kako nesto dokazati djetetu od 8 godina

[leonisa]

ovisi kakav si karakter. što kaže charlie, živce bi joj pojelo da na silu ništa ne poduzme, a mali tri mjeseca reda minuse i jedinice iz zadaća.
na guzicu bi mu rekla, ajd sad sjedi i piši tu hebenu zadaću.

s druge strane, dok sam dolazila po j u školu, i slušam te roditelje koji znaju sve, ama baš svaki detalj iz svakog predmeta, i kad pišu, i koliko su pisali, i koja su bila pitanja i šta je pitala pod satom, i šta je pitala prije sata, a šta poslije sata, isto sam se kao neki vanzemaljac znala osjećati.

znate ono, sutra pišemo prirodu.

ovisi i o karakteru djeteta i roditelja. ja sve i da hocu znati svaki detalj sto se dogadja u skoli ne mogu. moja samo prica o svom decku.
s druge strane, to mi je jedino i zanimljivo. znam da mi za koju godinu ni o tome nece pricati

[casa]

I mislim da se ovim malo strože malo manje strogo... jako mijenja krajnji rezlutat. Nekako ne vjerujem da će netko postat serijski ubojica uz malo strožu ili popustljiviju majku, ali iz okoline čini mi se da o atmosferi u obitelji ovisi koliko će vlastitih potencijala dijete ostvariti. Tipa,Janica ne bi bila velika skijašica da joj tata i mama nisu bili sportski freakovi. Ne hvalim i ne kudim ih, već samo kao primjer.

[tanja_b]

Tipa,Janica ne bi bila velika skijašica da joj tata i mama nisu bili sportski freakovi.

Pa da, da su je npr. pustili da sama određuje kad će i koliko trenirati

[Nena-Jabuka]

Mislim, casa, da si ti negdje, više ili manje intuitivno, naslutila gdje će koji tip ponašanja upaliti kod tvog djeteta, bolje poznaješ i sebe i njega nego mi što čitamo. Da si nekako znala, a to uvjerenje i sigurnost su vrlo bitni, da će se toj glavi pojaviti i sram i neugoda oko škole i zadaće, a opet, da nemaš volje/živaca/želje/čega god istu stvar primijeniti i čekati na polju higijene ili odlazaka iz vidokruga roditelja navečer. Netko drugi bi baš suprotno, manje polagao pažnje hoće li prljavcu biti neugodno ići flekan ili masne kose, i tu čekao klikera u glavi, a sustavno i aktivno krenuo usađivati radne navike oko školskih obveza.

[flopica]

pa skola je nova obaveza i, kao i svaka nova, nije spremna na nju 100% preko noci.
sjetite se pospremanja sobe. dijete je u odredjenom trenutku spremno preuzeti obavezu pospremanja za sobom, no ono ne zna sta znaci pospremljeno odnosno nema iste "kreiterije".
pa u pocetku spremamo s njima, pa nakon nekog vremena dolazimo u kontrolu i govorimo sta bi jost rebalo pospremiti, a onda u jednom trenu pospremi samo, bez da mu se ista kaze i bez da se dodje u kontrolu.
jednom.

ovo je ključno
vjerujem da je casa nanjušila što jedino može upaliti kod njenog sina i na koji način on može naučiti istinski lekciju
zato ponavljam da je jako važno o kakvom se djetetu radi - mislim džaba ti da ga pustiš da se sam dozove pameti ako njega nije briga što nešto ne zna ili zna manje nego drugi
ili zaključi da nije dovoljno pametan ionako, pa prihvati da je lošiji od drugih

[marta]

I nemam muda pustit prljavca da se ne pere. To nek netko drugi proba pa nek javi...

Necu u detalje, osim da u jednom trenutku koji je dosta udaljen od pocetka price krenu opsesivno prat noge, prat guzicu, prat kosu i još malo prat zube, dodatno, pa presvlačit prljave gaće i čarape i namještat frizuru.

[casa]

Teško te mogu razumjeti casa, naime, baš zato jer je i meni 7-g. dijete prevažno da je prepustim školi, pa ako se snađe, snađe..Obrazovanje, znanja, sposobnosti, vještine te prilično
determiniraju gdje ćeš sutra biti, tako jednostavno stvari stoje..

E recimo, ovo se meni čini onako prenapuhanim, recimo. Mislim da za to gdje ćeš sutra biti važan je cijeli niz stvari koje uopće ne vježbamo s djecom, recimo socijalni odnnosi ( koliko ljudi jednostavno ne zna ponašati se na poslu, ono nisu u stanju reći ja ne mogu ostati dulje ako mi ne platite na civiliziran način odlučno, koliko ljudi ne zna procijeniti kad treba zašutiti na razgovoru za posao nego drobe li ga drobe) ili briga o zdravlju ( koliko odraslih doručkuje, kako se nosimo sa stresom), poznavanje samog sebe i svojih potreba ( koliko ljudi bira pogrešne partnere, koliko ljudi jzna procijeniti imaju li kapaciteta za neki privatni biznis) . Čini mi se da je škola samo jedan aspekt tog gdje će tko biti. I nije sigurno važniji od zdravlja ( mislim da ako uzmemo primjer socijalnih vještina netko će reći da tko je stručan i kad je pomalo autističan napredovat će, pa mi se čini bezveze da se oko toga kačimo jer nije mi to point). Recimo, ja odlučim da ima da završi faks, pa dijete pod pritiskom uči i uči, pa pije hektolitre kave na faksu i daje ispite, pa završi faks i odrađuje staž i trudi se i radi, i ne doručkuje, i puši, i ne bavi se nikakvim sportom izuzev jurcanja po djecu na sto aktivnosti, pa ga s 40 strefi srčani... Mislim, znam da je ekstrem, ali jednako tako je pomalo ekstrem i reći da škola određuje gdje će tko biti. I zato mi se čini da obrazovanje, znanja, sposobnosti i vještine nisu jednako škola.
Uz to, ja osobno mislim da je to gdje ćeš sutra biti, jako malo bitno. Poznajem blagajnicu u malom dućanu s velikim kreditom koja, čini se, ima život ispunjeniji nego mnogi moji na doktoratu sa super plaćama, pametnim polovicama i zgodnim stančićima. To gdje ćeš biti je samo olakotna okolnost da lakše budeš tko ćeš biti.

[casa]

Pa da, da su je npr. pustili da sama određuje kad će i koliko trenirati

I upravo to mene najviše kopka. Ono, možda bi mi mali pobjedio na Klokanu, da sam ja sjedila nad njim, i dovikivala dvaput dnevno; Vježbaj matematiku. Tko zna što bi sve otkrio o sebi da ga ja natjeram? Možda djetetu ide super njemački, a nije upisao jer on ne želi, a ja ne stišćem. Možda bi napokon počeo ići na natjecanja iz sporta ( trenira već 3 godine , ali ne ide jer nije dovoljno dobar i boli ga briga) da ja vodim na trening bar 4 puta tjedno. A on ide 2 3 jer mu se ne da toliko trenirat. Možda bi jednog dana bio Olimpijac da ja kažem: Ići ćeš svaki dan umjesto da se bezveze motaš okolo... ( Moj sin uopće nije atletski tip, bar ga ja ne vidim takvim, i baš zato navodim ovaj primjer, jer možda zbog mojeg neinzistiranja ni dijete ne otkrije neku svoju novu karakteristiku.) Uglavnom, ovo je jedino što je meni sporno... A onda opet, kako znati da je pobjeda na Klokanu njemu dovoljno vrijedna da vježba i vježba...

[flopica]

sležem se s casom što se tiče posta o tome gdje će tko biti ili neće biti
meni je obrazovanje , tj. znanje važno jer znanje je moć što bi rekli
i recimo jedan portir u bolnici npr. može biti samo portit, a jedan recimo kirurg može za ne daj bože biti portir a može i operirati, može birati

recimo, u ratu se čovjek nagleda svega, to je super primjer zato jer ljudi ostanu bez svega i kreću od nule preko noći

no s druge strane, mislim da obrazovanje šljaka samo kad je nadogradnja na dobru bazu a da je životna škola opet iznad svega
ono, imaš ljudi koji visoko kotiraju u akademskoj zajednici a s druge strane su doslovno nesposobni za samostalan, svakodnevan život
po narodski, dijete bi ga prevelo žednog preko vode

i uvijek na to pomislim kad vidim neke roditelje u svojoj okolini koji uče s djecom, lekciju po lekciju, uživljavaju se u svaki test, ispit, lektiru
pa roditelje koji uče za kolokvij i ispit sa svojom djecom, što je meni onako, van pameti
mislim, pomalo se i divim takvoj požrtvovnosti i volji, ali samo na trenutak
jer ne bi htjela imati dijete na faksu koje bez mene nije kadro ni pišljivi ispit položiti
smatrala bi to osobnim propustom - kako išta može samostalno onda obaviti, čemu sam ga to naučila, tj. propustila naučiti?

[casa]

Upravo tako, ja poznajem dečka koji je završio jaki faks iz zdravstva, uz maminu pomoć, potporu i poticaj, u vidu žena je s njim naučila anatomiju i mnogo više. Kasnije se zaposlio, mama je praktični s njim proživjela staž ( nije dolazila na sam posao, ali ama baš sve je znala o kolegama, atmosferi...) i onda se oženio. I tu su nastali problemi, jer ženi nije bilo normalno ni drago da se mamu zove svaki dan poslije posla. Dakle, nije ju se zvalo oko braka, djece, stana, nego oko posla... Prestao je, uz puno rada njegove žene... A mama je još neko vrijeme znala nazvat snahu da provjeri je li sve prošlo u redu na poslu... Mama je inače normalna i draga žena, nije neki control freak, nije se nikad miješala u njihov brak ni odgoj ni kredit, ali ovo s faksom ju je malo ponijelo. Željela je da sin završi za doktora i nije to željela prepustit slučaju jer je znala da on to može. ( I postojali su minimalni preduvjeti, bila je u penziji a opet dovoljno aktivna da je u stanju pratit fakultet i čitat, čitat)

[sirius]

Koja je razlika izmedu doktora iz price i Janice Kostelic?

[Kosjenka]

O bože dragi, svašta ću pročitat.
Znam za jednog ekonomistu koji se igrao na poslu a tati je nosio doma svoj posao. A da je netko na faksu učio, i to još medicinu..svašta.
Sve to šo pišemo su krajnosti i ne bi se previše obazirala na njih.
Obrazovanje ko obrazovanje,bitno je ali za jedan segment u životu. Ok, možda ima za život nesposobnih doktora,profesora... ali isto toliko ima za život nesposobnih majstora, prodavačica... samo što ovi imaju bolju plaću, bez obzira što nam doktori uporno hoće poturit priču da tete spremačice i serviseri frižidera žive bolje od njih.
Činjenica je da je u lijepoj našoj sve nakaradno, da se nema posla i da svi nekako misle da ako im potomci budu imali diplomu da će im biti lakše u životu.
Ljetos sam se družila sa nećakom iz Njemačke, on je električar koji je tek počeo raditi(naravno odmah nakon škole) a cura mu završava nešto tipa ekonomske. Oni već imaju planove kako će i što će, ona ima šanse ostat na poslu gdje je na praksi, on radi i mogu planirati život.
A šta kod nas može jedan mladi par sa SSS? Može gaće na štap ili navrat nanos upisati faks i odgodit agoniju za pet godina i duže.
No da se vratim na na osnovnu školu i osmogodišnjake.
Ako postoji potencijal koji je neiskorišten to je meni problem. Postoji masa djece kojima je trojka bila čist ok, nju se lijepo može dobit a da ni ne takneš knjigu i super.
Mislim da mi je nekako dužnost u osnovnoj školi natjerati dijete da iskoristi svoj maskimalni potencijal, da stvori neke radne navike pa onda kako hoće.

[sirius]

Ma dajte, molim vas , niti su svi za fakultet , niti su fakulteti garancija za zaposlenje.
Ne mogu vjerovati ponekad kad citam ovaj forum . Ok, forumasi na ovom forumu sigurno nisu prava slika Hrvatske jer u njoj ima oko 11% gradana sa visom ili visokom skolom.
Ok, postotak ce biti veci kad osnovnoskolci dodu u dob od 30 godina , ali i dalje daleko od toga da ce vecina njih zavrsiti fakultet.

[Mima]

Nisu garancija, ali daju bolju šansu za zaposlenje, kao i za bolje plaćen i lakši posao.
Naravno da ne mogu svi završiti fakultete, ali zašto ih oni koji mogu ne bi završili.
Ja ću ponoviti, znam nekoliko žena koje su sa mnom išle u osnovnu školu koje su definitivno bile sposobne završiti fakultet, ali nisu imale pravu podršku i pomoć u tome. Ja sam potpuno sigurna da bi im život danas bio jednostavniji da su ga završile.

[AdioMare]

Nisu garancija, ali daju bolju šansu za zaposlenje, kao i za bolje plaćen i lakši posao.
Naravno da ne mogu svi završiti fakultete, ali zašto ih oni koji mogu ne bi završili.

slažem se.

[casa]

Koja je razlika izmedu doktora iz price i Janice Kostelic?

Nikakva, osim što je Janica postigla vanserijski uspjeh i nacionalna je heroina, a doktor je samo završio faks i radi u državnoj službi za njegovu struku ne posebno značajan posao. I tu se sama pitam... tjerati ili ne... I ne mislim da ako tjerašda dijete iskoristi sve svoje potencijale maksimalno, jel'te u tom slučaju sigurno ne iskoristi maksimalno svoj potencijal da postane samostalno... ( Recimo, moja je dužnost da iskoristvi maksimalno svoj potencijal da odraste u samosvjesnog čovjeka, da shavati svoje granice pa onda kako hoće.) I nekako nije cijela poanta posla u parama. Bar meni... Naravno da su ljudi s faksom bolje plaćeni, ali za to vrijeme studiranja njihovi vršnjaci već rade pa kad bi živjeli o trošku roditelja i sve stavljali sa strane tih 6 godina... I naravno, da ima više posla za one s faksom, ali ima najviše posla za one koji znaju nešto radit... Čini mi se da je kod nas taj faks nekako ostao iz starih vremena kao osiguranje, ali kapitalizam podrazumijeva da je formalno školovanje jako malo bitno, a da su bitne vještine. (Ne govorim o svim zanimanjima, ali realno jako mali postotak ljudi se bavi tim zanimanjima za koje je potrebna diploma). Diploma je bez sumnje bolji start u svijetu posla, ali ja mislim da je osobnost najjači start. I da je lakše završit faks s 30 nego naučit organizirat vrijeme.

[AdioMare]

Recimo, moja je dužnost da iskoristvi maksimalno svoj potencijal da odraste u samosvjesnog čovjeka, da shavati svoje granice pa onda kako hoće.

... i svoje mogućnosti, pa onda može sve što hoće - ja bih rekla.
svim nam je to cilj i svi ovdje želimo da su nam djeca ispunjena i sretna.
nije garancija, naravno, ali mudar je, a ne beskoristan potez općenito si olakšati život ili ukazati djetetu koje nema naše životno iskustvo kako ga u startu olakšati.
a životne lekcije svatko ima svoje, tu nema preventive.

[AdioMare]

i još nešto...
7. i 8. razred je vrijeme najvećeg ludila, pa i 1. i 2. razred srednje škole. a treba osigurati ocjene za upis.
da sam pustila da sam kusa svoju kašu i da nisam tada preuzela inicijatiivu tanko bi mi dijete danas kakilo.
moj sin je danas student zadovoljan svojim postignućem zajedno samnom.
za koju godinu će tražiti posao isto kao i netko nakon srednje škole, oženit će se ili neće, imati velike ili male probleme, ali jedno je sigurno:
imat će jedan problem manje. jer danas je postao veliki problem naći posao bez diplome.
edit: naći posao uopće, a kamoli bez diplome!

[cipelica]

mi kao casa. ne pitam za zadaće, ne spremam stvari... za sad je u školi sve ok, ali stalno pratimo.mislim da u životu nije dobro igrati samo na jednu kartu( ma koliko dobra ona bila). skijanje, faks, klavir... ukoliko živeći u obitelji stvorimo neku ravnotežu, da se dijete osjeća dobro i sposobno u raznim aspektima života sve će biti ok ma koji pristup odabrali

[Charlie]

Ne bih ja bas tvrdila da je u kapitalizmu diploma manje vazna nego vjestine. Vazno je oboje. Visoko obrazovanje nije precijenjeno. Drugo sto su kod nas neki fakulteti upitne kvalitete, ja govorim opcenito, necemo djecu ogranicavati na hrvatski obrazovni sustav.
Kad se more ljudi prijavi za neki atraktivan posao/studij/stipendiju, neki prvi filter je skola i ocjene, a za osobni dojam imas priliku tek kad prodjes prvu stepenicu. Isto kao sto papir bez znanja i vjestina iza njega kasnije nema neku prakticnu vrijednost, tako cesto vjestine i znanje bez papira mogu naici na zatvorena vrata. Iznimke i izvanredni pojedinci uvijek postoje, ali pricamo o vecini.

Ja vjerujem da su samostalnost, samosvjesnost i odgovornost jako vazni, ali cu im probati pomoci da to nauce, polako otpustajuci kako budu starije...to je bar plan.

Citajuci ovaj topic i druge slicne, primjecujem da su mame starije djece, i vise djece, u pravilu opustenije od drugih. Ja sam jako entuzijasticna i ocarana tim novim svijetom u kojeg mi dijete ulazi (ovdje je vrtic vec mala skolica kroz igru), i znam sto su svaki dan radili (sto iz rasporeda koji isto znam he he, a nesto mi sama isprica), sto je jela, svako toliko procavrljam s tetama (dobro, mi smo tu stranci pa sam lani za to imala i vise razloga), ma ziher spadam medju vanzemaljce kojima bi se Cvijeta cudila

[AdioMare]

ako tjerašda dijete iskoristi sve svoje potencijale maksimalno, jel'te u tom slučaju sigurno ne iskoristi maksimalno svoj potencijal da postane samostalno...

mislim da jedno ne isključuje drugo i mislim da samo odrastanje djeteta u čovjeka, njegovo sazrijevanje, čine određenu ulogu u osamostaljivanju. reklo bi se narodski da godine čine svoje.
pa neće osoba biti nesamostalna jer ju je roditelj na određeni način usmjeravao dok je bila dijete. to bi bilo nepotrebno pojednostavljivanje i uopćavanje.

[Charlie]

Btw istu stvari vidim i ovdje medju mamam u vrticu, one koje su stariju djecu vec ispratile u skolu ili su im djecica predskolci vise su cool od nas kojima su djeca tek krenula u vrtic. Valjda s vremenom to dodje u normalu, ja sam sad tjedan dana bila uzbudjena pred sastanak u vrticu na kojem smo saznali temu godine, program aktivnosti itd. Sad kad ovo pisem sama sebi sam smijesna :D

[Jurana]

Necu u detalje, osim da u jednom trenutku koji je dosta udaljen od pocetka price krenu opsesivno prat noge, prat guzicu, prat kosu i još malo prat zube, dodatno, pa presvlačit prljave gaće i čarape i namještat frizuru.

Iz tvojih usta u Božje uši!

[cvijeta73]

Iz tvojih usta u Božje uši!

i moj se transformirao iz prljavca, kojeg si morao molit i kumit da se ide oprati, u opsesivnog čistunca.
ove godine.

[*mamica*]

Casa, meni je tvoja teorija već otprije poznata iz knjige "Kako odgojiti dijete bez vikanja".

Mislim, ja definitivno neću biti mama koja neće imati pojma što uče u školi jer već odavno gnjavim svoje nećake s time jednostavno uživam u tome, prisjetim se svojih školskih dana, što smo učili i tako to... ok, freak sam

Ali kada se sjetim sebe sa 8 god i koliko sam bila samostalna i što sam sve radila i obavljala... sama sam se budila za školu, sama sam si marendu i knjige spremala, sama prala i peglala svoju odjeću, pospremala svoje stvari, kupala se...

Hoću reći, mislim da za ovakvu vrstu odgoja treba djeci od početka davati što je više moguće samostalnosti. Ja bih i dalje provjeravala je li dijete napisalo zadaću, ispitala bih ga ponekad da vidim koliko zna ono što se radi u školi, ali ne bih ga budila, učila s njim i sl. To govorim sada, iz ovih cipela, a do škole mi ima još 6 godina, tko zna što ću pisati tada...

[nine]

ne da mi se iščitavat sve odgovore, ovako je krenilo i kod nas, 1. razred same petice, drugi katastrofa (iako je u cjelodnevnom), domaće ne piše, za glazbenu ne vježba, ako joj ostavim prostora da se prvi igra vrijeme za zadaću nikada ne dođe, ili joj se jede, ili je umorna, ili joj se spava, nanizale se trice i stvarno nemam hrabrosti dopustiti da tako nastavi jer u konačnici ako ostane tako može biti sve gore, pa da ni ne završi niti srednju kao moj brat i da je financiram cili život (amo gledat teoriju- zavolit će i postat odgovorna, tko kaže da hoće) ... ako je idem "prisilit" ucijenit ili kaznit, kako god to zvali, prvo obveze oko škole pa igra ona rasteže do naveće, plače, prenemaže se satima, ne minutama...uz sve to ponaša se kao da je u pubertetu, drska, bezobrazna, itd...pokušala sam s nagradama bez ucjene, recimo lijep dan, amo u šetnju, amo u kino, itd, hoćeš nove čizmice, nadajuć se da će upaliti..... nije upalilo..pokušala sam, ako naučiš/napišeš/potrudiš se, dobit ćeš to i to...ni to nije upalilo...

ja sam jednostavno u začaranom krugu...evo trnutno, nije takla instrument od četvrtka, ima kontrolni iz matematike i hrvatskog, ja je pitam, hajmo, pomoći ću ti, ne, gleda I curly, jede sendvić i ignorira me.... sad bi volila znat što bi vi učinili?

[sirius]

Ako mislis da treba uciti i da treba tvoju pomoc, uzmi daljinski i ugasi tv.
mislim njezino je pravo da se buni , ali osim prava postoji i obaveze.
Razmisli zbog cega je doslo do promjene . Ima li nekih problema? Da li joj je gradivo nemotivirajuce ? Ili pretesko da ne zna od kuda da pocne ?
i prestani razmisljati o tome tko je ili nije zavrsio srednju , i kome je na grbaci.
Mora jos puno vode ispod mosta proteci do tada . Biti ce opet dobrih dana i kriza , puno puta .

[marta]

Ukinula TV zauvijek?

[sirius]

Ukinula TV zauvijek?

[čokolada]

Nine, tko je u vašoj kući šef? Dijete ili roditelj(i)?

[flopica]

za početak bi ugasila TV
onda bi sjela s djetetom i rekla da tako više ne ide
objasnila joj da ima svoje obaveze i da ih mora rješavati
čak i kad joj se ne da, jer svi imamo obaveze koje ne volimo
ali ih izvršavamo jer je to život

ponudi joj svoju pomoć, predloži da zajedno riješite zaostatke ako ih ima
dogovorite i vrijeme za pisanje zadaće
malo je potakni i nekim sitnicama, nakon zadaće vas dvije same idete na kolače, ili sl.
ali ne u smislu da dijete dobije dojam da je nagrađuješ jer izvršava svoje obaveze
više onako, stvaranje nekih slatkih predaha, kao nije u životu sve dužnost, postoji vrijeme i za male užitke...



ovo sve iz vlastitog iskustva pišem

[Beti3]

nine, kćer ti ide u drugi razred osnovne škole i u glazbenu? Možda joj je jednostavno previše obaveza. Da li joj baš trebaju dvije škole, da li je glazbena baš NJENA želja?

flopice, zašto "kao"?

kao nije u životu sve dužnost, postoji vrijeme i za male užitke...

U životu nije sve dužnost, nikako nije, manji dio je dužnost. Život mora biti užitak, ne mali, nego veliki, čim veći nam može biti, jer nema popravnog, samo je jedan jedini. I takav je kakvim ga same radimo. Dok je zdravlja, naravno.

[Peterlin]

za početak bi ugasila TV
onda bi sjela s djetetom i rekla da tako više ne ide
objasnila joj da ima svoje obaveze i da ih mora rješavati
čak i kad joj se ne da, jer svi imamo obaveze koje ne volimo
ali ih izvršavamo jer je to život

ponudi joj svoju pomoć, predloži da zajedno riješite zaostatke ako ih ima
dogovorite i vrijeme za pisanje zadaće
malo je potakni i nekim sitnicama, nakon zadaće vas dvije same idete na kolače, ili sl.
ali ne u smislu da dijete dobije dojam da je nagrađuješ jer izvršava svoje obaveze
više onako, stvaranje nekih slatkih predaha, kao nije u životu sve dužnost, postoji vrijeme i za male užitke...



ovo sve iz vlastitog iskustva pišem

Potpis.

Ista priča.

Dijete u drugom razredu mora shvatiti da škola nije mjesto za igru i zabavu. Mnogim klincima jednostavno treba pomoći da si organiziraju vrijeme jer samo to ne znaju. Kod mene i dan danas vrijede uvjeti sastavljeni u to doba - prvo hrana i kratak odmor, nakon toga učenje + vježbanje instrumenta, a tek nakon toga zabava.

Moj stariji je samoorganiziran iznutra, ali mlađi nije i njemu je jednostavno trebao čvrst okvir u koji se to sve može utrpati.

Inače, ne slažem se s Beti3 nikako da je glazbena škola previše. Dapače, takvoj djeci dobro dođe dodatna nastava da se prisile upravljati vlastitim vremenom. Kao i flopica, pišem iz iskustva, ne samo sa svojom djecom nego i vlastitog - i meni je trebao okvir kao i mom mlađem sinu, a moj otac je to u ono vrijeme prije 40 godina uspješno odradio, na čemu sam mu i danas zahvalna. Nije bilo popuštanja, na sreću. Jer da je bilo.... ne želim razmišljati o tom scenariju jer vidim oko sebe i previše slučajeva sposobne djece koja bi mogla postići puno više, ne samo u školi nego i u životu, samo da su u pravom trenu imali nekoga iza (ne pored nego iza) sebe da im ne dozvoli uzmak u ljenčarenje.

[flopica]

kao je ovdje u funkciji ne prikrivanja da u životu stvarno jest sve dužnost, već moje jezične formulacije
i slažem se da nije sve dužnost, niti treba biti sve dužnost
ali jedan komad jest

za nas je glazbena isto dobra podloga, ali ako to nije djetetova želja onda ja ne bi inzistirala
u suprotnom, nema odustajanja
možda malo popričati i s prof. iz glazbene, da malo potaknu dijete, motiviraju ga?

[tanja_b]

Dijete u drugom razredu mora shvatiti da škola nije mjesto za igru i zabavu. Mnogim klincima jednostavno treba pomoći da si organiziraju vrijeme jer samo to ne znaju.

Slažem se. Mojem tek u 3. razredu pomalo dolazi do mozga da se u školu ide zbog nekakvog učenja, a ne zbog zabave. A nema nikakvih problema s ocjenama, baš nikakvih, samo što sam ja primijetila da mu koncentracija gadno pada nakon gledanja u bilo kakav ekran (tv, kompjutorski). I sad sam uvela stroža pravila po tom pitanju.

[Peterlin]

Da, istina - ekrani svake vrste drastično uništavaju koncentraciju. Bez iznimke. Mi već dugo uopće preko dana ne gledamo tv osim obiteljski, ako nešto odaberemo, a računalo koristim kao metodu motivacije, s tim da je tijekom radnog tjedna i korištenje računala kao igračke vrlo ograničeno na drijetke prilike kad nema previše obveza.

[nine]

evo ovako je završilo, pojela je sendvić, završila je serija, došla do mene da učimo, onda je 20min tražila knjigu iz matematike , u međuvremenu sam ja dok sam ja tražila snjom knjigu zaboravila zatvoriti vrata pa je pas od oca protrčao kod mog psa, pa je ona vikala za psom, pa je probudila malog, pa je mali plakao i onda sam ja jednostavno "ostala bez vremena da radim s njom" tih pola sata jer ne mogu od bebe..... pa sam odlučila da odsvira tih 15 min harmonike... e tad joj je nešto šuškalo u harmonici i ne može svirat...pa sam je rastavljala pola sata, zavidala tu vidu/šaraf.... ona je nešto odsvirala i rekla da što ona ima vježbati kad ona to ionako zna....

problem je u djetetu koje ima stav, ja sve znam, ja ne moram vježbati, učiti, ja sam pametna (ne znam otkud takav stav odjednom kod inače povučenog djeteta) i ona kada nešto ne želi jednostavno to je gubljenje vremena, brljavi samo da me se riješi, piše ili švrakopisom, inače super piše, ili buba napamet rezultate iz matematike ili cupka nogama i koluta očima i samo sjedi za bilježnicom.... a ja gubim vrijeme sjedeć pored nje....

a što se tiče obveza, nije joj previše, čak premalo, jer pršti od energije u 21h navečer, jedine promjene su smrt moje mame koju je obožavala i s kojom se čula svaki dan, viđala dok su bile u ST, živila s njom 6mj, pa i taj klinac koji je unio nemir u kuću i prikupio gotovo svu moju pažnju i nova soba u koju je uselila u 9ti mj i s kojom je oduševljena, još radimo na njoj, letvice, gluposti, zavjese, tek je stigao krevet na kat.... mislim da je to izbacuje iz takta jer non stop nešto lijepi po zidovima, preslaže, stvara svoj kutak ili se jednostavno sakrije tamo i igra satima...dati ću joj vremena, valjda je prođe ta euforija ako je to uzrok...

i btw. u mojoj kući nema šefa, vlada totalna anarhija, ja popustljiva, biološki tata 500km dalje, bake, dide, nikog nema tu, MM non stop na moru, sveki ne uzima klinca koji mi još uvijek visi na siki 0-24h ili oko nogu ili oko vrata.... mislim da maloj nedostaje pažnje i autoriteta, al ja sam trenutno nemoćna

[Peterlin]

evo ovako je završilo, pojela je sendvić, završila je serija, došla do mene da učimo, onda je 20min tražila knjigu iz matematike , u međuvremenu sam ja dok sam ja tražila snjom knjigu zaboravila zatvoriti vrata pa je pas od oca protrčao kod mog psa, pa je ona vikala za psom, pa je probudila malog, pa je mali plakao i onda sam ja jednostavno "ostala bez vremena da radim s njom" tih pola sata jer ne mogu od bebe..... pa sam odlučila da odsvira tih 15 min harmonike... e tad joj je nešto šuškalo u harmonici i ne može svirat...pa sam je rastavljala pola sata, zavidala tu vidu/šaraf.... ona je nešto odsvirala i rekla da što ona ima vježbati kad ona to ionako zna....

problem je u djetetu koje ima stav, ja sve znam, ja ne moram vježbati, učiti, ja sam pametna (ne znam otkud takav stav odjednom kod inače povučenog djeteta) i ona kada nešto ne želi jednostavno to je gubljenje vremena, brljavi samo da me se riješi, piše ili švrakopisom, inače super piše, ili buba napamet rezultate iz matematike ili cupka nogama i koluta očima i samo sjedi za bilježnicom.... a ja gubim vrijeme sjedeć pored nje....

a što se tiče obveza, nije joj previše, čak premalo, jer pršti od energije u 21h navečer, jedine promjene su smrt moje mame koju je obožavala i s kojom se čula svaki dan, viđala dok su bile u ST, živila s njom 6mj, pa i taj klinac koji je unio nemir u kuću i prikupio gotovo svu moju pažnju i nova soba u koju je uselila u 9ti mj i s kojom je oduševljena, još radimo na njoj, letvice, gluposti, zavjese, tek je stigao krevet na kat.... mislim da je to izbacuje iz takta jer non stop nešto lijepi po zidovima, preslaže, stvara svoj kutak ili se jednostavno sakrije tamo i igra satima...dati ću joj vremena, valjda je prođe ta euforija ako je to uzrok...

i btw. u mojoj kući nema šefa, vlada totalna anarhija, ja popustljiva, biološki tata 500km dalje, bake, dide, nikog nema tu, MM non stop na moru, sveki ne uzima klinca koji mi još uvijek visi na siki 0-24h ili oko nogu ili oko vrata.... mislim da maloj nedostaje pažnje i autoriteta, al ja sam trenutno nemoćna

Suosjećam...

Ako ti je cura osjetljiva na loše ocjene i kritike profesora, pusti je malo nek osjeti na svojoj koži, nek dobije poneku trojku i minus iz zadaće, nek dobije jezikovu juhu u glazbenoj zbog nevježbanja. Teško mi je reći da li bi to upalilo - kod mog starijeg to pali 110%, a kod mlađeg uopće ne pali. Ti bolje poznaješ svoje dijete, pa ćeš moći procijeniti.

Ali vrijeme ti je da ju posjedneš i porazgovaraš s njom. Kod mojih obično dobro pale razgovori "kao s odraslima" i ispitivanje o drugoj djeci koja imaju bolje rezultate (što misliš koliko Luka vježba harmoniku kad je svake sezone najbolji na natjecanju???). A do tada samo ...

Dodatak: ako vidiš da ne trza i ne pokušava preuzeti odgovornost, još stigneš intervenirati. Sretno!

[sirius]

[/QUOTE]i btw. u mojoj kući nema šefa, vlada totalna anarhija, ja popustljiva, biološki tata 500km dalje, bake, dide, nikog nema tu, MM non stop na moru, sveki ne uzima klinca koji mi još uvijek visi na siki 0-24h ili oko nogu ili oko vrata.... mislim da maloj nedostaje pažnje i autoriteta, al ja sam trenutno nemoćna [QUOTE]

Razmisli da nije mozda u ovome problem. Djeca vole imati sigurnost koju pruza cinjenica da je roditelj sef tj. odgovorana odrasla osoba u toj obitelji. To ne znaci da ti moras hodati sa bicem i urlati po cijele dane , ali ona mora znati tko je sef i na koga se moze osloniti. Previse slobode ili previse odgovorornosti za dinamiku u obitelji prebacene na dijete nije dobro .
Ne pricam sad o skoli , ocjene u skoli bi mogle biti samo rezultat njezine nesigurnosti i zelje da skrene paznju na sebe , ali u smislu da ti preuzmes odgovornost i da ti ( njoj ) odredujes granice.