Vi, žene, majke, koje se uspjele dojiti i otkrile sve čari dojenja? Kako doživljavate nedojilje? Često, sve češće se srećem s komentarima koji kažu da su nedojilje sebične i lijene? Molim vas jedan osvrt (za koji se nadam da će to opovrgnuti). Ja sam uspjela u dojenju. Dojila sam pune tri godine, odnosno, točno toliko koliko je dijete htjelo. I danas (moje dijete ima sedam godina) sam sretna zbog toga. Ja sam imala sve informacije, ja sam imala svu podršku okoline, ja sam imala čak i pedijatra i poslije neuropedijatra koji je rekao 'bravo mama'. I žao mi je što druge mame nisu imale te uvjete. A osuđuju ih da su bile sebične.