Hvala, cure...svaka opaska, komentar i/ili savijet je dobrodosao....inace nebi ni pisala
 |
|||
|
|
|||
Hvala, cure...svaka opaska, komentar i/ili savijet je dobrodosao....inace nebi ni pisala
ovo može i ne mora biti točno jer ovisi o rasporedu sati pojedinih nastavnikaDota prvotno napisa
MusicBee, ne mora dijete nužno imati glazbenu školu 4 puta tjedno.
Naše najmlađe ima glazbenu dva puta tjedno, uspjeli smo "pospojiti" instrument i solfeggio, uz zaista minimalno ili nikakvo čekanje između. Ali to zahtjeva pažljivo planiranje na početku školske godine, dolazak na dogovor za termine prije svih, da si prvi na redu za biranje...
ako nastavnik instrumenta radi drugim danima ili istim danima u suprotnom turnusu od nastavnika solfeggia, onda se ništa ne može pospojiti i ide se 4 puta tjedno u glazbenu, ovisi o situaciji te školske godine
Iz iskustva - složila bi se s čokoladom, dijete koje ima teškoće u redovnoj školi imat će teškoće i u glazbenoj. ALIIII vrijedi pokušati, jer ako dijete zaista voli to što se tamo radi, naći će način da prevlada sve prepreke. Mom mlađem sinu glazbena je stvarno bila mjesto gdje se osjećao ugodno i to mu je bilo mjesto "psihoterapije" gdje se oporavljao od svih frustracija iz osnovne škole. S druge strane, glazbena nas nije spasila rada kod kuće. Imala sam s njim dugogodišnji "homeschooling", sve dok nije razvio vlastite metode učenja. Njegova profesorica instrumenta u prve dvije godine uopće nije prepoznala njegov problem (disleksija, teškoće s čitanjem notnih zapisa isto kao i slova), taj je bio u stanju sve odsvirati po sluhu. Ali iskusna profesorica solfeggia je istog trena uočila problem (bilo joj je lakše, jer je vidjela da ovaj moj piše zrcalno - ljevak je) Moj stariji sin imao je drugačiji set problema (on i danas ima relativno kratak interval pažnje i ne voli kad su mu ispiti na faksu popodne, jer zna da ima lošije rezultate ako nije 100% odmoran). Njemu je glazbena škola dobro došla za razvoj motorike i koordinacije. Da ne odem previše u širinu, htjela sam napisati ovo: s glazbenom ili bez glazbene, sa sportskim aktivnostima ili bez njih, dijete koje ima teškoće koncentracije često treba dugotrajnu pomoć roditelja u ranim godinama. Ja samo mogu reći da nam se isplatilo. Djeca su u osnovnoj školi stekla dobre radne navike, razvila metode učenja kakve su im odgovarale (uz našu pomoć, uz pomoć logopeda i drugih stručnjaka), tako da ulaganje vremena i truda u ranoj dobi donosi korist. Jednom kad su se dočepali srednje škole, ja sam mogla staviti prst u uho, a tako je i danas. Dok su mnogi njihovi kolege tek u srednjoj školi i početku faksa shvatili da za rezultate treba raditi, moja djeca su tu fazu prošla daaaavno. Dobra prijateljica mog sina odustala je od studija jer je shvatila da (zamislite) treba redovito učiti, da na faksu nije dosta pogledati gradivo dan prije ispita i dobiti 5. Djeca kojima je osnovna (i srednja) škola išla kao od šale ponekad imaju problema kad treba naučiti učiti u starijoj dobi. Znam kako je to - ja sam jedna od takvih. Mene je ta spoznaja snašla na drugoj godini faksa. Daklem - isplati se uložiti trud i pomoći djetetu da stekne radne navike i pronađe vlastite metode u što ranijoj dobi. Teškoće ne prođu, ali se osoba nauči nositi s tim, da ne kažem - živjeti s tim.
ovaj boldani dio je najveći motivator od svega napisanog
tome se ja nadam...već sam napisala sinoć, samo moji postovi moraju proći odobrenje, ona je jedinica i ja sam spremna uložiti trud jer ako neću u nju, u što ću?
jasno je da ne postoje ekspres rješenja i da se karakter djeteta ne može promjeniti, ali treba im pomoći da se nauče nositi s tim kako si i napisala... samo ponekad malo bude frustrirajuće vidjeti kako neki roditelji ne moraju ništa i djeca samo nižu petice, ali naravno da ni moj problem nije najveći... neka nama zdravlja, dijete je dobro, veselo i na slatkoću i dobrotu puno toga izvuče, samo sad ju treba naučiti da to neće proći baš uvijek i svugdje
a realno, nisu ni njene ocjene nimalo loše, dapače, ali ovo je 2. razred i ja znam što i koliko ona može i želim odreagirati na vrijeme jer ako sad ne nauči, kasnije je gotovo....a malo je i na majku koja je profesorima čupala živce do krajnjih granicauvijek znala i mogla više, al kad se meni nije dalo, nije mi se dalo....kad bi me teškom mukom natjerali, zablistala bi bez pretjerano puno truda
e sad vidim da mi se kasnonoćni post "nekako" sam skratio, pa da nadodam:
ona zasad nema nikave dijagnoze ni slično, nije to neka velika drama, ali sigurno da nije najpažljivije i fokusiranije dijete, to mi ne treba nitko drugi reći....ja s njom živim, jelte
ovo za spajanje satova u GŠ znam i svakako ću se potruditi da pospojimo što će se dati, no uzimam u obzir i worst case scenario... s druge strane, dramska nam je 1x tjedno po 2h, pa tu već imamo mali plusić
u svakom slučaju, drago mi je da se tema digla...hvala cure
(Offt. iz nekog razloga izgubili su mi se prekidi u tekstu, pa je nečitljivo)Bit će to sve dobro...
Ont. Za razvoj koncentracije u ovoj dobi isprobajte audio priče, društvene igre, puzzle (može i malo složenije).Što se tiče učenja, trebat će vremena dok zajednio s djetetom ne nađeš najbolji način. Nekome odgovara da radi pauze, nekome je bolje da odradi sve u komadu pa onda odahne. Nekome je bolje da piše bilješke, drugome odgovaraju mentalne mape ili podsjetnici. Moji dečki su voljeli raditi tematske prezentacije za gradivo prirode i društva. Nekome paše čitanje naglas ... ne znam.
Mjesto za učenje treba uvijek biti isto i bez ometača (igračaka, elektronike). Raspored sati treba negdje biti jasno istaknut i u njega treba od malih nogu dopisivati obveze, npr. "pročitati lektiru do petka" i slično. Osim toga, treba poticati samostalnost. Gdje god se pokaže da dijete može nešto samostalno napraviti, neka napravi. To ne znači da ga treba hvaliti za prosječan ili ispodprosječan uspjeh. Kako god bilo, sretno! Vrijeme prolazi brzo, djeca rastu, a mi starimo
Zasto ga ne bi trebalo hvaliti za prosjecan uspjeh ako je u taj uspjeh ulozen trud?
Djeca sa poteskocama cesto imaju prosjecan ili ispodprosjecan rezultat unatoc sposobnostima i trudu.
Samo djeca jako dobrih sposobnosti, sa vrlo MALIM poteskocama i uz veliki angazman roditelja mogu imati iznadprosjecne rezultate. Svi ostali su u sustavu osudeni na prosjek ili ispod njega.
Da, u pravu si, negdje to vjerojatno nije moguće.
Mi smo imali i imamo sreće da u "našoj" glazbenoj školi ima više grupa za solfeggio, pa se uvijek dalo složiti ok raspored. Ali su djeca znala nekih godina i mijenjati grupu za solfeggio, ako su bile situacije o kojima pišeš, kako bi im bilo lakše složiti optimalan raspored. Tako da je i to moguća opcija koja može pomoći u smanjivanju broja dolazaka tjedno.
Potpisujem i Peterlin u jako puno toga na ovoj temi. A naročito se slažem s tvrdnjom da se sav trud koji uložimo u našu djecu itekako isplati s vremenom. I da im je to najbolja popudbina koju im možemo dati.
Nisam Peterlin, pa pišem u svoje ime.
Mi (suprug i ja) UVIJEK hvalimo trud. I on nam je uvijek na prvom mjestu, iznad svakog rezultata.
A i rezultati su zapravo često proizvoljan konstrukt.
uopće se ne slažem i mislim da je ovakav stav ubitačan za djecu, pogotovo osjetljivu
treba pohvaliti uloženi trud, a konačan rezultat će nekad biti bolji, nekad lošiji, kao kod svih ljudi
daleko od toga da smatram da dijete treba uvijek hvaliti, to je druga krajnost koja također nije dobra, ali razmišljanje da dijete treba pohvaliti samo za iznadprosječan rezultat samo potencira današnji sustav u kojem četvorka nije dovoljno dobra ocjena što je potpuno naopako
Ma ja mislim da se Peterlin u žurbi nejasno izrazila, da je mislila na to da ne hvali relativno prosječan uspjeh tog djeteta. Znači, da ga ne hvali za ono što i inače standardno radi, nego samo onda kad postigne napredak u odnosu na svoja dotadašnja postignuća. A to, koliko djetetu treba pohvale, treba roditelj sam procijeniti i mogu reći da je to vrlo teška procjena. Djeca dobro znaju "pročitati" roditeljske namjere i brzo shvate kad ih se hvali s razlogom, a kad je pohvala došla samo kao podrška, reda radi.
tanja_b, hvala! To je to. Mislila sam reći da djeca s teškoćama nipošto nisu imuna na lijenost, švindlanje i izvlačenje (znam iz iskustva, jako su dosjetljivi), a roditelj to treba prepoznati i u takvom slučaju preskočiti pohvalu.
điz....ja bih se ubila da je srednji u glazbenoj....
Sad je peti razred. ocjene su dobre, jer ja radim s njim dosta (više tjeram učiti...brzo sve kuži). Nekoliko zapisa tjedno...moj najdraži...iz engleskog
Unit 3 School Samostalno i točno odgovara na pitanja vezana uz tekstove i osobna pitanja na temu škole. Uspješno upotrebljava vokabular iz prethodno obrađenih sadržaja koristeći ga pri prepričavanju ili objašnjavanju. Učenik se za vrijeme odgovaranja okreće i šara po ploči! ocjena: 5
Reci profi da i doma crta dok se samoispituje.
Moja je u toj dobi visila s gornjeg kreveta naglavačke i odgovarala mi povijest.
S nekim instrumentima je nezgodno jer djeca u svom nemiru npr. skliznu niz stolac pod klavir, a kad to otkriju, bude im zabavno pa veći dio sata provedu dole i nije im jasno zašto je baš nužno sjediti.
Nedostatak motivacije je dio paketa koji je dobije uz ADHD kod neke djece . Samo da spomenem da je to dio poteskice, a ne odluka na koju se moze lako utjecati.
https://youtu.be/Xp805f-j1VI
Posljednje uređivanje od sirius : 06.05.2022. at 17:06
I nije nesto sto roditeljska dosljednost moze promjeniti.
Pubertet i razvoj veza u mozgu moze ( djelomicno) , ali to se tek vidi u dvadesetima i kasnije.
Ajme kao da mog opisuješ, plus još neki dodatni problemi s memorijom i riječnikom. Znači učenje s njim idućih 4 godine, do sad sam davala sve od sebe da se osamostali i iako je napredak prisutan kasni bar dvije godine za onim što je očekivanje...điz....ja bih se ubila da je srednji u glazbenoj....
Sad je peti razred. ocjene su dobre, jer ja radim s njim dosta (više tjeram učiti...brzo sve kuži). Nekoliko zapisa tjedno...m...
Inače je pametan i sve brzo kuži ali čsr, lektira, učenje napamet - em koncentracija nula em i kad se koncentrira i nauči do sutradan zaboravi riječi, zna objasniti ali ne zna riječi. On bi najradije živio u nekom "simplified" jezičnom svijetu. Sad je četvrti i već vidim da će peti biti veseli... a tek sedmi, osmi
Moja kcer je isto tako , ali ona ima potvrdenu disleksiju , disgrafiju i jos neke specificne poteskoce zbog kojih ne moze naci tocnu rijec ili pojam kad ju treba izgovoriti ( iako zna što treba izgovotiti).Ajme kao da mog opisuješ, plus još neki dodatni problemi s memorijom i riječnikom. Znači učenje s njim idućih 4 godine, do sad sam davala sve od sebe da se osamostali i iako je napredak prisutan kasni bar dvije godine za onim što je očekivanje...
Inače je pametan i sve brzo kuži ali čsr, lektira, učenje napamet - em koncentracija nula em i kad se koncentrira i nauči do sutradan zaboravi riječi, zna objasniti ali ne zna riječi. On bi najradije živio u nekom "simplified" jezičnom svijetu. Sad je četvrti i već vidim da će peti biti veseli... a tek sedmi, osmi
Sin koji ima poteskoce koncentracije je bio rastresen i imao je problema sa nalazenjem/prisjecanjem pojmova i rijeci zbog koncentracije ( uz druge stvari), ali on ih je uz malu pomoc lako nalazio.
Treba obratiti paznju i na nacin usvajanja gradiva. Sin je imao ( i ima) odlicnu slusnu memoriju i pamtio je odlicno nove rijeci i jezik, ali je imao problema sa prisjecanjem.
Kcer ima losu slusnu memoriju, zbig disleksije i drugih specificnih poteskoca. Kod nje ne pali nist sto je palio kod sina. Kod nje je vizualna memorija bolja, iako ne i najbolja.
Hocu reci da problemi s koncentracijom mogu biti zbig nekog drugog razloga, ne samo zbog prirodno losije koncentracije.
Ma napravili smo logopedsku obradu, nije ni disleksija ni disgrafija, čitanje je svladao, iako je brzina na donjoj granici. Ali memorija i koncentracija su lošije, dok dodje do kraja već je zaboravio početak. Ne znam je li gore kad mu je knjiga dosadna pa je procita i ništa se ne sjeća ili zanimljiva pa počne mastati i onda na kraju ne zna što je pročitao a sto njegova mašta. U oba slučaja ne zna odgovoriti točno na osnovna pitanja o knjizi ili tekstu.
Slušna memorija je bolja ali nema puno audio lektira dostupnih. Na žalost. Jezične strukture su mu isto jako loše... I tako. Pismeno izražavanje je živa muka.
Posljednje uređivanje od sillyme : 07.05.2022. at 08:17
http://hud.hr/bitna-obiljezja-disleksije/#
na ovom linku kliknite na Menu da vam se otvore sve stavke pa ih detaljno pročitajte. Dis-poremećaji mogu postojati u "količini" nedostatnoj da dijete dobije dijagnozu "prave" disleksije/disgrafije/diskalkukije, ali itekako postoje u manjoj mjeri koja je u kombinaciji s lošom koncentracijom ili kratkoročnom memorijom dovoljna da ometa u SVIM predmetima, aktivnostima, snalaženju, životu općenito itd.
Nema koristi od potpisanog papira "nema disleksiju" ako dijete ima elemente svih dis-teškoća. Kod djece s ADHD-om česti su elementi dis-ovog ili onog, a nastavnici ne kuže zašto ne mogu riješiti zadatak ako nemaju diskalkuliju, ili zašto ih elementi disleksije ometaju u razumijevanju zadatka riječima ako ga mogu tečno pred njima pročitati. Jer, ako tečno čita, nije disleksija, jel tako? Sve je to jako frustrirajuće i uglavnom se svede na - treba više raditi
Da, pogotovo u nizim razredima. Uciteljice vole ne talasati ako dijete ( i roditelji doma uz dodatni rad) kompenziraju poteskocu. Pametno dijete je u stanju maskirati tesku poteskocu sigurno do predmetne nastave.
Moja kcer ima vrlo tezak oblik disleksije ( ne razumije procitano iako zna citati na glas ) uz jos druge pridruzene poteskoce . Svi su odmahivali rukom i rekli nije strasno . Cak i logopedi koji su je testirali u 1 i 2 razredu. Samo zato sto je bila suradljiva i imala dobru kratkorocnu radnu memoriju, i normalne kognitivne sposobnosti. Sad u 7 razredj itekako je strasno. Vecinu pismenih ako nisu prilagodeni ne moze napisati ni za pozitivnu ocjenu iako se pripremala.
Razumijem ali moj je četvrti razred, i na testu nije bilo nikakvih znakova disleksije ni disgrafije. To su mi odmah rekli, da sigurno nije nesto od toga. Uostalom uci paralelno dva strana jezika i tu mu isto ide relativno ok, osim sto i na njemackom pokazuje konstantno da zaboravi rijeci koje nije ponavljao nedavno. Njegova vlastita uciteljica mi je rekla da ponekad ima osjećaj kao da mu je hrvatski strani jezik...
Nema mislim puno koristi od samog testiranja nego će krenuti u tretman (malo je nezgodan termin taman pred kraj skole) pa onda još i početkom petog, pa ćemo vidjeti ima li napretka... Nadam se i nekim uputama za vježbanje preko praznika...
Ako trebaš nešto od lektire u audio formatu, pošalji mi pp, imamo mi još uvijek hrpu toga.
Moj stariji je lektiru često citao kombinirano, audio i pdf istovremeno.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.05.2022. at 10:50
Pismeno izražavanje se isto djelomično može poboljšati vježbom. Nisam se tome sama dosjetila. Moj stariji je imao odličnog profesora hrvatskog, koji ih je učio kako se piše sažetak, kako esej i slično. Bilo je korisno i za druge predmete. Dugo mi to nije trebalo, ali možda još imam negdje ta podloge.
Nije njima problem savladati tehniku eseja, nego im je problem ispravno složiti elementarnu proširenu rečenicu. Glava puna ideja, pa krenu nizati rečenice i ne primjećuju da nema ni zareza ni točke.
Eh, meni i danas ide na živce kad svog mlađeg sina cujem govoriti 100 na sat, što je direktan odraz brzopletosti u mislima. Trebalo je dugo da to nauči koliko toliko kontrolirati, ali ne uspijeva uvijek. Niti se ne trudi uvijek.
E to, a ni pravopisnih pravila, pa usred priče prebaci iz prvog u treće lice, pa pola dogadjaja neobjasnjeno jer je on samo zamislio što se desilo izmedju dvije recenice a nije i napisao...
Onda se ja trudim da nekako stavi te svoje rečenice pod kontrolu, objasnjavam mu da pise kraće recenice, da u svakoj mora biti bar tko i što - i dobije feedback da nije dovoljno bogato pridjevima. A ja sretna da uopće ima subjekt i predikat
Što je najbolje sva pravila zna na teorijskom nivou, kad pise test iz teorije, ali primjena je nikakva
Posljednje uređivanje od sillyme : 09.05.2022. at 07:39
ja mog osmaša pronalazim u svakoj vašoj rečenici. Psihologinja mu tupi da on za učenje mora koristiti sve moguće alate, rasporediti se, držati rasporeda. ali on je lijen i misli da sve stigne i ne drži se baš plana.
Sad nam se bliži odabir srednje škole, silno želi u opću što bi mu se i moglo ostvariti bez obzira na slabije bodove jer nema djece.
Izvršne funkcije.
Izvršne funkcije.
Izvršne funkcije.
Evo, tu je sve objašnjeno kako i zašto.
https://martininblog.hr/izvrsne-funkcije/
Hvala, vidim da ću se morati posvetiti ovome, do sada što smo radili je bilo visemanje u skladu s preporukama ali jako je teško držati kontinuitet a ja se isto ljutim kad 100x nešto dogovorimo i on opet nakon 5-10 dana po starom...
Ima tu s lektirom i naše krivice, npr pustali smo ga da gleda crtice na engleskom sa starijom sestrom jer je ona čitala titlove, i na kraju shvatili da on odgledala film i smisli cijelu svoju paralelnu priču umjesto da proba shvatiti što se desava u filmu. I onda su mu trebale godine da se prebaci na to da prati radnju a ne da smislja svoju ali mozak mu je već utreniran da bez imalo problema prelazi preko totalnih rupa i nelogičnost bez da se zapita - ovdje je nešto cudno. Zadnju lektiru npr je u drugom čitanju napokon uspio primjetiti da fale 4 strane i zapitati se što se tu dogodilo... Do sad bi samo nastavio bez da se imalo brine što mu fali nešto u priči. Sad sam ga počela ispitivati poglavlje po poglavlje i napokon hvatamo dijelove koje nije razumio ali samo siba dalje... Kad mu ja pročitam te neke kljucne dijelove onda tek razumije. Plus kompenzacijski mehanizam mu je da cima druge da mu daju odgovore na pitanja koje ne zna, tu je svjetski šampion. Ovi magovi, iscjelitelji i slični bi mogli kod njega na instrukcije kako iz ljudi izvući odgovor koji oni tebe pitaju ili da te uvjere da su oni nesto rekli a u stvari si im ti rekao.
Posljednje uređivanje od sillyme : 10.05.2022. at 07:50
Jao, kad se sjetim koje smo krivine izvodili da poboljšamo radnu memoriju djeci... Od audio priča, pa puzzle, memory, domino i razne kartaške igre bile su početak. Danas se vide posljedice koje su dijelom neočekivane: moj mlađi sin (ljevak, disleksija) tako je dobro naučio kartati da mu je to danas omiljena zabava i često vikendom s dečkima na taj način trati vrijeme
Nemoj mi ništa govorit.... dakle, natjerat ga da pročita lektiru je SF. Tjeram ga da čita na glas... jer inače samo gleda sa strane. I svejedno je iz dvije lektire uspio dobit 1! Ne mogu vjerovat. Pročitao ih je... Imat će izgleda 4 iz tjelesnog i glazbenog jer ide profesorima na živce. Razumijem ih potpuno
Ovaj ne želi krenut iz kuće dok nije 7:50. Braća su davno otišla. A mora se borit da spremi knjige navečer...neće. Nekad uspijem ,nekad ne. Zavisi koliko energije imam. POd satom ne sluša ništa. Brblja okolo. Stalno ga zapisuju. Doma je tabula rasa. Radim nešto s njim što su radili u školi i vidim da je skroz otpočetka. Pogotovo je naporan na satovima gdje se osjeća "doma". Tjelesni i engleski, npr. Brijem da je tamo najgori.
Vodila sam ga na one Umo radionice...ali ništa to nije napravilo. On je jednostavno takav...društven, brbljav, nestrpljiv. Kad je u dobroj fazi, može se svašta s njim. Kad je loše (obično kad ja izgubim živce, pa i on krene), bude baš gadno...samo cvili. 0 bodova.
Utjeha su mi druga dva smirena djeteta... Njih se ne sjetim uopće..
andiko, pa jeste napravili pretrage, dijagnostiku?
Andiko, suosjećam... Postoji li nešto što je djetetu zanimljivo? Moj se u prvom razredu srednje škole zapalio za radioamatere i to ga drži i danas. Iskreno vjerujem da mu je upravo to pomoglo da usmjeri koncentraciju (za radioamatera je izrazito važna slušna pažnja i percepcija). Zahvaljujući njihovim kontestima (natjecanjima i događanjima) naučio je slušati i to mu je spasilo srednju školu. Da ne banaliziram, nije to jedino, ali motivacija je jako bitna.
Andiko, koliko mu je godina?Ovaj ne želi krenut iz kuće dok nije 7:50. Braća su davno otišla. A mora se borit da spremi knjige navečer...neće. Nekad uspijem ,nekad ne. Zavisi koliko energije imam. POd satom ne sluša ništa. Brblja okolo. Stalno ga zapisuju. Doma je tabula rasa. Radim nešto s njim što su radili u školi i vidim da je skroz otpočetka. Pogotovo je naporan na satovima gdje se osjeća "doma". Tjelesni i engleski, npr. Brijem da je tamo najgori.
Vodila sam ga na one Umo radionice...ali ništa to nije napravilo. On je jednostavno takav...društven, brbljav, nestrpljiv. Kad je u dobroj fazi, može se svašta s njim. Kad je loše (obično kad ja izgubim živce, pa i on krene), bude baš gadno...samo cvili. 0 bodova.
Utjeha su mi druga dva smirena djeteta... Njih se ne sjetim uopće..
Moj procita 1x. Ne zna kako se zove glavni lik. Procita 2x. Ne zna ništa osim kako se zove glavni lik. Onda ide citati 3x, u škripcu je s vremenom, procita pola knjige i napiše za 2 ili 3. Ako je slučajno nakon 50 podsjecanja pisao bilješke o knjizi ostale su u ladici i nije ih pročitao prije testa jer je zaboravio na njihNemoj mi ništa govorit.... dakle, natjerat ga da pročita lektiru je SF. Tjeram ga da čita na glas... jer inače samo gleda sa strane. I svejedno je iz dvije lektire uspio dobit 1! Ne mogu vjerovat. Pročitao ih je... Imat će izgleda 4 iz tjelesnog i glazbenog jer ide profesorima na živce. Razumijem ih potpuno
I tako, svaka lektira novo iznenađenje na koje se sve načine moze pročitati lektira i nemati pojma o istoj... ajde navodno je shvatio da ako nakon svake strane ide gledati yt da tad sigurno nema pojma, pa me moli da mu pricuvam mob dok čita.
PS sad već dva tjedna kasni s vraćanje prethodne lektire i posudbom nove. Svaki dan zaboravi otići u knjižnicu
Posljednje uređivanje od sillyme : 12.05.2022. at 21:39
Moja djeca u svom.skolovanju nisu procitala sama ni jednu lektiru.Moj procita 1x. Ne zna kako se zove glavni lik. Procita 2x. Ne zna ništa osim kako se zove glavni lik. Onda ide citati 3x, u škripcu je s vremenom, procita pola knjige i napiše za 2 ili 3. Ako je slučajno nakon 50 podsjecanja pisao bilješke o knjizi ostale su u ladici i nije ih pročitao prije testa jer je zaboravio na njih
I tako, svaka lektira novo iznenađenje na koje se sve načine moze pročitati lektira i nemati pojma o istoj... ajde navodno je shvatio da ako nakon svake strane ide gledati yt da tad sigurno nema pojma, pa me moli da mu pricuvam mob dok čita.
PS sad već dva tjedna kasni s vraćanje prethodne lektire i posudbom nove. Svaki dan zaboravi otići u knjižnicu
Mali koji je imao problema sa koncentracijom je citao na glas , on jednu stranu ja dvije. Nakon toga smo.zajedno radili obradu. Od 7.razreda je imao slusne lektire, i zajedno smo.prolazili obradu.
Mala ne cita uopce zbog teske disleksije, ne moze slusne jer ima problema sa slusniom obradom ako tekst ide prebrzo i jednolicno sa snimke. Njoj svaku lektiru kompletno citam. Plus, uvijek pokusavamo pogledati film ili seriju ako je napravljena po knjizi. I onda zapisemo likove na papir jer najteze pamti imena.
Cisto da ti docaram kako lektira u nasoj kuci izgleda, mozda ti bude lakse.
Posljednje uređivanje od sirius : 12.05.2022. at 21:52
Sirius, svaka ti cast!
Bome da, naklon do poda
Sent from my iPhone using Tapatalk
svaka čast.Moja djeca u svom.skolovanju nisu procitala sama ni jednu lektiru.
Mali koji je imao problema sa koncentracijom je citao na glas , on jednu stranu ja dvije. Nakon toga smo.zajedno radili obradu. Od 7.razreda je imao slusne lektire, i zajedno smo.prolazili obradu.
Mala ne cita uopce zbog teske disleksije, ne moze slusne jer ima problema sa slusniom obradom ako tekst ide prebrzo i jednolicno sa snimke. Njoj svaku lektiru kompletno citam. Plus, uvijek pokusavamo pogledati film ili seriju ako je napravljena po knjizi. I onda zapisemo likove na papir jer najteze pamti imena.
Cisto da ti docaram kako lektira u nasoj kuci izgleda, mozda ti bude lakse.
moj čita, zasada. vidjet ćemo kako će biti u srednjoj.
Do sada dok su pisali testove ne znam da je iz ijednog dobio više od dva, češće 1. Otkako lektiru obrađuju na satu ocjenu manju od pet nije dobio, ali kad se treba sjetiti u ispitu detalja. 5 i 6 sam trubila da treba Ip a šk. psihologinja i razrednica tvrde da on bez problema svladava gradivo i da nema potrebe, potrebe su očit ako ima more jedinica i da je još pride i zločest.
IP možeš tražiti i u srednjoj.
Ljudi, svaka čast čitanju lektire, ali bratemili, djeca bez teškoća također tu hvataju razne prečice. Ne vidim nikakvog smisla u čitanju djela koje će se zaboraviti u tri dana. Nije uvijek nužno pročitati I ZAPAMTITI svaki redak. Ja nisam u stanju zapamtiti svaki redak knjige koju pročitam i sad u odrasloj dobi, a nisam bila ni prije. U današnje vrijeme svi imamo kraći interval pažnje i probleme s koncentracijom, a to je potaknuto elektroničkim medijima i načinom života. Pomozite sebi i svojoj djeci. Neka prije lektire pročitaju iz svoje čitanke i bilježnice sve što ima o navedenom djelu. Ako u školi nisu zapisali što profesor govori, neka posude bilješke od nekoga tko je to učinio (ne govorim napamet, prečesto sam morala naganjati sina da posudi bilježnicu od kolegice, jer nije pazio ni zapisivao na satu, a poslije je bilo cirkusa... ) Na portalu e-lektire također ima puno korisnih pročišćenih podataka o autorima i djelima. Alternativa je Davor Uskoković. Potražite njegove knjige Vodič kroz lektiru za osnovnu školu (postoje dva dijela, za niže i više razrede) i Vodič kroz lektiru za srednje škole. Unutra je navedeno sve bitno - podaci o autoru, podaci o djelu, često postoji kratak sadržaj s naglaskom na teme koje su bitne. Korištenje te literature NE znači da djeca ne trebaju pročitati djelo. Trebaju ako mogu, ali lakše će im biti ako prije čitanja naprave dobru pripremu. Taj summary često ostane u glavi dulje.
Peterlin, situacija je malo teža od pamćenja svake rečenice u lektiri. Sve ovo što se vidi na lektiri svakim višim razredom sve više postaje problem i u drugim predmetima, svugdje gdje treba učiti treba pročitati knjigu, shvatiti sve riječi, shvatiti smisao, izdvojiti bitno, naučiti bitno... slično kao što u čitanju lektire treba shvatiti osnove radnje i tko su glavni likovi. A kad netko nakon dva čitanja nema pojma kako se netko našao zarobljen u stanu ili kad nakon dva čitanja misli da je vlak zapeo u snijegu prije nego su stigli u grad... e onda se pitaš što se desilo. Naravno da može pročitati sažetak, ali ako ga prvo pročita ostaje zauvijek pitanje da li zna radnju jer je pročitao i shvatio knjigu ili zato što je zapamtio sažetak a knjiga mu proletila kroz glavu.
U konačnici, nije meni do ocjena i sl, nego do toga da nekako svlada tu vještinu izvlačenja i pamćenja informacija iz pročitanog. Jer to mu treba na malo dulje staze. I zato ga sad u prva četri koristimo prilike da ocjene nisu nimalo bitne i pozabavmo se načinima i vještinama učenja i rada.
Sirius - znam ja da ima puno gorih slučajeva, i divim ti se na upornosti i trudu. Ovako kako je kod nas je frustrirajuće jer znaš da ima sposobnost, da je ta sposobnost tu negdje, na dovat ruke - jer ponekad je ipak pokaže - ali nikako da nađe neki način (uz svu našu pomoć) da napravi taj finalni korak i da to počne primjenjivati na redovitoj bazi i bez našeg konstantnog angažmana. Makar, ja iskreno vjerujem da će on to svladati, samo treba preživjeti period dok ne svlada
jesi radila neku obradu van škole?
sori, nisam pohvatala o kojim sve teškoćama se radi
moj ima teškoću s čitanjem, mi smo to primijetili u ranijim razredima OŠ, ali nekako i učiteljica i školska stručna služba su to malo umanjivali (kao, ima mala teškoća, ali nadrast će je), dok nisam otišla kod logopedice na obradu i dobila papir: dijagnoza blaga teškoća u čitanju, preporuka individualizirani program.
Onda je škola super reagirala, krenuli su sa IP sad u 6. razredu i prije nego su došli papiri. U nekim predmetima mu znači kraći test i slično, ali naravno nama i dalje doma ostaje puno posla.
I ja čitam naglas lektire, ili ovako kako je sirius sa starijim: ti jednu str, ja dvije, nekad ja sve, nekad on sve (zavisi od veličine knjige i veličine slova u knjizi, kad su sitna gusta slova, nema šanse da on to čita). On dosta dobro prati kad čuje. Ali mu je verbalni faktor katastrofa, ne zna se baš izražavat, pa kad i uprati i zna, ispriča to ko da se naplaćuje svaka izgovorena riječ.
Kaže mi da mu je najveća noćna mora: naći u tekstu što je bitno. Ako mu kod učenja ja pomognem izvući što je bitno, onda to lakše nauči.
Na sve to ide njegova životna filozofija: kako ćemo, lako ćemo. Puno izbjegavanja i tako.
E ovo je moj sin u nižim razredima.E to, a ni pravopisnih pravila, pa usred priče prebaci iz prvog u treće lice, pa pola dogadjaja neobjasnjeno jer je on samo zamislio što se desilo izmedju dvije recenice a nije i napisao...
Onda se ja trudim da nekako stavi te svoje rečenice pod kontrolu, objasnjavam mu da pise kraće recenice, da u svakoj mora biti bar tko i što - i dobije feedback da nije dovoljno bogato pridjevima. A ja sretna da uopće ima subjekt i predikat
Što je najbolje sva pravila zna na teorijskom nivou, kad pise test iz teorije, ali primjena je nikakva
Dobro se sjećam lektire Djevojčica sa šibicama, ne sjećam se koji je to razred. On je pročitao lektiru i napisao je, ja pregledala, malo ga propitala i skužila da on uopće nije shvatio da je djevojčica umrla.
Jedina lektira koja mu se svidjela u višim razredima je Tom Sawyer, pročitao, napisao, dobio pet. Ali on pojma nema u kojoj zemlji se odvila radnja te knjige.
On je mislio da je Austrija
Iz testova ČSR i sastavaka je uvijek dobivao lošije ocjene.
Ali mi smo znali koja je podloga njegovih problema, imao je logopedsku terapiju do trećeg razreda, smetnje vizualno prostorne orjentacije, lošu grafomotoriku...
Puno smo vježbali, imao je fantastičnog učitelja koji ga je uvijek poticao.
Sad je sedmi razred i sve ide na bolje.
Vještinu čitanja s razumijevanjem je dobro svladao, zadaćnica mu je najveći stres.
U gramatici je odličan, čak je išao na natjecanje i imao super rezultat, da mi je to netko pričao prije par godina ne bih mu vjerovala.
U prirodnim predmetima je jako dobar oduvijek.
Zapravo sam ti htjela predložiti jedan trik za lektiru.
U petom razredu je imao profesoricu HJ koja je tražila da se za lektiru piše dnevnik čitanja.
Znači kad pročita jedno poglavlje, mora sadržaj poglavlja prepričati i zapisati u jednoj ili eventualno dvije rečenice.
To mu je bilo strašno teško, tako da sam to vježbala s njim, on jednostavno nije mogao prepričati tekst ukratko,
njegov prepričavanje je ponekad bilo duže od odlomka koji prepričava.
S odrastanjem ide na bolje, ali i sada kad mi prepričava neki događaj iz škole, muka me hvata.
Ponekad uopće ne shvaćam što mi je ispričao, postavljem potpitanja.
Ni glave ni repa nema u njegovim pričama, ne znaš tko je što radio, zašto, kada????
Kad piše sastavke za zadaću, to pregledavam uvijek, dobro se nasmijem,
a onda mora ispravljati glagoska vremena, malo piše u prvom licu u perfektu,
malo u trećem licu u aoristu...
Nemojte se zavaravati da će djeca takve smetenje prerasti. Neće. Odnosno, hoće samo oni čije su smetnje bile vrlo blage i koji i inače imaju visok IQ pa uspiju iskompenzirati.
Ostalima je važno da znaju zašto im se to događa (UVIJEK je u podlozi poremećaj pažnje, pa onda dalje tko ima kakvu sreću da ga pogodi još nešto od dodatnih teškoća.)
Ja stvarno nisam htjela reći da se takve smetnje prerastu, ali se očito nisam dobro izrazila.
Htjela sam reći da se uvježbavanjem može puno postići, a i odrastanje donosi neke benefite.
Moj recimo nikad nije dobio dijagnozu poremećaja pažnje,
jedino je u svi psihologijskim nalazima uvijek bio prisutan blagi motorički nemir.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
