 |
|||
MM mi se nije unio u lice niti me ponjušio. Jednako tako, za pse me ne smeta da me gledaju, da mašu repom, da pokazuju ineteres i da ja na taj inetres odgovorim ili riječima ili gestom pa da mi pas priđe( kao što sam i mužu odgovorila gestom, pa je on prišao) I super si primjer dala, meni je kad me nepoznati pas ide ponjušit, isto kao kad me nepoznati tip u disku ide zagrlit, pa ako me smeta nek mu kažem.
to je ko da prolaziš po cesti i netko te pozdravi (a ne poznaš ga) ili ti se nasmješi i ti si misliš - kaj se sad ovaj ima meni smješiti? ili - kaj sad on ima mene pozdravljat?
pa kaj sad - pozdravio te i gotovo, život ide dalje... ja pozdravljam ljude u vrtiću - poznam ili ne poznam... sretnemo se na vratima, ja pridržim ili oni pridrže vrata, pozdravimo se i svatko svojim putem... imam ljude koje uredno pozdravljam svako jutro a nemam pojma kako se zovu, samo se eto vidimo svako jutro... i kaj sad... ne mislim da sad oni zadiru u moju intimu time što su me pozdravili... ili da me nešto ekstra gnjave ili mi smetaju...
Ti ljudi ne ulaze u tvoj osoban prostor. Nek pas zalaje, to me ne smeta. Ali da me njuši? Meni to nije isto, ja mogu bit alergična, mogu imat tešku zaraznu bolest, mogu imat fobiju... i ne vidim zašto bih ja svoju situaciju trebala objašnjavat bilokome... Zamisli da hodaš ulicom i netko te primi za ruku... Ili voziš dijete u kolicima i baka iz kvarta ga pomazi po obrazićima jer je sladak... Kako ti možeš znat da baka nema hepatitis... Mislim, nepoznate se ne dira. Mene su to u vrtiću učili.
njušenje=pozdravljanje, a ne njušenje=njušenje, grljenje, pipkanje... u očima psa...
gizolito - potpisujem
Ali ja sam čovjek, a ne pas i ne gledam svijet očima psa. Nemam ništa protiv da ga ti ili bilotko tako gleda, ali dopusti drugima da svijet gledaju kao ljudi, a ne kao psi. Što ako je moj ljubimac zmija ili medo?
ajme majko, malo me strah vata hoću li uspjeti odgojiti takvog besprijekorno pristojnog psa. s djecom mi nije uspjelo baš do kraja, sumnjam da će mi s psom.
a kako riješiti socijalizaciju psa, ako ga moraš micati od svih nepoznatih ljudi i djece? ozbiljno pitam. neće li onda biti nepovjerljiv prema nepoznatim ljudima?
Bez brige, ima sasvim dovoljno ljudi koji nisu ovako netrpeljivi prema psima nego baš suprotno.
Evo ja sam jedna od netrpeljivih koja je odrasla s psima, i koja je nedavno spasila dva šteneta s ulice i udomila ih, iako jedva imam vremena oprati zube. A mogla sam, tako netrpeljiva, samo zatvoriti oči i proći kraj njih. Baš sam grozna.Mima prvotno napisa
Casa, okidam na zmiju i medu
pa upravo o tome i pričam... tako možeš dobit samo problematičnog psa koji misli da je svaki čovjek na cesti prijetnja i onda tako i reagira...
sva sreća da je ovo što Mima kaže istina - ljudi su većinom tolerantni i druželjubivi, problemi su rijetki osim ako ih ti nepoštivanjem prvenstveno zakona sama ne stvaraš...
nakon 3 psa u roditeljskom domu i danas 2 vlastita smatram da prvo treba čovjek poznati sebe.ajme majko, malo me strah vata hoću li uspjeti odgojiti takvog besprijekorno pristojnog psa. s djecom mi nije uspjelo baš do kraja, sumnjam da će mi s psom.
a kako riješiti socijalizaciju psa, ako ga moraš micati od svih nepoznatih ljudi i djece? ozbiljno pitam. neće li onda biti nepovjerljiv prema nepoznatim ljudima?
psi su strašno empatični i skloni su preuzimati neke navike vlasnika ili snažno reagirati na neke ljudske postupke.
primjerice kako sam morala prva 3 mjeseca trudnoće mirovati, moji pesi su se odjednom počeli aktivno izmjenjivati na kauču koji će leči pored mene. ženka bi mi pri tom stavljala glavu na trbuh, a mužjak na rit. negativno je bilo što je ženka htjela "preuzeti moje mjesto u obiteljskoj hierarhiji" jer je osjetila da sam slabija i malodušna. to sam odmah ispravila ukorima.
ili kad se 2 psa na uzicama hoće pogristi, obično upravo živčana vibra vlasnika (koji se pribojava te situacije kad vidi drugog psa istog spola) potakne takvu reakciju.
drugo što je važno je psa od malena upoznati sa što večim brojem različitih situacija jer pas je agresivan prema ljudima iz straha. dakle nikako ih ne micati od ljudi, djece, tramvaja, dučana i sl. nego ih upoznavati sa sve i na adekvatan način nagrađivati poželjno ponašanje (kod nekih pasa pali hrana, kod nekih igračka, kod nekih pohvala i maženje)
i socijalizacija sa drugim psima od malena je jako važna jer tu bude najviše problema - znači parkovi sa vlasnicima pasa, u principu genijalnim ljudima koji mogu satima pričati o svojim dlakavcima i koje na cesti ne prepoznaješ ako hodaju bez svoj pesa
Pa nije za svakoga ni dijete ni pas.ajme majko, malo me strah vata hoću li uspjeti odgojiti takvog besprijekorno pristojnog psa. s djecom mi nije uspjelo baš do kraja, sumnjam da će mi s psom.
a kako riješiti socijalizaciju psa, ako ga moraš micati od svih nepoznatih ljudi i djece? ozbiljno pitam. neće li onda biti nepovjerljiv prema nepoznatim ljudima?
Dijete je nešto deseto i neću to miješati, samo mi je dobro došlo kad si spomenula.
I kad već pitaš, da, ljudi olako uzimaju pse, ne znaju gotovo ništa o njihovu odgoju i ako ga drže u svom prostoru, OK, ali ne, smatraju za normalno da drugi ljudi dijele njihove interese i stavove.
Psi vodiči slijepih su baš psi koji će ti uvijek pokazati što znači dobro i ispravno odgojen pas.
Oni prvo idu na socijalizaciju u neku običnu, normalnu obitelj s djecom, uče se živjeti s ljudima.
Drugi dio njegove obuke odnosi se na obuku za vođenje slijepih i na prilagodbu toj osobi, ali i na pravila ponašanja u zajednici, pa tako i u gradu, s drugim ljudima.
Nikad te taj pas neće njuškati, nigdje, možeš mu i na rep stati, teško da će reagirati, neće ni lajati niti će pokazivati "razigrani i znatiželjni" interes za druge ljude.
Može se ovdje furati tko god hoće da je ful normalno da te pas prvo krene njuškati, a tek ako ti negoduješ, da ga onda maknu. Ne, nije.
Prvo, on to nikome nepoznatome ne bi trebao raditi, a tek ako taj "nepoznati", prolaznik, dijete, želi imati kontakt sa psom, neka pita vlasnika, a ako ovaj odobri, neka mu pruži ruku "na upoznavanje" i daljnje kontakte. S obostranom željom, ako je ima.
Pas nije robot i reagira instinsktivno, većina ih uopće nema nikakvo "školovanje" ni obuku, i većina ljudi to tolerira, dapače, sasvim im je OK to usputno njuškanje. No, to ne znači da je to super poželjno svima i da spada u kulturno ponašanje vlasnika pasa.
U onom slučaju gdje je pas ženi njuškao ruku, a žena se na to naljutila, žena je u pravu, po mom najdubljem uvjerenju. Njoj je to mogao biti najveći stres, ili gađenje, svejedno, a vlasnika psa boli briga.
Takav ležeren pristup - pa šta onda, to je pas, ima potrebu i pravo te njušiti jer je to njegova potreba, već sam rekla kakvim to ocjenjujem.
Ja bi se samo kratko osvrnula na ovo - prvo pišeš da su psi jako emaptični, a onda opišeš situaciju sa svojim psima u trudnoći i sa svojom kujom.
Psi su prvenstveno penjači u ljestvici, pripisivati im neka ljudska obilježja dovodi do niza problema i opasnih situacija, kao i do punih azila.
Tko želi dijete neka ga usvoji ili nrpavi, tko želi prijatelja neka ga stekne, pas je životinja čopora prije svega sa prije svega svim životinjskim karakteristikama.
DOmestifikacija je pse domestificirala, ali ih nije pretvorila u bića previše sličnima ljudskoj vrsti.
Govorim iz pozicije čovjeka koja je provela život sa psima i zadnjih 15 godina se bavila samo psima, te tretirala pse kao članove obitelji.
Posljednje uređivanje od šafran : 22.10.2013. at 12:00
šafran, već sam te pohvalila, i opet ću, točno se vidi da živiš sa psima i znaš što je pas, predrago stvorenje, ali životinja sa svojim posebnim osobinama. tako otprilike pričaju i veterinari i oni koje bave obukom psa. ovo ostalo su djetinje fantazije koje u praksi štete svima, i psima i ljudima.
O da, ovo moram podebljati. Srećem to godinama svugdje, dosta dosta ljudi.
Nena draga ja sam svoju školu prošla, nije bila laka, niti kao vlasniku, niti kao suučesniku. Pisala sam članke na ovu temu, odgovaral ljude da uzmu ovakve pse, prošla jedno loše vrijeme gdje su me mnogi ignorirali, uzgajivači jer sam im rušila posao, novi vlasnici jer su više vjerovali uzgajivačima, nego nama nekim vlasnicima. Srećom danas, nakon desetak godina su neke stvari zbilja siele na svoje mjesto, na sreću i pasa i potencijalnih vlasnika. Rekal sam već jednom, volim vukove, možda i više nego pse, ali mi nikad nije palo na pamet jednog nabaviti sebi za doma, pa čak i kad bi se smjelo. Psa sam nabavila, imala, živjela s njima, jer pas nije vuk, ali opet nije niti dijete, niti ljudsko stvorenje.
Do prije svega sotitanjk godina, psi su bili prije svega držani i isključivo kao radne životinje. To ne znači da su bili ne znam kako loše tretirani, (pogledajmo nekekdanašnje šinteraje samo, a i vlasnike!), ali se znalo gdje je psu mjesto i koja je njegova radna uloga u obitelji. S modernim vremenima se mnogo toga izmjenilo, pa i po pitanju pasa i to prije bih rekla više na njihovu štetu, nego korist (uzagaju se mahom i gro radi para), ljudi više ne rade toliko u polju, ne kolju sami kokoši, ne siju ne žanju, imamo supermarkete itd.. nadam se da razumijete što želim reći.
Nisam ni ja daleko od toga, i ja sam nabavila psa opet kao pratitelja, kao prijatelja, i moji isto prije u djetinjstvu, volimo životinje, mislim da ima tu podosta i sebičnih razloga jer da se pita pse, hm, sumnjam da bi izabrali život u stanovima, pod centranim grijanjem i brikete iz supermarketa,prometnice i gužve. I sama sam toga svjesna, i uopće ne mislim da sam u pravu, dapače, ali to je valjda ta ljudska potreba imati neko živo stvorenje uz sebe, koje zna dobro slušati, a ne govori, dio možda same prirode u kući koja ima mozak i srce, ali ipak sam uvijek pokušavala stavljati stvari u realne okvire.
Nije mi baš ni uspijevalo uvijek, zanese se čovjek jer eto napravi pas nešto šti mi rado okarakteriziramo, vidi ga ko čovjek...ali da sad ne odem previše u filozofiju, često se pitam, čovječe što bi bilo da psi najednom progovore.
I meni se sviđa što Šafran piše
i meni.
i trenutno sam na rubu živaca jer ova mala sve grize po stanu, ukrade mi čarapu pa bježi po cijeloj kući, sat vremena sam s njom bila u parku i došla doma pa se doma popišala i posrala, da prostite. i to ne na pelenu jer nedaj bože dva put na istu pelenu pišat. a nisam stigla promijeniti. a ne radim i doma sam jer i m i j imaju uši. aaaaaaaaa.
Ajde cvijeto nije tako strašno, slika bi bila potpuna da pas ima i buhe.
Nego, jeste li tretirali te svoje nove pse protiv nametnika?
Moja je imala buhe i ušni šugarac kad je došla k nama. Od tada smo je ofkors tretirali.
Jesam danas kod veterinara su mu stavili neku ampulu na vrat (za buhe i ostalo), te dali trecu dozu za gliste. Obavili smo i prvo cijepljenje, te ga cipirali. Bila sam s njim 1 h na dvoristu, ne ide nam nikako hodanje na uzici, stalno je grize. I naravno, popisao se u hodnik dok sam se skidala, a cim sam otisla na wc pokakao se u igraonu- na tatami od braceAjde cvijeto nije tako strašno, slika bi bila potpuna da pas ima i buhe.
Nego, jeste li tretirali te svoje nove pse protiv nametnika?
Posljednje uređivanje od Deaedi : 22.10.2013. at 13:17
Od kud ste je dobili, pa kakav je to uzgajivac?
Probaj je navikavati na lajnu postepeno, recimo po doma, stavi joj prvo lajnu da je ima dok se doma slobodno kreće i igra, onako da lajna ide za njom, onda je probaj nakon par dana lagano šetkati po kući, pa onda isto probaj vani, ono, trajat će malo, puno štenaca ima taj problemček, ali svi ga sretno prebrode, i u tom periodu izbjegavati previše glađenja, tepanja, povlađivanja jer tako na neki način se mi dodvoravamo njima u njihovim glavama, a treba biti obrntuo, u biti treba zaslužiti tvoju pažnju i onda mnoge stvari idu puno glađe. Znam da je taj period najteži jer su neodoljivi, pa kako ga ne žnjarati i ljubiti, ali evo samo jedan od malih tipova koje vrijedi isprobati.
bila je dva put čišćena od nametnika i primila je prvu dozu cjepiva prije nego smo ju dobili. i bila je već čipirana. jučer sam natjerala mm da ode kod veterinara jer sam mislila da možemo imati iste uši :D ali ljudi i psi ne dijele uši :D pa je jučer dobila opet tabletu protiv glista i tu ampulu za vrat protiv buha. i sve me češe samo dok o tome pišem. i ja sam se živčano s onim šamponom jučer oprala, iako ne znam kako, al nisam niti jednu uš na sebi našla. mrzim mrzim uši.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 22.10.2013. at 13:27
Pa vidiš kakav, loš.
E da upravo mi palo na pamet, tu se recimo štene od bebe razlikuje već u startu
Recimo isto uzimanje u krilo ili na krevet, ono malecko, čupavo slatko i on to shvati, ok to je moje mjesto, pa onda očekivati da kada bude veliki pas više ne ide na krevet ili krilo.
To možda i nije bed kad psić i kao veliki ima 15 kg, ali malo je kad ti mrcina od 50 kg pokušava skočit u krilo
Ma stalno ga znjaramo i mazimo, djeca su luda za njim. Problem je kad ja strogo poviknem :ne to raditi, ne i slicno, ovo dvoje odmah u plac i brane peseka.
ajme deadi
U kakicu
Mi smo ga naviknuli na uzicu, tako da sam uzela one nagradne keksiće i mamila ga njima.
Kad bi prehodao par metara s uzicom dobio bi keksić. Vrlo brzo je savladao.
Nikako se ne slažem sa ovim stavovima o kojima pišu lukab i gizolito.
Pas NE smije njuškati druge ljude. Samo ako se drugi čovjek meni obrati i pita me smije li se približiti mom psu, onda to dozvolim.
Moja mopsica se uvijek šeta na povodcu kad smo u gradu, mogu je pustiti do 5 m, i ako nema nikoga u blizini, puštam ju da njuška okolo, ali čim vidim nekoga, približim joj se i smanjim povodac da hoda uz nogu. Ona dobro zna da se tako treba ponašati i ne stvara joj nikakve traume to onemogućavanje približavanja drugima. Iako znam da bi ona ostala uz mene i na dugom povodcu, ne mogu to dopustiti da se ljudi ne preplaše. A ako mislite da mops ne može nekoga preplašiti, ima ljudi koji se i takvog psa boje.
I ako vidim nekoga da vodi psa bez povodca, a približava mi se, uvijek kažem neka uhvati psa. A da me nečiji ponjuši bez mog odobrenja, dobio bi dobru jezikovu juhu, gazda, ne pas. A da mi napadne psa, ne bi radio samo jezik, uvjerena sam u to. I možda ne samo na psu, nego i na vlasniku.
Stvarno me razljute neodgovorni vlasnici pasa!!
Tek sad vidim brdo novih postova. Već sam u prethodnom postu odgovorila kako to ja rješavam. Kad mi netko dođe u posjetu, mora biti svjestan da imam psa i da će ga ona ponjušiti, ponekad mu staviti šapice na koljena kad sjedne, ponekad cijeli posjet ležati kod njega. Ali, ti ljudi ulaze u naš prostor, gdje pas vrijedi kao i mi. Tko to ne prihvaća, ne dolazi.ajme majko, malo me strah vata hoću li uspjeti odgojiti takvog besprijekorno pristojnog psa. s djecom mi nije uspjelo baš do kraja, sumnjam da će mi s psom.
a kako riješiti socijalizaciju psa, ako ga moraš micati od svih nepoznatih ljudi i djece? ozbiljno pitam. neće li onda biti nepovjerljiv prema nepoznatim ljudima?
Ali, vani, među nepoznatima, pas ne treba biti smetnja nikome.
I neka bude nepovjerljiv prema nepoznatima. Zašto ne? I neka laje kad netko nepoznat dolazi na vrata. Jesu li nam čuvari ili ne?
Istina!ajme deadi
ajme majko, malo me strah vata hoću li uspjeti odgojiti takvog besprijekorno pristojnog psa. s djecom mi nije uspjelo baš do kraja, sumnjam da će mi s psom.
a kako riješiti socijalizaciju psa, ako ga moraš micati od svih nepoznatih ljudi i djece? ozbiljno pitam. neće li onda biti nepovjerljiv prema nepoznatim ljudima?
Joj, ja mislim da cu garant razmaziti maloga, nemam autoritet ni kod djece uvijek, kako cu tek kod psa.
Moj nece keksice, vec smo kupili trecu vrstu i nista, nece ih. A mislila sam da cu ga nagradjivati za nuzdu na pravom mjestu.
Joj, danas kod veta u cekaonici, jedan veliki pesek ( onaj kao u onom filmu starom kojeg na kraju gazda upuca jer dobije bjesnocu) tako je kad je vidio doktora uskocio gazdarici i krilo, svi smo se smijali.To možda i nije bed kad psić i kao veliki ima 15 kg, ali malo je kad ti mrcina od 50 kg pokušava skočit u krilo
Cappy probaj ovdje potražiti savjet http://www.skloniste-pokupsko-cerje.net/?page_id=901.
Može li ovakve? http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...bonz-150g.aspx ili ove http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...stix-175g.aspx
Mirišu po slanini i dobri su za grickati. Ako su preveliki, odrežeš komad. Moja te obožava. I ove:http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...nina-120g.aspx
Nezdravo? Ali fino. Jedan na dan je najviše što joj damo. A idući dan, one za zube http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...mine-110g.aspx
Ovu marku sam prvo našla, ali može i druge, glavno da mirišu na roštilj
Posljednje uređivanje od Beti3 : 22.10.2013. at 14:38
Deaedi znaš šta probaj, stari dobar parizer na komadiće ili onu šunkericu, to sam ja svojem znala davati za nagradu, možda upali.
Jesmo neke slicne, ali za stence, 3 vrste, i nece.Može li ovakve? http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...bonz-150g.aspx ili ove http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...stix-175g.aspx
Mirišu po slanini i dobri su za grickati. Ako su preveliki, odrežeš komad. Moja te obožava. I ove:http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...nina-120g.aspx
Nezdravo? Ali fino. Jedan na dan je najviše što joj damo. A idući dan, one za zube http://www.pet-centar.hr/detalji_pro...mine-110g.aspx
Ovu marku sam prvo našla, ali može i druge, glavno da mirišu na roštilj
Parizer hoce, pao braci komadic poli- ja na pod, ide itekako. Ali ne usudim se to davati, jos je mali.
Koliko je star? Ako je već na suhoj hrani, onda nije više bed, i tim briketima, može slobodno i komadiće kakvog meseka šta vama ostane, još bolje, moj bi se bio prodao za to. Kad ga je uzgajivać počeo dohranjivati, sa koliko?
jedino može nastati problem da više ništa neće osim mesa, to se desilo nama
Deaedi imaš pseću paštetu u tubi u DM-u, za to moja pesekica radi sve što treba.
Možeš probati i sa jogurtom, mj je bio lud za jogurtom, ali to je palilo samo za vježbice doma, ne i vani, a i ne vole baš svi jogurt, ono, treba nešto naći na što će se popaliti, a to je obično uvijek nešto mesnato, normlano, pa to onda korsititi uvijek isto samo za nagradu.
Nego, ono naviru mi sad sjećanja, da fakat u šta ste se to uvaljale
Čula sam se sa vet.insp. Dao mi je službeni mail u kojem trebam navesti ime i adresu vlasnika, to se smatra službenom prijavom i u roku par dana oni trebaju otići kod njih. Kaže da ukoliko naiđe na bilo koju nepravilnost, da mora podnjeti sudsku prijavu. Nisam još ništa poslala, iskreno, niti ne znam njihove podatke, ali odlučila sam da ću pristojno zamoliti te ljude da zatvaraju ogradu ako ništa drugo, ili ću ih u suprotnom prijaviti. Samo mi je već sad mučno da idem k njima jer mogu samo nagađati njihovu reakciju. Ma čula sam bezbroj priča kako se ljudi boje tog psa, pa mi je nevjerojatno da baš nitko nikad nije ništa poduzeo. Valjda se radi o nekoj zaštićenoj vrsti ljudi a da ja to ni ne znam.
Posljednje uređivanje od cappy : 22.10.2013. at 15:03
10tj. Od 6tj prima suhu hranu, mama ih je tad prestala dojiti.Koliko je star? Ako je već na suhoj hrani, onda nije više bed, i tim briketima, može slobodno i komadiće kakvog meseka šta vama ostane, još bolje, moj bi se bio prodao za to. Kad ga je uzgajivać počeo dohranjivati, sa koliko?
jedino može nastati problem da više ništa neće osim mesa, to se desilo nama
O beban još stvarno mići mići beban, ali ako je već mjesec dana (4 tjedna) na psećoj hrani, tu ima i mesa i još svakakvih dodataka kao i salamama mislim da se ne trebaš brinuti i meseko isto, pileće sasvim ok, ma i crveno.
yes :mrgreen
cappy, ako je to pas za kojeg mislim da je - onda NIJE opasan.
no odgovori mi na poruku, pa ako je to stvarno taj pas, ja ću vidjeti što se može napraviti. i razgovarat ću s vlasnikom ako treba, da se ti ne mučiš
Probaj, možda ljudi stvarno nisu svjesni toga da se drugi ljudi boje tog psa. On je možda njima super mazan pa misle da svi dijele njihovo mišljenje
A ako ne postigneš ništa razgovorom onda ih možeš mirne duše prijaviti.
Niti slučajno davati psu termički neobrađeno meso, tj. sviježe!
Sad me je ovo lupilo ko munja, nisam mogla zapsati, reko ništa diži se iz kreveta i odi ovo napisati. Vidiš ti kako čovjek treba biti oprezan sa davanjem savjeta ovako.
Nisam naglasila, ali meso mora biti termički obrađeno. U vrijeme kada sam na nagovor nekih ljudi ekperimetirala sa barf prehranom to je sirova prehana za pse (samo ukucajte barf u google i naći će te sve), tu u njemačkoj je bila posebno popularna prije desetak godina, amislim da je ideja došla iz usa, u jesen 2002, skoro sam otrovala svog psa. Dala mu piletinu iz dućana, sviježu, na kockice koja je očito bila zaražena. Samo je usporio, legao, i nakon par sati nije više otvarao oči niti se micao, ko ludi smo ga nosili do auta i kod veta i vet nam je rekao da se ostavimo toga, nikad više. SKoro mi je pas umro od toga.
Mislim ništa protiv barfa, sve je to ok, ima čak i smisla, ali čovjek stvarno mora znati točno što i kako radi i gdje i koje meso nabavlja i kako ga daje psu. Metoda te prehrane je u biti opasna za tek površno znanje, a kad sam sve kao apsolvirala oko toga, više mi nije padalo na pamet eksperimetirati sa time ni pod razno. Evo samo toliko da mogu mirno zaspat.
samo da zahvalim šafran što se brine za nas nove
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom