Samo da javim, završila sve dokumente, sutra još skupim ostatak i šaljem. U motivacijskom pismu nisam ništa spominjala, bila sam profesionalna. Jako sam zadovoljna kako sve izgleda.
 |
|||
|
|
|||
Samo da javim, završila sve dokumente, sutra još skupim ostatak i šaljem. U motivacijskom pismu nisam ništa spominjala, bila sam profesionalna. Jako sam zadovoljna kako sve izgleda.
cvijeta73 prvotno napisa
hvala ti za ovo prosvjetljenje.
Međutim, nešto mi je ostalo nejasno. Nejasno mi je kako se inače razrješavaju, barem u teoriji, ovakve situacije, tj. kako bi ta nediskriminacija u praksi trebala izgledati.
Pogotovo jer nisu ni sva radna mjesta ista, odnosno postoje različite rada na kojem ne bi trebalo biti diskriminacije - klasično zaposlenje na neko radno mjesto, imenovanje na neku funkciju, izbor u neki mandat... (možda sam nešto zaboravila, dopunite kao jesam).
Evo, hipotetske situacije.
Poslodavac: vi ste super, želimo vas primiti, evo, počinjete raditi za mjesec dana.
Trudnica: Dobro, može, ali znate ja za 3 mjeseca moram roditi pa me neko vrijeme neće biti.
Poslodavac: Mi to razumijemo, ali nama treba netko i u to vrijeme dok vas neće biti.
Kako onda oni rješavaju tu situaciju, a da ne diskriminiraju trudnicu koji bi rado zaposlili, ali jednostavno narav posla zahtijeva da im netko radi bez rupe od par mjeseci ili godine dana? Na kraju se dogovore da je ipak ne zaposle, žena to razumije, osjeća se krivom što se uopće javila, iako joj laska to što je ušla u uži izbor. Ili je zaposle, ali prije nego ode na porodiljni, primaju osobu na određeno? Dakle raspisuju još jedan natječaj? Ili?
A što kad je npr. riječ o poziciji za koju se osoba imenuje u mandat (npr. 4 godine)? Tipa bira se ravnatelj pučkog učilišta i najbolji kandidat im je trudnica, odnosno osoba koje uskoro neće biti neko vrijeme? Da li je ne izaberu zbog trudnoće? Ako je izaberu, tko onda obavlja tu poziciju dok nema te osobe? Kako to rješavaju?
Znam za slučaj kad se kandidatinja sa svim kvalifikacijama nije htjela prijaviti upravo na takav natječaj jer je željela zatrudnjeti te godine pa nije htjela sebe i njih dovoditi u nezgodnu situaciju jer je riječ o madatu od 4 godine.
Dakle, ravnopravnost spolova je vrlo upitna kad je riječ o praksi pa i samosvjesti žena da su ravnopravne kao kandidatkinje....
Ma, razumijem ja to... Ali meni je to sve nekako naopako. Imam grižnju savjesti ako ne radim ono za što sam plaćena u radno vrijeme i to je sva grižnja koju osjećam na trenutnom radnom mjestu. I zato se trudim svesti te kavice i telefoniranja kući djeci na minimum, na jednom u par tjedana. I baš me briga što kolege misle o mom odbijanju kafenisanja uzduž i poprijeko, ja sam na poslu da radim, a ako se razbolim, nedaj Bože, ili ostanem trudna, otvorit ću bolovanje ili porodiljni bez ikakve grižnje savjesti... I prijavit se na neki imaginarni bolji posao, trudna ili ne, jednako i kad ga dobijem ne pada mi na pamet govoriti o svojim zdravstvenim, obiteljskim, ljubavnim ili roditeljskim situacijama dok se god iste ne tiču posla. Čak mislim da bih na pitanej Jeste li trudni? na razgovoru za posao pitala A vi?
Zuska, a što se događa ako je muškarac pretrpio srčani infarkt, oporavio se, nastavio pušit i jest masno? Javlja li se on na natječaj? Govori li on na razgovoru za posao svoje iskustvo bliske smrti? Pitaju li ga oni koliki mu je kalorijski unos dnevno i može li kao srčani bolesnik podnijet stres? Ako ga strefi srčani ponovo, nađu mu zamjenu natječajem ili njegov posao preuzme zamjenik... Nitko od nas, bio zdrav ko dren, trudan do zuba ili teško bolestan, nije nezamjenjiv. To nije rizik poslodavca, to je rizik života.
Joj, daj, Casa, ne da mi se raspravljati na ovoj razini. Ne živimo u društvu koje na jednak način gleda muškarce i žene kao kandidate za radna mjesta, posebno ne na žene koje misle zatrudnjeti ili su trudne. ili su majke (čitaj, ići će na boovanja za klince). To je ono o čemu se razgovara na natječajima za posao iza zatvorenih vrata.
Postavila sam konkretna pitanja, ako netko zna odgovore ili neke primjere, voljela bih ih čuti.
Zuska oni to riješavaju pronalaženjem zamjene...isto kako bi te netko morao zamjeniti da padneš s traktora i slomiš nogu te moraš na rehabilitaciju. Tu si im čak više na teret jer bolovanje neko vrijeme plaćaju oni, a porodiljni država.
I koliko uopće to raspisivanje natječaja košta.kao da pričamo o milijunima???
Ja sam prije svoje privatne planove djelila s poslodavcem,pokajala sam se gorko. Upoznala mobing. Nećeš razbojniče,nećeš nikad više
mislim da svi gledamo iz cipela svojega okruženja/zaposlenja.
da ja ljudima usred posla odem na porodiljni, tko bi taj stan završio?
da uzmu nekoga drugoga tko pojma nema što sam i kako zamislila?
ili da žive u izgnanstvu još godinu dana dok se ja ne vratim?
da, meni je u ovome slučaju poslodavac svetinja.
i ima me pravo neangažirati ako vidi da mu posao neću moći dovršiti.
postoje poslovi s rokom trajanja, nisu svi na duge staze.
aA u tvom primjeru razgovor ide ovako: Poslodavac Počinjete radit za mjesec dana
Trudnica: Super, trebamo li riješit još neku papirologiju prije toga?
I za mjsec dana trudnica, vedra i debela, dolazi na radno mjesto gdje najbolje što može obavlja svoj posao dok ne dođe vrijeme da otvori porodilnji. Tada se obraća poslodavcu i otvara porodiljni. U znak dobre vjere, upućuje osobu koja ju zamjenjuje u posao koliko može... i za godinu dana vraća se opet, vedra i malo manje debela...
Dobro, Casa, shvatila sam point, polaziš od sebe i svojih htijenja.
Mene zanima perspektiva poslodavca, kao i ono što se doista događa u praksi.
Mi smo pred par godina imali sličnu situaciju što se trudnoće tiče.
Imali smo dva razreda i dvije razrednice. Razrednica se postaje na četiri godine, i jedna profesorica je unutar prve godine razredništva otišla na porodiljni i vratila se na kraju sedmog razreda. Bila sam vrlo sretna što to nije bila razrednica mog djeteta.
Smatram da ako je znala da postoji mogućnost da ostane trudna da je trebala odbiti razredništvo.
Nije da školi fali profesora.
I sada može drvlje i kamenje na mene....
Je, bas su svi profesori ludi pa se guraju da budu razrednici. Obzirom da je to ogroman posao i odgovornost, bez naknade.Mi smo pred par godina imali sličnu situaciju što se trudnoće tiče.
Imali smo dva razreda i dvije razrednice. Razrednica se postaje na četiri godine, i jedna profesorica je unutar prve godine razredništva otišla na porodiljni i vratila se na kraju sedmog razreda. Bila sam vrlo sretna što to nije bila razrednica mog djeteta.
Smatram da ako je znala da postoji mogućnost da ostane trudna da je trebala odbiti razredništvo.
Nije da školi fali profesora.
I sada može drvlje i kamenje na mene....
dobili ste zamjenu, a zena ima pravo na svoj privatni zivot. Nije samo da vas ceka. : drvljeikamenje:
Ne čitaš, nije bio naš razred.
Ili vas ili bilo koga drugoga. Nebitno.Ne čitaš, nije bio naš razred.
sto bi sve zene na bilo kojem radnom mjestu trebale staviti zivot i posao na cekanje da ne bi slucajno ostale trudne?!
Pa ti si Zuska sve sama sebi odgovorila. Sad je samo pitanje hoćeš li ti odustati od prijave za posao jer "nije fer" ili ćeš se prijaviti. Znamo kako izgleda stvarnost i kako izgleda zakon. Šta misliš hoćeš li biti primljena? Nažalost,vagat će se puno kad bude trenutak odluke. Trebala bi doslovno pokositi konkurenciju da dobiješ trudna posao. Jesam li već negdi pročitala da se zna osoba za taj posao? Zakon je lijepo napisan. Provođenje je nešto sasvim drugo
pa da. možemo, jer meni to nije ista situacija
ja sam promovirana u višu "poziciju" bok sam bila na porodiljnom, ali, već sam bila u radnom odnosu, više godina te poslove obavljala volonterski (mijenjala šeficu i sl.) tako da je bilo logično da i dobijem taj ugovor, mene je stvarno iznenadilo što sam ga i dobila. No, to opet nije ista situacija...
ja sudjelujem u našoj, državnoj službi, u provedbi natječaja. Raspisivanje natječaja se vrlo rijetko odobrava, godinama se krpamo kako znamo dok ne uspijemo dobiti popunjavanje radnog mjesta - ja bi stvarno bila u teškoj dilemi kada bi mi se na razgovoru pojavila trudnica, a recimo najbolje udovoljava svim zahtjevima. posebno stoga što znam da bi izgubila mjesec ili dva dok bi ženu uvela u posao, onda bi ona otišla, neko vrijeme bi trajao opet postupak primanja nove osobe (ako bi nam to uopće odobrili, jer eto, sami ste si kašu skuhali, i ako bi se uoće javio neko iz struke na zamjenu, a mora imati minimalno 4 god radnog staža)), onda bi se opet nekoliko mjeseci ta nova osoba uvodila, pa taman kad bi se osamostalila, eto ti one stare i sve jovo nanovo....
Uz sve to, moji poslodavci bi mi svakodnevno krv na slamčicu
dakle, ja se samo mogu nadati da mi se na natječaj neće javljati trudnica, posebice u višoj trudnoći, jer stvarno ne znam što bi...
Nisam to rekla, ali dovoljno je već bilo što smo te dvije godine imali hrpu loših zamjena za njen predmet, a zamjenska razrednica baš i nije najbolje odradila svoj posao.
Ona ima potpuno pravo na porodiljni i djecu, ali recimo da sada na početku 8. razreda opet ostane trudna oni će opet imati zamjenskog razrednika.
Nitko ne može reći da to nije bitno.
Istina, to je greška ravnatelja, jer bi za razrednike trebao stavljati starije profesore.
I da, svjesna sam da se oni mogu razboljeti, polomiti ili nešto slično.
Ali ocito ne razumijes da se razrednistvo bira po drugim uvjetima:Nisam to rekla, ali dovoljno je već bilo što smo te dvije godine imali hrpu loših zamjena za njen predmet, a zamjenska razrednica baš i nije najbolje odradila svoj posao.
Ona ima potpuno pravo na porodiljni i djecu, ali recimo da sada na početku 8. razreda opet ostane trudna oni će opet imati zamjenskog razrednika.
Nitko ne može reći da to nije bitno.
Istina, to je greška ravnatelja, jer bi za razrednike trebao stavljati starije profesore.
I da, svjesna sam da se oni mogu razboljeti, polomiti ili nešto slično.
1. da li ga netko uopce zeli, a najcesce ga -ne zeli.
x
razredništvo nit je misija nit poslanje već zaduženje koje ti daje ravnatelj.
ljudi npr umru usred razredništva pa se onda razredništvo da nekom drugom .
ja sam npr bila 10 mjeseci na bolovanju zbog ozljeda i imali su zamjene.
Pretostavljam da ti, apri, kad uređuješ stan radiš kao ja kad prevodim, na ugovor o djelu. Pa, naravno, da u tom slučaju nema otvaranja porodiljnog niti ćeš preuzet 1000 kartica 9 mjeseci trudna, jer ih ne možeš odradit. Ako te snađe neka nenadana nevolja, tipa prometne, ja sam uvjerena da baš uvijek ima zamjene, ono može prevest netko drugi ili uredit netko drugi, samo što to košta... A kod ugovora o djelu to ne košta poslodavca, nego tebe ili mene, koje smo dužne obavit posao do kraja,i iz bolnice. Ako, pak,radiš u nekoj firmi, onda vjerujem da nitko od nas nije tooooliko originalan i osebujan, da ga kolega koji radi slične poslove ne bi mogao zamijenit... A to da kolega ne bi znao izvest ono što sam ja zamislila, to je jasno samo o sebi. n bi izveo nešto što je on zamislio u okvirima koje sam mu ja onim odrađenim već zadala. mislim da ovaj tvojrimjer sa stanom, jasno daje do znanja razliku između perspektive freelancera i radnika na ugovoru na određeno ili neodređeno...
Gle, jedino kaj sam rekla je da je mogla reći ravnatelju " planiram trudnoću pa jel me može razredništvo za sada zaobilaziti".
To bi bilo fer i prema djeci i prema kolegama.
I da, razgovarala sam sa kumom koja je isto u prosvjeti i koja ima razumnog ravnatelja kod kojega takvi prijedlozi "hodaju".
I koji ih podržava i uvažava.
Da , mozda je razvnatelju trebala reci i : " veceras cu se seksati sa svojim muzem.".
svasta.
čemu taj gle ?
ja sam pristojno složila post .
radim u prosvjeti 18 godina, direktno iza katedre , odradila 4 razredništva, znam o čemu pišem . iz iskustva.
Prije nego ti dam suprotne argumente, reći ću da nema potrebe za drvljem i kamenjem jer mi svi u životu gotovo uvijek polazimo od vlastitih interesa koji su ponekad ili često u sukobu s tuđim (pa i javnim) interesom, i to je potpuno legitimno.I sada može drvlje i kamenje na mene....
Ti kao majka djeteta u školi imaš interes da mu razrednica bude ista sve 4 godine. I ja imam sličan interes, željela bih da tete u vrtiću mojoj malenoj budu stalno iste. I kad sam maštala o idealnoj vrtićkoj grupi za nju, odbacivala sam jednu odličnu grupu samo zato što sam procijenila da bi alfa teta te grupe uskoro mogla na porodiljni.
No, s druge strane, tko nam garantira da te razrednice, tete i ravnateljice, ili još bolje (sad sam na Casinom tragu), razrednici, ravnatelji itd. neće biti spriječeni u obavljanju svog posla zbog kraće ili dulje bolesti ili čak smrti? Događa se!
Moj razrednik u OŠ se na kraju mog 6. razreda odselio i dobili smo novu rasku. Nitko mu nije zamjerio, niti ga osudio da je to trebao predvidjeti kad se prije 2 godine primio razredničke odgovornosti. Kužiš o čemu pričam? O tome je Casa imala nekoliko postova.
E sad, idem malo dalje jer je rano za ono što želim zaključiti.
Poslodavci ne žele primiti osobu koja će im uskoro otići na neko vrijeme (na bolji posao, pa se zato često ne primaju oni prekvalificirani; na porodiljni pa se zato često ne primaju cure u tridesetima bez djece; na česta bolovanja pa se zato često ne primaju majke koje imaju mnogo male djece itd. itd.). Nije li to aspekta poslodavca i troškova sasvim razumljiv interes?
Evo, Bubica priča svoju stranu priče, dragi mi je jučer rekao njegovu stranu priče (privatnik), a i ja sam bila u poziciji poslodavca i razmišljala o svemu tome na sličan način jer nam je za uhodavanje osobe za neke poslove trebalo mnogo vremena, a ako bi baš postali dobri u svom poslu, još mnogo više....
I tu ide ponovo kontraargument, ali kako svi mi znamo da osoba koju primimo, bilo muška ili ženska, neće za tri mjeseca dana otići na drugi posao, ozbiljno se razboliti, da je neće lupiti auto ili pokositi smrt? Naravno da ne znamo!
Da se to dogodi Bubici, nitko joj ne bi ništa rekao jer kako bi ona mogla predvidjeti takve stvari, npr. da će nekoga strefiti kap? Kako smo mi mogli predvidjeti da će nam se važna muška osoba ozbiljno razboliti i biti više doma nego na poslu? Kako bi neki privatnik mogao predvidjeti da će mu vozača lupiti kamion? A to se sve događa!
I sad, u čemu je razlika? (Potencijalno) trudna žena ili svi ovi nepredvidivi slučajevi?
Pa upravo u tome što kao ljudska bića imamo potrebu barem donekle kontrolirati svoju okolinu i predviđati događanja kako bismo bolje plivali u njima. Ali smo s druge strane i razumna bića koja su se donekle pomirila s time da ne mogu predvidjeti hirovitost, bolest ili smrt, ali zato mogu predvidjeti s velikom vjerojatnošću da će trudnica otići roditi i ostati na porodiljnom i da će ženska osoba u kasnim dvadesetima i tridesetima vjerojatno ostati jednom ili više puta trudna u sljedećim godinama. I toga se onda poslodavci drže, to je nešto na što relativno mogu utjecati neizborom, na druge stvari ne mogu utjecati ili ih predvidjeti
I tako žene u fertilnoj dobi nagrabuse bez obzira na zakone.
Ili recimo, reći mu, pa ne moći ostati u drugom stanju pa pred cijelim nastavnim kolektivom voditi borbu s neplodnošću... Mislim, tko to ikome najavljuje pokušaj trudnoće?
Mogla je reći: Voljela bih ne biti razrednikom ove godine... Pa ako će ravnatelj biti susretljiv,onda ga ne bi trebali zanimati razlozi profesora.. Ako neće, opet nema potrebe da mu se najavljuju svadbe, trudnoće, razvodi i bolesti...
To, Zuska, drži vodu samo donekle. Recimo, ja mislim da bi bilo onda normalno da se radnika pita: Ima li srčanih problema? Ima li u obitelji raka? Koliko ima kazna za prekoračenej brzine? Je li nekom kamataru dužan? Dao bi se kvalitetan upitnik sastavit, pa da se vjerojatnost izostanka s posla smanji... Umjesto toga, trebalo bi i meni je važno radit dobro svoj posao cijelo radno vrijeme... A ovo ostalo su trice i sitnice, jer prosječni radnik, koji prvih pola sata pije kavu s kolegama, 25 minuta surfa, 12 priča s djecom, mužem, ženom, prijateljima na telefon i 8 bulji u prazno, dugoročno pojede puno više novaca i živaca poslodavcu, od trudnice ili srčanog bolesnika. Samo što se to tako ne vidi... To je sve normalno, a nenormalno je trudan prijavit se na posao...
sad sam se sjetila jednog slučaja kad je bila situacija otkaznog roka, kako je već netko spomenuo. visoka pozicija, tip se javio na natječaj, al je morao raditi još 6 mjeseci u firmi di je bio zaposlen.
al samo toga sam se sjetila
u kontekstu ovoga što i Zuska spominje, ja nikako ne kužim kako je isto da li netko boluje od dijabetesa ili nekih srčanih bolesti i u visokom je stupnju trudnoće. Mislim, za trudnicu znaš da mora roditi i da je neko vrijeme neće biti.
Nisu sve dileme jednako teške, svi djelatnici/ce koje smo primili u zadnje vrijeme (spasio nas institut premještaja iz jednog dijela državne/javne službe u drugu) su ili mlade žene bez djece ili s djecom predškolske dobi. To je nešto u čemu u firmi uopće ne želim raspravljati, iako, naravno svi potežemo kad ne netko na bolovanju, ali isto se događa kada sam i ja išla na bolovanje ili bilo tko od nas. Ali ova situacija s javljanjem na natječaj u višem stupnju trudnoće mi je baš dala misliti
Osnovna razlika između dijabetičara i trudnice je da s trudnicom znaš na čemu si, a kod dijabetičara nemaš pojma. I zapravo isplativije ti je zaposlit trudnicu. A najsiplativije je zaposlit dobrog i sposobnog radnika pa makar u 30 godina staža rodio 5 djece i prebolio dva raka i dijabetes. Mislim da košta manje od polusposobnog kolege bez djece i bolesti koji efektivno odradi 3 sata dnevno... Mislim da je takvih puno više, a da se na razgovoru za posao takvi trebaju isključit, a ne trudni ili kronično bolesni. Tu osobno vjerujem u onu Mijenjam svijet...
Zuska, samo da ti poželim sretno
Evo u mojoj firmi je bila otprilike ova situacija, čovjek koji se javio na natječaj je rekao da bi mogao početi raditi za nekih 6 mjeseci. Bio je odličan kandidat, nije postojala hitna potreba za tim radnim mjestom, i to je prihvaćeno (na kraju nije došao raditi jer mu je plaća bila premala). Moja prijateljica je promijenila posao dok je bila na porodiljnom, tek je rodila, i u firmi u koju je prešla su je bez problema čekali jer im je bilo u interesu zaposliti je, a nije im hitno trebao čovjek. S druge strane, kad sam se ja zaposlila u svojoj sadašnjoj firmi bilo im je vrlo hitno da dođem raditi, i tu sigurno ne bi čekali jedno od ovo dvoje koje sam ranije spomenula. Poslodavac jednostavno gleda svoj interes, ako se radi o dobroj kandidatu, a pozicija na koju s eprima ne zahtijeva hitnost - tu vjerujem da trudnoća nije prepreka. Ali ne radi zakona i radničkih prava, nego radi interesa poslodavca.sad sam se sjetila jednog slučaja kad je bila situacija otkaznog roka, kako je već netko spomenuo. visoka pozicija, tip se javio na natječaj, al je morao raditi još 6 mjeseci u firmi di je bio zaposlen.
al samo toga sam se sjetila
Mislim da je ovo točno.
Samo naprijed...
Vidjet ćeš što će se dogoditi.
Inače, baš se zanimljivo razmahala tema - svega tu ima, ali to je život... Sretno!
Evo, opet ona
Pa i meni, da znaš. Najprije sam potpuno odbacila tu mogućnost, ali sa žaljenjem. I onda mi je par frendova i frendica reklo, a zašto? I dali par argumenata kao vi ovdje. I onda sam se odlučila javiti, ali i dalje nisam na čisto kako u teoriji razriješiti tu situaciju da svi budu ok i da se zakoni poštuju.Ali ova situacija s javljanjem na natječaj u višem stupnju trudnoće mi je baš dala misliti
I s tim se slažem, dugoročno to potpuno drži vodu. Bilo bi odlično kad bi to bilo dominantno razmišljanje.
Međutim, živimo u svijetu kratkoročnog planiranja i kratkoročnih rezultata, važne su uštede i profit koji se prikazuju na godišnjoj razini...
Ja sam već rekla da je to tip situacija u kojima ja osobno biram stav Mijenjam svijet... Odnosno, ponašam se u skladu s vlastitim moralnim načelima u dobroj vjeri da i drugi rade tako. Sad ćete reći da sam naivna, ali nisam uopće, samo ne vidim kako moje pristajanje na sadašnje nepravde pomaže da se one razriješe.
U životu sam bila na jednom razgovoru za posao, ne neki naročiti, tek za platit režije kratkoročno iz moje perspektive, trudna 5 mjeseci, taman toliko da sugovornik nije siguran jesam li trudna ili imam šlauf. Nisam jednom riječju spomenula trudnoću, ali sam otvoreno iznijela stav da to nije posao mojih snova, već posao koji sam spremna radit najbolje što znam dok ne naiđe nešto što više odgovara mojim osobnim preferencijama. Nisu me otvoreno pitali o trudnoći, ali su pomno promotrili moju figuru... i nazvali me nakon dva tjedna. Meni se u međuvremenu ukazala, po meni, bolja prilika, i tako me ovi s razgovora nisu zaposlili. Kasnije u nekoj strci su me zvali da im pišem testove i kad sam ih donijela, tajnica me pitala: Gospođo, ste vi bili trudni ili ne? Odgovorila sam joj: Nikad nećete znati.. u šali i na tome smo ostali. Jesu li me nazvali nakon što su zaključili da nisam trudna ili su bili spremni na takav hazard da ja trudna radim sljedeća tri mjeseca, ne znam...
Potpijem casu i stav Mijenjam svijet.
Covjece biti trudan ispada nesto ekstra ovo ono i jos u zemlji u.kojoj je natalitet koma.
zuska sretno.odmah na pocetku sam ti rekla kako bi trebala postupit vidim da i drugi tako razmisljaju. Sretno!!!
Ja bih nas opet vratila u realnost i podsjetila na pitanja iz posta 53
Zna li netko odgovore?
Ne vlastiti stav, nego što se događa u praksi?
Sorry,ja ti neznam šta se događa u praksi,a vjerujem da bi ti već netko napisao da zna. Eto.
U životu sam vajda bila 4puta na razgovoru za posao pa ti moj primjer vjerovatno neće koristiti ničemu. Na jednom razgovoru je poslodavac zašao duboko u moju intimu pitanjem jesam li u vezi i koliko dugo,na moj odgovor da je veza oko godinu dana reakcija je bila Auuuu,punoOnda kad smo već tako prisni ja sam to povukla još dublje u vlastitu intimu,skoro pa i u krevet jednostavnim odgovorom da koristim zaštitu. Dobila sam poziv za par dana da me posao čeka ali sam odbila jer sam već pronašla bolji. Da sam kojim slučajem bila već trudna sigurna sam da ni jedan od ova dva radna mjesta nebi dobila,zapravo ne bih dobila ni priliku za razgovor kamoli posao. Eto,to je moja stvarnost.
Nisam pravnik ni stručnjak za radno pravo, ali u praksi ti je to vezano za ime i prezime... i sposobnosti, dakako.Ja bih nas opet vratila u realnost i podsjetila na pitanja iz posta 53
Zna li netko odgovore?
Ne vlastiti stav, nego što se događa u praksi?
Ako žele baš tebe, naći će se način (kao što je štajaznam Vesna Škare Ožbolt prije puno godina bila visokopozicionirana u predsjedničkom kabinetu, a s trbuhom do zuba - pamtim baš nju jer je njezino dijete tek malo starije od mog starijeg sina, pa sam je gledala iz trudničkih cipela).
Ako te ne žele - onda će trbuh biti prepreka.
Eh, sad... Nakon trudnoće dolazi porod i godina dana porodiljnog, ili bar šest mjeseci. Da sam ja poslodavac i da te silno želim zaposliti, očekivala bih od tebe kompromis tj. da ne koristiš 12 mjeseci porodiljnog dopusta nego recimo samo šest.
A ti sad vidi - je li taj posao dovoljno vrijedan da podneseš takvu žrtvu... Kad su mene pitali i nagovarali da se primim jednog rukovodećeg posla, imala sam doma dvije bebe - starije dijete od 2 godine i mlađe od samo par mjeseci, pa nisam pristala. Čekali su me dva mjeseca, otišla sam raditi, ali uz obiteljske zahtjeve nisam izdržala dulje od 2 godine - jednostavno nisam to mogla pomiriti. I tako sam promijenila posao. A mirna sam sama sa sobom jer sam probala - nisam bivšeg šefa ostavila na cjedilu kad mu je trebala osoba za taj posao, odradila sam dok oni nisu našli drugu osobu, a ja drugi posao koji je bolje odgovarao i meni i mojim obiteljskim obvezama. ALI to je bilo sve u poznatoj sredini, nisam dolazila s ceste, nitko me nije tražio pisati motivacijska pisma, nitko me nije trebao upoznavati, bila sam "insider".
Trenutno imamo situaciju na poslu da zapošljavamo osobu na neodređeno. Naravno tu osobu treba uvesti u opsežan posao (taj dio ću ja), taj posao treba preuzeti čim hitnije i naravno da nam ne odgovara da nam nakon toga ista osoba ode na porodiljni.
To ne odgovara, na žalost, nikome.
Svima bi bilo idealno da osoba dođe, odlično radi i nikad ne izostaje, ali za sad robote nismo uveli.
Moram priznati da sad kad sam u poziciji da moram naučiti nekoga raditi i pratiti ga u poslu, nikad ne bih zaposlila trudnicu.
znaš zašto, sad ću ti ja reć zašto.
zašto bih i ja imala u glavi kao i zuska, kao i apri?
zato što smo svi zadojeni floskulom o svetosti presvijetlog poduzetnika i poslodavca.
koji nas hrane.
(....)
a državni proračun, suprotno uvriježenom mišljenju, ne puni privatni sektor. a troši javni. a ne.
državni proračun se puni od poreza. od čega najviše od poreza vezanih uz potrošnju. dakle, pune ga i ovi što rade u javnom sektoru.
što ne znači jelte da sve ne treba biti efikasnije. i administracija naravno.
al nisu efikasni ni ovi naši vrli poslodavci, uuu, vidimo kako su efikasni. samo što nisu, da im država ne smeta. moš mislit.
.......
skužaj zuska na ovom offtopiku, imam temperaturu, doma sam i vruće mi je
Još da dodam na ovo, na što mi također temperatura raste, da bi trebalo tu i tamo nešto i odgovoriti onome tko priča o nekoj veeeelikoj, nepotrebnoj potrošnji koju, kao, guta neki tamo fantomski javni sektor, neki tamo besposleni i bespotrebni ljudi.
Možda da ih se liši usluga tog, navodno, suvišnog javnog sektora?
Neka svi idu u privatne škole i liječe se u klinici Mayo.
Te usluge, i taj sektor, to je naše javno zdravstvo, naše školstvo, policija, brojne službe, svi oni silni vječno dežurni ljudi koje svi želimo imati u pručuvi kad nam zatreba. I svi ti ljudi uplaćuju isti taj porez od svojih plaća, sve to što oni rade javna je dobrobit.
Za razliku od onih što samo gomilaju svoje limene ljubimce i kuće, a firme otvaraju i zatvaraju, bez dobiti, naravno.
I onda se sve to privatno zove "realni sektor". Šta je ovo drugo? Nerealni? Nestvarni?
Ima li što realnije i stvarnije od bolesti kad te pritisne, od potrebe da dijete ide u vrtići ili da dobije obrazovanje?
Da napomenem, ono, samo usput, nisam državni službenik ni namještenik
Ima tu često i velikog rada i truda s milijun prepreka, pa zbog toga i frustracija, ali bome počesto i velikog izrabljivanje radnika. Da o onim silnim tvrtkama kćerkama, maćehama i unučicama koje služe za kriminalno isisavanje novca i ne govorim.
Glede ovog zuskinog, to mi je također bolna točka, pa možda bolje da ne detaljiziram. Osobno sam doživjela jedno od većih poniženja u životu kad sam se javila za jedan posao, imala sam tada troje djece.
Žena je posredno, ne meni u oči već preko treće osobe koja mi je to prenijela da znam na čemu sam, takvu pljuvačinu sasula, u stilu - što ne sjedim doma, ionako samo rađam, šta se uopće imam javljati za posao itd., itd., jako, jako ružno se izrazila, a samo na račun broja djece. Bila je to gđa mojih godina, ali neudana i bez djece. Valjda bi svi poslovi na svijetu trebali biti za nju rezervirani.
Dakle, sad ću se javiti opet za jedan posao, izvan moje firme, s toliko motivacijskog žara, da nikad u životu toliko nisam žudila za zaposlenjem, nikad, ono, baš samo mene čekaju,
tako ću se izjasniti, ako ništa bar da iznerviram opet jednu takvu, ako je bude.
Odgovor na pitanje iz posta br. 53. Takva hipotetska situacija koju si navela, da netko uopće zamara mozak o ženi koja je trudna jer je ona njima savršen kandidat i nemaju boljega, po mojim spoznajama, u Republici Hrvatskoj ne postoji.
Neka me netko demantira ako ima drugačije spoznaje.
Mislim na kandidatkinju i poslodavca koji se prvi put vide, ne na onu koja već radi kod njih pa se eventualno dogovaraju.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 14.07.2014. at 17:41
prvo da ispravim pravopisno sebe, bar ovo zadnje,- da zamaraju mozak ženom
Pravno se te situacije daju riješiti jer ona koja je na rodiljnom, nije na teretu poslodavca, i drugi kandidat/kinja mogu biti zaposleni na određeno vrijeme. Sve je to apsolutno izvedivo, samo treba volje.
No, tko to kod nas radi? Dođeš zdrav, sposoban, na raspolaganju, ne šljive te pet posto, traže još osam tisuća nekakvih dodatnih usavršavanja i koješta, ne pada im na pamet upošljavati svoju pravnu službu (ako je i imaju) da vadi još dva-tri papira da bi se nekoj trudnici izašlo ususret.
Znam ženu koja se sve tako dogovarala sa svojim poslodavcem (strana firma, skandinavci, zastupstvo u RH), radila od doma pred kraj trudoće, i nakon poroda), ali je prije toga već par godina radila kod njih, nije bila novi kandidat.
Nena, drago mi je da te opet vidim
Joj, još mi je nešto palo na pamet.... ne bih rekla da je danas gore, ali je drugačije.
Čini mi se da smo u zadnjih dvadesetak godina dosta nazadovali po ovom pitanju.
U moje vrijeme kolegica (vss, dipl.ing.) dobila je tako posao s trbuhom bez ikakvih problema. Sretna nova 1987! A i ja sam nekako u to vrijeme (godinu dana ranije) s ceste došla raditi - nitko nije znao da se neću udati još skoro petnaest godina. Imala sam 23 godine i diplomu - taman dobra udavača, bilo je za očekivati da ću u roku keks naći muža i završiti na porodiljnom. Ne bih bila ni prva ni zadnja. Ali zapošljavalo se žene, bez problema, a i znalo se da su one bez obzira na porodiljne i djecu STABILNA radna snaga, koja neće na prvom natječaju zdimiti za boljim poslom čim nauči raditi... Kako je sad - teško mi je reći. Već dugo nismo dobili mladog kolegu ni kolegicu... predugo. Zaboravila sam kako to izgleda imati pripravnika.
A kod nas samo klinci, i curice i dečki, šetaju firmom...
peterlin, mis smo u jako puno stvari sto se tice zena jako puno nazadovali u ovih 20 godina.
zuska, drzim ti fige!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom