MIŠLJENJE


Iz kožnih nam fotelja prodikuju o natalitetu


Stanje u rodilištima je očajno. Osoblje je neljubazno, bolnice i porođajni odjeli su u lošem stanju. Sve skupa može se okarakterizirati kao nehuman odnos prema ženama koje donose na svijet novi život. Prisjećam se sa zebnjom, kad sam bila u rodilištu sama sam na svojoj koži osjetila kao da činim zločin što rađam...

Kategorije kao što su ljubazna riječ, podrška, ohrabrenje, informacija kojoj je svrha umiriti, ohrabriti ženu u tim njoj važnim ali i teškim trenucima - u rodilištima ne postoje. Ja sam oba porođaja doživjela traumatično i nešto su čega se ne želim sjećati jer me svaki put to sjećanje povrijedi - na primjer, prilikom porođaja čistačica se izderava šta toliko vičemo, doktor koji me šivao daje drske primjedbe...

Mislim da bi se odnos prema ženama trudnicama i rodiljama trebao iz temelja mijenjati, humanizirati. Plakati u čekaonicama koji pozivaju na rađanje te zabrinutost demografa i pobornika povećanja nataliteta zvuče jadno i smiješno ženama. Žele sve što prije zaboraviti.

Smatram da udruga Roda dobro radi, ali to nije dovoljno. Primjerice, kabineti ministara i njihovih pomoćnika mirišu po koži i skupu namještaju, okićeni su cvijećem i skupim slikama, da ne nabrajam dalje sve povlastice... a u pravilu su u njiima neučinkoviti licemjeri, štreberi...

Ti isti iz svojih fotelja propagiraju natalitet i - zaslužuju puno manje od žene koja u boli donosi novi život.



Nada B.