E da, za prvi dan skole sam od mame dobila na poklon veliku crvenu na kat bombonijeru s bajaderama
mislim da se ni miji nece buniti ako dobiju od mene nesto slicno
 |
|||
|
|
|||
E da, za prvi dan skole sam od mame dobila na poklon veliku crvenu na kat bombonijeru s bajaderama
mislim da se ni miji nece buniti ako dobiju od mene nesto slicno
Ne znam zašto i kako ali pamtim telefonske brojeve najbližih prijateljica iz tog doba.
Zuska, spomenula si HSJ? Ja sam učila Hrvatski, jako dobro pamtim, jer sam na bilježnici napisala "hrvatcki" i izazvala opći smijeh doma.
Pamtim i literarnu grupu, ali to je bilo kasnije, ne u prvom razredu... pjesmice u kojima su se početna slova reda čitala vertikalno, pa je ispalo Tito, Split, pionir...
I pamtim sate i sate biranja knjiga i čitanja u knjižnici... a tek onaj osjećaj časti i ponosa kad sam i sama postala knjižničar...
Kasnije sam bila i u povijesnoj grupi, tu sam imala super nastavnicu, sve što smo radili na toj grupi i dan danas znam...
Mojca, tadašnji službeni naziv predmeta u Hrvatskoj bio je Hrvatski ili srpski jezik, skraćeno HSJ, a normalno da smo učili hrvatski. Sve ostale jezične varijante, jezici i dijalekti bili su tek povremeno zastupljeni kroz pjesmice i ćirilično pismo (srpski i makedonski).
Mene je učiteljica u 2. osnovne stavila u literarnu grupu i zbog toga sam je mjesec dana mrzila jer sam htjela dramsku. A onda sam u literarnoj ostala do kraja osmog.
Pisali smo pjesmice o školi, jeseni, Danu Republike, armiji, Novoj godini i Djeda Mrazu, zimi, proljeću, majkama, Danu mladosti i republici, školi (molim primijetiti da su teme kronološki poredane
I tako iz godine u godinu, lol.
U višim razredima otišla sam u sve moguće slobodne aktivnosti osim malih vezilja, uopće ne kužim kako sam imala vremena za to, voljela bih i danas tako
Nego...malo ste me natjerale na razmišljanje. Zar smo samo mi kažnjavani?
Ja sam mislila da su kazne u OŠ tada bile normalneZar stvarno nikome učiteljica nije govorila "pred ploču, ispruži ruke!"
Poanta je bila stoički podnositi, ne reagirati dok ova udara, a ostali iz klupa radoznalo gledaju hoćeš li pokazati reakciju na bol. Sjećam se nekog plastičnog, elastičnog štapa koji se vremenom lomio malo po malo..onda ga je zamijenila običnim šibama, onim tankima, uf, to je bolilo. Dok ovo pišem, osjećam se kao da dolazim iz 19. stoljeća.
Što se tiče imanja i nemanja, nama je Italija jako blizu pa je većina imala robu od preko, ali vidjela se razlika u (ne)imaštini kod pribora, odnosno u višim razredima kod curica u garderobi. Neki su imali rodbinu vani koja je dolazila ljeti pa se početkom školske godine u školu nosilo one male video igrice, ručne satove i sl. U razredu nismo imali djecu roditelja na položajima, uglavnom su roditelji bili privatnici, poljoprivrenici i radnici u organizacijama udruženog rada. Najsiromašnija su bila djeca poljoprivrednika
Obožavam Cao-cao.vida prvotno napisa
I moje dijete isto.
sad sam se rasplakala. ne znam točno zbog čega najviše, možda zbog naše drage drugarice od 1-4 (bila je zaista najbolja, baš srce od žene), kada je umrla prije nekoliko godina mene su iz škole zamolili da održim na sahrani govor i dali mi već pripremljen - pristojan i korektan, kao iz nekog priručnika za posmrtne govore. pristala sam ali odbila da to pročitam, stvarno nisam imala problema sa sastavljanjem novog, iz srca.
možda zbog toga što je na moju prvu torbu, neku običnu, tamnosmeđu, moj tata nacrtao Pčelicu Maju i učinio je posebnom, najljepšom (sada je teško bolestan i ...),
možda zbog toga što je sve to bilo tako davno (78/79).
možda zato što sam onda tako jako i iskreno vjerovala u ono "danas kada postajem pionir, dajem časnu...", recitirala punog srca Titu i domovini, samu sebe nekako žalim. danas kada vidim one priredbe velikim vođama žalim dječicu koja im se klanjaju i sudjeluju u njima i sjetim se nas na folkloru kako ponosno nosimo narodne nošnje republika i pokraina, na zboru, na...
bit će ipak da je zbog PMSa, pa sam sva cmoljava i nostalgična,
odlična tema, moram joj se vratiti kada budem u stanju pridonjeti uspomenama koje je pokretačica tražila
Službeni jezik je tada bio: "Hrvatskosrpski ili srpskohrvatski jezik". Točno tako je pisalo, samo ne znam koja od dvije riječi je stajala kao prva...
zuska, ni nas nisu tukli. sjećam se da je u višim razredima bio profesor zemljopisa koji je znao čvenger dečkima opaliti, onako, kao u šali, al dao si je oduška i pošteno ih opalio s tom čvrgom.
on jedini.
u nižim razredima niti jedna drugarica nikoga nije tukla, baš mi je to strano. i još sa šibom.
jooj, fora je ova tema, ja volem ove nostalgične
smiješno mi je kako sam tek nedavno osvijestila da moja učiteljica iz prvog razreda nije bila stara. a pamtim je kao staru. i to kad sam saznala da još radi u školiil je do nedavno radila. a sama činjenica da je negdje u trćem otišla na porodiljni
iz prvog razreda najviše pamtim prvi dan škole, isto sama išla. škola je bila preko puta zgrade, al isto sam imala jednu ulicu za preći. u centru grada. sjećam se žutih marama. i primanje u pionire. majko mila, dan danas pamtim to uzbuđenje. a morala sam još i nešto recitirati. uvijek sam nešto recitirala. i bila sam u svim mogućim grupama
e, a nedavno sam našla bilježnicu iz te literarne grupe. majko moja, malo me sram bilo
zamislila sam da j sad piše hvalospjeve josipoviću npr. u rimi.
koje su to bile žute marame?
Pred sobom držim svoju Učeničku knjižicu i u njoj piše "Hrvatski ili srpski jezik". U onoj iz srednje piše "Hrvatski ili srpski jezik s književnošću".
Nekakve žute koje označavaju da si prvašić i da si "nov/a" u prometu, upozorenje vozačima da budu oprezniji nego inače. Neka suradnaj s automoto savezom, tad smo redovito imali ona natjecanja "Što znam i kako se ponašam u prometu", najprije kao pješaci, a onda i biciklisti.
da zusku utjesimo, moja sestra je imala drugaricu zlostavljacicu
prvog dana skole je usla u razred, vidjela da joj nece biti drugarica nego drug i rekla da ona u skolu vise ne ide
tako je odma prebacena ovoj drugarici, sto se pokazalo uzasna odluka, jer je drug bio super, a ova je moju sestru imala na piku tih par godina sto smo bile u toj skoli
imala je cetvorke iz likovnog (zavrsila likovnu akademiju), glazbenog (zavrsila muzicku, violina i gitara) i tjelesnog (u to vrijeme isla na karate, balet i atletiku, a na natjecanjima iz atletike bila prva, na skijanju prvakinja tromeđe tri tadasnje drzave), ali je ova nije podnosila samo zato jer je bila netipicna curica (koja druga bi se osisala na cenat sa sedam-osam godina i kad sofer autobusa komentira da sad ne zna jel curica ili decko, ona mu odgovori - od sad sam za tebe pero)
dakle, drugarica je bila koma, ubijala je u pojam, moja mama je, kako sam vec rekla, dosla do tog da je tog dana kad je sestra dosla iz skole da ju je ova cupala po razredu, odma potrcala u zbornicu i pred svima nju zacupala i rekla da ce joj doci vratiti jednako ako ikad vise cuje da je njenu ili druge ova tjelesno kaznila. bila je i uzasno losa uciteljica, jako malo su naucili. mi smo doma trebali svi ispravljati ono sto bi ih ona naucila, naglasak pogotovo - bila je crnogorka, tako da je ms godinama naglasavala sve krivo (a znate, mi dubrovcani, imamo najpravilniji naglasak LOL), ali uglavnom, kod nje se nije ucio hrvatsko-srpski nego đeca i sl.
bila je s njom ta neka politicka prica, zena necijeg direktora ili sl. a moja mama, iako nekakva komesarka, nije imala nikakvoga utjecala na to da skola sredi situaciju s njom
auto moto savez hrvatske, ja se sjecam jer je moja mama radila u amsh pa smo im mi to pomagale pakirati svake godine
ovako nekako kao na ovoj slici samo je boja zagasitija i imala je sa strana dvije plave crte i logo tog djecaka i djevojcice i natpis amsh i jos nesto
http://www.srbijadanas.com/sites/def...2septembar.jpg
Te marame su kod nas imala djeca koja su bila dve-tri generacije iza mene, mi nismo.
Jezik je bio kao što Zuska kaže, hrvatski ili srpski. Ćirilicu smo učili u trećem razredu.
Meni je škola bila neshvatljivo glupa, sjećam se knjižice "Razumijem što čitam" i tekstova kao "Ivo ima sestru Maricu. Kako se zove Ivina sestra?" !?! Hejlou!!?? Ili slikopriče, to stvarno nisam shvaćala, mislila sam da druga djeca imaju neke druge knjige kad to znaju pročitati. Nedavno je inače netko bio skenirao na Scribdu naše čitanke iz onog vremena, pa se lijepo moglo vidjeti da današnja dječica baš i nemaju teži program u školi, kako se to često može čuti, nego baš suprotno.
Mene su mama i tata ispisali sa toplog obroka nakon nekog vremena po savjetu doktora, jer sam jako često povraćala.
Od tada vučem jednu od većih životnih frustracija - subotom (imali smo školu svaku drugu subotu!) su djeca uvijek dobivala Cao-Cao ili, još gore, neki kolačić po imenu Fru Fru ili Fri Fri, a ja ne bih dobila
u visima osnovne su profesori pipkali, a ne tukli (ja srecom nisam bila "kandidatkinja")
tema je vec prva na guglu LOOOOL
E to mi je stvarno SF, nikad nisam tako nešto čula ili nedajbože doživjela.
Kod nas je u višim razredima bio "drug" inače svakom omiljen i obožavan, koji je baš za ozbiljno šamarao, a svi su ga voljeli!? čudo jedno, baš su na nekoj nostalgičarskoj facebook grupi ljudi imali trenutke istine o njemu - više manje svi smo dobili po šamarčić, ali svejedno smo ga tada kao klinci obožavali.
Dakle, ja se ne sjećam i ne znam što je Cao-cao. Nikad vidjela. Mi to nismo jeli.
A pipkali su nas "tek" profe u srednjoj.
http://www.blog.hr/foto/ostalo/frifri.jpg
a ovo je fri fri, tuga mojih dana
fri fri je cijeli bio napravljen od one užasne kreme od koje se radio i takozvani zimski sladoled
Ne, nismo to dobivali. Vidjela sam to u dućanu, ali nikad nisam stavila u usta (ni poželjela). Kao ni ovo s linka ispod. Ajme.
zlo mi je od vaših godišta!
1. Sunce na prozorčiću
2. Zlatna lađa
3. Sunčeva ljuljačka
4. Dječak u sjeni vrbe
I sjećam se skoro avih pjesmica iz sve 4 knjige
Cao cao i moja kcer dobila prvi dan skole, ima novo pakiranje.
I ja se sjećam svega iz knjiga, a najdraža mi je bila priča o Jožeku i svinjskoj glavi
išla sam u školu ivo lola ribar i jako sam voljela ivu lolu, to je jedini revolucionar kojeg još pamtim. bio je lijep i napisao je romantično pismo svojoj curi koja se zvala sloboda i onda je pao s avionom i poginuo.
baš me se dojmio, za razliku od ostalih stvari koje smo učili o 2.svjetskom ratu.
pitam se, kako ga pamti maria ?
a kako su se zvale vaše škole?
moja skola, ne ova prva, druga u koju sam se uskoro prebacila, imala je ime lokalnoga narodnoga heroja
i himnu cije rijeci, naravno, znam
sad ga ne nalazim na wiki
a ni gugl ne pronalazi nista
na "tko je bio miše simoni", otvara mi neku vjernicu simonu koju isus spašava
ovo su joj imena kroz povijest
Prva pučka škola u Dubrovniku osnovana 1817.,
sedmogodišnja škola od 1947.-1950.,
I. Osmogodišnja škola od 1950.-1963.,
OŠ "Miše Simoni" od 1963.-1992.,
OŠ Marina Getaldića od 1992.
u fri-friju se lutonjica i ja ubijemo jednom tjedno LOL
Miiišeee Simoni
To je naša škoooola
Miiišeee Simoni
Ime je heroja!
Išlo se svake godine u vizitu njegovoj mami, mislim da je poginuo jako mlad, još kao učenik.
Se sjeca netko pjesmice isla je otprilike ovako:
Ode bik u Lipik,
mis u Drnis,
vrabac u Sabac,
a pevac u Krusevac
U Valpovu sova osta bilo joj je puta dosta.
Bilo je jos stihova, ne znam kako se zove pjesmica ni u kojem smo ju razredu ucili, ali mi se jako svidala
Posljednje uređivanje od rayna : 14.09.2014. at 15:20
je, i dan danas se pitam zašto ju je zasuo brašnom pri kuhanjuI ja se sjećam svega iz knjiga, a najdraža mi je bila priča o Jožeku i svinjskoj glavi
ahahahah ovo je još samo kod MM-a bilo
Miiišeee Simoni
To je naša škoooola
Miiišeee Simoni
Ime je heroja!
Išlo se svake godine u vizitu njegovoj mami, mislim da je poginuo jako mlad, još kao učenik.
U stenjanju zemlje
i vihoru rata
Rade je Končar
postao heroj
srca se naša
ponose njime
radom i pjesmom
slave mu ime
Moja škola se zvala, a i i dalje se zove Dragutin Domjanić
Nije bio nutricionistički osviješćen.
Ja sam uvijek zamišljala kako se u tom kotlu koturaju oči, zubi, plivaju uši....nikako mi nije bilo jasno kako to može biti fino.
mislila sam da je svaka "herojska" škola imala svoju himnu?
Posljednje uređivanje od čokolada : 14.09.2014. at 15:25
Ja apsolutno nisam shvaćala što je to suha svinjska glava
zar su ostale imale? ja bila ponosna na nasu
miše simoni
to ću biti ja
ponos naše škole
ako zatreba
da naša djeca ne idu u istu školu? vidim da si i ti negdje na "selu"
ja sam vjerovala da je to sve istina LOL
i ja naravno
Vladimir Nazor, bila i ostala.
Kćerin vrtić se dan danas zove po lokalnoj narodnoj heroini iz NOB-a
Zeko zborovođa mi je bio najdraži.
Nitko nas nije tukao ni pipkao. Baš sam nedavno pričala s mamom kako nas je prof. iz matematike znao začupati, opaliti čvoku, uštipnuti za dio poviše ključne kosti (boliiii), ali nitko nije to shvaćao kao nešto pogrešno. Toliko nam je to bilo normalno da očito nismo ni pričali roditeljima.
Sjećam se da je s ploče savršeno precizno znao baciti kredu nekome u čelo (dođe mi nekad da i sama to napravim lol), tek sad kužim koja je to opasna praksa bila.
Kroz cijelu osnovnu me pratila jeziva dosada, ne znam jel do mene ili nastavnika. Zabava je počela tek u srednjoj, a na faksu je dosegla vrhunac.
Ne bih se vraćala, nikako. Sumorno neko razdoblje, naročito popodnevna smjena.
JA sam išla u MAršala Tita, generacija 82/83
Imala sam divnu učiteljicu i poslije krasnu razrednicu. Divne žene.
Knjiga iz prvog razreda se ne sjećam, Mate i Tika su valjda došli u drugom razredu. Imali smo one slovarice na sjeckanje i slagali smo riječi. Mislim da to i dalje postoji.
Imali smo žute mareme i žute kute (ostali u gradu su imali plave pa je uvik bio problem naći te žute). Uglavnom mi ih je mama šila, ali sam u 6. razredu dobila neku koju su susjedi kupili svojoj kćeri, ali joj je bila prevelika. ta je bila strukirana i svi su pitali odakle mi.
Od svih mogućih učitelja gnjavio nas je Profa (to mu je bio nadimak) iz engleskog. Ako bi smetao na satu ili ako ne bi napisao domaći onda bi te nekako gnječio po licu, uvrtao obraze ili bi ti se naslanjao na ramena. To mi je samo jednom desilo i bil mi je užasno neugodno jer je poznavao moje roditelje tj. predavao je još mojoj mami.I narano, učitelj iz tehničkog bi nas znao gađati onim drvenim tijelima najčudnijih oblika koje smo crtali ili snopom ključa.
Ali sam sve isto volila i tehnički.
Šibe, klečanja i slično nije bilo. Samo bi se za kaznu stajalo par minuta u kutu.
Dežurni učenici su bili najveća fora.
Cijeli dan bi sjedio u kapunjerici na ulazu, zvonio za početak i kraj sata i glumio facu.
I mislim da sam bar 5-6 razreda bila zamjenica predsjednika, pa sam tako završila i kao predsjednica pionira škole.
I moju je na klupi (ZG) dočekala lizalica s ugraviranom sličicom grožđa i Cao-Cao
Zaboravila sma najvažnije, cao cao i sad volim. baš sam ga kupila nekidan. Mislim bez veze je, ali ga volim.
bilo je prije cca 6 godina pokušaja modernizacije amabalaže i sadržaja, čak je postojalo više okusa, ali obzirom da je bio manji, a skuplji valjda nikom nije bio zanimljiv vlajda ga kupuju samo škole i čudni nostalgičari.
Fri fri sam srela tek tu u Zagrebu i super mi je. Mo ga je nikad odabrala za svoje gošće, pa smo tako saznali da se i dalje dobiva u školi za užinu.
I odakle vam toliko žutice i ušiju? Mi nismo imali te lavore za dezinfekciju, a nikad u životu nisam imala uši (kuc, kuc) niti ih je u našem razredu bilo
Meni je super bilo kad smo u 4. r. dobili legendarnog nastavnika glazbenog, svirali smo kolektivno tamburice, blokflaute i melodike, a on je vladao još i klavirom, trubom i klarinetom. E, to je bio glazbeni, a ne ova debilana od nemuštih sintetičkih melodija s CD-a (Alfa).
Nastavnica engleskog bila je manje kreativna. Svaki bi tjedan nekog učenika na početku sata poslala na kiosk po žvake ("cigarete"), strpala jednu u usta i poslije je nalijepila na ogroman dlakavi madež kojeg je imala pored nosa i tako ga pomalo čupkala (depilirala). Jao, kad se sjetim...Jack and Jill i ta žvaka...
Posljednje uređivanje od čokolada : 14.09.2014. at 15:56 Razlog: tipfeler
majko mila čokolada
Mi smo svi imali flaute, a par "uzvišenih" je imalo melodike. Pa je učiteljica tražila da i oni kupe flaute i nauče svirati
Poslije nas je sve više imalo melodike, a ja sam bila presretna kad sam dobila neku koja je imala cijev za puhanje pa si mogao melodiku staviti na stol i glumiti da sviraš klavir
I oni koji su pjevali u zboru (nije bilo audicije, svi su upadali) su imali ocjenu više iz glazbenog.
Nastavnica engleskog bila je manje kreativna. Svaki bi tjedan nekog učenika na početku sata poslala na kiosk po žvake ("cigarete"), strpala jednu u usta i poslije je nalijepila na ogroman dlakavi madež kojeg je imala pored nosa i tako ga pomalo čupkala (depilirala). Jao, kad se sjetim...Jack and Jill i ta žvaka...
zar nije?!
85/86'
Marin Držić
iz cijele prve godine se sjećam samo Marka koji je imao hlače i košulju u uzorku novinskog papira. Bila je to ljubav na prvi pogled
Ostalih, uključujući sebe, se uopće ne sjećam ni što smo imali obučeno ili kakvu smo imali torbu.
Pamtim sva imena&prezimena. Negdje u 2, 3. osnovne su se odselila sva djeca jna generala i oficira koji su živjeli u kvartu i tad ošli i Marko i Milan i Dragana i Mladen. Slali su nam pisma koja nam je onda učiteljica čitala...
I dan danas pamtim pjesmu o košuti i njenom lanetu. Nju ubija lovac. Ajme to sam stalno čitala iznova i iznova i plakala!
Mazohistica od malih nogu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom