kako nesto dokazati djetetu od 8 godina

[micica]

Kao I sto naslov govori,dijete koje je razigrano u drugom razredu kao I sva ostala djeca,ali ja vidim samo svoje naravno neznam kako drugi funkcioniraju ali nastojim saznati pa da se I ja lakse snalazim u nadolazecim situacijama periodima odrastanja.npr. kako dijete nauciti da stekne navike ucenja u svojoj sobi I za svojim radnim mjestom u prvom razredu je to sve islo kako treba naravno s iznimkama nitko nije robot,ali prvi razred je bio laksi samo napisi domaci nauci pjesmicu itd.sad pocinju malo drugacije obaveze malo vise ucenja vise citanja vise prirode I kad nezna nesto napravit odma odustane,a da ne kazem sad su u djiru I prijateljice nama bi dan trebao trajati 48 sati da bi sve stigli,i ono vjecno ajde napisi,ajde nauci sve stalno s nekom prisilom,vise me to izludjuje..I kad ides nesto razgovarati kao da misli na nesto drugo nece niti da poslusa sta joj imam rec,nema igre poslije skole vec odmah doma,a kad ono svaki dan se to izjalovi uvijek ostane ispred kuce procakulati pa je pocelo I sa pisanjem domaceg na skalama a ja se moram praviti fina I zvati je po pesto puta da dodje kuci onako isped svih,opet ajde ajde ajde....
sta je s vasim klincima s obavezama u vezi skole,kako sve stignu,da li poslusaju od prve...meni je glupo prijateljicu poslat kuci a dovodi me do ludila I poslala bi je ca I sto puta sam joj rekla ispred nje da nema igre preko tjedna osim ako je lijepo vrijeme I napise domaci odmah onda moze doci,ali nista drugo I one opet po svome...ispada da popustam u odlukama kad te dovede na gotov cin...eto mislim da nisam bila preduga

[sirius]

Posljes prijateljicu doma , i kazes da ce se vidjeti kad zavrsi obaveze. Tocka. Ili neka prvo kod vas doma obje naprave svu zadacu , a nakon toga moze igra.
sto se obaveza tice , za neku djecu je preoptimisticno da rade sve sami u sobi bez nadgledanja i poticanja , pogotovo u drugom razredu. Tu su ti ocekivanja malo previsoka.

[micica]

Posljes prijateljicu doma , i kazes da ce se vidjeti kad zavrsi obaveze. Tocka. Ili neka prvo kod vas doma obje naprave svu zadacu , a nakon toga moze igra.
sto se obaveza tice , za neku djecu je preoptimisticno da rade sve sami u sobi bez nadgledanja i poticanja , pogotovo u drugom razredu. Tu su ti ocekivanja malo previsoka.

mozda su mi ocekivanja malo prevelika a mozda I nisu ovisi o djetetu,jer svoje obveze treba rijesavat sama uz moju pomoc ako je treba I uvijek sam tu kad treba pomoc ali ima I onih roditelja koji rade po cijele dane djeca su im sama doma sa kljucem oko vrata sama idu u skolu sama se vracaju iz skole u drugom razredu znaci jos su malena znaci ta ista djeca moraju sama sebi uzeti nesto sto je mama ili tata pripremila za jelo I nauciti I cekat mamu I tatu dok dodju s posla,ima puno takvih primjere I mislim da djeca kad sve imaju pocinju shvacat stvari tj.situacije zdravo za gotovo...pokusavam je uciti samostalnosti u ucenju alo to mi jako sporo ide...

[sirius]

Naravno da ima odgovorne i sistematicne djece koja su sama doma. Iako je puno vise one koje u drugom razredu treba nadgledati i poticati. Ucenje samostalnosti ne ovisi samo o tebi , nego o potrebama obitelji , a najvise njezinom karakteru i sposobnosta da bude samostalna , sistematicna i odgovorna .
Drugi razred, pocetak... Jako optimisticno ocekujes da : ode u sobu , sjedne za stol i odradi svoje. Mislm da to tako radi jedan vrlo mali broj djece u toj dobi.

[čokolada]

Kod mene šk.prijateljice neposredno poslije škole mogu doći samo s knjigama u ruci. Dobiju limunadu i neku voćkicu i - na posao. Kad su gotove, pregledam i ispitam ih sve što su taj dan učili. Ako nešto ne znaju, čitaju ponovo, pa ponovo provjera.
Ne znam zašto, ali dvije su lani brzo odustale s napomenom - vidimo se kasnije!

[micica]

Kod mene šk.prijateljice neposredno poslije škole mogu doći samo s knjigama u ruci. Dobiju limunadu i neku voćkicu i - na posao. Kad su gotove, pregledam i ispitam ih sve što su taj dan učili. Ako nešto ne znaju, čitaju ponovo, pa ponovo provjera.
Ne znam zašto, ali dvije su lani brzo odustale s napomenom - vidimo se kasnije!

hihi super kad bi moja tako poslusala ona bi rekla pusti me sta si dosadna mos mislit sta bi stale ucit,a mozda bi I mogle umjesto sto na skalama naprave domu...mislim mene to sve malo optereti zato sto dolazi druga bebica a 100 posto sam posvecena prvoj tako da neznam kako bi je sto vise osamostalila a ona uvik sve po svome,uf,ne vrti se sve oko nje,a ispada tako...ipak nismo svi doma po cijele dane osim mene...

[micica]

I jos nesto imamo jednu van skolsku aktivnost I mislia sam je upisati na jos jednu primjer strain jezik ali cisto sumljam da bi mi to sve uspjeli stic ako dan traje 24 sata,a moras odvodit I dovodit sa svih aktivnosti pa samo zadovoljni I sa ovom koja je super I hvala bogu ne odustaje od te aktivnosti...zbog toga sam sretna bilo je nekad ja ne bi isla itd.ali uvijek smo isli I shvaca da ima obavezu kroz zabavu I toga se drzimo...

[sirius]

Meni uopce nije jasno sto te muci.
u drugom razredu nema zadaca i ucenja koje traju cijeli dan.
ima , ako dijete odugovlaci ili odgađa izvrsavanje obaveza .
na tebi je da ju potices , motiviras , nagledas , usmjeravas i pozurujes.
trebas ju nauciti kako da uci i kako da se organizira.

[rahela]

hihi super kad bi moja tako poslusala ona bi rekla pusti me sta si dosadna mos mislit sta bi stale ucit,a mozda bi I mogle umjesto sto na skalama naprave domu...mislim mene to sve malo optereti zato sto dolazi druga bebica a 100 posto sam posvecena prvoj tako da neznam kako bi je sto vise osamostalila a ona uvik sve po svome,uf,ne vrti se sve oko nje,a ispada tako...ipak nismo svi doma po cijele dane osim mene...

ako je tebi u redu da ti ona ovako može odgovoriti, teško da ćeš ovdje dobiti adekvatne savjete za svoju situaciju
moje dijete u 3. r. piše zadaće u dnevnom boravku, ne tražim i ne očekujem da bude sam u svojoj sobi
sam piše zadaću, a ako zapne pozove me, pa mu pomognem
bilo kakva druženja su moguća kad su sve obaveze gotove, za što srećom ipak ostaje sasvim dovoljno vremena

[krojachica]

najbolje ti je uvesti dnevnu rutinu kada se piše zadaća, bez iznimaka, i onda kad je nema.
to je vrijeme za učenje koje će se s vremenom produljivati.
ako ide u školu samo u jutro, onda nek poslije škole ruča i odmah napiše zadaću, ako je poslije podne, onda nek užina i onda zadaća.
Prema mom iskustvu djetetu u 2. osnovne ne treba više od pola sata do sat vremena da napiše zadaću i to se nikako nebi trebalo odužiti na cijeli dan.
Ja inzistiram da se zadaća piše u djetetovoj sobi na radnom stolu. Shvatila sam da kad je u dnevnom boravku onda stalno traži pomoć, ono doslovce
mama koliko je 35 + 12, ja to nikako ne mogu izračunati.
Ako stvarno zapne, naravno da ću pomoći, npr. neki dan nije bilo jasno što to znači izraz "ovisiti" u kontekstu prirode i društva
jer dijete je čulo za ovisnost a zapravo nezna da neke pojave ovise o drugima i da to nema veze s ovisnostima.
Ali to je stvarno iznimka jer bi dijete veliku većinu stvari moralo shvatiti samo na satu i iz uđbenika.

[casa]

A ja recimo mislim da ti želiš nemoguće:nadgledati ju u onom najgorem smislu da ti odlučuješ kad se piše zadaća i nemati brige oko njene zadaće. Ključ je taj da ako ti imaš potrebu znati je li ona napisala zadaću, je li točna, je li pročitala prirodu onda lijepo sjedi s njom i radi. Ako pak želiš da ona bude samostalna u ispunjavanju svojih školskih obaveza,onda se i ponašaj kako priliči: to je njena škola, njena zadaća i njena odgovornost i ne vidim zašto bi ti trebala znati ima li ona zadaću uopće, a kamoli je li ju i kad napisala. Ono, nisu tvoja posla. U redu mi je da ju povremeno pitaš što uče u školi, kad te stvarno zanima što uči a ne kad želiš provjeriti koliko ona zna. I vjeruj mi,brzo će u ovom režimu skupiti minuse, vidjet da tako ne ide i počet biti samostalna, pa će te često i pitat za pomoć, da ju ispitaš, da pogledaš matematiku. I na kraju, će imat ocjenu manje na polugodištu iz svih predmeta zbog zadaća koje nije pisala i unutarnje znanje da ona svojim ponašanjem stvara svoj život. Neprocjenjivo!

[casa]

I da nije lijepo da dijete bude bezobrazno prema roditelju, ali Zamislite da dođete kući s prijatejicom kafenisat a da vam muž kaže: Ajde, prvo operite kupaonicu, pa ćete onda pit kavu! Što bi mu odgovorile?

[Peterlin]

A ja recimo mislim da ti želiš nemoguće:nadgledati ju u onom najgorem smislu da ti odlučuješ kad se piše zadaća i nemati brige oko njene zadaće. Ključ je taj da ako ti imaš potrebu znati je li ona napisala zadaću, je li točna, je li pročitala prirodu onda lijepo sjedi s njom i radi. Ako pak želiš da ona bude samostalna u ispunjavanju svojih školskih obaveza,onda se i ponašaj kako priliči: to je njena škola, njena zadaća i njena odgovornost i ne vidim zašto bi ti trebala znati ima li ona zadaću uopće, a kamoli je li ju i kad napisala. Ono, nisu tvoja posla. U redu mi je da ju povremeno pitaš što uče u školi, kad te stvarno zanima što uči a ne kad želiš provjeriti koliko ona zna. I vjeruj mi,brzo će u ovom režimu skupiti minuse, vidjet da tako ne ide i počet biti samostalna, pa će te često i pitat za pomoć, da ju ispitaš, da pogledaš matematiku. I na kraju, će imat ocjenu manje na polugodištu iz svih predmeta zbog zadaća koje nije pisala i unutarnje znanje da ona svojim ponašanjem stvara svoj život. Neprocjenjivo!

Ovak je slično kod nas... Ne kažem da je 100% uspješno jer se zna dogoditi da moj mlađi ode u školu bez poneke knjige i bez poneke zadaće (stariji rijetko, on je odgovorniji od prosjeka, ne uspoređujem ga čak ni s mlađim bratom).

Djeca u 2. razredu ne trebaju puno vremena za zadaću i učenje. Nemam vlastito iskustvo jer moji su bili u boravku do kraja trećeg razreda , ali nisam dozvoljavala da dovode društvo ili izlaze van dok obveze nisu bile izvršene. Ako zadaće nisu bile napisane kad smo mm i ja došli s posla, to je značilo da će pisati i učiti dok ne završe.

Slažem se da pomalo treba dijete privikavati samostalnom radu, ali puno ovisi o djetetu. Moj stariji je odgovorno dijete i njemu nikad nisam trebala puno tupiti o zadaćama i obvezama, ali mlađi je puno labaviji i treba ga nadzirati i dan danas u šestom razredu. Pravila se znaju i ista su - prvo obveze, onda igra. U tjednu nije dozvoljena upotreba laptopa osim za potrebe škole (jako rijetko). Vikendom (subota ujutro) se popunjavaju rupe u bilježnicama i ponavlja gradivo. PRije sam nadzirala mlađeg sina svakodnevno, sad puno rjeđe, ali ima djece kojoj dugo treba da shvate kako je škola obveza i na prvom mjestu, pa im to treba ponavljati do besvijesti.

[rahela]

I da nije lijepo da dijete bude bezobrazno prema roditelju, ali Zamislite da dođete kući s prijatejicom kafenisat a da vam muž kaže: Ajde, prvo operite kupaonicu, pa ćete onda pit kavu! Što bi mu odgovorile?

sorry, ali rekla bih mu si kupaonicu opere sam
a djetetu zadaću neću ja pisati
i ako zadaću ima za sutra, ne može ju pisati sutra, kao što se recimo može oprati kupaonicu

[casa]

Pa, da, nećeš mu ti pisat zadaću jer je to njegova tj. njezina zadaća i kao takva briga djeteta a ne tebe. A ako ti to shvaćaš kao svoju brigu, onda je tvoja zadaća da nađeš trenutak kad dijete želi pisati zadaću. Naime,ako dijete ne želi i nema odgovornost već to radi jer je prisiljeno/ucijenjeno, onda to traaaaaje. A kad tako traaaaje,po meni nije problem u djetetu nego u roditelju koji bi i ovce i novce.

[casa]

I dijete ne razumije da je zadaća uistinu njegova sve dok roditelj vodi računa o njoj. Što je po meni i logično, ono ako mama svaki dan pita za zadaću, pa me tjera da ju pišem, pa me provjerava, pa onda je to naša zadaća moja i mamina.

[rahela]

da, sve je to meni jasno
i svi smo različiti
pa se tako niti moj muž iz tvog primjera, niti moja djeca iz micičinog ne mogu razgovarati na taj način
svatko će sebi rasporediti svoje vrijeme najbolje, ali bojim se da ovdje nije problem u vremenu kada će se pisati zadaća
problem djeluje dublje, barem se meni tako čini

[casa]

Ma, ne govorim ja o vremenu, već baš o tome da je problem dublji i da je nemoguće imati sve pod kontrolom na taj način da svi rade što ja želim i imati samostalno dijete u čijoj zadaći/ igri/ prijateljima ja ne sudjelujem. Samostalnost znači dati djetetu slobodu, a sloboda je vrlo zaj... stvar pa nekad ljudi iz slobode rade krive izbore ili bar one koji nam se ne sviđaju. Moram priznat da otkad sam doživjela ovo prosvjetljenje u pogledu sinove zadaće ( a to je bilo prije 6 godina) da je naš odnos mnogo drugačiji. Ja vjerujem kvalitetniji iako su mu ocjene sigurno jedno vrijeme bile gore. I da, dijete ima pravo ne napisati zadaću. Ima, i gotovo. To je njegova zadaća i može što želi s njom radit, ako je samostalno i slobodno.

[rahela]

ima pravo ne napisati zadaću, i za to preuzima odgovornost
a ja imam pravo reći da prijatelji dolaze u kuću nakon što je zadaća gotova, pa nek bira kada će pisati tu zadaću
svi imamo svoje obaveze i odgovornost za njihovo obavljanje (ili neobavljanje)

[vertex]

Ma, ne govorim ja o vremenu, već baš o tome da je problem dublji i da je nemoguće imati sve pod kontrolom na taj način da svi rade što ja želim i imati samostalno dijete u čijoj zadaći/ igri/ prijateljima ja ne sudjelujem. Samostalnost znači dati djetetu slobodu, a sloboda je vrlo zaj... stvar pa nekad ljudi iz slobode rade krive izbore ili bar one koji nam se ne sviđaju. Moram priznat da otkad sam doživjela ovo prosvjetljenje u pogledu sinove zadaće ( a to je bilo prije 6 godina) da je naš odnos mnogo drugačiji. Ja vjerujem kvalitetniji iako su mu ocjene sigurno jedno vrijeme bile gore. I da, dijete ima pravo ne napisati zadaću. Ima, i gotovo. To je njegova zadaća i može što želi s njom radit, ako je samostalno i slobodno.

Ja se slažem...ali prilično hrabrosti treba za tako nastupit.

[casa]

Ja mislim da je to ucjena. Preuzimanje odgovornosti za zadaću znači dobiti minus, jedan, imati lošije znanje i ocjene i nezadovoljne roditelje ocjenama u školi. Nezadovoljni roditelji mogu izrazit svoje nezadovoljstvo i bez kazni. A sloboda uvjetovana kaznama i nije neka sloboda, kao što ni takva samostalnost nije neka samostalnost. Što bi bilo da roditelja ili prijatelja nestane? Zadaća se ne bi pisala nikad. Prijateljstvo s tim po meni nema nikakve veze.

[casa]

Ja se slažem...ali prilično hrabrosti treba za tako nastupit.

Da , i vjeruj mi nakon mjeseca, dijete je samo počelo vodit o tome računa. Danas je odlikaš u 6. razredu koji mi tu i tamo otvoreno kaže: Mama, imam puuuno zadaće iz informatike. Neke glupe tablice s 110010, a sve iste. Stvarno mi se ne da, pa nek mi da minus. I ja kažem: Pa neka! jer znam da je to taj jedan dan i da on sam vodi računa da tajjedan dan ne bude toliko često da se ocjene ozbiljnije ugorze. I osim što je tako dijete slobodnije i roditelj je. Ja stvarno ne želim sudjelovati u svakoj lekciji vjeronauka ili pak tehničkog jer mi je to dosadno, dok s druge strane i dalje ispitujem o tal ili eng jer mi je to struka. I jako je lijepo onda kad me zamoli za pomoć oko nečega, stvarno se potrudit i pomoći mu, jer nisam prezasićena njegovom školom.

[rahela]

ja to ne vidim kao kaznu
moja obaveza je ići na posao, i ne, nije baš u redu da idem na kave u radno vrijeme, nego onda kada su sve obaveze napravljene i odrađene
a to znači i posao i šoping špeceraja za ručak i skuhan ručak za to dijete i još 100 drugih stvari
pa sorry ako to i izgleda kao ucjena, iz mog kuta gledanja nije
njegova obaveza je škola i pisanje zadaće

al nema veze, očito drugačije doživljavamo istu stvar, pa ću sada odustati od daljnjeg objašnjavanja
i nadam se da ne moram napominjati da se moje dijete i igra s prijateljima i piše zadaću i za sve nađe vremena

[Jadranka]

Ja na iskustvu svog skolovanja mogu potvrdit da Casin primjer pali. Mislim da se tamo od treceg ili cetvrtog osnovne, nirto nije previse brinuo oko mojih zadaca, pa sam ih ja malo pisala, malo ne pisala, i imala sam bas puno trojka zakljucenih na kraju prvog polugodista... A onda mi je sunulo da pocnem ucit, i od tada pa do kraja skolovanja sam imala vise manje sve petice. Al to je bas bila moja odluka da pocnem ucit, niko me nije na to prisiljavao.

[vertex]

edit: @casa
Ma vjerujem
S mojim najstarijim je bila situacija takva da je izgarao za školu u nižim razredima, a mi smo samo otprilike znali što radi. U petom nije baš najtoplije dočekan (onako nemirnog duha, išao je na živce jednom broju profesora) i za jedno mjesec dana je "mrzio" školu. Pa nije neke zadaće pisao, radi toga su mu znale bit zaključene četvorke, i slično. Tu smo razmišljali koliko se uplitat, koliko preuzimat kontrolu, koliko puštat - da li sasvim pustit, ovako kako ti pišeš. I zapravo, puno puta smo to i odlučili, ali nismo baš do kraja imali petlju, a nismo baš bili ni sigurni treba li mu to, ili mu treba više podrške i našeg uplitanja. Na kraju smo se držali onoga da mu najviše pomažemo tako da pokažemo interes za ono što radi. Čudo jedno, kako dijete koje "mrzi školu" procvjeta kad krene razgovor o nečemu što je naučio.

Ukratko, slažem se s tobom da je samo uz puno sreće moguće imati samostalnog drugaša koje će učiti baš onda i onako kako to roditelj zamisli.

Sad čitam dalje...rahela, mislim da casa ne misli da je to tvoje nešto nužno loše, nego samo to da se u tom slučaju ne radi o pravoj pravcatoj samostalnosti. Prava samostalnost je kad dijete misli na zadaću, znanje, ocjene, kad je cijela priča oko toga djetetova odgovornost.

A možda svako dijete i ne može tako u drugom razredu?

[Peterlin]

Ja mislim da je to ucjena. Preuzimanje odgovornosti za zadaću znači dobiti minus, jedan, imati lošije znanje i ocjene i nezadovoljne roditelje ocjenama u školi. Nezadovoljni roditelji mogu izrazit svoje nezadovoljstvo i bez kazni. A sloboda uvjetovana kaznama i nije neka sloboda, kao što ni takva samostalnost nije neka samostalnost. Što bi bilo da roditelja ili prijatelja nestane? Zadaća se ne bi pisala nikad. Prijateljstvo s tim po meni nema nikakve veze.

Kao i obično, treba naglasiti da ovaj pristup jednostavno ne pali kod sve djece. Kod mog starijeg nije trebalo nikad ništa govoriti, taj je sam vodio računa o svemu otkad je izašao iz boravka.

Mlađi je druga priča, njega apsolutno ne dira ako dobije trojku ili dvojku, ako ne zna tablicu množenja i slično, pa se slažem s vertex - treba imati hrabrosti za tvoj pristup. Ali treba imati i mudrosti odustati od njega ako vidiš da ne daje dobre rezultate, pa smisliti nešto što će baš kod tog-i-tog djeteta dati rezultate.

Nisam mogla pustiti da moje dijete ne nauči tablicu množenja nego sam ga natjerala. Nisam mogla pustiti da ne prepisuje postupke zadataka iz matematike nego sam ga natjerala. Zadaće iz vjeronauka, tehničke kulture ili informatike uopće ne provjeravam - ne zanima me, ali ne može izaći iz škole da ne nauči osnove matematike, hrvatskog, stranih jezika i drugih bitnih predmeta. Sad je ok (6. razred kao i tvoja kćer) ali trebalo je dugo dugo da se uspostavi kakva takva disciplina. Do samodiscipline imamo još dosta posla . A da sam sudila po starijem, mislila bih isto što i ti jer mojem starijem djetetu nije svejedno ako dobije četvorku, a kamo li manje... Drugo dijete - druga priča! Fućka se njemu... pa smo onda malo drugačije posložili sustav i sad mu se ne fućka jer ako ne napravi sve što treba kroz tjedan, umjesto laptopa i igrica za vikend ga čekaju radne bilježnice i knjige. Pa tko dulje izdrži... Ima mogućnost, ali ako ne odradi svojevoljno, mora uz prisilu i žrtvovanje omiljenih aktivnosti, pa kome milo - kome krivo. Promjena na bolje je vidljiva.

[rahela]

Sad čitam dalje...rahela, mislim da casa ne misli da je to tvoje nešto nužno loše, nego samo to da se u tom slučaju ne radi o pravoj pravcatoj samostalnosti. Prava samostalnost je kad dijete misli na zadaću, znanje, ocjene, kad je cijela priča oko toga djetetova odgovornost.

A možda svako dijete i ne može tako u drugom razredu?

ako se na to misli, bome toliku samostalnost i odgovornost, tj. da svjesno uči, piše zadaće i ispunjava obaveze, ne očekujem da shvaća prije 5. razreda
sigurno ima djece koja to mogu u 2. razredu (ja jesam bila takva, ali ne očekujem od svog trećaša) da bude svjestan zbog čega i zašto treba učiti
većina u toj dobi to radi "zato što mora"

i još samo ovo, složila bih se u potpunosti s ovim:

Na kraju smo se držali onoga da mu najviše pomažemo tako da pokažemo interes za ono što radi. Čudo jedno, kako dijete koje "mrzi školu" procvjeta kad krene razgovor o nečemu što je naučio.

[tanja_b]

pa smo onda malo drugačije posložili sustav i sad mu se ne fućka jer ako ne napravi sve što treba kroz tjedan, umjesto laptopa i igrica za vikend ga čekaju radne bilježnice i knjige. Pa tko dulje izdrži... Ima mogućnost, ali ako ne odradi svojevoljno, mora uz prisilu i žrtvovanje omiljenih aktivnosti, pa kome milo - kome krivo. Promjena na bolje je vidljiva.

Ova metoda mi se sviđa, ali mislim da je za nju jako važno da su oba roditelja usuglašena i dosljedna po tom pitanju.
Kod nas to, na žalost, nije tako - MM je puno blaži i popustljiviji od mene-žandara Sreća da nam je dijete relativno savjesno (koliko to trećaš može biti) i nije sklon da se sasvim "pusti s lanca", pa sa školskim i drugim obavezama nemamo problema.

[casa]

ja to ne vidim kao kaznu
moja obaveza je ići na posao, i ne, nije baš u redu da idem na kave u radno vrijeme, nego onda kada su sve obaveze napravljene i odrađene
a to znači i posao i šoping špeceraja za ručak i skuhan ručak za to dijete i još 100 drugih stvari
pa sorry ako to i izgleda kao ucjena, iz mog kuta gledanja nije
njegova obaveza je škola i pisanje zadaće

al nema veze, očito drugačije doživljavamo istu stvar, pa ću sada odustati od daljnjeg objašnjavanja
i nadam se da ne moram napominjati da se moje dijete i igra s prijateljima i piše zadaću i za sve nađe vremena

Molim te, nemoj se osjećati napadnutom i aja ne mislim da se tvoje dijetene igra ili štojaznam. Samo raspravljamo i ja nisam uvijek sigurna je li moj način pravi jer nekda mi se čini da bi moj sin imao daleko više uspjeha da ja sjedim s njim pred natjecanje iz matematike ili recimo da se potrudim na vremeniku gledat kad je koji test, ane da jadan zaboravi pitat pa nakon bolesti prvi dan pokupi jedinicu. A ovaj primjer s kavom na poslu ne stoji jer tebe šef plaća da radiš ane da kafenišeš. A štose tiče kuhanja ručka, špeceraja i ostalog ja sama sebi dopuštam da ponekad umjesto da kao prava majka, katolkinja i Hrvatica skuham ručak za tri sina imuža popijm kavicu s nekim dragim mi, pa da doma na brzinu frigam jaja ili ako mi to financije dopuštaju naručim pizzu. I meni se čini dadijete ima neke obaveze prema meni, koje se tiču našeg odnosa( dužno me voljet, poštivat, razgovarat samnom s uvažavanjem) ili nešeg suživota( dužno je bacit smeće kad ja kažem, micat tenisice iz hodnika da ne padamo preko njih), iza te obaveze me uopće ne zanimaju njegovi stavovi. Ono te obaveze mora ispunjavat i nema izbora dok živi samnom. ( Ono staro: Dok si pod mojim krovom,.... i prihvaćam kao mogućnost da kad odseli odluči napraviti klupko tenisica na ulazu u svoj stan ilipak nazvati me i reći: J... se, Je... se kako bi izbacilo frustraciju iz djetinjstva). Dijete ima i obaveze prema sebi u koje spada škola, hrana, san, održavanje prijateljstva, hobiji ( zadaće, količina hrane, vrijeme spavanja, izbor prijatelja) tu mogu savjetovat ako sam upitana, proupitat neke stavove i ponašanja koja mi se čine problematična ili nemoralna( izbjegavanje druženja s dječakom koji mu je drag jer mu se ostatak škole ruga da je debel) i uplest se u slučaju životne ugroženosti( ako ne jede ništa više od 48 sati) ali to su obaveze njega prema sebi samome. I ta vrsta odgovornosti se uči primjerom. Čvrsto vjerujem da je to dugoročno najkvalitetniji način. Na kraju, kod mene iako se čini, uopće ne vlada raspašoj. Ono dižemo se oko 6i po, ja nikog ne budim izuzev najmlađeg od 3 godine, doručkujemo ono što ima, ide se u školu, vrtić....i navečer u 8 i po se nestaje u svoje sobe, pa kome se spava nek spava a tko neće nek čita.

[Peterlin]

Ova metoda mi se sviđa, ali mislim da je za nju jako važno da su oba roditelja usuglašena i dosljedna po tom pitanju.
Kod nas to, na žalost, nije tako - MM je puno blaži i popustljiviji od mene-žandara Sreća da nam je dijete relativno savjesno (koliko to trećaš može biti) i nije sklon da se sasvim "pusti s lanca", pa sa školskim i drugim obavezama nemamo problema.

Ista stvar, ali subotom ujutro mm ide na plac za našu obitelj, svoju mamu i starog ujaka, pa ga neeeema, a klinci su prepušteni meni - žandaru. Pa se subotom prije podne napiše sve što je propušteno kroz tjedan (mlađi sin) i odsvira sve što nam se nije dalo kroz tjedan (stariji sin).

[annvilli]

I da nije lijepo da dijete bude bezobrazno prema roditelju, ali Zamislite da dođete kući s prijatejicom kafenisat a da vam muž kaže: Ajde, prvo operite kupaonicu, pa ćete onda pit kavu! Što bi mu odgovorile?

ovo je strašno. pa nije isti odnos između muža i žene i roditelja i djece.
ja neću pozvati prijateljice na kavu i zbog toga ne otići na posao, pozvat ću ih kad završim s obvezama. i želim djecu naučiti istu stvar: kad napišu zadaću (jer to je njihova jedina obveza) imaju vremena za sebe, za park i za prijatelje

[casa]

Ne slažemo se oko osnovne postavke da je djetetova obaveza škole obaveza prema roditeljima. I tu je cijeli problem. Djetetova obaveza škole je obaveza koju dijete ima prema sebi a ne prema roditelju. I naravno da je odnos roditelja i djece različit od odnosa muža i žene, ali u oba odnosa nam je uplitanje drugih u naš prostor jaaka povreda osobnosti jer su nam to bliski ljudi pa je i reakcija takva. I ne mislim izjednačavat te odnose, već samo mogu razumijet dijete koje je povrijeđeno time što mam ili tata žele strukturirat vrijeme provedeno s prijateljima. Ja želim da moja djeca uvijek imaju vremena za sebe, pa tek onda za školu. I moja djec imaju prvo obvezu prema sebi, pa tek onda premaa meni, pa tek onda prema prijateljima, pa prema školi. Naravno, da ne trebaju svi razmišljati jednako kao ja. Što vi stvarno sve se zabavljate samo kad ste gotove sa svim obvezama? Mislim, stvarno? Gdje živite i zašto ja takve ni odrasle ni male, ni žene ni muškarce ne poznajem?

[annvilli]

E baš se oko toga slažemo, naravno da je to obveza djeteta prema samom sebi, a ne prema roditeljima. ali odgovoran roditelj mora to dijete naučiti kako da te obveze najbolje izvrši. meni se čini nerazumno dozvolit 8-godišnjem djetetu da samo strukturira svoje vrijeme, pa njemu je vrijeme za igru i prijatelje cijeli dan, a za učenje nikad. uostalom pričamo o djeci u nižim razredima osnovne škole koja ne uče po cijele dane, treba im pola sata-sat dnevno da naprave zadaću. Uz to im ostaje jako puno vremena za sebe, tih sat vremena igre manje im neće ništa smetati.
Tvoja metoda funkcionira kod jako malo djece (i ako je kod tvojih tako onda super ) ali npr ja u osnovnoj nisam htjela učiti. i da su mi roditelji dopustili da sama strukturiram svoje vrijeme ne bi pisala zadaće i ne bi učila i tko zna što bi danas radila
Mi imamo pravilo da se nakon škole ruča, malo odmori i onda napiše zadaća i nauči što treba, obično su gotovi do 4 i imaju cijelo popodne pred sobom za zabavu.

Zabavljam se kad završim s poslom, radije odem s prijateljicama na kavu ili s djecom u park nego da perem prozore ili kupaonu. ali posao baš ne mogu propustit, a ne mogu ni djeca školu i školske obveze

[flopica]

nema u igru dok zadaća nije rješena
dok sviranje (10-15 min.) nije rješeno
briga me da gori, da bataljon prijateljica zove i čeka
kad obaviš, odlazi
hoćeš ti to razvlačiti do navečer, hoćeš poslije škole odmah, vidi što ti se više isplati
tako je kod nas

[n.grace]

nema u igru dok zadaća nije rješena
dok sviranje (10-15 min.) nije rješeno
briga me da gori, da bataljon prijateljica zove i čeka
kad obaviš, odlazi
hoćeš ti to razvlačiti do navečer, hoćeš poslije škole odmah, vidi što ti se više isplati
tako je kod nas

i kod nas

[Beti3]

Ma, ne govorim ja o vremenu, već baš o tome da je problem dublji i da je nemoguće imati sve pod kontrolom na taj način da svi rade što ja želim i imati samostalno dijete u čijoj zadaći/ igri/ prijateljima ja ne sudjelujem. Samostalnost znači dati djetetu slobodu, a sloboda je vrlo zaj... stvar pa nekad ljudi iz slobode rade krive izbore ili bar one koji nam se ne sviđaju. Moram priznat da otkad sam doživjela ovo prosvjetljenje u pogledu sinove zadaće ( a to je bilo prije 6 godina) da je naš odnos mnogo drugačiji. Ja vjerujem kvalitetniji iako su mu ocjene sigurno jedno vrijeme bile gore. I da, dijete ima pravo ne napisati zadaću. Ima, i gotovo. To je njegova zadaća i može što želi s njom radit, ako je samostalno i slobodno.

casa, čitam sve tvoje postove na ovoj temi, i sva sam sretna da nisam sama u ovakvom razmišljanju. Upravo ovako treba kako pišeš. 100% potpisujem

[rahela]

casa, čitam sve tvoje postove na ovoj temi, i sva sam sretna da nisam sama u ovakvom razmišljanju. Upravo ovako treba kako pišeš. 100% potpisujem

možda ti i casa, ali ne valjda i svi mi ostali?

[*mamica*]

Joj Beti, kako da ne treba! (Kako "volim" kad netko tako odlucno i autoritativno ostale poduci pameti).

Znam ja jednu takvu, pa onda dijete u sestom razredu osnovne skole ne zna ni koji je glavni grad Hrvatske, a za pretpostaviti je onda kakve su mu ocjene i razina opceg znanja, a drugo joj dijete tri godine zaredom pada svako polugodiste i ide na popravni na kraju godine.
A majka i dalje smatra da je to problem skole i djece, a ne njezin.

Mislim da treba dobro poznavati svoje dijete, procijeniti karakter i zrelost djeteta, da bi se imalo takav pristup (kao i bilo koji drugi, uostalom). Jer, kod neke djece ce upaliti, kod druge nece

[Beti3]

Skroz si krivo shvatila. A casa je puno postova napisala i objasnila. Ja sam ju samo potpisala.

Radi se o tome da škola i zadaća moraju biti zadovoljstvo, ne muka. Treba se postupiti tako da djeca žele učiti. Da to ne bude moranje. Nego korisno iskorišteno vrijeme, uz mamin i tatin sveprisutni aranžman. No, ne na uštrb igre i druženja. Malenima je igra prva. Po meni uvjetovati igru napisanom zadaćom nije fer prema djetetu. Po mom mišljenju.
Jedan negativan primjer nije dokaz ičega.

A ja nikoga ne učim pameti nego pišem svoje mišljenje. Zašto je mnogima treško čuti različite stavove?

[*mamica*]

Zato sto se pogresno izrazavas. Kada potpises nekoga i pritom to potkrijepis rijecima "tako treba", to znaci da ne dopustas mogucnost da se o tome moze raspravljati, odnosno da mozda moze biti drukcije. Nego tako je i nikako drukcije - the end.
To nije izrazavanje stava i drukcijeg misljenja.
Da se vratim na temu, koliko sam ja shvatila, casa iskljucuje roditeljski angazman kada je skola u pitanju. Osobno, kada bih vidjela da je moje dijete odgovorno i da ozbiljno shvaca skolu, ne bi mi bio problem da se prvo poigra pa onda pise zadacu. Ali kada bi vidjela da je skola zadnja rupa na svirali, bogme bi se potrudila da bude prva.
Nije moj posao da ucim dijete kako voljeti skolu i ucenje. E, TO je posao i uspjeh skole, dobrih ucitelja i pedagoga.
Mogu s djetetom otkrivati knjige, prirodu, istrazivati... Ali ucenje u skoli i pisanje zadace je nesto sasvim drugo. To je obveza koju, volio - ne volio, mora izvrsavati.

[flopica]

eh, kod nas škola šljaka odlično, nema tu govora o štekanju iste, ne pišu se zadaće iz tog razloga odmah nakon dolaska doma (odmah nije doslovno, nakon malo odmora i jela)
ali mi smo od prvog razreda uhvatili takav raspored - najprije riješiš svoje obaveze a potom si slobodna
i nama to odgovara, jer ne živi moje dijete samo za sebe, nego u zajednici sa nama ostalima
to znači da imamo kroz dan i tjedan puno drugih obaveza, dolazak i odlazak na posao, kuhanje, čišćenje, zajedničke aktivnosti, odlazak na pojedinačne aktivnosti
dan nam je pun događanja, a ja nemam volje ni vremena ni razumijevanja za zadaće u 9 navečer- zašto bi i imala, ništa ne oduzimam djetetu, ni pravo na igru ni pravo na odmor
dapače, igra se jako puno kroz dan, živimo u takvoj okolini u kojoj djeca slobodno trče po livadi, penju se po stablima, šetaju, igraju graničara

a ako ne napiše zadaču prije odlaska van, neće ni prije navečer jer jednostavno nije doma. ili je u glazbenoj ili na sportu ili s prijateljicama
mislim, nije da se nije desilo da se sjeti navečer kako nije sve obavila ili nije ništa obavila, pa udri u plač, spava joj se a zna da nije ispunila obaveze
ma ne treba to ni njoj ni nama
redovitim pisanjem zadaća na vrijeme učim je još jednoj važnoj stvari - a to jeda se organizira, da napravi listu prioriteta i shvati da joj je lakše i bez stresa tako funkcionirati
mislim da je to važno u životu

[flopica]

i nikada ne provjeravam zadaće, ne ispitujem, osim kad me to sama zatraži
ne učimo skupa prije testova
skroz je samostalna

[casa]

Prvo, moram reći da mi je baš skroz bezveze da se na svakoj temi netko nađe uvrijeđen i da se krene u nekom smjeru vrijeđanja ili omalovažavanja. Ja sam rekla i ponavljam da nisam uvijek uvjerena da je ovaj način najbolji. Moj šestaš nakon škole piše zadaće, jer je sam zaključio da mu je tako lakše, osim petkom jer "onda nema osjećaj da je počeo vikend". I mislim da je moj posao naučit dijete da voli školu, učenje, kao što je moj posao naučit dijete da voli prijatelje. Posao škole je da dijete obrazuje i odgaja u skladu s društvenim vrijednostima, ali u školi se djeca po mom iskustvu i ne odgajaju. Meni se čini da dijete koje ovisi o školskom osoblju na pitanju da li će zavoljeti školu nema neke izglede. Mislim da se najbolje odgaja primjerom, kao što sam uvjerena da dijete koje mora napisati zadaću prije izlaska na igru ima manji osjećaj postignuća kad ju završi od djeteta koje ju samo odluči napisat prije igre. Gadno je ovo razdoblje u kojem vlada kaos, dok dijete samo ne shvati da je dobro pisati zadaće. I moj u tom razdoblju uopće nije bio pogođen ocjenama, nego kad je shvatio da druga djeca u razredu brže računaju, lakše čitaju, da ono što njemu predstavlja problem je njima samo mala prepreka. Teoretsko pitanje je :što bi bilo da su svi roditelji u njegovom 2. polugodištu prvog razreda odlučili učiniti što i ja? I meni se čini strašnim da dijete plače navečer jer je nešto zaboravilo napisati... Isto kao što mi je strašno da se odrasli ljudi grizu jer su zaboravili nešto na poslu... Život je samo jedan, pogriješiti je ljudski, oprostivost ljudskog djelovanja omogućava nam da djelujemo. U redu je pogriješiti. Plačem kad svojim djelima povrijedim drugo živo biće, a ne kad ne riješim 3 a i c iz zbirke.

[cvijeta73]

redovitim pisanjem zadaća na vrijeme učim je još jednoj važnoj stvari - a to jeda se organizira, da napravi listu prioriteta i shvati da joj je lakše i bez stresa tako funkcionirati
mislim da je to važno u životu

nema ništa loše u ovome.

ako ima tko naučiti to djecu. u našem slučaju - nema. jer sam ja, a ni mm nije daleko, sve samo ne organizirana i s listom prioriteta.

očekivati od djeteta da dođe doma i napiše prvo zadaću, i to u svojoj sobi, dok si ti kraljica prokrastrinacije je - neuvjerljivo, nemoguće, sf.
s druge strane, kad si sama organizirani tip, prirodno je i tako dijete naučiti. prvo posao, onda zabava. jea, rajt.

taj dio ste zaboravili uzeti u obzir.

[cvijeta73]

druga stvar, za neku djecu, casin primjer je totalno neprimjenjiv.
npr. moju. odnosno mog j.
on, za sad (6. razred) jednostavno nema posljedica od kaosa. malo odgovornosti, malo inteligencije, malo finog i kulturnog ponašanja kakvog vole učitelji, puno snalažljivosti...i dođeš vrlo lako do 6. razreda, sa svim peticama i bez naučenih radnih navika.
tri minusa od zadaće - jedinica.
iz svih predmeta je lani imao po dva minusa. koliko god ja navijala za treći i bila sigurna da će na kraju i dobiti tu jedinicu, hebemu miša - treći nikako da mu se omakne.

[rahela]

ni ja se nisam ni u jednom trenutku uvrijedila (ne daj bože da se uvrijedim zbog piskaranja po forumu)
samo hoću reći da se ne može uvijek tako kako je casa uspjela sa svojim sinom
njen način kod nekih roditelja, a i neke djece lako dovede do permisivnog odgoja koje je meni totalno krivo

[aleksandra70vanja]

nema ništa loše u ovome.

ako ima tko naučiti to djecu. u našem slučaju - nema. jer sam ja, a ni mm nije daleko, sve samo ne organizirana i s listom prioriteta.

očekivati od djeteta da dođe doma i napiše prvo zadaću, i to u svojoj sobi, dok si ti kraljica prokrastrinacije je - neuvjerljivo, nemoguće, sf.
s druge strane, kad si sama organizirani tip, prirodno je i tako dijete naučiti. prvo posao, onda zabava. jea, rajt.

taj dio ste zaboravili uzeti u obzir.

ja pokušavam kao flopica
baš zato što sam kao cvijeta73
ono pokušaj realizacije osobnih ambicija preko grbače djeteta
apsolutno nemam radne navike
ja sam hodajući kaos
sve mi je neorganizirano
doma, na delu
stalno u nekoj gužvi, stalno nešto ne stižem, stalno nemam vremena....
to bih htjela da V izbjegne, da si olakša život
zato je pokušavam pilati da prvo ispuni svoje obaveze pa onda da iskoristi vrijeme po svom guštu
ali....
ne pada jabuka daleko od stabla

[rehab]

Ja se pitam u kolikoj su mjeri djeca u toj dobi uopće sposobna percipirati koliku i kakvu odgovornost sa sobom nosi škola ? Casin pristup ima dobru ideju, ali mislim da je ta ideja jako jako rijetko primjenjiva. To je kao da pustim svoju djecu da sami odluče hoće li prati zube ili ne. Ono, to su njihovi zubi, ja ću im samo kupiti pastu i četkicu, a neka oni odlučuju hoće li ih prati i neka se nose sa posljedicama neopranih zubi. Ne podržavam pisanje zadaća i učenje s djecom, ali svakako sam za kontrolu je li zadaća napisana, gradivo naučeno i slično, sve dok ta obaveza ne prijeđe u automatizam, rutinu. Isto tako ne mislim da je jednako kada je odrasla osoba neorganizirana na poslu i doma, ili kad je dijete neorganizirano u školi. Škola je sustav koji zahtijeva neprestanu provjeru, veliki mentalni angažman i slično, za razliku od većinu toga što mi odrasli radimo na poslu i kući, barem se meni tako čini. Radije ću stizati gomilu rublja i suđa koje nisam oprala, nalaze koje nisam napisala i slično, nego 10 lekcija iz povijesti koje sam propustila naučiti. Za ovo prvo već imam razvijene sposobnosti, znam kako stvari idu i što trebam učiniti, a novo školsko gradivo je nešto što tek trebam usvojiti, što zahtijeva dosta vremena i ponavljanja dok ne sjedne kako treba, dakle puno je teže za stići nego kućanski poslovi npr. Čak mi se i posljedice slabe organizacije u školi čine teže nego posljedice slabe organizacije na poslu i doma. Ja svakako ne bih prepuštala slučaju ispunjavanje školskih obaveza kod tako malog djeteta.

[flopica]

gle, nisu sva djeca a ni svi roditelji isti
ako ja vidim da moje dijete ne funkcionira u stresu i da je za nju i sve nas bolje da je organizirana, nema razloga da joj prepustim na volju kad će obaviti zadaću
ako je pisala zadaću navečer i nije dobro ispalo, jer je nerovozna, jer je pospana, jer je umorna, pa naravno da neću to dozvoliti
najprije zbog nje same, a onda ni zbog sebe, jer i meni je to stres
ako vidim da joj paše srediti sve dok je svježa, a ostatak dana da provede prema svojoj želji u igri, sve ću usmjeriti u tom pravcu

možda nečije dijete ima drugačiji tempo, možda i roditelji imaju drugačiji tempo, pa im je neko drugo doba dana prihvatljivije za takve aktivnosti, njihovo pravo i njihova stvar
kod nas nije tako i to je u redu

[Peterlin]

ja pokušavam kao flopica
baš zato što sam kao cvijeta73
ono pokušaj realizacije osobnih ambicija preko grbače djeteta
apsolutno nemam radne navike
ja sam hodajući kaos
sve mi je neorganizirano
doma, na delu
stalno u nekoj gužvi, stalno nešto ne stižem, stalno nemam vremena....
to bih htjela da V izbjegne, da si olakša život
zato je pokušavam pilati da prvo ispuni svoje obaveze pa onda da iskoristi vrijeme po svom guštu
ali....
ne pada jabuka daleko od stabla

Meni se čini da to mogu samo vrlo sposobni ljudi. Ostali se moraju organizirati...

Ont. imam takvo dijete doma, ali moram mu nametati organizacijsku strukturu izvana. Kad se nauči sam snalaziti u kaosu (a već je bolje nego recimo u 3. razredu - ne zaboravi otići na izbornu nastavu ni u glazbenu) pustit ću ga da živi u svom kaosu jer će mu to očito biti stil života.