Samo jedan dodatak ...
kod mog sina ( prvorodenca) citala sam juula i pohadala sve zive radionice. Zasita sam osjecala da nisam kompetentna za njegov odgoj, a na van je izgledalo ( po njegovom ponasanju) kao da zivi u najpremisivnoj obitelji na planeti.
ali mi smo samo birali bitke , i bili iznimno dojedni u rutini. Svejedno je on stalno i stalno rusio granice i bio nezadovoljan.
isao je u kolektiv , i tada ( da sam bila mudrija i iskusnija) lampica mi se trebala upaliti kad sam cula da je tamo jednakog ponasanja kao i kod kuce.
konacno , u dobi od sedam jedan psiholog je prepoznao u cemu je kvaka .
darovit sa ADHD-om i sklon perfekcionizmu.
Nase drugo dijete sada ima 5,5 g , kod nje smo prirodno nastavili sa istim metodama kao i kod starijeg i one su UVIJEK upalile. Dosljednost , rutina i jasne granice . Uvijek su palile , svaki put , bez greske.
Na njoj se jasno i kratkorocno vidi da joj to pruza sigurnost.
Ali sto se detalja tice , moze izabrati da ne jede kad nije gladna ili da ne spava kad nije umorna.
samo sto je ona jako svjesna svojih potreba ( i to bez kompliciranja) pa onda jede kad je gladna i ode spavati u 20 sati kad je umorna. Ali na meni je da stvorim uvjete za to , da ona prepozna svoje potrebe .
znaci na meni je da stavim hranu na stol ili krenem sa rutinom pripreme za spavanje.
kod starijeg je bilo isto tako , ali na nekim stvarima se moralo inzistirati jer on nije prepoznavao svoje potrebe.
pa je sav umoran i frustriran trcao po stanu ( zelja) i histerizirao jer nije znao se zaustaviti i prepoznati svoju potrebu za odmorom.