krležu u vrijeme dok se to čitalo za lektiru. Nikad mi nije legla ekranizacija s Enom Begović, ne kažem da je loše, ali nije se uklopilo u moju sliku stečenu čitanjem knjige, zapravo knjigA - Gospoda Glembajevi, U agoniji i Leda (meni omiljena).

Eh, sad - prije dvije-tri godine zvoni meni netko na vratima u 10 navečer, klinci su već hrkali. Susjeda (u ono vrijeme srednjoškolka) pita imam li knjigu Gospoda Glembajevi.... Je, imam i to i još hrpu drugih, ali kod mame i tate u drugom gradu. Figa! Kaj sad? Ona do idućeg dana treba odgovoriti na 40 pitanja o djelu. Ništ... kažem ja - daj pitanja! I dobila sam pet iz te zadaće, he he he... Ali najbitniji je rasplet - nakon možda mjesec dana sretnem ja tu istu curu, a ona kaže sva sretna da je pročitala Glembajeve i to bez prisile, NAKON što je dobila ocjenu. Odlična stvar, uzela i druge dvije drame i tak....

Kako mi je bilo drago da se netko zbog mojih komentara knjige odvažio pročitati nešto što ja smatram nezaobilaznim... Ali to je mlada generacija, njima treba pomoći smjestiti te knjige u vrijeme u kojem ide radnja, povući paralelu s današnjim vremenom i tak. Ne bih više znala opisati kaj sam curi sve nadriskala (licemjerje, kurvanje, lopovluk - sve isto čega ima i danas), ali očito sam ju zainteresirala. To je dio priče koji bi trebali odraditi profesori književnosti - zainteresirati ljude da čitaju, a ne prisiljavati. Eto, ako je meni slučajno uspjelo, to ne bi trebalo biti teško nekome tko je plaćen da to odradi.

joj, kad me moderatori opauče zbog ovog nizanja postova (moram naučiti raditi napolitanku), al moram još ovo prokomentirati

u gimnaziji sam imala genijalnu profesoricu iz hrvatskog, na čijim satovima su rasprave o pročitanim djelima iz lektire bile tako dobre i zanimljive da smo svi baš guštali (čak i oni koji nisu pročitali svu lektiru)
znala nas je zainteresirati i za čitanje tih djela i za komentiranje pročitanog

[vertex]

Ja sam Jane Eyre čitala samo u djetinjstvu i ranoj, ranoj mladosti (u višim razredima osnovne prvi put), i to barem 3-4 puta. Meni je bila divna, ja sam onda prototip čitačice ljubića
A i volim knjige/ filmove atmosfere, zato mi valjda sporost nije smetala.

[jennifer_gentle]

Ja volim Orkanske visove

Jane Eyre nisam čitala, ali sam gledala gotovo sve adaptacije, s Fassbenderom je definitvno najbolja.


Što se tiče lektire, moram priznati da nikad nisam čitala Joycea . Uliksa sam probala čitati u srednjoj, ali nije išlo, a ja se ne volim forsirati.

[Mima]

Ja sam se i Orkanskih visova bojala!

Što se tiče ekranizacija Jane Eyre, draga nekadašnja kolegica forumašica mi je preporučila seriju sa Ruth Wilson i Toby Stephensom stvarno moram priznati da su to najbolji i najšarmantniji Jane&Rochester ikada!

[Mima]

jennifer, ako ti se da i zanima te Joyce probaj čitati Dublince, to je zaista remek djelo.

[laumi]

mene kod Jane Eyre ne smeta sporost, nego baš to što vuče na ljubić
ne volim ljubiće

i Jane mi je previše plošno prikazana
nekako je presavršena, prestrpljiva, prerazumna...

[Peterlin]

Glembajevi su sjajna drama
od Krleže mi je odličan i Povratak Filipa Latinovicza

voljela sam čitati lektiru, iako dosta djela razumijem i uživam u njima u potpunosti tek sada, kad im se ponovo vraćam
tada mi jedefinitivno falilo zrelosti i iskustva

Moj favorit: Na rubu pameti

[laumi]

Uliksa nikad nisam uspjela pročitati od korica do korica
možda si dam još koju šansu

struju svijesti Virginije Woolf mi je puno lakše pratiti nego Joyceovu

Fassbender mi je bio odličan Rochester (iako Rochestera nisam tako zamišljala), isto kao i Mia Wasikowska u ulozi Jane (nju sam baš nekako tako zamišljala)

[laumi]

a poezija? koga volite čitati?

meni je najnajnajdraži T.S. Eliot
onda dugo nitko
pa onda Emily Dickisnon, Sylvia Plath, Walt Whitman, Robert Frost

od naših Matoš i Cesarić

[Peterlin]

Zapravo, nekako sam puno puuuuno manje poezije pročitala nego proze.

Slažem se za Eliotta, Sylviu Plath sam već spomenula.

Od ruskih Marina Cvetajeva (baš se vidi da sam pljačkala tetin ormar - ona je bila 1932. godište) ali nisam sustavno čitala poeziju. To mi je bilo tlaka. Voljela sam one zbirne knjige poezije tipa Zlatna knjiga ljubavne poezije, gdje su bile najbolje pjesme (lijenčina).

[Peterlin]

Eh, zaboravih jednu sjajnu knjigu za lijenčine koja daje presjek svjetske književnosti preobražen u lascivne erotske tekstove, ali na taj način da čovjek poželi pročitati originale ukoliko se s njima ranije nije sreo. Dozlaboga zabavna na perverzan način:

Ivan Kušan - Sto najvećih rupa http://www.superknjizara.hr/index.ph...jiga=100013378

Samo za ilustraciju - pripovijetka Alibaba i 40 hajduka u ovoj se knjizi zove BABA ALI I NJIH ČETRDESET

Moram jednom kupiti tu knjigu, to je nešto što valja imati doma.

[Anci]

Peterlin

Nisam ni ja Joycea citala :skartoc:
Nekako me ni ne privlaci jer si ga zamisljam kao prestrasnog i prekompliciranog :D

[šafran]

a poezija? koga volite čitati?

meni je najnajnajdraži T.S. Eliot
onda dugo nitko
pa onda Emily Dickisnon, Sylvia Plath, Walt Whitman, Robert Frost

od naših Matoš i Cesarić

Tin Ujević na prvom mjestu, imama čak i doma u ladici sa šminkom jednu njegovu majušnu crvenu knjižicu sa odabranim pjesmama, volim ga volim, žvijela sam inače kao klinka blizu gostione Blato, to je bilo njegovo omiljenomjesto

Volim ga jako, mogu ga razumjeti

[Sani1612]

Miroslav Krleža - Evropa danas
Khaled Hosseini - Tisuću žarkih sunaca
Tolstoj - Ana Karenjina

[jennifer_gentle]

jennifer, ako ti se da i zanima te Joyce probaj čitati Dublince, to je zaista remek djelo.

Bilježim.
Ja sam tek nedavno opet počela čitati , učlanila se u knjižnicu ko pravi školarac .

Sin je malko poodrastao pa se i čitanje čini moguće...Sve knjige koje sam nabrojala sam u biti čitala ili u srednjoj ili na faxu; zadnjih par godina mi uleti nešto tu i tamo, ali od ničega nisam baš pala na dupe.

Ljetos sam čak uspjela pročitati 6 knjiga na godišnjem - prvo plažovanje s knjigom u rucu nakon ohoho - nevjerojatno

Baš sam ljetos pročitala onu knjigu o Sartresu i Camusu, baš me je nekako emotivno pogodila (baš sam smiješna ), pa sam posudila sve što je bilo od Camusa u knjižnici (dotad čitala samo sizifa i stranca), sad sam na Kugi. Baš mi je super ponovno malo čitati

[Angie75]

potpisujem u potpunosti

izdvajam jednu iz djetinjstva koju nikad, nikad, nikad neću zaboraviti (inače imam tendenciju zaboravljanja i autora i naslova knjiga pročitam, a samo iz razloga jer "živim" i radim u knjižnici) H. Sienkiewicz: Kroz pustinju i prašumu
od svih ovdje spomenutih na svoj popis izdvojila bih Ubiti pticu rugalicu,

Potpisujem za obje!

Još reci da kod Krleže nema Glembaj konjaka

Na ovo sam odvalila

Hesse mi paše još uvijek

Vidiš, meni ne. I isto sam čula od mnogih, kao da piše za tinejđere koji se još traže :/

Kušan mi je u djetinjstvu bio jedan od najdražih pisaca

od dječjih knjiga sam još jako voljela Milčecov Zvižduk s Bukovca, Molnarove Junake Pavlove ulice, Krilićeva Zabranjena vrata i Heidi; te su mi knjige obilježile djetinjstvo

Potpisujem za sve, a boldano sad čitam svojoj djeci. Btw, stigli smo do samog kraja i više im ne mogu čitati jer se gušim od plača - mm će morati preuzeti...

[jennifer_gentle]

Ja sam od Hessea čitala Siddarthu, u srednjoj, to mi je bilo ok, onda sam počela Stepskog Vuka, pa sam ga bacila nakon trećine, išao mi je na živce.


Ali zato Castaneda

[cikla]

cikla tko je Čolanović?

Ukusi nam se prilično podudaraju, pa pretpostavljam da bi mi se svidio.

http://www.vulkani.rs/a/e3f0b4d3-ff4...Colanovic.aspx

[Mimah]

S koliko ste poceli djeci citati romane? Ja sam uzela
Lazes, Melita, ali bojim se da ce joj biti dosadno bez slika. Trebala bih probati, ha?

Sajam tastine je meni bilo zabavno djelo. Volim te viktorijance, obuzme me neki neobican osjecaj dok ih citam, mislim da sam u proslom zivotu bila neka engleska plemkinja

[MalaRiba]

Evo moj doprinos:

Gogolj: Kabanica
Harper Lee: Ubiti pticu rugalicu
L. A. May: Male žene
D. Koontz: Očekivani životni vijek
I. Andrić: Na Drini ćuprija
R. Baretić: Osmi povjerenik

[MalaRiba]

I još malo lokal-patriotizma:
volim J. P. Kamova,
zatim roman koji mi je obilježio srednju školu;
A. Kapidžić & E. Krivac: Piknik


i, naravno, Junaci Pavlove ulice, Kušanov opus...

Od pjesnika volim Irenu Vrkljan, S. S. Kranjčevića i Tadijanovića.

[Peterlin]

S koliko ste poceli djeci citati romane? Ja sam uzela
Lazes, Melita, ali bojim se da ce joj biti dosadno bez slika. Trebala bih probati, ha?

Sajam tastine je meni bilo zabavno djelo. Volim te viktorijance, obuzme me neki neobican osjecaj dok ih citam, mislim da sam u proslom zivotu bila neka engleska plemkinja

Pipi duga čarapa je bio prvi, imali su 4 i 5 godina (mislim). Uslijedio je Mali princ... ma nemam pojma. U toj dobi bolje su im bile kratke priče tipa Vrijedne ruke (Božidar Prosenjak) jer im pažnja nije bila dovoljna za dulje cjeline. Čak i neke Andersenove bajke nisu dobro prolazile jer ... nisu baš za djecu (kako da to sročim??)

Ovisi što djeca vole. Moji nisu neki čitači, ali kad se zalijepe za neku knjigu, onda je pročitavaju iznova i iznova.

***
Sajam taštine (zapravo, izdanje koje sam čitala bilo je Vašar taštine i ta riječ mi nekak bolje paše - puno je bolja od odgovarajuće hrvatske riječi za taj pojam) me podsjeća na mladost i policu s knjigama u roditeljskom domu. Tamo su mu društvo pravili George Eliot (Vodenica na Flosi), Stefan Zweig - novele, Gui de Maupassant - isto zbirka priča... čekaj da se sjetim još toga - Teodora (carica) itd.

[šafran]

Vidiš, meni ne. I isto sam čula od mnogih, kao da piše za tinejđere koji se još traže :/

Ta sam, nedozrela

Netko je spomenuo, mislim Beti3, nema čitanja do čitanja na originalnom jeziku, vjerujem da je to tako, stvarno sam puno puta to čula, ali iz iskustva ne mogu reći. Nisam još nikad pročitala neki roman na originalnom i onda isti preveden. ALi mogla bih baš rpobati, recimo Gotheovog Fausta , on mi je bio super, oduševio me je, makar veli mi frendica njemica da bi mi mogao biti malo težak na njemačkom.

Ja sam svoje prve korake u čitanju na njemačkom napravila totalno netipično, sa američkom spisateljicom Patricia Gaffney, Der Garten der Frauen. Iako naslov sugerira tipični ženski roman, priča, tj. priče četiri galvnih protagonistica nisu banalne. Životni roman, meni se dopao i nije mi bio težak za čitanje s obzirom na jezik.

Nakon toga sam se prebacila na nešto što mi je bilo poznato Erich Kästner, njega znamo svi, Emil i detektivi, to sam čitala u osnovnjaku i bio mi je super.
Na njemačkom sam čitala malo zrelije dijelo njegov autobiografski roman Als ich ein kleiner junge war, život u Dresdenu prije rata, sjećanja na rano djetinjstvo, povezice sa nekim povijesnim događjima, kroz taj roman sam moglo bi se reći upoznala malo život u njemačkoj prije rata. Dobila neki osjećaj kako je to tada bilo živjeti tu.

Čitala sam i Arnes Nachlaß od Siegfried Lenza,to je njegov noviji roman, isto jako dobar roman, ali tragičan, čak sam se i rasplakla na kraju. Tužan je i pomalo sumoran, siv, radnja je smještena u Hamburgu, lučkom gradu, mislim da vjerno prikazuje život tamo lučkih familija. Radi se o posebnom dječaku, posebne inteligencije, sklonom halucinacijama, jedini je preživio od čitave obitelji i došao u obitelj koja se skrbila za njega, a u koju se uopće nije uklapao, nisu ga razumijeli, šikanirali su ga, što je vodilo do njegovog tragičnog kraja.

Onda sam pročitala Hotel Savoy od Joseph Rotha, to su sve klasici ovdje koji spadaju pod obaveznu lektiru.On je inače židov, austrijanac. Roman mi je bio odličan radnja se događa 1919. u Poljskoj, a taj hotel još uvijek postoji i dan danas.

[cikla]

Vidiš, meni ne. I isto sam čula od mnogih, kao da piše za tinejđere koji se još traže :/

Ni meni. Tako sam doživela i Selindžera i Koelja. Ostala mi je nepročitana Igra staklenih perli, jer mi tada nije išla, a najbolja mi je bila Narcis i Zlatousti.

[šafran]

Je Salinger je tipični tineđerski miljenik, valjda zbog kontraverznosti

[Angie75]

Meni je Salinger i dalje dobar, baš sam neki dan čitala Lovca i mislila kako se zapravo ništa nije promijenilo i kako su i dalje na cijeni licemjerje i (nemoralna) snalažljivost, a kako je besperspektivnost mladih zapravo sve veća.

[Mojca]

Ja sam od Hessea čitala Siddarthu, u srednjoj, to mi je bilo ok, onda sam počela Stepskog Vuka, pa sam ga bacila nakon trećine, išao mi je na živce.


Ali zato Castaneda

Identično!

Od (skoro) domaćih... Evald Flisar, Čarobnjakov šegrt.

[fingertips]

Zasto tema ima zvjezdice kraj naslova?

[fingertips]

istekao mi edit.
Mimah, a Segrt Hlapic? meni je to prekrasna knjiga,jedna od prvih... Takoder bilo Sta od Andersena ili brace Grimm...

[Peterlin]

istekao mi edit.
Mimah, a Segrt Hlapic? meni je to prekrasna knjiga,jedna od prvih... Takoder bilo Sta od Andersena ili brace Grimm...

Potpis za Ivanu Brlić Mažuranić - moja djeca znaju Priče iz davnine i Šegrta Hlapića napamet. Mlađi sin je u dobi od pet godina govorio u frazama Priča iz davnine, a posebno omiljeni mu je bio epski deseterac - opis bitke (megdana) junaka Relje i zmaja ognjenog iz priče Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica

[lunja]

M. je, nakon sto je vise puta odgledala crtic, s punom paznjom odslusala Segrta Hlapica tijekom jednog avionskog leta s 3 i po godine. Poslije smo nastavili s Pipi, al to citamo vise na preskoke, ponekad, izmedju slikovnica.


A sto se tice knjiga mojeg djetinjstva, moram podebljati Mark Twaina i dodati Jack Londona (Zov divljine i Bijeli ocnjak) i Branka Copica, (pogotovo Orlovi rano lete)

[Peterlin]

O, da... Jack London mi je bio kultni pisac u djetinjstvu.

Branko Ćopić: Bosonogo djetinjstvo i Bašta sljezove boje (iz koje pamtim genijalni opis Svetog Rade Lopovskog i sjajne fraze tipa "češkati tabane dokonoj paripini")

[fingertips]

A zvjezdiceeee???

[laumi]

Potpisujem za obje!



Na ovo sam odvalila


Vidiš, meni ne. I isto sam čula od mnogih, kao da piše za tinejđere koji se još traže :/



Potpisujem za sve, a boldano sad čitam svojoj djeci. Btw, stigli smo do samog kraja i više im ne mogu čitati jer se gušim od plača - mm će morati preuzeti...

ja im još neću čitati Junake Pavlove ulice
previše bi ih rastužilo

klincima sam ovo ljeto pročitala Priču bez kraja (ima i film: Neverending Story, ako netko nije gledao)
divna je, divna! (i debela, oko 450 stranica)

sad ćemo Priču o džungli pa onda Narnijske kronike

[Peterlin]

A zvjezdiceeee???

???

Ja ne vidim nikakve zvjezdice. Da opalim glavom ??

[laumi]

Mimah, ja sam svojima počela čitati romane prije godinu dana (imali su 5 i 6.5 godina)
do tada smo čitali bajke i grčke mitove

[cvijeta73]

I još malo lokal-patriotizma:
volim J. P. Kamova,
.

ja sam odrasla uz moto "čitajte kamova", lokalpatriotski podržavam cijelu tu priču oko kamova (tipa kako je krleža bio kriv što nije bio čitaniji, itd), al brate mili, ko može pročitati više od 10 stranica isušene kaljuže...kapu mu skidam.

[Angie75]

ja sam odrasla uz moto "čitajte kamova", lokalpatriotski podržavam cijelu tu priču oko kamova (tipa kako je krleža bio kriv što nije bio čitaniji, itd), al brate mili, ko može pročitati više od 10 stranica isušene kaljuže...kapu mu skidam.

svimb