Posvajanje djeteta sa psihijatrijskim dijagnozama roditelja

[carpe.diem]

Pozdrav svima!
Molila bih za savjet. Suprug i ja smo potencijalni posvojitelji. Dobili smo poziv od centra na koji smo se odazvali. Upoznali su nas sa obiteljskom situacijom i liječničkom anamnezom djeteta, iz čega smo saznali da su oba roditelja imali dijagnozu šizofrenije. Svjesni smo da postoji velik rizik za nasljeđivanje iste dijagnoze kod djeteta. Iako smo načelno zainteresirani, postoji strah od neizvjesnosti i nama nepoznate bolesti. Ima li netko neki savjet, iskustvo...? Unaprijed se zahvaljujem na pomoći.

[čokolada]

Nema savjeta. Morate sami odlučiti. Budite svjesni da možete posvojiti i slatku malu bebicu nepoznatih roditelja i nepoznate anamneze. Pa se kasnije anamneza pokaže.

[carpe.diem]

Nema savjeta. Morate sami odlučiti. Budite svjesni da možete posvojiti i slatku malu bebicu nepoznatih roditelja i nepoznate anamneze. Pa se kasnije anamneza pokaže.

Hvala vam puno na komentaru. Slažem se s Vama. Odluka je na kraju samo naša.

[tinkilinkixyz]

Riziko od nekih bolesti uvijek postoji in mislim da oba supružnika trebaju biti 100% sigurna u svoju odluku.
U suprotnom, bolje pričekati neku dugu opciju.

[Barbi]

Teška odluka.
Nepoznata anamneza ti ne daje neke konkretne strahove već onako općenite o kojima nema smisla razmišljati kad su općeniti. Ovako, kad imaš strah koji ima ime, u opasnosti si svako ponašanje djeteta kroz život i odrastanje promatrati u kontekstu potencijalne dijagnoze koja visi nad glavom. Zapravo najvažniji su odgovori na dva pitanja - koliko ćete moći (i hoćete li uopće moći) odmaknuti se od dijagnoze koja prijeti i živjeti normalno, i što ako dijete naslijedi bolest roditelja, kako ćete se nositi s tim.
Kad si odgovorite na ta dva pitanja odluka će se sama nametnuti.

Sretno!

[nevena]

Šizofrenija je nasljedna bolest i postoji vjerojatnost da ju dijete nasljedi. Ja bih pošla od najgore solucije, pod pretpostavkom da ju nasljedi u dvadesetima kada se obično manifestira, pitala bih sebe bili se mogla nositi sa tom dijagnozom djeteta. Ako ne bih tada nebi ni posvojila to dijete.

Vama želim svu sreću u odluci i mir sa donesenom odlukom.

[Jelena]

Vjerojatnost nasljeđivanja si vjerojatno provjerila, ako su oba roditelja nositelji, ona iznosi 40 do 50%. Oba pitanja koja je barbi navela su po meni ispravna. Mogu zamisliti kako se osjećaš. Teško mi je i zbog vas i zbog djeteta. Želim vam svako dobro!

[carpe.diem]

Hvala vam svima na savjetima i podršci. Odluka je bila jako teška. Srce je odmah prihvatilo, no razum nas je mučio nekoliko dana. Odlučili smo se za dijete, no centar nam je javio da nismo izabrani. Nadam se da će dijete pronaći svoje mjesto pod suncem.

[jelena.O]

Sretno u daljnjim koracima

[ina33]

Teška odluka.
Nepoznata anamneza ti ne daje neke konkretne strahove već onako općenite o kojima nema smisla razmišljati kad su općeniti. Ovako, kad imaš strah koji ima ime, u opasnosti si svako ponašanje djeteta kroz život i odrastanje promatrati u kontekstu potencijalne dijagnoze koja visi nad glavom. Zapravo najvažniji su odgovori na dva pitanja - koliko ćete moći (i hoćete li uopće moći) odmaknuti se od dijagnoze koja prijeti i živjeti normalno, i što ako dijete naslijedi bolest roditelja, kako ćete se nositi s tim.
Kad si odgovorite na ta dva pitanja odluka će se sama nametnuti.
Sretno!

Slažem se s barbi. Kao netko tko je razmatrao posvajanje (bio u registru, odradio edukacije, emotivno se sasvim otvorio tome), ali i netko tko je odrastao u obitelji s roditeljem s psihičkom dijagnozom koja je slične težine kao šizofrenija i koji ima blisko svakodnevno iskustvo suživota s ozbiljnom psihijatrijskom dijagnozom 20 godina, ako su šanse za prijenos bolesti 50% s obzirom da su oba roditelja nosioci - ja se ne bih mogla osobno na to odlučiti. Sretno dalje!