Problem s koncentracijom

[Ozujak]

Pozdrav,

naš mlađi sin ima problem s koncentracijom.. ide u 4.raz i jučer mi je učiteljica na informacijama rekla da nešto učinimo u vidu ili terapija ili vježbi doma (kakvih vježba?? Sve što nalazim je za malu dječicu ili odrasle ).
Da primjećuje da zna gradivo, ali na ispitima je dekoncentriran, kao i na nastavi (ne često, ali dosta).
Primjećujemo i doma da se ne može fokusirati u obavljanju obaveza.. pisanje domaće zadaće zna potrajati (uglavnom prodaje zjake za stolom, igra se s gumicom i olovkama,..), izmišlja razloge da se izmigolji pa ide piškiti, nahraniti mačku i sl.). Kada ju napiše, to je prilično ofrlje i nabrzake da je se riješi što prije.
Inače je vesel, društven, simpatičan beskrajno i jedini zdravstveni problem, odnosno problemi ikakvi koje je imao, je bila strašna alergija kao mali.

Obzirom da su se ocjene srozale dosta u zadnje vrijeme (a to je zato što ne provodim s njim puno vremena kao prije, obzirom da pomažem starijem petašu, disleksičaru) i obzirom da mi je sad učiteljica prilično ozbiljno i zabrinuto rekla da ima neki problem s koncentracijom, odnosno da moramo s njim vježbati, ići negdje (???)... javljam vam se za pomoć.

Bili smo u UMO igraonici na prvom susretu još u 11.mj prošle god. i tamo su nam rekli da je on slučaj za Neurofeedback. Mene s 2. str. dijagnoze nisu impresionirali jer većinu toga nisam shvatila osim dole zaključka da bi mu pomogao. Također, cijena je poprilična.. A i na kraju mi je poznanica rekla da njenom malom ništa nije neurofeedback pomogao i da je bacila novce. Tako da na kraju nismo na to krenuli.
Postoji i nekakav Biofeedback u Mensani. A postoji i Play Attention sustav u EduBalansu.
Postoji svašta. I sve to puno košta, a ja ne nalazim iskustva, osim onih s njihovih stranica, koji mogu biti i plaćeni.

Bili smo i kod psihologice u Klaićevoj koja mu je održala slovo o tome da mora svoje obveze izvršavati i sl. I naručila nas na kontrolu za mjesec dana da vidi da li se popravio.

Molim pomoć! Jeste li imali s vašom djecom problem u koncentraciji i kako ste ga riješili?
Da li ste imali iskustva s ovim gore spomenutim metodama - kakva su?
Imate li nešto drugo za preporučiti?

Hvala!

[čokolada]

ADD (attention deficit disorder) ili poremećaj pažnje. Guglaj i prouči. Svi savjeti koji važe za ADHD (poremećaj pažnje s hiperaktivnošću) važe i za ADD, dakle nemoj se zbuniti što nije hiperaktivan i što je miran u školi.

[čokolada]

Svi ti neurofeedbackovi su neko kratkoročno poboljšanje, inače bacaš lovu.
Pažnju jednostavno vježbaš sjedeći uz njega, nema druge.

[Ozujak]

Hvala Čokolada od srca.
Čitam tvoj post i plačem. Nitko nam nije spomenuo ADD, niti sam kad čula za to (čula sam za ADHD).
Oprosti, molim te zatvori temu. Probati ću se educirati.

[vertex]

Ma dobro, ne može se baš ADD preko jednog posta dijagnosticirati :/
Psihologinja to nije spominjala? Mislim, upoznaj se ti s ADD-om, vjerojatno su mnogi savjeti primjenjivi na svu djecu.
Je li oduvijek takav, ili od ove godine? Iz tvog posta mi se čini da je takvo stanje tek sada u 4. razredu?

[Ozujak]

On je rođen takav.. kreativan. Njegov brat je štreber, matematičar, logičar.. dok ovaj manji je skroz suprotno. Podsjeća me na mene kad sam bila mala pa nisam toliko brinula.
Sada od 4.raz kada nemam puno vremena za baviti se njegovom školom je krenulo loše u školi. Dobar je kad svaki dan provjeravam što su radili i učim s njim. Ali kako ove godine stariji brat je krenuo u 5.raz i otkrili mu dislekciju prije par mjeseci, tako sam se fokusirala na njega. S manjim puno manje radim.
Potonula sam jer sada (ovaj dan) se ne mogu nositi s dvije dijagnoze doma.. i s disleksijom koju smo otkrili nedavno i s ADDom.
Psihologica u Klaićevoj nije spomenula ADD. Održala mu je ozbiljnu lekciju kako mora svoje obveze obavljati sam. Ali nas je i naručila na kao kontrolu. Pisao je tamo neki test. Rekla je da se vidi da se teže koncentrira. Ali nije to naglašavala niti nas je savjetovala kako s njim.

[sirius]

Ozujak, dijagnostika ti je prilicni klimava. I upute takoder .
Nedostatak koncentracije se NE moze ispraviti, ali se djeca nauce nositi s tim. Tko ti nudi suprotno zeli se okoristiti situacijom.
Provjeri i mlade dijete na probleme s disleksijom. I poteskoce u citanju mogu biti razlog lose koncentracije. ( i obrnuto)

[sirius]

I naravno da se mozes nositi sa poteskocama kod oboje djece ako ih imaju.
I tako ih je netko vec davno trebao prepoznati. Nije da su od jucer.
Samo stvari trebaju biti nazbane pravim imenom i netko ti treba dati tocne upute.

[zutaminuta]

Ako psihologinja drži lekcije djetetu, kao da je ono izabralo po svojoj želji imati lošu pažnju, onda je ona loša psihologinja. Niškorist.

[sunce moje malo]

Probaj i sa ribljim uljem, omega je dobra za koncentraciju.


Poslano sa mog Mi 9T koristeći Tapatalk

[vertex]

Ako psihologinja drži lekcije djetetu, kao da je ono izabralo po svojoj želji imati lošu pažnju, onda je ona loša psihologinja. Niškorist.

Pa možda drži da nije stvar u tome da ima problem s pažnjom koji bi spadao u poremećaje.
Evo moj najstariji se trenutno uopće ne može koncentrirati, a nema ADD ni u tragovima.
Srednji se u dobi o kojoj se ovdje piše vrpoljio, izbjegavao, frustrirao, igrao, dramatizirao - a isto nema nikakav poremećaj pažnje. I s vremenom se naučio koncentrirati i savladati frustracije.

[sirius]

Probaj i sa ribljim uljem, omega je dobra za koncentraciju.


Poslano sa mog Mi 9T koristeći Tapatalk

Je, ako popije bazen omege.
Mislim nece skoditi. Kao ni probiotici. Ali sigurno nece imati ucinak koji se primjeti.
Sta ave moj nije pio od dodataka kad se samo sjetim...

[Ozujak]

Naručiti ću se privat kod psihologa na još jedno mišljenje.
Hvala vam..

[čokolada]

Problemi s koncentracijom vide se od 3.-4. godine. Kad se druga djeca pomalo krenu fokusirati na igranje nečim, oni zuje i dalje. Skaču s igračke na igračku, ničim se ne zanimaju predugo. Često odlutaju u svoj svijet, u školi jednostavno otplove, ne pamte što je za zadaću, prečuju upute, svaka muha u letu ih omete itd.
Zadaću žvaču satima ako netko nije uz njih, ne mogu organizirati vrijeme, gube stvari, započnu tri zadatka odjednom, a ništa ne završe, frustrirani su jer im nike jasno zašto su takvi, svi im govore da se "samo moraju koncentrirati/zbrojiti/biti pažljiviji" i sve će se popraviti. How yes no.

Nije kraj svijeta, ali zahtijeva kompletno roditeljsko upregnuće i kontrolu. A rodielji (da ne kažem, jelte, mame) blago šiznu kad im se kaže - "ali sva su ti djeca danas malo dekoncentrirana, proći će."
Poremećaj se pažnje VIDI i u školi, i doma.

Zaboravi sve omege i play attentione, postoji naprosto psihološko testiranje (T.O.V.A. test) koje precizno ustanovi ima li dijete poremećaj pažnje ili nema. Ako su rezultati i rubni, to ti opet ne znači ništa jer ti svoj posao s djetetom doma odraditi moraš.

[zutaminuta]

Pa možda drži da nije stvar u tome da ima problem s pažnjom koji bi spadao u poremećaje.
Evo moj najstariji se trenutno uopće ne može koncentrirati, a nema ADD ni u tragovima.
Srednji se u dobi o kojoj se ovdje piše vrpoljio, izbjegavao, frustrirao, igrao, dramatizirao - a isto nema nikakav poremećaj pažnje. I s vremenom se naučio koncentrirati i savladati frustracije.

Onda je do nečeg. Nije izabrao takvo stanje.
Možda je pred prehladu, možda jede previše slatkog, umor, stres, opterećenje.

[Peterlin]

On je rođen takav.. kreativan. Njegov brat je štreber, matematičar, logičar.. dok ovaj manji je skroz suprotno. Podsjeća me na mene kad sam bila mala pa nisam toliko brinula.
Sada od 4.raz kada nemam puno vremena za baviti se njegovom školom je krenulo loše u školi. Dobar je kad svaki dan provjeravam što su radili i učim s njim. Ali kako ove godine stariji brat je krenuo u 5.raz i otkrili mu dislekciju prije par mjeseci, tako sam se fokusirala na njega. S manjim puno manje radim.
Potonula sam jer sada (ovaj dan) se ne mogu nositi s dvije dijagnoze doma.. i s disleksijom koju smo otkrili nedavno i s ADDom.
Psihologica u Klaićevoj nije spomenula ADD. Održala mu je ozbiljnu lekciju kako mora svoje obveze obavljati sam. Ali nas je i naručila na kao kontrolu. Pisao je tamo neki test. Rekla je da se vidi da se teže koncentrira. Ali nije to naglašavala niti nas je savjetovala kako s njim.

Hi, draga! Nisi prva ni jedina...

Slažem se u potpunosti s ovim što je sirius napisala.

Imam još dva prijedloga u vezi poboljšanja koncentracije:
- smanjiti korištenje ekrana (igrice, filmići i slično, ne odnosi se toliko na korištenje računala kao pomagala za učenje)
- pripaziti na prehranu (izbaciti rafinirane šećere)

[Peterlin]

Naručiti ću se privat kod psihologa na još jedno mišljenje.
Hvala vam..

Iz iskustva - prvi pregled rijetko kad donese neki značajan pomak, jer tek kad odeš više puta, cijela priča dobije smisao. Mi smo išli s mlađim sinom i u PC Medveščak i u Suvag, a sa starijim samo u Suvag. Prvi dojmovi su često ovakvi kako opisuješ... Ja sam se isto digla na stražnje noge kad mi je logopedica u Suvagu napisala nešto o površnosti i brzopletosti, ali kasnije se pokazalo da je ona odličan logoped. U prvom susretu nismo uspjeli uspostaviti sjajan kontakt, ali kasnije je to sjelo na svoje mjesto. Ja sam shvatila da mi je njezin nalaz ukazao na probleme koje nisam sama uočila, a ona je u kasnijim nalazima davala mišljenja koja su bolje opisivala probleme našeg djeteta i upućivala nas što treba činiti kako bi se oni ublažili.

Stariji je išao drugoj osobi u istoj instituciji, zbog drugih smetnji (slušanje i govor, tek kasnije smetnje koncentracije i teškoće čitanja..) i to je od prve funkcioniralo.

Tek puno kasnije shvatila sam da ne treba zanemariti ni utjecaj karaktera moje djece - stariji je izrazito suradljiv, a mlađi... paaaa... skloniji istjerivanju maka na konac i ne uvijek poslušan, pa se to odražavalo i na nalazima logopeda i psihologa.

Kako god bilo - moraš naći osobu u koju imaš povjerenja i koja se dobro slaže s tvojim djetetom. To je puno važnije za terapiju nego za dijagnostiku. Na dijagnostiku se ide 1-2x godišnje, a za terapiju je izrazito važno da se logoped ili psiholog i dijete dobro slažu, jer samo tako možeš očekivati pomake na bolje.

[Peterlin]

Koga zanima - evo literature, koja je meni pomogla da sa svojom djecom provodim kreativno i zabavno vrijeme, a vjerujem da je bilo i korisno:
Paul Dennison:
Brain Gym i ja https://www.knjizara-dominovic.hr/Ar...cHJcNzM1MTg%3D
Brain Gym - priručnik za roditelje i edukatore: https://www.izvorznanja.com/index.ph...&product_id=56

Barbara Meister Vitale:
Jednorozi su stvarni - pristup učenju desnom hemisferom mozga: https://www.superknjizara.hr/?page=k...d_knjiga=14413

Na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju postoji njihov priručnik http://hud.hr/izdanja-hud-a/prirucnik/, a također popis korisne literature: http://hud.hr/literatura-hrvatski/

Ima još toga (ne mogu se svega ni sjetiti), npr. Ragnhild A. Oussoren - Ples pisanja: https://www.izvorznanja.com/index.ph...&product_id=75

Sve te metode podrazumijevaju KRETANJE kao sastavni dio učenja, a naš školski sustav podrazumijeva mirno sjedenje, što je loše.

Evo linka na moj stari materijal - ovo sam prikupila prije više od 10 godina, dok su moja djeca bila u nižim razredima osnovne škole, kako bih učiteljima u boravku osvijestila potrebu za kretanjem:
https://www.docdroid.net/s7uW0yZ/kre...ravak-rev1.pdf

Unutra se ne spominje Brain Gym, jer to je certificirani program, a ja nisam nikakav stručnjak nego samo kreativni roditelj.

[vertex]

Onda je do nečeg. Nije izabrao takvo stanje.
Možda je pred prehladu, možda jede previše slatkog, umor, stres, opterećenje.

Njemu je skoro 20 godina, tako da mogu sa sigurnošću reći da je takvo stanje u dobroj mjeri sam izabrao. I u dobroj mjeri može iz njega, vlastitim izborom i trudom, izaći. Naravo, pomoć je dobrodošla i potražio ju je. Prvo što je čuo bilo je da to nije kao kad imaš plave oči pa ne možeš ništa napraviti da se to promijeni. To je čuo na mjestu gdje se upravo bave problemima učenja.
U četvrtom osnovne djeca također mogu imati problema s koncentracijom i uopće učenjem, a koji nisu posljedica nekih posebnih poteškoća. Može biti svašta, a nekad je samo to da treba naučiti raditi, da treba naučiti nositi se s frustracijom što ti ovog časa nije zabavno, da treba naučiti organizirati se itd. I naravno da im treba pomoći da to nauče, ali u tom slučaju je pravi pristup upravo da ih pozoveš na njihovu vlastitu odgovornost za cijelu priču.
Ovo odgovaram generalno, a što se tiče dečka od Ožujak, naravno, mislim da treba prvo vidjeti o čemu se radi i ovisno o tome postupati.

[zutaminuta]

Njemu je skoro 20 godina, tako da mogu sa sigurnošću reći da je takvo stanje u dobroj mjeri sam izabrao. I u dobroj mjeri može iz njega, vlastitim izborom i trudom, izaći. Naravo, pomoć je dobrodošla i potražio ju je. Prvo što je čuo bilo je da to nije kao kad imaš plave oči pa ne možeš ništa napraviti da se to promijeni. To je čuo na mjestu gdje se upravo bave problemima učenja.

Normalno da možeš kada shvatiš što ti se dešava isto kao što ne možeš učinkovito izliječiti upalu grla dok ne saznaš je li ili nije bakterijska. Nije da će ti odjednom magično doći u glavu "A-ha, ne držim pažnju, loš sam i lijen, idem se sada više truditi..." i paf... eto ga bolje pažnje. Ja sam se dugo grizla da sam lijena, ali imala sam sasvim krive navike života. Tek sam u posljednje vrijeme saznala koliko nedostatak sna, loša hrana, stres, ekrani mogu napraviti od čovjeka da izgubi gotovo svu sposobnost da se nečim okupira i posveti nečemu. Ja to nisam znala. Odgovor okoline je bio - ti si kriv/a. Isto tako s brojnim mojim kolegama lošijim učenicima. Uvijek je odgovor odgojne institucije išao - lijeni ste, poradite na sebi. Ali nisu bili lijeni. Imali su faktore koji su ih onemogućavali da uče bolje i učinkovitije od djece s boljim startnim pozicijama.

[vertex]

Ja bih se kladila da iz svakog kantuna vrišti koliko su ekrani i nedostatak sna loši za koncentraciju, samo je pitanje je li čovjek spreman to povjerovati.
Slažem se s tobom da ne bi smjelo biti nabijanja krivnje - ali pozivanja na odgovornost za sebe, to da.

[Peterlin]

Ja bih se kladila da iz svakog kantuna vrišti koliko su ekrani i nedostatak sna loši za koncentraciju, samo je pitanje je li čovjek spreman to povjerovati.
Slažem se s tobom da ne bi smjelo biti nabijanja krivnje - ali pozivanja na odgovornost za sebe, to da.

Vertex, probaj sina uputiti na ovo https://refikhrvic.net/e-knjiga-vodic-za-ucenje/

To je za starije učenike i studente. Ima unutra hrpa raznih strategija, tako da si svatko može odabrati ono što mu odgovara.

Osim toga, dobro si zamijetila da je bitno naučiti kako se organizirati. Moj stariji to zna prirodno (ili je možda naučio uz silne terapije od ranog djetinjstva, ali ne bih rekla - on je jednostavno takav). Mlađi je dugo bio prilično ležeran, ali je u zadnje dvije-tri godine razvio sustav učenja koji mu odgovara. To je bit stvari - utrošiti najmanje vremena za postizanje najboljih rezultata.

[vertex]

Hvala, Peterlin

[Ozujak]

Hvala Peterlin na literaturi.
I svima na pomoći. Nekako, kao da ste me suočile s istinom.. koju teško prihvaćam jer sam iscrpljena.
Naručila sam se na dijagnostiku kod privat psihologice po preporuci pa ćemo vidjeti što dalje.
Svakako da trebam raditi s njima i ne bježim od toga (jednostavno živimo u takvom okruženju/školstvu gdje to moraš, rijetki sretnici ne). Ljuta sam jer moram raditi s njima više nego neki koji nemaju ništa. Naravno, ima i puno groznijih i težih dijagnoza. Ja tu dramim i sramim se radi toga, ali ne mogu si pomoći.
Konkretno: jučer sam s njim do 22 rješavala matematiku, prirodu i hrvatski. Ukinula mu igrice na mobitelu (tog nema već neko vrijeme), uzela daljinski i joysticke sa sobom na posao. Popodnevni turnus nam je dodatni problem po putu. Danas ga nazvala 2 puta da mi ponovi Hrv i dala mu upute što će raditi sljedeće (ugrij si ručak, spemi si sve stvari za školu,..). Moram još te slatkiše nekako riješiti iz kuće.
Sve bi to bilo lakše da ne radim i da se s njima bavim. Ovako je teže, samo se moram nekako izorganizirati (pomagati njima se organizirati).
Odustajem od neurofeedbacka i sl.điđa. Hvala Čokolada.
Čovjek se nada da ako platiš 5.000 kn ti mogu riješiti djetetov problem. Ali to očito nejde. Nekako u primozgu sam to i znala, ali ti je trebao netko, tko je prolazio kroz sve ovo, i potvrditi.

[Tashunica]

nemoj plaćati ništa privatno.
javi se njima:
centar za zadravlje mladih
heinzelova 62 a
6468 333

[čokolada]

Ožujak, isplati se vrlo intenzivno raditi nekoliko godina (naravno, što ranije, to bolje). Nije svako dijete isto, ali evo ja od početka 6.r. više ne radim s njom, samo sam povremeno sam nadgledala i popravljala matematiku, malo punila rupe gramatikom, par sati instrukcija kemije...a od sredine 7.r. stjecajem okolnosti isključila sam se gotovo potpuno.
Da je naporno, jest...UŽASNO! Ali kad vidiš rezultat...

[Peterlin]

Ožujak, isplati se vrlo intenzivno raditi nekoliko godina (naravno, što ranije, to bolje). Nije svako dijete isto, ali evo ja od početka 6.r. više ne radim s njom, samo sam povremeno sam nadgledala i popravljala matematiku, malo punila rupe gramatikom, par sati instrukcija kemije...a od sredine 7.r. stjecajem okolnosti isključila sam se gotovo potpuno.
Da je naporno, jest...UŽASNO! Ali kad vidiš rezultat...

Potpis na svaku riječ. Imali smo istu situaciju, ulagali puno truda dok su djeca bila mlađa (njihove potrebe nisu bile iste) ali sad - ne mogu se požaliti... Takva vrsta teškoća i njihovo rješavanje ima i dobru stranu. Djeca koja odrastu uz to, a imaju podršku i pomoć u ranoj dobi, često odrastu u savjesne i odgovorne pojedince koji se rano nauče sami snalaziti.

[sirius]

Potpis na svaku riječ. Imali smo istu situaciju, ulagali puno truda dok su djeca bila mlađa (njihove potrebe nisu bile iste) ali sad - ne mogu se požaliti... Takva vrsta teškoća i njihovo rješavanje ima i dobru stranu. Djeca koja odrastu uz to, a imaju podršku i pomoć u ranoj dobi, često odrastu u savjesne i odgovorne pojedince koji se rano nauče sami snalaziti.

Ili ne.

[čokolada]

Nemoj nam kvarit optimizam, utakmica se igra do 90. minute ili do produžn...ovaj, do produžetaka .

[Ozujak]

Ožujak, isplati se vrlo intenzivno raditi nekoliko godina (naravno, što ranije, to bolje). Nije svako dijete isto, ali evo ja od početka 6.r. više ne radim s njom, samo sam povremeno sam nadgledala i popravljala matematiku, malo punila rupe gramatikom, par sati instrukcija kemije...a od sredine 7.r. stjecajem okolnosti isključila sam se gotovo potpuno.
Da je naporno, jest...UŽASNO! Ali kad vidiš rezultat...

Ovo tvoje iskustvo mi sad iz ovih cipela zvuči kao SF. Dobro je znati da je i to moguće.. tj. da postoji i kraj. Kad oni preuzmu sami školu i nauče se nositi s problemom.
Kad uđu u srednju, javiti ću vam se kako je prošlo.. možda i iz Vrapča.

[čokolada]

Da, ima nas i u Vrapču .

[sirius]

Ma kraj sigurno postoji.
Sto se skole tice kad skola zavrsi.
Odrojavam jos 1,5 godinu sa starijim.
Ako bude srece...

[sirius]

Da, ima nas i u Vrapču .

[jelena.O]

Ima na i u Jankomiru

[Lili75]

Danas ga nazvala 2 puta da mi ponovi Hrv i dala mu upute što će raditi sljedeće (ugrij si ručak, spemi si sve stvari za školu,..). Moram još te slatkiše nekako riješiti iz kuće.

Ožujak,

a zašto ne probaš ostaviti mu te upute napisane na nekom njemu vidljivom mjestu umjesto da ga zvrcaš?Ovako se on oslanja da ćeš ga ti podsjetiti na sve.

[Peterlin]

Ožujak,

a zašto ne probaš ostaviti mu te upute napisane na nekom njemu vidljivom mjestu umjesto da ga zvrcaš?Ovako se on oslanja da ćeš ga ti podsjetiti na sve.

Zato jer to dijete ne čita, isto kao što moj E. ne čita. Može 100x pisati, ako L. nije doma da pročita (iako i on zna preskočiti), za E. ta informacija ne postoji.

Nakon puno vremena dosjetila sam se jadu i riješila problem u trenutku kad je dobio pametni mobitel - čita poruke. Ono što je napisano na papiru (pogotovo rukopis) NE čita.

[andiko]

Moj srednji je išao na UMO radionice i nama je to bilo ok. Stanje se dosta popravilo...ne znam je li samo od toga..vjerujem da je bilo i drugih čimbenika. U svakom slučaju, puno je bolje.
Ja sam shvatila da je moja reakcija na sve 80% problema. Otkad sam sebe smirila, sve ide lakša... puno se manje živciram i manje je dernjave

Trojica su (5., 3. i 2. razred) i htjeka sam plaćat neku studenticu da djelomice radi s njima....i onda kad sam osvjestila da ću to plaćat, a mogu sve sama hendlat... nekak sam se skulirala i ide to...
Olakšano je što je petaš iznimno pametan i sve mu lako ide...ali je i extra lijen, pa ga treba pratit cijelo vrijeme... Srednji je iznimno emotivan i ima jake reakcije na sve, pa su se pojavili problemi u školi...ocjene su ok, a mali je priča za sebe...poseban lik...

Eto, možda je nekom lakše kad pročita kako je meni

[andiko]

ali...on topic... meni se čini da sva trjica imaju problem s koncentracijom...pogotovo kad je prehlada ili nešto...majko moja. Mali cijeli dan piše jednu stranicu zadaće
I onda ti zadrži živce..

Srednji nema koncentraciju uopće...i ovo je stvarno otežana okolnost (kako je netko napisao) kad ima školu u međusmjeni (od 13) i sam je doma ujutro....samo telka.
Apsolutno nitko ništa ne napravi, ako ja nisam doma...

[Ozujak]

Ožujak,

a zašto ne probaš ostaviti mu te upute napisane na nekom njemu vidljivom mjestu umjesto da ga zvrcaš?Ovako se on oslanja da ćeš ga ti podsjetiti na sve.

Jesam. Prošle godine smo tako krenuli.. s uputama točno koji sat što radi. S odmorima. Ima i danas naljepljeno ona zidu. Ponovili ih više puta. Ali ništa od toga.
Ni poruke na mobitel nemaju učinka jer radi po svome dok nisam uz njega.
Evo, npr. ujutro sam ga zvala da mi poslika zadaću iz engl i naravno da j unije riješio. Pa sam morala preko telefona s njim prolaziti zadaću. Prekidao ju je više puta ili da mi nešto ispriča čega se sjetio ili da ide ispuhati nos,... pa me ne sluša... I sada se spremam ga nazvati da ga ispitima prirodu jer u međuvremenu je dobio zadatak da ju ponovi.

Eto, možda je nekom lakše kad pročita kako je meni

Vjeruj mi, lakše je.

Uzela sam mu opet sve daljinske danas, iako mi je stariji jučer otkrio tajnu kako se snalaze bez daljinskih i inih pomagala. Tako da uključe na mobu spajanje na TV i tako upale TV, a onda uspiju s tipkama na TVu šaltati programe.
Ugl, da ne pišem detalje.. za svaku zabranu su uspjeli nači način kako da ju premoste.
Pa sam starijeg pitala, dobro kako da ga onda držim pod kontrolom da radi dok nas nema?? Pa je rekao: mama, najbolje je da ga stalno zoveš i kontroliraš... da ti šalje slike to je napravio i da ga ispituješ.
To znači da dio radnog vremena moram trošiti na njihovu školu i njih. To je strašno za posao.. Probati ću tako da odrađujem duže i spajam se od doma kad odu spavati.

[Peterlin]

Ozujak, ovako s mobitelima su i moji počeli - dijete ti ima solidan kapacitet za tehniku, kao i većina njihove generacije...

Moji su naučili čitati nacrte i sheme prije nego slova. Nismo se trudili oko toga, jednostavno su bili okruženi time i zanimalo ih je. Djeca s teškoćama čitanja slova često su vrlo darovita za tehniku vrsta raznih (građevina, strojarstvo, elektro...) a vjerojatno i za puno drugih stvari koje traže drugačiju percepciju (štajaznam, ako si fizioterapeut s disleksijom, vjerojatno ti je lakše nego ako si računovođa s istim problemom...)

Moj L. je prvi softver instalirao prije nego je krenuo u školu. Inače, nije svako zlo za zlo. Ove cirkuse za snalaženje bez daljinskog i moji su sinovi primjenjivali davno, iako njima nije bio cilj gledanje televizije, nego ih je zabavljalo upravo spajanje sve te skalamerije... Neš ti - ja ne znam spojiti računalo i tv (tj. moram dooobro misliti što i kako) ili podesiti programe na kabelskoj, a ovi moji su osnove naučili od tate, a onda od osnovne škole cijelom susjedstvu to radili i često dobili čokolade, sladoled, a ponekad i kune

Nas je spasila glazbena škola - nisu imali puno praznih hodova ni vremena, morali su relativno brzo naučiti organizaciju. Takva bistra djeca često se lakše snalaze ako imaju viška obveza nego ako imaju puno slobodnog vremena. Slobodno vrijeme = generator psina i poticaj za ljenčarenje, a ako ga nema, moraju pažljivo raspolagati s onim vremenom koje imaju.

Ocjene - nisam voljela biti "štaka" svojoj djeci, ali nekad jednostavno nije bilo spasa. Baš u ovoj dobi (predpubertet i početak puberteta) trebaju dosta nadzora, a kasnije to ipak nekako bude ok. Moji su znali da moraju imati ok ocjene ako žele ići na ljetni kamp i to je bila motivacija. Stariji je bio 5.0 cijelu osnovnu školu, aliii mlađi - ajooooj.... bilo je svega. On nema osjećaj za prostor (ne razlikuje lijevo i desno) ali ni za vrijeme. To je često kod nekih oblika disleksije. Trajalo je duuuugo dok nije naučio upravljati vremenom i razdvojiti prioritete. S druge strane, ima ljudi koji to ne uspiju cijeli život, pa nitko ne misli da je to problem.

[Evelina]

Moj srednji je išao na UMO radionice i nama je to bilo ok. Stanje se dosta popravilo...ne znam je li samo od toga..vjerujem da je bilo i drugih čimbenika. U svakom slučaju, puno je bolje.

Ovo meni znači ponešto, jer smo mi u razmišljanju da krenemo na UMO.
Odnosno, bili jesmo na inicijalnom testiranju prošli tjedan. Nalaz sam dobila, sad premišljam i promišljam ići ili ne.
Ako ima efekta, obavila bih to prije petog razreda, što znači da imam još ovo proljeće.
Dakle, tebi je imalo smisla. To mi je drago čuti.

[Ozujak]

Nas je spasila glazbena škola - nisu imali puno praznih hodova ni vremena, morali su relativno brzo naučiti organizaciju. Takva bistra djeca često se lakše snalaze ako imaju viška obveza nego ako imaju puno slobodnog vremena. Slobodno vrijeme = generator psina i poticaj za ljenčarenje, a ako ga nema, moraju pažljivo raspolagati s onim vremenom koje imaju.

Istina!
Imaju jedan i drugi aktivnosti, no te aktivnosti se dešavaju popodne/navečer, nemaju ništa ujutro.
Manji (taj koji ima problem s koncentracijom) ide na gitaru, ali privat 1h tjedno (nije glazbena škola). On bi htio ići na sve živo pa sam mu baš radi te njegove svestranosti probala skratiti te stvari za koje ima afiniteta, jer ne bi imao vremena za učenje/odmor. Na kraju ispada drugačije.

Ne volim ni ja što sam "štaka" djeci.. i to je jedan od razloga zašto vam kmečim ovdje. Ali očito nema druge, ako želim da imaju ok ocjene. Ne mogu ih pustiti da se sami snalaze, kada to oni ni ne mogu. Mogu, ali onda će sigurno imati nisko samopouzdanje.

[Peterlin]

Očito sve radiš kako treba, samo si sad u nezgodnom i napornom periodu.

Što se samopouzdanja tiče, ja ne mogu vjerovati do koje mjere je mojima naraslo perje... To je generacija koja se ne boji ničega i nikoga - razgovaraju s profesorima kao s ravnopravnima (upravo tako i treba, ali ja se u svoje vrijeme nisam usudila), uredno propituju zašto nisu dobili bodove na testovima, često izvuku još koji bod, a i afirmiraju se. Nisu anonimni pripadnici šutljive većine. To je definitivno najbolji kapital koji su moja djeca stekla - snalažljivost i povjerenje u vlastite snage. Odavno su nas nadmašili.

[Peterlin]

Ovo meni znači ponešto, jer smo mi u razmišljanju da krenemo na UMO.
Odnosno, bili jesmo na inicijalnom testiranju prošli tjedan. Nalaz sam dobila, sad premišljam i promišljam ići ili ne.
Ako ima efekta, obavila bih to prije petog razreda, što znači da imam još ovo proljeće.
Dakle, tebi je imalo smisla. To mi je drago čuti.

Nemam iskustva s djecom (nisam za to znala u vrijeme dok su mi djeca bila te dobi) ali imam posrednu informaciju o odraslima - bliska osoba je dobila tu terapiju nakon moždanog udara i rezultati su bili jako dobri.

[MusicBee]

bokić...podižem temu jer sam nova, uključila se na drugu temu, no i ova mi je otkriće... imam curku od uskoro 9 godina i prepoznajem nas u gotovo svemu, oduvijek je izuzetno veselo, društveno i pozitivno dijete, omiljena u društvu, no sada u 2. razredu koji je čisti trening pažnje i koncentracije to postaje problem. Jako je inteligentna (neki vole koristiti i termin natprosječno, što uzimam s rezervom), ali sve je to uzalud kada ona ne pročita pitanja u ispitu i zbrlja sve ono što doma nauči kao vodu piti....recimo matematiku sve izračuna u glavi, pa prepiše krive brojeve iz zadatka uz točan rezultat na kraju, i tako pola zadataka...i što reći? ali generalno je dobro i drago dijete i nikad nigdje nitko nije imao problema s njom, a sada kada sam ja reagira i zvala psihhologicu i logopedicu škole, svi se iznenadili jer im nitko nikad nije ukazao na probleme s njom, a nakon obrade su ih jasno uočile...

Jesam. Prošle godine smo tako krenuli.. s uputama točno koji sat što radi. S odmorima. Ima i danas naljepljeno ona zidu. Ponovili ih više puta. Ali ništa od toga.
Ni poruke na mobitel nemaju učinka jer radi po svome dok nisam uz njega.
Evo, npr. ujutro sam ga zvala da mi poslika zadaću iz engl i naravno da j unije riješio. Pa sam morala preko telefona s njim prolaziti zadaću. Prekidao ju je više puta ili da mi nešto ispriča čega se sjetio ili da ide ispuhati nos,... pa me ne sluša... I sada se spremam ga nazvati da ga ispitima prirodu jer u međuvremenu je dobio zadatak da ju ponovi.




Vjeruj mi, lakše je.

Uzela sam mu opet sve daljinske danas, iako mi je stariji jučer otkrio tajnu kako se snalaze bez daljinskih i inih pomagala. Tako da uključe na mobu spajanje na TV i tako upale TV, a onda uspiju s tipkama na TVu šaltati programe.
Ugl, da ne pišem detalje.. za svaku zabranu su uspjeli nači način kako da ju premoste.
Pa sam starijeg pitala, dobro kako da ga onda držim pod kontrolom da radi dok nas nema?? Pa je rekao: mama, najbolje je da ga stalno zoveš i kontroliraš... da ti šalje slike to je napravio i da ga ispituješ.
To znači da dio radnog vremena moram trošiti na njihovu školu i njih. To je strašno za posao.. Probati ću tako da odrađujem duže i spajam se od doma kad odu spavati.

ovo kao da ja pišem :D i lakše mi je da nisam sama jer ludim kad čujem roditelje koji uopće ne rade doma s djecom i nemaju pojma ni što uče, a ja se ubijam... a i sama moram raditi i ispunjavati još 1000 svojih obaveza i onda šizim, pa urlam, a jasno da to nije rješenje, pa uz sve još pokušavam raditi i na sebi i na njoj... ali ne dam se! :D

Nas je spasila glazbena škola - nisu imali puno praznih hodova ni vremena, morali su relativno brzo naučiti organizaciju. Takva bistra djeca često se lakše snalaze ako imaju viška obveza nego ako imaju puno slobodnog vremena. Slobodno vrijeme = generator psina i poticaj za ljenčarenje, a ako ga nema, moraju pažljivo raspolagati s onim vremenom koje imaju.

Ocjene - nisam voljela biti "štaka" svojoj djeci, ali nekad jednostavno nije bilo spasa. Baš u ovoj dobi (predpubertet i početak puberteta) trebaju dosta nadzora, a kasnije to ipak nekako bude ok. Moji su znali da moraju imati ok ocjene ako žele ići na ljetni kamp i to je bila motivacija. Stariji je bio 5.0 cijelu osnovnu školu, aliii mlađi - ajooooj.... bilo je svega. On nema osjećaj za prostor (ne razlikuje lijevo i desno) ali ni za vrijeme. To je često kod nekih oblika disleksije. Trajalo je duuuugo dok nije naučio upravljati vremenom i razdvojiti prioritete. S druge strane, ima ljudi koji to ne uspiju cijeli život, pa nitko ne misli da je to problem.

glazbena je i nama interes, jako želi i već 2 godine me masira, tako da ove godine idemo na audicije u 2 škole (zato sam se primarno i priključila forumu jer sam istraživala što gdje i kako)... ja nisam glazbeno potkovana, ali nju stalno svi opisuju kao umjetnicu, kreativku, učiteljica im svira i stalno ju hvali i govori kako ona uživa u tim stvarima, a mnogi članci tvrde da GŠ pozitivno utječe na djecu s poremećajima koncetracije i fokusa, pa ćemo pokušati... uz to ide u ZKM na dramsku koju voli, sad se samo brinem ima li vremena i za školu, dramsku i GŠ kada će gradivo postajati teže i zahtjevati više učenja i rada doma (dosad je bila u boravku)... ona ako mora, odrekla bi se i dramske radi glazbene, ali žao mi je oduzeti joj ono što voli, a opet... 4x tjedno GŠ plus 2x1h dramske je dosta... brine me hoćemo li moći uopće uskladiti taj raspored jer oboje se upisuje u 6. mj. kada još nisu poznati finalni rasporedi...

eto, iako sam nova, raspisala se u 2 prva posta nadugo i naširoko da nadoknadim:D

[Peterlin]

MusicBee, dobrodošla!

[MusicBee]

hvala!!

[čokolada]

Samo mala opaska (najte zamerit).
Djeca dokazano loše koncentracije (i add, i adhd) najčešće pohađaju muzičku jednako kao što pohađaju OŠ. Ako s njima doma morate sjediti da naprave zadaću iz HJ, MAT, PRI, morat ćete sjediti i uz instrument pa ukalkulirajte to u dnevni raspored.
GŠ nije dramska ili plesna oko koje doma nemate brige.
Takva djeca nemaju vremenski kapacitet za
puno slobodnih aktivnosti jer su spora u obavljanju zadaća.

[čokolada]

Naravno, iznimke su izuzetno talentirana djeca, odlični čitači kojima u početku sve ide s lakoćom, a onda u 3.r. shvate da ipak moraju doma sustavno vježbati.

[Dota]

MusicBee, ne mora dijete nužno imati glazbenu školu 4 puta tjedno.
Naše najmlađe ima glazbenu dva puta tjedno, uspjeli smo "pospojiti" instrument i solfeggio, uz zaista minimalno ili nikakvo čekanje između. Ali to zahtjeva pažljivo planiranje na početku školske godine, dolazak na dogovor za termine prije svih , da si prvi na redu za biranje... uz eventualno preslagivanje drugih obaveza i/ili boravka. U našoj glazbenoj školi ima dosta termina i grupa za solfeggio pa se uvijek može nešto iskombinirati uz instrument, naročito u nižim razredima glazbene škole, kad je i satnica i opterećenje manje.
Naše je iskustvo s djecom (svi su u glazbenoj, što osnovnoj, što srednjoj) da se i profesori trude pomoći djeci i roditeljima s terminima. Uvijek smo se dogovarali, nikad nam djeca nisu u nižim razredima glazbene škole bila u jednom tjednu u četiri različita termina.
Sve dogovaraš u rujnu, kad počne škola i imaš neke rasporede, a možeš i promijeniti termine i grupe ako se pokažu neizvedivi.

Ne znam je li vam opcija za dramsku subota, jedno moje dijete je išlo subotom baš zato da ima samo jedan termin tjedno.

Ako dijete ima lošiju koncentraciju, a veliku želju za glazbenom školom, mišljenja sam da biste svakako trebali probati, ali uz vaš angažman oko slaganja rasporeda, da bude što manje opterećujući i da ostavi djetetu vremena i za odmor i za slobodna popodneva u kojima nema obaveza. Mislim da bi to trebalo vrijediti za svu djecu, ne samo za djecu koja idu u glazbenu školu, i da je bolje grupirati aktivnosti i ne pretjerivati s njima.