Ponašanje učitelja i djece na školskom izletu

[čokolada]

I ja sam iz berbe kad su odrasli bili uvijek u pravu i puno mi je godina trebalo da naucim izraziti stav tj.da se uopce usudim argumentirano kontrirati. I danas mi je grč kad trebam istupiti pred "autoritetom", ali kažu da se ne vidi .
Rješenje vidim u nalaženju neke zlatne sredine pri odgoju djece - poštovanje i prema starijima i prema vršnjacima naravno, ljubaznost i susretljivost u ophođenju, ali trudim se osobito ohrabrivati ih u asertivnim nastupima, u tome da bez straha, ali i bez drskosti raspravljaju, brane mišljenje, obrazlažu postupke i sl.

Vidjet ćemo kakve će ispasti. Istina, nije sve samo u odgoju, nešto je i u njima samima.

[čokolada]

Evo, zamislimo ove cure iz busa. Ako se već nisu sjetile ranijim razgovorom dobitu željena mjesta, jesu li mogle nastupiti pred ravnateljicom na takav način da ih ona ipak ostavi zajedno sjediti? Je li to uopće realno zamisliti, naravno pod pretpostavkom da ravnateljica nije baš kruto ćoškasta?

[pulinka]

Je li moguće da živimo već tako otuđeno, da ne kažem autistično, da ne pozdravljamo susjede na ulici, u stubištu ili liftu!?

Nisam htela dalje da dosađujem drugima, ali si me ovim podsetila:

Kada je moja ćerka imala oko tri godine, počela je da se javlja nepoznatim prolaznicima koje sretnemo na ulici. Živimo u selu od desetak hiljada ljudi, nismo baš u pustoši ali nije baš ni jako živahno mesto, mahom su stariji ljudi ostali tu.
I tako idemo mi ulicom i ide nam nepoznata žena u susret, razvuče moje dete osmeh i jasno i glasno kaže: "Dobar dan!" - i žena je pogleda u stilu: "Vidi budalu!" - i ne odgovori ništa, naravno...I tako, prođemo mi, ja kažem mirno detetu da teta valjda nije bila raspoložena da se javi, idemo dalje, scena se ponavlja, dete "Dobar dan", a ona druga osoba je bledo gleda....I tako do kraja šetnje. Šetali smo nekih pola sata, sreli petnaestak ljudi raznih uzrasta, od dečice do staraca - apsolutno ni jedna jedina osoba joj nije uzvratila ni osmeh, a kamoli pozdrav!
I tako jednom, tako idući dan, tako svaki put. Retki su bili izuzeci koji su uzvratili osmeh i pozdrav. Mahom su to bili zbunjeni, prazni, čak neprijateljski pogledi, kao da misle da im se dete valjda ruga, šta li...

Ali, dobro, valjda nisu ljudi svuda tako podivljali kao ovde...

[pikula]

Ajoj!
Tako su nama zaluplili vrata kad sam majušne vodila u maškare. A ja se sjećam kad sam bila mala veselja, krafni, slatkiša...
Što je ljudima ne znam.

[Optimist]

Odmah mi je na pamet pala ona Balaseviceva recenica - bas cudnog sveta ima

[miffy34]

Evo, u medjuvremenu sam doznala da kcer ne ide u nasu skolu i da je ravnateljica stajala na prednjim vratima i s jednom nastavnicom rasoravljala - ostaviti cu ih da tu sjede, ioak cu ih premjestiti i tako pol sata dok nije donjela odluku da ce ih ipak razmjestiti ili kako bi one rekle potjerati.
Da ona je prosvjetni radnik i da ona je "jaca" i moze raditi sto zeli s 12godisnjacima

Isuse... s čim se ti baviš,zbilja imaš vremena u životu o takvim stvarima se raspitivat...katastrofa...

A i pulinkini komentari su u istom rangu.

Valjda djeca o svemu trebaju odlučivat,pa i o tom gdje će sjedit,istokak u učioni,tak i u busu,odlučuje
neko od prosvjetara tj. djeci može bit dano na volju al učiteljeva je zadnja.
Kad budeš cure vodila na izlet u svom aranžmanu potrudi se da im nađeš tj osiguraš mjesta koja su poželile

[pulinka]

Odmah mi je na pamet pala ona Balaseviceva recenica - bas cudnog sveta ima

Tako je .

Pikula, i meni se čini da je moje detinjstvo bilo nekako - pitomije, bilo je čudnih ljudi uvek, ali bili su izuzeci, ne pravilo .

miffy34, tako je, ja sitničarim previše.

Sa druge strane, meni se puno lakše čini uopšteno pisati o tome šta bi bilo kad bi bilo i kako bi trebalo da bude, nego razrešiti neke konkretne životne situacije.
(Bez uvrede ikome, meni je bilo divno čitati postove gde se jezgrovito opiše suština teorije, ali nekad je teorija teško primenljiva u praksi).
Eto, ja sam detetu rekla da se ne javlja više prva nepoznatima na ulici, nisam umela bolje da se snađem ...
Meni je zato dragoceno da čitam različita iskustva, pa ne znam kako da zvuče sitničavo.

[Bubica]

ja sam svojeg aktivno učila da ne pozdravlja i ne ulazi u razgovore sa svakim tko ga pogleda, ne znam, ne čini mi se to baš pametno u današnje vrijeme
malu moram učiti da pozdravlja i susjede, ne pozdravlja ih zato što je neodgojena ili bezobrazna, nego zato što ju je sram
eto, svakakve kombinacije su moguće

[Mima]

Ali pozdravljanje na ulici i pozdravljanje u školi su dvije različite stvari, kaj ne.
Kao što je i poštovanje prema bilo kojoj starijoj osobi naspram poštovanja autoriteta nastavnika u školi.
Nastavnik kao takav i sam po sebi zaslužuje i ima pravo na poštovanje njegovog položaja i ne mora ga zaslužiti.
Recimo, nastavnik može biti beskrajno dosadan, ali opet ima pravo tražiti mir za vrijeme sata.

[pulinka]

Ali pozdravljanje na ulici i pozdravljanje u školi su dvije različite stvari, kaj ne.
Kao što je i poštovanje prema bilo kojoj starijoj osobi naspram poštovanja autoriteta nastavnika u školi.

Pa, i jesu i nisu.
Tj. pozdravljanje u školi bi (valjda) trebalo da bude produžetak one kulture pozdravljanja na ulici?
A ako na ulici naučiš da pozdravljaš samo poznate, onda ni u školi ne pozdravljaš nepoznate nastavnike/učiteljice itd. Pa onda prvačići pozdravljaju jedino svoju učiteljicu/učitelja, jer samo njih znaju...

[pulinka]

Nastavnik kao takav i sam po sebi zaslužuje i ima pravo na poštovanje njegovog položaja i ne mora ga zaslužiti.
Recimo, nastavnik može biti beskrajno dosadan, ali opet ima pravo tražiti mir za vrijeme sata.

Pa da, sve dok ne izađe izvan okvira svojih ovlaštenja.
Kao što policajca moraš poštovati zbog samog položaja, ali mu ne moraš npr. ustupiti mesto u busu samo zato što on više voli da sedi do prozora?

[maria71]

meni nije jasno kako su oni znali kakav će autobus doći ?

a ako se znalo da je autobus na kat, onda se lijepo djeci kaže tj naredi vi sjedite tu i tu , a ova mjesta su za toga i toga.

plus na zadnjim sjedištima se moraju mijenjati jer se uvijek koškaju oko toga tko će tamo sjediti, isto kao i tko će s kim u sobe kad je dulji izlet

nema natezanja na recepciji ili ispred autobusa

p,s, nano jel ti svaki takav problem svoje djece dižeđ na entu ?

meni ovo nije problem, ovo je situacija iz koje se može naučiti kad se slična situacija ponovi.

opet ponavljam , bila sam nazočna kad je majka inzistirala da profesor stoji a da kofer njene kćeri bude na sjedištu

ja sam rekla super, koja odlična ideja ajmo na profesorska mjsta stavit kofere i nek ih oni vide na izlet.

i stavila sam do tog kofera , kofer nekog drugog učenika i rekla da je to moj zamjenik.

mama je zinula ko pegla i kofer svog djeteta upak stavila u prtljažnik ,

[no@]

Pa, i jesu i nisu.
Tj. pozdravljanje u školi bi (valjda) trebalo da bude produžetak one kulture pozdravljanja na ulici?
A ako na ulici naučiš da pozdravljaš samo poznate, onda ni u školi ne pozdravljaš nepoznate nastavnike/učiteljice itd. Pa onda prvačići pozdravljaju jedino svoju učiteljicu/učitelja, jer samo njih znaju...

Djelomično si u pravu. Pozdravljanje u školi trebao bi biti produžetak kulture pozdravljanja na ulici i kod kuće.
U današnje vrijeme nije više uobičajeno pozdravljanje nepoznatih ljudi na ulici prije je to iznimka nego pravilo.
Međutim u školi se uglavnom radi o poznatim osobama koje djeca više manje svakodnevno susreću: učitelj/ica susjednog razreda, teta kuharica, portir/ka, pedagog/ica, psiholog/ica....
Također, ne vidim razloga da djeca ne pozdrave i nepoznate odrasle u školi jer se sigurno tu nisu zatekli slučajno, već su na neki način povezani sa školom.
I ja pozdravim meni nepoznate osobe koje sretnem na hodniku škole to mi se čini pristojno.

[pulinka]

Također, ne vidim razloga da djeca ne pozdrave i nepoznate odrasle u školi jer se sigurno tu nisu zatekli slučajno, već su na neki način povezani sa školom.
I ja pozdravim meni nepoznate osobe koje sretnem na hodniku škole to mi se čini pristojno.

Apsolutno se slažem sa ovim. Ali ako 7 godina pre škole ne pozdravljaju nepoznate, onda verovatno treba par godina dok se deci ne razbistre u glavi te finese oko škole i nepoznatih ljudi u njoj (dok ne razaberu da je u teoriji najpristojnije javiti se svakome, a ne samo poznatima.). Ovo lupam napamet, ali tako mi se čini...

Osim toga, ako smo već kod učenja po modelu, ne razbistri se to ni odraslima. Recimo, više puta se na ulici odrasli jave samo MM-u, jer njega znaju kao nastavnika. Ali se ne jave meni nepoznatoj, iako bi po bontonu trebalo, ne zato što sam njegova žena, već prosto zato što stojim pored njega i očigledno u njegovom društvu. Ali ljudi to stvarno ne znaju, ne sete se toga.

(Opet, meni nekad bude komično kad mi se u selu javi hor dece samo zato što sam Nastavnikova žena, malo se i postidim ponekad, kao kad dobiješ nezasluženu čast .

[Mima]

Kao što i ja u firmi pozdravim svakoga koga sretnem na hodniku, bez obzira na to poznajem li tu osobu ili ne.

Što se tiče ovlaštenja, ja smatram da pratnja na izletu ima pravo odrediti gdje će sjediti.
To da je u ovom konkretnom slučaju ravnateljica glupo postupila, jest, i da se unaprijed treba znati gdje tko sjedi, treba.

[maria71]

upravo tako, ako se već znalo kakav tip autobusa su dobili, onda su se mogli i unaprijed dogovoriti za mjesta

[Optimist]

Ali kako najednom, kraj evidentno nepristojne ravnateljice, koja je to mogla na puno ljepsi nacin izvest kad joj je vec tolko djetinjasto stalo do odredjenog mjesta u busu, i kraj djece koja su se pristojno digla, mi pricamo o djeci koja trebahu postivati autoritete odraslih? A ne o nepristojnim odraslima? Koji bi trebali biti uzor toj djeci?

Da ne ostanem nedorečena...

Krenulo je od moje pretpostavke da su ta mjesta (doduše, prešutno) rezervirana za profesore. Malo bolje mjesto (nakon Bodulice nisam više sigurna je li bolje ) pa, eto, neka bude za profesore. Ako ništa, bar zbog toga što su stariji. Znači, čisto stvar bontona. Učinilo mi se nepristojnim što su uopće sjele na to mjesto.
Ne mora biti da sam u pravu. To je moje viđenje situacije.
Eto, možda je i ravnateljica krenula s tom pretpostavkom pa je došlo do problema. Ali da je i ona ispala nepristojna i da je mogla bolje iskomunicirati, mogla je. Ili je vođa puta trebao razmišljati o tome. Možda je došlo do propusta. Možda su u šumi.
Zato se moj post učinio ambivalentnim. Nadam se da sam sad pojasnila.

[cipelica]

za mene djeca prestaju biti mala negdje oko desete godine. sve do tada željice( tko će s kim sjediti i koga držati za ruku... ) doživljavam kao potrebu i mislim da odrasli uglavnom trebaju djecu trebaju staviti na prvo mjesto. oko desete godine većinom postaju sposobna razumjeti i druge ljude a i širiti svoje obzore u komunikaciji s drugom djecom.
kad bi mi došlo dijete od 12 godina s idejom da se dižem ranije da ugrabi mjesto, pitala bi ga jesu li uzeli u obzir gdje će sjediti profesori i gdje će sjediti druga djeca. ne bih mu rekla da nema pravo na to mjesto jer ima kao i svi ostali.
ako su mlađa djeca profesori mogu i stajati, a ako su starija trebaju prvo pitati profesore gdje će oni sjesti.
mislim da su u ovom slučaju zakazali i ravnateljica i roditelji.
ravnateljica u pokazivanju moći a roditelji u poimanju 12 godišnjaka kao male djece.

[Beti3]

za mene djeca prestaju biti mala negdje oko desete godine.

Do desete godine?!

O, kod mene je to puno ranije. Sa oko 5 godina djeca su potpuno sposobna shvatiti da ne može biti SVE po njihovu. Naravno da im se i dalje može popuštati, ali trebaju znati kad može, kad ne.

[pulinka]

Naravno da im se i dalje može popuštati, ali trebaju znati kad može, kad ne.

Nije da se ne slažem, nego, kako bi deca trebalo da znaju "kad može" u ovom slučaju? Pravilo o stolu kao o boljem mestu očigledno nije baš univerzalno, niti su svi roditelji čuli za njega, a ni svi vozači i nastavnici ga ne smatraju bitnim ako je verovati NiB i Bodulici .

Deca prosto sela di su zamislila, i ranije su na izletima sedela tamo, odjurila ih ravnateljica iiii? Kako si ti došla do toga da deca ne poštuju autoritet i da ne znaju kad može a kad ne?
Čini mi se da si ti najradikalnija na temi .

[NanoiBeba]

Evo me - pa ja sam mislila da ne dramim niti u RL niti tu na forumu a ispalo je suprotno. Pa niti na forumu bas ne otvaram nesto puno tema.
Ja fakat nemam pojma gdje sjede djeca a gdje odrasli ali ova mija svaki put prica o sjedenju za stolom.,.
U cijeloj prici mi nije bitan taj stol. Nego ti sto su vidjeli gdje djeca sjede i bas ih nitko nije premjestio. Sjedili su tam pol sata vec sve povadili van, bus je bio pun i vec su trebali krenuti kad je doslo do rošade.
I naravno da profesori biraju gdje sjede. I ne utrkuju se s djecom nego netko od tih odraslih ( a u ivim slucaju ih je bilo dista zbog atraktivnog izleta) napravi reda medju djecom.
I opet velim - ovdje se radilo o mjesovitim izletu pa su se djeca htjela grupirati po razredima.

Oko pozdravljanja - kod mene u firmi ima jako puno novozaposlene mladezi - 1 od 10 pozdravi na hodniku

[cipelica]

beti, meni iskustvo govori da nije sve tako linearno. neka djeca u nekim situacijama koje su im jako emotivne, iz sebi znanih razloga reagiraju vrlo burno. za dobrobit djeteta i cijele grupe ne treba biti krut. dok ovo pišem pred očima su mi konkretna djeca. zato sam napisala 10. slažem se da prosječno djeca mogu realan svijet prihvatiti puno ranije.

[maria71]

kad vodiš mješovitu grupu onda planiraš sve od sjedenja u busu, do rasporeda u sobama.

ako su atraktivnija mjesta u busu tema prijepora onda im kažeš da se mijenjaju.

s ovim što sam ti sad napisala odi na informacije pa sugeriraj za drugi put.

a možda se svi boje ravnateljice, a možda su u šumi

[dodagoda]

cvijeto sviđa mi se to što si napisala. i vertex.


reći ću ti iz svojih cipela - nije dobro.
tako sam ja svoju stariju odgajala, rodila mlada i to mi je bilo pod normalno.
ona se u današnjem svijetu baš i ne snalazi, jer nailazi baš na one primjere koje sam ranije spomenula i što napravi - šuti.
u sebi vrti sto filmova, trebala sam ovo, trebala samo ono, drugi puta ću ovako i onako i opet šipak.
ja je danas učim onome što sam trebala prije ohoho godina, a što je najbolje usput učim i sebe,
jer sam do prije koje godine i ja uvijek umuknula i vrtila filmova,
tek danas sa četiri banke odgovaram i borim se.

veliki XXX

točno tako se i ja osjećam. Svaki put kad krenem u takvu borbu osjećam se kao da idem protiv sebe, nekad i ne odreagiram na prvu nego isto tako odšutim pa poslije vrtim filmove ali kad unaprijed mogu pretpostaviti da ću se naći u takvoj situaciji pripremim se šta ću reći i kako se postaviti. Današni svijet je takav da moraš biti agresivan i britak inače te svi uzmu zdravo za gotovo.

[NanoiBeba]

kad vodiš mješovitu grupu onda planiraš sve od sjedenja u busu, do rasporeda u sobama.

ako su atraktivnija mjesta u busu tema prijepora onda im kažeš da se mijenjaju.

s ovim što sam ti sad napisala odi na informacije pa sugeriraj za drugi put.

a možda se svi boje ravnateljice, a možda su u šumi

to si sve dobro napisala. tako je i trrebalo biti. I fakat niti ja ne kužim natezanje oko ikojeg mjesta i to je nešto tak glupo, pogotovo nama odraslim. A da ne velim da iz mog ugla stol nije atraktivan.

U cijeloj priči je mene zasmetalo ponašanje ravnateljice jer ona bi svojim primjerom (ne ipak je ravnateljica odgojno obrazne ustanove) to mogla napraviti na pristojan i normalan način. Apsolutno nitko ne bi ništa prigovarao, da su lijepo djecu odmah razmjestili, kolikogod oni žurili u taj isti.
fakat ne znam boje li se ravnateljice ili ne, ali mi mla veli da je ona najviše reda radila po sobama i da su jedino nju slušali - iako mi je isto tako rekla da je došla "vikati" na njih, a onda je skužila da viče na krive.

Prvi post sam pisala u efektu, a i nisam baš neki tip od dobrog izražavanja, ali mi je bilo isto tako drago čitati sve komentare.
Napisala sam da sam stavila i status na fejsu, gdje imam prijateljice koje su učiteljice , a neke su i same djeca prosvjetnih radnika tako da su mi i one svašta lijepoga napisale.

Nije lako učiteljima voditi toliko djece (znači djeca iz 9 razreda) na relativno dalek put i još u drugu državu. Mislim da su išli razrednici svih razreda iz koje je bilo djece. mala veli da ih je sve skupa bilo 70. Velika je to odgovrornost i zato puno situacija treba unaprijed isplanirati. tako su djeca valjda ii znala kakvim busom idu kada su pokušali a isplanirati mjesta sjedenja.

[jelena.O]

u naše vrijeme svi su trćali na zadnja mjesta

a kam su išli? austrija?'

[NanoiBeba]

išli su u Salzburg - na dva dana

[seni]

Naravno da djeca od ovog doživljaja neće dobiti doživotne traume, te da je to sve dio života. No to nimalo ne umanjuje problematiku vrlo diskutabilnog ponašanja razrednice.
ili daš raspored prije, ili pustiš djecu, da se sama organiziraju.

no ja se ne mogu načuditi, maltene sreći koja zrači iz nekih postova, sto curama koje su se super organizirale, planirale i ranije ustale, eto nije uspijelo da sjede zajedno.

I još uz tu uz poruku, da se one one i ovako i onako ne bi trebale oko nečega do čega im je stalo potruditi, nego jelte pasivno čekati sto im "život" donese, te da je nastavnik autoritet kojega one ni u sebi ne bi smjele propitivati.

Pa se nadam da će nakon svega izvuci pouku, (a neka im i roditelji u tome pomognu) da su se one dobro organizirale i svaka im čast na tome, ali da život ponekad (pa i u formi nezrelog nastavnog osoblja) pomrsi planove.

[jelena.O]

išli su u Salzburg - na dva dana

kolko para ak smijem pitat i gdi su bili smješteni??

moj klinac će možda po završetku škole ić tamo na jednodnevni izlet ali će ić samo osmaši

[NanoiBeba]

Naravno da djeca od ovog doživljaja neće dobiti doživotne traume, te da je to sve dio života. No to nimalo ne umanjuje problematiku vrlo diskutabilnog ponašanja razrednice.
.

ne radi se o razrednici već o ravnateljici i njenoj kćeri .

[NanoiBeba]

kolko para ak smijem pitat i gdi su bili smješteni??

moj klinac će možda po završetku škole ić tamo na jednodnevni izlet ali će ić samo osmaši

puno previše 920 kn - s tim da gledam da su prek agencije 630. No oni su dodatno imali ručak i ulaznicu u rudnik soli. Puno je, ali se djeca jako vesele takvim izletima. No stariji je isto mogao ići, no njemu nismo niti dali , niti je on htio, jer je već bio na dva takva izleta, i ta dva su isto bila skuplja nego su trebali, tako da je ovaj put išla sestra mu. No skromno dijete nije tamo potrošilo skoro ništa od džeparca kojeg smo joj dali.
Rekli su da je hotel bio odličan (štogod to njima znači), a smješten je negdje izvan grada

[jelena.O]

je ovi naši planiraju oko 500 kn za jednodnevni+ rudnik soli i kuća mozarta

[pikula]

koja široka struja svijesti lol svega, a svi u pravu više manje...

[Peterlin]

puno previše 920 kn - s tim da gledam da su prek agencije 630. No oni su dodatno imali ručak i ulaznicu u rudnik soli. Puno je, ali se djeca jako vesele takvim izletima. No stariji je isto mogao ići, no njemu nismo niti dali , niti je on htio, jer je već bio na dva takva izleta, i ta dva su isto bila skuplja nego su trebali, tako da je ovaj put išla sestra mu. No skromno dijete nije tamo potrošilo skoro ništa od džeparca kojeg smo joj dali.
Rekli su da je hotel bio odličan (štogod to njima znači), a smješten je negdje izvan grada

Iz onog tvog opisa da idu razrednici sve djece, meni se čini da je to više sindikalni izlet nego terenska nastava, što god to značilo.

Kod nas toga nije bilo. Nikakvi izleti izvan zemlje, a sve manje i unutar, ne dolaze u obzir. A i teško je to organizirati. Prošle godine sam bila predstavnik roditelja kad se organiziralo putovanje u Dalmaciju za osmaše. Osoblje škole si je stvarno dalo truda, nisam imala primjedbi, aliiiii nije se na kraju skupilo dosta zainteresiranih. Ljudi su čuvali lovu za knjige za srednju školu jer se nije znalo hoće li biti besplatne (nije to moja pretpostavka, to sam čula).

[seni]

ne radi se o razrednici već o ravnateljici i njenoj kćeri .

da, zabunila sam se.

no svejedno, svaka cast djeci.

[NanoiBeba]

točno, i zato su tak skupi.
Prošle godine je mali išao na jednodnevni izlet u Veneciju za preko 600 kn. Zato on više ne ide, jer je stvarno suludo - to je ta ralika od 300 kn koja nije samo ručak i ulaznica.
Nju sam pustila, jer nije još išla i djeca su stvarno uživala. I da, nastavnika je bilo dosta - stvarno ne znam 6 ili više plus ravnateljica. zato velim da tio nije terenslka nastava - ne znam kako oni to točno zovu, ali nema veze s redovitim godišnjim izletom.

No, mi smo procijenili da dijete može ići i sve je ok pregrmili i cijenu, ali fakat nismo pregrmili niti očekivali takvo ponašanje. Pa organiziraj tu djecu - ak je potrebno i rotiraj ih po mjestima sjedenja,a ali ne podcjenjuj ih na takav način. Minutu pred put ih makneš sa njihovih sjedala jer si eto ti, baš taj moment odlučila tu sjesti. Meni je to fakat, ispod svakog nivoa - može se sve lijepo i pristojno napraviti

[jelena.O]

Kod nas ak se bu islo ici ce klinci koji imaju izborni njemacki + još par klinaca kojima je njemački prvi jezik, sve skupa do 50 njih osmaša, jer zena iz njemačkog ne želi mlađe vodit

[NanoiBeba]

već sam pisala - ovo je vezano uz glazbu - išli su do sada u Beč, Veneciju i sada Salzburg
I da nebi netko pomilio - da me smeta ralika u cijeni - ne , i nije lako profesorima voditi djecu na izlet - velika je to odgovornost i trud, nije to njima sindikalni izlet.

[seni]

naravno: uspjelo bez i.