"vegeta" mame/bake

[ZmajLav]

Znam da bih vrlo lako ja mogla biti vegetusa zato se sad pokusavam unaprijed korigirati. I osjetim tu zuc u meni sto kuha i ni malo mi se ne svidja.

Pokusavam sto jednistavnije zivjeti. Bez zakulusnih igrica punih pretpostavki punih vegete. I meni su te neke mamine musice ili muhetine smjesne jer su toliko banalne. A opet za sve sam ja kriva. Ako joj koji put mmuz odgovori na njene provokacije opet sam ja kriva, ako joj nesto ne napravi on ili msvekar opet sam ja kriva jer ih ne potsjetim kao da nemam drugih svojih briga...

I bas sam to i ja rekla da je bolje nekom platit nego kicmu sredit do kraja. Samo kad bi mmama znala i mogla pricekati koji dan. Njoj se mora sve napravitu odmah i sad, inace ne valja.

[ZmajLav]

Pokusala sam i jos cu pokusavati razgivarati s mmamom. Malo mi je tesko naci nacina. Kad joj kazem sto mi smeta i sto ne zelim da mi radi (prepricava sto je msvekrva rekla, napravila....onda kaze ja zelim samo da ti znas to i to. I kazem ne zanima me, tim sto znam to i to samo se izzivciram, jer su ti stvari koje nisu do mene i ne mogu ih promijeniti) onda se ona osjeca napadnuto i nema vise otvorenog razgovora..."ja nista ne znsm, nr smijem reci..." pa pocne prebacivati lopticu.

[Lutonjica]

i ja bih joj onda rekla "da, ništa ne znaš i ne smiješ reći", okrenula bih se i otišla
šta me briga što se osjeća napadnuto
i zabole me uvo što će se duriti, može i dovijeka ako hoće

[dolega]

Ja se ne slažem da se treba odseliti.To mi je onak, k'o guranje problema pod tepih.
Odrasli ljudi bi morali biti u stanju moći riješiti svoje probleme razgovorom.Neće biti lako, i bit će tu još stvari za progutati, ali mislim da je najbolje za sve da se pokuša riješiti, a ne samo dići sidro i otploviti.

[Peterlin]

To je do neke mjere točno.

Selidba samo smanjuje učestalost frikcije i sukoba, ali ne rješava problem komunikacije.

Zmajlav - roditelji naših bračnih drugova dio su paketa. Njih ne biramo. Isto kao što ni oni ne biraju nas. Moramo se prilagoditi, malo jedni, malo drugi. A to traje. Ne, to TRAJEEEEEEEEEE...

[Mima]

Ne mislim niti ja da se oni stvarno trebaju odseliti, niti vjerujem da hoće.
Mislim da treba naučiti ignorirati mamino uplitanje i ne dozvoliti da utječe na njihovu obitelj.
Sa mamom, naravno, treba razgovarati, ali ne očekujem tu neke velike promjene. Eventualno uvrijeđenost radi koje se neko vrijeme neće previše petljati, ali će onda nastaviti po starom.
Važnije je razgovarati sa mužem, pa i njemu sugerirati ignoriranje, jer se on još manje treba upetljavati u rasprave sa mamom.
Što ja znam, takva su moja iskustva, ja sa svojom mamom ne živim, ali je ona jako uključena u naš život jer oduvijek čuva naše dijete, na moru ljetujemo u istoj kući itd.
Sto razgovora sa njom nije pomoglo; ona uvijek dere po svome, i uvijek je njen komentar isti - joj, pa samo kažem, valjda smijem reći svoje mišljenje itd.

[Mima]

Mislim, ovo što ti ZmajuLavu ovdje opisuješ su, ruku na srce, više manje banalne gluposti (a tako je i kod nas).
Ako se vi dogovarate da ćete raditi ovo ili ono kad se dijete probudi, a ona ima drugi prijedlog, nemoj jednostavno na to reagirati, ili kratko reci - mi ćemo napraviti tako jer smo mi tako rekli. Kao sa malim djetetom. Nemoj se upuštati u rasprave. Još manje se TM treba upuštati u rasprave, jer je to baš loše - to može izazvati svađe između vas dvoje.

To ti je taj problem kad roditelji tretiraju svoju odraslu djecu kao da nisu odrasla, a to što živiš kod mame (i to što meni mama čuva dijete pa sam na neki način ovisna o njoj) svakako podgrijava tu situaciju.
Ja sam se sa svojom mamom savršeno slagala dok nisam imala dijete, a tek moj muž .. to je već bilo ljigavo koliko su si oni bili dobri.
Ali kad je došlo dijete, pa je ona počela sa komentarima i uplitanjima na svaku stvar, onda su počeli i problemi.

[ZmajLav]

Mima debeli potpis na sve. I kod nas su poceli problemi od kad su dosla djeca. Jer sam se od kceri koja je mamu podsjecala da treba popit tablete i sl. Pretvorila u kcer koja ima druge prioritete i brige i kojoj je skakanje na njene potrebe postalo manje vazno jer imam drugih skakanja oko djece.

MMuz se ne raspravlja s mmamom vecinom osuti, ali ponekad na njena podbadanja da ne kazem podhebavanja odgovori istom mjerom i ne slaze vec kaze istinu, a to ponekad zaboli.

[ZmajLav]

I da ti su bas banalne gluposti, ali zato i idu na zivce. Oko velikih stvari se odmah posvadjas ili raspravis, a ove male se kupe, kupe i onda smetaju cak i vise nego velike, jer su cesce pa predjes jednom,dvaput, petput pa desetii put puknes pa se mama malo duru i smiri pa opet u krug.

[ZmajLav]

U zadnje vrijeme je mmami omiljena recenica :da je menu netko rekao da ces TI ovakva postati ni u snu mu ne bih povjerivala. A ne kuzi da se i ona promijenila. Da je dugo zivjela sama i sve bilo po njenom, a da sad zivi u "zajednici" i da neke stvari ne mogu biti iste i da se treba truditi i prilagodjavati.

[ZmajLav]

Evo meni nije npr.banalna stvar kad zeli manipulirati ili prebacit krivnju na moje dijete. I onda se umjesam jer ne smatram da je omjer snaga ravnopravan. Npr. djete ju ne zeli poljubiti i ona krene,a tko ti je kupio ovi ono ili necu ni ja tebu dati ovo i ono kad ti meni ne das i slicne ucjene djetetu od 3g.

I onda ona krene meni jel tebe netko nesto pitao, ja pricam s njim.... mislim pricaj ti s njim koliko hoces, ali postuj njegove odluke, osobnist i zelju da te ne poljubi ili cekak dok se bude sam mogao braniti pa ja necu uskakati na emocionalne i sl. ucijene.

[Mima]

Dobro, to je stvarno neprihvatljivo ponašanje; moja mama je u odnosu sa djetetom savršena, osim što joj previše popušta ali to je tipično za bake i ne smeta me.

[ZmajLav]

@Peterlin prihvatila sam ja taj paket. I svi mi imamo i mane i vrline. Ja samo ne zelim da mi mmama svekrvine mane servira svako mali pod povecalom. Svekrva ko i svaki covjek koji put pogrijesi. I sto sad? nekad to znam, a nekad ni ne treba da znam. "Ali ti to trebas znat da se znas postaviti i tralala..."

Kazem joj da cu radije biti "neupucena" u sve sto se dogodilo i sretna, nego sve znat i vagati i biti nervozna i nesretna.

[ZmajLav]

Danas mi je tezak dan puno drugih stvari me opteretilo pa su mi i ove banalnosti teske. Nekad ja na vegetu "pa daj se vise obuci" odgovorim "eto da mi ti to nisi rekla ja bih cijeli dan bila u pidzami, hvala!" A mmama nikaki da prihvati da ja prvo obavim prvi krug obveza od 7-10 pa u pauzi oblacim robu.

Koji put je to sarkazam, koji put osutim, koji put odgovorim... ovisi o umoru, polozaju planeta, kolicini vegete...

Dok ne izvazem do kraja ostati ili ne.

[Danka_]

Ovo što opisuješ je teško
I mislim da je nemoguće popraviti to sve dok ste u istom kućanstvu
Sorry ako sam krivo shvatila, ali moj dojam je da, zato što skupa živite, nemaš uvjete za samostalnost
Ne možeš se odvojiti od nje

Ljubav nije u pitanju, vezanost i bliskost su u redu
Ali ova forma vas sve sputava

Razdvojite se.

[Lutonjica]

ona tebe jednostavno ne doživljava kao odraslu osobu i to je korijen svih problema
odrasla osoba ne govori drugoj odrasloj osobi "pa daj se više obuci"

[casa]

Meni se čini da je stvar u tebi...
Tvoja mama je takva kakva je i ima prepostavljam neke godine u kojima je jaaako teško mijenjati karakter.
Ako živite s njom da ona ne bi bila usamljena, onda prihvaćate da je njezino poimanje društva takvo da uz pomoć ide i prigovaranje.
Ako živite s njom kako bi prošli jeftinije, onda prihvaćate njezina pravila igre sve dok ste financijski u plusu.
Ako živite s njom jer se tako posložilo, onda ne prhavćate takav odnos i odselite.
U svakoj od opcija ona je tvoja mjaka koju voliš samo ta ljubav ne podrazumijeva da možete zadovoljne i složne živjeti pod istim krovom. Najnezdravije za vaš odnos je da nastavite živjeti pod isti krovom ako se ti ne možeš pomiriti s prirodom njenog karaktera.

[VGmama]

ZmajLav, možda ti je mama samo usamljena, pa jedina briga koju ima (tak si je ona sebi popunila vrijeme) to ste vi, i onda iz čistog viška vremena dolazi do situacija koje si opisivala. Znam jednu takvu. Probaj malo mamu animirati da se uključi u neko društvo, udrugu penzionera i slično, pa će više biti okupirana nekim drugim stvarima i imati će više drugih tema za razgovor i druženje s vama. Što joj rade prijateljice, ima li ih?
Sretno!

[pikula]

a dobro sto kaze tvoj muz? kako je njemu tamo? ti i mama se mozete svaditi i miriti ali neki obiteljski mir zasluzuje i tm i tvoje dijete a ne samo ti.

[suncokret]

Ne slažem se da postoje samo dvije opcije, ili odseliti, ili mamu prihvatiti takvu kakva je.
Već je par cura napisalo da treba mami jasno reći što te smeta, a ja bi još dodala i odvojiti stanove u kući.
Ne bih baš rado da mi je neka baka stalno za stolom, pa da je najbolja na svijetu.
S nama u kući živi i sveki, ali ona u svom, mi u svom stanu, sve oko kuće, dvorišta, računa, grijanja, itd. sređujemo mi i ona se nema potrebe u to petljati. To što ljudi žive u istoj kući ne znači da si svakodnevno moraju visiti za vratom.
Mene bi izludilo to vječno petljanje i još da stalno nekom polažem račune kuda idem i kad se vraćam, nema šanse.

[dolega]

ja sam shvatila da žive odvojeno, svatko u svom stanu, ali u istoj kući

[duma]

To je do neke mjere točno.

Selidba samo smanjuje učestalost frikcije i sukoba, ali ne rješava problem komunikacije.

Zmajlav - roditelji naših bračnih drugova dio su paketa. Njih ne biramo. Isto kao što ni oni ne biraju nas. Moramo se prilagoditi, malo jedni, malo drugi. A to traje. Ne, to TRAJEEEEEEEEEE...

Ovo potpisujem u cijelosti. Ja sam 6 godina u braku i tek sada nadolazim sa prihvaćanjem mene takve kakve sam od strane muževih roditelja i ne samo njih. A trebalo je ohohohohohho tj. trebalo je dvoje unučadi roditi ! Ponekad se pitam- a šta da nisam mogla roditi...gdje bi nas to tek odvelo?
Užasne sam stvari prošla i preživjela, i ja ovakva emotivna koštalo me zdravlja (štitnjaca), suza i živaca.
Netko je rekao "razgovorom se sve rješava". Da! Kod ljudi koji ZNAJU razgovarati. Kod ovih "mojih" to nije slucaj ni kulutra. Kod njih se sve radi u rukavicama i baca pod tepih. Fuj! Ja tako odgojena nisam, niti sam odrasla u takovoj obitelji. Kod nas je "što na um-to na drum"
I ne živimo u istom kućanstvu; dapace..vidimo se 1-2x mjesecno. Što je bolje, a im gore.

[ZmajLav]

@Danka da imam neki magicni stapic vec bismo bili u drugom gradu. Za sad mi je jako komplicirano otici. Najvise jer to zahtjeva vremena. Dok malo stvari ne sjednu, posloze se (oko bebe, 2.djeteta) mi jednostavno nemamo ni 5min dnevno viska. Muz mu puno radi, a ja s njih dvoje ne mogu obilaziti i traziti stanove, barem za sada.

@Lutonjica nikad ona mene nece dozivljavati kao odraslu osobu, ni kad nismk zivjeli zajedno. Ni brata ne dozivljava kao odraslog, ali se rjedje vidjaju.

[ZmajLav]

@casa shvatila sam da sam si sama kriva jer sam bila naivna i nisam mislila da ce to biti bas tako. Tu smo jer se recimo tako poslozilo iako smo imali i dr.varijantu, ali meni su prevagnule emocije pa smo tu i sad vidim da kako je Danka rekla suzivot i ljubav, bliskost ponekad ne idu skupa.

[ZmajLav]

@VGmama je usamljena je i nema neki drustveni zivot. Mi smo joj "centar"

[ZmajLav]

@pikula mm je trenutno u fazi ignora. Nekad ga jako zivcira to sto mmama nema takta oko najbanalnijih stvari, nekad mu je svejedno. Kako kad, kao i meni. Shvatili smo da je najgore kad nas oboje izbaci iz takta i onda smo nervozni cijeli dan i to se odrazava na nas i djecu.

[ZmajLav]

Već je par cura napisalo da treba mami jasno reći što te smeta, a ja bi još dodala i odvojiti stanove u kući.

Mene bi izludilo to vječno petljanje i još da stalno nekom polažem račune kuda idem i kad se vraćam, nema šanse.

Rekla sam ja vec x puta sto mi smeta, ali ko u vjetar. Jednistavno ona uvijek ima "jaci" bolji razlog zasto ponovo ispocetka radi stvari koje mi smetaju. I nikako ne vidi da se mjesa u MOJ zivot. "Ona samo kaze, zar ne smije sami reci" . Ako nesto da onda to trlja na nos pri prepirci, ako pomogne isto....jednostavno je teska osoba i rijetko je zadovoljna.

I mene izludjuje sto stalo mora sve znati. Kad udjem u kucu (kroz prizemlje gdje je ona), "ne javljam se, prodjem kao pokraj turskog groblja". Valjda trbam svaki put uc u sobu i recj evo idem tam i tam i dosla sam.

[ZmajLav]

@duma da kad ljudi ZNAJU razgovarat tj. slusat i saslusat onda nemaju ovakvih problema.

[ZmajLav]

Kod mmame je otprilike ovakva komunikacija "da sam ja kcer, a ti mama je li tebe ne bi zanimalo kako je bilo kod doktora?" Tako ona dodje gore i s vrata me napadne. Ja sam tek nakon 15min promisljanja skuzila da me zapravo pitala kako je bilo kod doktora? Ali je morala napraviti scenu meni trudnoj 35tjedana koja sam lezala poslije pregleda jer je dr rekao da mirujem jer bi mogla svaki tren roditi. brinula sam se za bebu, ni na kraj pameti mi nije bila mmama, vec moja beba. Ali valjda sam morala prvo njoj izreferirati, a onda oticu gore mmuzu i leci.

[ZmajLav]

Ili mmuz kaze mmami "bako ponesite gore papuce" a ona odgoviri " mogla je moja kcer ponijeti koje papuce gore da ja imam kad zna da ih ovdje imam troje viska". Ja pored svoje dvoje djece moram jos i o njoj brinut, a ne znsm ni gdje mi je glava???

[trampolina]

ZmajLav, do tebe je.

Ti si ta koja se mora nametnuti kao odrasla i pokazati joj gdje je granica. Ona to sama nikad neće shvatiti.

Moj savjet: kad nisu uzburkane strasti, sjesti i postaviti pravila, reći što ti smeta i što želiš a što ne. Monolog, ne dijalog. Reći i posljedice ako bude rušila granice.

Uz obavezno izražavanje ljubavi u svakoj drugoj rečenici, takvi tipovi često granice brkaju s nedostatkom ljubavi.

Ali pitanje je jesi li ti u stanju to napraviti?

[Peterlin]

Da... trampolina je u pravu - za odnos dvoje ljudi nikad nije odgovoran samo jedan od njih. Za svađu treba dvoje. Za ljubav isto treba dvoje. Daklem, ne radi se o traženju krivca nego zajedničkom traženju načina da se naporne situacije srede. Gdje ima volje S OBJE STRANE (iako jedna strana obično pokrene stvar i ne ide to brzo ni lako), naći će se i načina. Gdje nema - uvijek ostaje selidba.

[Bubilo Bubich]

Kao netko tko se svađa sa svojom mamom skoro svaki dan (grozna sam), a ne živimo skupa, moram ti reći da moraš sama u sebi pregristi i odlučiti kako ćeš to rješavati. Meni je nekad dosta 2 minute na telefonu s njom da poludim. A žena uopće nije nešto strašno naporna ni grozna, nego "samo" na svaku moju rečenicu kaže "A zašto umjesto toga ne bi napravila ovo". Meni je tlak na 800. I nakon puno živciranja i prepričavanja mužu "znaš li što mi je sad rekla" samo najmirnije što mogu joj kažem:

"Ne želim tebe slušati, napravit ću ovako kako ja hoću i kako sam ja rekla". "Zato što ja to želim napraviti tako i nije mi bolje to što ti predlažeš jer JA želim ovako".

"Znam da želiš pomoći, ali meni je pomoć kad mi pomogneš oko toga što sam te zamolila, a ne kad ti napraviš što ti hoćeš. To nije pomoć, to ti radiš što želiš raditi, a ne slušaš mene"
(npr. mijesi mi domaće rezance, a ja bi da pričuva dijete, a ona ne razumije zašto nisam sretna s domaćim rezancima)
"Ne trebaju mi rezanci, ako mi hoćeš pomoći, treba mi da uzmeš dijete na 1 sat"

A više od toga da na moj prijedlog uvijek ima protuprijedlog, živcira me upravo to stavljanje sebe na prvo mjesto kad je nešto drugo na prvom mjestu - dijete je bolesno, frendica mi završi u bolnici - ona uvijek u tim situacijama dosadno zove i šalje sms-ove
"Što je, što je, jako sam zabrinuta, ništa mi je javljaš, ništa ne znam".
Znam biti stvarno gruba "nisi važna ti, čekaj, javit ću ti".

Sve po kratkom postupku, da njoj prenesem poruku što mi se konkretno ne sviđa u njezinoj namjeri/govorenju, i da se ja po mogućnosti ne iživciram (nije uvijek lako, ali onda jako duboko dišem).

Npr. jedan vikend mi kod njih na ručku, i poslije smo imali neki plan, ali mm i ja se razilazimo hoćemo li ga realizirati ili idemo doma. I on kaže "ja bi", a ja kažem "ali ja bi". I onda krene moja mama "A zašto ne biste to i to, pa djecu ovdje, je l da djeco da biste i vi to... bla bla bla".

Ne.
...
Ne.
...
Mama, to nam uopće ne paše.
...
Ne, to ne dolazi u obzir.
...
Mama ne zanimaju me tvoji prijedlozi, uopće nas ne slušaš.
...
Vidim da želiš pomoći, ali ne pomažeš. Želim se dogovoriti sa svojim mužem.
...
Mama, hvala na ručku odlazimo. Mužu, odnesi djecu i zaveži ih u autu, silazim za minutu dok pokupim stvari. Mama bok, hvala na ručku.
...
Nismo odlučili što ćemo, dogovorit ćemo se u autu. Sami. Bok.
...
Čuje se tata "Jesam ti rekao da ih ne daviš, da će se oni sami dogovoriti"

[umiljata]

ZmajLav da li imate odvojene stanove u kući?

[ZmajLav]

Trampolina i Peterlin hvala pokusavala sam i pokusavat cu. Znam da je do mene mmamu ne mogu promijeniti, nekad se duri ko malo dijete. Znam da je za ljubav i svadju potrebno bar dvoje. Shvatila sam da sam ja ta koja mora oguglat jer objasnjavanje 565x nije pomoglo. Jer ne mogu se ispraviti krive Drine, ali ja cu i dalje pokusavati samo cu pokusati oguglati i ostati mirna!

[ZmajLav]

Bubilo Bubich upravo to! Tocno taj tip osobe je moja mama! Kao da su kopija!!! Uvijek ima bolji prijedlog i uporno gura, namece svoj prijedlog i misljenje. Nekad danima "suptilni" provlaci.

Najdraze mi je kad to radi za kavom ili ruckom, a mi zelimo samo u miru rucat.

Bubilo nase mame su klonirane!

@umiljata nisu stanovi odvojeni


Shvatila sam kako smo puno mirniji kad mmama ode nekud na par dana. Kao kad ostavis mobitel (koji stalno zvoni) kod kuce i izadjes van.

[casa]

Ali zašto tebe to toliko živcira? To je po meni tvoj najveći problem... Mene su prijedlozi moje bake prestali živcirat u jednom trenu kad sam shvatila da ne misli nikakvo zlo i da štogod ona rekla ja ću po svom. Do ovog stadija sam došla kad nisam ni na koji način ovisila o njenoj pomoći i kad sam shvatila da sam sad ja odgovorna za naš odnos, da se odnos snaga promijenio, da nije ona više utočište meni, nego ja njoj. Mislim da je tako i u tvom slučaju samo ti to tako ne vidiš... A u datoj situaciji najlakše je promijeniti svoje viđenje i uskladiti se s realnom situacijom.
I ne znam zašto ste protiv domaćih rezanaca... Ako imate viška a vama imaju lošu karmu, rado ću ih prihvatiti...

[casa]

I usporedba s mobitelom ti je super. Sad samo moraš naučiti prebacit ga na tiho i naučit ne javljat se na svaki poziv.

[Beti3]

"Znam da želiš pomoći, ali meni je pomoć kad mi pomogneš oko toga što sam te zamolila, a ne kad ti napraviš što ti hoćeš. To nije pomoć, to ti radiš što želiš raditi, a ne slušaš mene"
(npr. mijesi mi domaće rezance, a ja bi da pričuva dijete, a ona ne razumije zašto nisam sretna s domaćim rezancima)
"Ne trebaju mi rezanci, ako mi hoćeš pomoći, treba mi da uzmeš dijete na 1 sat"

A više od toga da na moj prijedlog uvijek ima protuprijedlog, živcira me upravo to stavljanje sebe na prvo mjesto kad je nešto drugo na prvom mjestu - dijete je bolesno, frendica mi završi u bolnici - ona uvijek u tim situacijama dosadno zove i šalje sms-ove
"Što je, što je, jako sam zabrinuta, ništa mi je javljaš, ništa ne znam".
Znam biti stvarno gruba "nisi važna ti, čekaj, javit ću ti".

Sve po kratkom postupku, da njoj prenesem poruku što mi se konkretno ne sviđa u njezinoj namjeri/govorenju, i da se ja po mogućnosti ne iživciram (nije uvijek lako, ali onda jako duboko dišem).

Neću sve kvotati i ovo mi se čini previše.

Da sam ti ja mama i da tako postupaš samnom, ma ne da ti ne bi više vidjela moga ručka, nego ni domaće paštice!! Sad reci što god hoćeš, ali ja to tako vidim.

Nikad nisam sa svojom mamom postupala sa nepoštivanjem. Niti moje odraslo dijete samnom. Ako se nešto treba od mame, tada se to pristojno zamoli, vidi može li to ona, jer ne mora. NE mora ništa, sve što učini za svoje odraslo dijete je ono što ŽELI.

Ne razumijem sa koje strane vi to gledate. Otvaračica topika isto.

[marta]

S one strane na kojoj ti mama nešto da, al onda ti u nekom trenutku izvadi rotulus s popisom svega što ti je dala i što si ti njoj dala pa to uspoređuje i procjenjuje na svoju štetu. Eto, to ti je ta strana.

[Bubilo Bubich]

Da sam ti ja mama i da tako postupaš samnom, ma ne da ti ne bi više vidjela moga ručka, nego ni domaće paštice!!

Jesi li sigurna u to?

[Beti3]

Vjerujem ti, marta. Srećom, nije mi tako, možda i je, a ja to ne doživljavam tako.
Možda sam samo jako tolerantna. Ili, kako mi kaže horoskop ( http://webcafe.net.hr/forwarduse/vic...oskop-po-muski ) , kanta za smeće, pa samo gutam bez pobune.

[Bubilo Bubich]

Nije problem u pašti...

Nego što joj se požalim da krepavam sama s klincima, a ona mi na to kaže "a kako sam ja tebe i brata, i još susjedinog malog čuvala?" Ja joj na to velim da su joj muž i susjeda dolazili s posla u 14.15, a mm dolazi najranije u 18h, a najčešće u 18.30.
Možeš li ih malo uzeti mama?
Što ćeš ti raditi?
Da malo počistim.
Je l ti neko dolazi?
Ne.
A zašto je TM još uvijek na poslu?
Mama krepana sam, je l možeš malo?
Ajde dovedi ih.

Idućih 5-7-10 dana ne tražim ništa. Pa me zove: Nisam 5-7-10 dana vidjela djecu, daj ih dovedi da ih vidim. I dođi po rezance.

[casa]

Pa, eto to je zapravo ono staro pravilo: Nema džabe ni u stare babe. Ako želiš da netko pomaže, onda moraš biti spreman na njegove prigovore, pogotova ako su u osnovi bezazleni... Ja nisam spremna na prigovore od strane svoje sveki, pa sam dosad 3 puta u životu pitala može li pričuvat djecu. I tada sam najljepše zamolila, objasnila i zahvalila (I zapravo ne razumijem da netko može vidjeti problem u tome da nekome tko mupomaže objasni zašto mu je pomoć potrebna.I tu bi se ja kao Beti naljutila). Ona ima potrebu vidjeti djecu pa sama izrazi želju da dođe u posjet ili da ih odvede u šetnju i ja u skladu s vlastitim planovima ili pristanem ili predložim alternativno vrijeme. Normalno da mi žena ne prigovara, jer nema osjećaj ovlasti. Ta ista žena vlastitoj kćeri čiju djecu čuva uvijek kad ova treba platit račune/otić u dućan/popit kavu s prijateljicama/ostat dulje na poslu/ić u kino s mužem prigovara, a sigurno ju voli više. I sveki vdim gotovo svaki dan, često me zamoli da ju negdje odbacim autom, često joj treba štogod kupiti i sl. i bliske smo, ali jednostavno imam s njom odnos ravnopravnog prijatelja, obje možemo otvoreno reći što bismo drugačije bez prizvuka prigovaranja. Samo takav odnos košta toga da kad si umoran i kuća je prljava, ne zoveš u pomoć. Zovem u slučaju teške bolesti (ako netko završi u bolnici, pa nema tko brinuti za drugo dijete jer muž ne može otići s posla) ili ako je nešto neizvedivo s njima a neodgodivo ( posjet Ikei a djeca nemaju putovnice). I ovo mi je svekrva br.2 i s prvom sam imala sličan odnos, tako da ne vjerujem da je do njihovih karaktera, već do stava.

[marta]

Nije to situacija u kojoj ti tražiš pomoć, najčešće je to situacija u kojoj ti se ta pomoć uvali, pa ti ju onda očitaju ko brojilo za struju il kilometražu na tahometru.

[Kosjenka]

ja ne vidim šta je toliko loše u povremenoj pomoći. Isto tako i ja pomognem njima oko hrpe stvari bez da im popujem i pametujem.
Nisam sve čitala ali imam slične probleme sa bakom i svekrvom, one nas jednostavno ne doživljavaju kao odrasle. i to je to.
Baš sam završila sa jedni dugim vikendom koji je bio isprepleten obiteljskim druženjima...uf.
ja sam nemajka i loša unuka i snaja i puno toga kažem direktno i ne vidim što je tako loše rekla BB da ne zaslužuje ručak, rezance i povremenu pomoć.

[ZmajLav]

Ali zašto tebe to toliko živcira? To je po meni tvoj najveći problem... Mene su prijedlozi moje bake prestali živcirat u jednom trenu kad sam shvatila da ne misli nikakvo zlo i da štogod ona rekla ja ću po svom...

I ne znam zašto ste protiv domaćih rezanaca... Ako imate viška a vama imaju lošu karmu, rado ću ih prihvatiti...

Toliko me zivcira jer je svakodnevno, cesto i napadno zeli upravljati mojim vremenom, odlukama, zivotom. TO nije povremeno vec od najbanalnijih sitnica do vecih stvari.

I nisu krivi rezanci,ako sam dobro shvatila, vec netkk ima zelju da ti pomogne i onda ti to trlja na nos, a ti TU pomoc nisi ni trazila. Pomoc je kad ti netko pomogne oko neceg sto tebi treba, a ne sto netko drugi misli da ti treba.

[ZmajLav]

I usporedba s mobitelom ti je super. Sad samo moraš naučiti prebacit ga na tiho i naučit ne javljat se na svaki poziv.

Mogu i jesam ja povremeno na tihom, al ne mogu stalno. Bar do sad nisam uspjela.

[ZmajLav]

Neću sve kvotati i ovo mi se čini previše.

Da sam ti ja mama i da tako postupaš samnom, ma ne da ti ne bi više vidjela moga ručka, nego ni domaće paštice!! Sad reci što god hoćeš, ali ja to tako vidim.

Ne razumijem sa koje strane vi to gledate. Otvaračica topika isto.

Ja to gledam sa strane onoga kome se stalno nabija na nos pomoc koju nisam trazila. Mmama radi stvari koje ju nitko ne trazi i onda se zali sto je to i to napravila ZA NAS.

Za mene pomoc znaci pomoc nekon s necim sto te taj netko zamolio. Znaci ako ja mamu zamolim da pricuva dijete sat vremena to je pomoc. (Mmama hoce pricuvati tih sat vremena, ali se ja trebam opravdavati sto cu ja tih sat vremena raditi). Ako ona ne moze docekati da ja vratim djecju robicu sestricni (kojoj robica ne treba vise nikad ili sigurno ne jos 9mj, jer ne stignem kad si je ona to zamislila) i ona samoinicijativno vrati robicu - to ne smatram pomoci posebno nakon sto mi to nabije na nos.

Vjerujem da ne razumijes ako kraj sebe nemas nekoga tko ti svaku pomoc trazenu ili ne, nabije na nos. Ako nemas nekog tko ti stalno prigovara za nesto, smatra tebe odgovornim za ponasanja drugih prema njoj, ako je stalno nezadovoljna, ne prihvaca tvoje pogreske iako je ok ako iste ona radi.

Ako ona treba pomoc to ja telepatski trebam osjetiti, a ako trazi pomoc to uglavnom treba biti odmah, traje "samo 10min" i ima prioritet bez obzira na banalnost i da ti imas vecih prioriteta i da to nije samo 10min.

Mjesa se kad ni ne zna o cemu pricam s mm i ima uvijek najpametniji i najbolji prijedlog i uporno ga namece.


Da ne pricam da sam ju uhvatila kako mi mulja i daje djetetu kravlje mlijeko prije nego je navrsio 2g iako je znala da mi je to iznimno bitno.

Ako se pozalim da sam ne naspavana i umorna " ni njoj nije bili bolje", trazi me salicu mlijeka, ja sam prala sudhe i kad sam zavsila zaboravila sam na mlijeko, odmah se naduri.

Jednom je bila pokraj prematalice s bebom dok sam pravila rucak, posvadjale smo se i ona je morala teatralno izjuriti van i ostavila bebu samu na prematalici. Njen izgovor je bio da sam ja vidjela da ona odlazi, a to sto je beba mogla u sekundi pasti jer sam ja 3m dalje i s druge strane sanka nema veze.

[ZmajLav]

Da se razumijemo i mi njoj pomazemo, ali ne prigovaramo. Ako pomazem, pomazem jer zelim, a ne da prigovorim ili ocekujem nesto nazad. Tako i ako nesto poklonim isto.