Dadilja, djeca, prilagodba...

[Riri92]

Imam nekoliko pitanja i nedoumica u vezi naše dadilje.

S nama je dva mjeseca. Uzeli smo je prije nego što ću se ja vratiti na posao da bismo se svi upoznali i prilagodili. Dadilja je profesionalna, uzeli smo je preko agencije, dogovorili uvjete, potpisali ugovore.. Ali ti uvjeti se baš i ne ispunjavaju. Ono što mi najviše smeta je to što ih ne vodi van. Dogovoreno je da hoće. Ne vodi ih van jer su joj navodno divlji. Najviše L., s njim ima problem. S jedne strane ako ih ne može hendlati onda i bolje da ih ne vodi na ulicu u promet, ali s druge strane možda bismo mogli naći neku koja bi to mogla raditi. Smeta mi i što jako puno gledaju u ekrane. Kako znam - tako što ova agencija postavlja video nadzor. Ja na poslu ne stignem stalno gledati u to što mi djeca rade, ali kad stignem i kad pogledam, ima toga poprilično. Požalila sam se agenciji jer nije tako dogovoreno, ali ispalo je da imamo dvije suprotstavljene strane - nas kojima su djeca divlja i dadilju koja drugačije s njima ne može nego da ih tako zabavi.

Bilo je jako teško naći osobu koja će čuvati troje djece. T. čuva na pola dana zbog predškole, ali njih dvojicu (2 i 1 god.) čuva 9 sati. Tako da su nam s jedne strane prednosti da je zadržimo to što je profesionalna u smislu da nema vikanja, ne daj bože agresivnosti, poštuje dogovore o prehrani i na kraju ipak čuva troje djece, to je jedna od većih prednosti. Najveća prednost je to što je pristala i na brigu o teško nagluhom djetetu od godinu dana, što su nam skoro svi prije nje odbili i on dobro reagira na nju.

Nikako da klikne sa L. On ima 2,2 godine i definitivno nije anđeo, ali nije ni toliko divlji. Malo je težak, voli rutinu, postaje nervozan kad ne ide van. Smeta mi što ga ona opisuje kao neko zločesto dijete koje se ne da smiriti. Živ je, voli trčati, penjati se, stalno je u pokretu, ali sigurno nije zločest zbog toga, samo je dijete. Sad je presretan jer ja koristim neiskorišteni godišnji pa sam s njima. I ne vidim to pretjerano divljanje koje njoj smeta, ali ja sam mu mama pa možda ni ne gledam realno.

Ne znam što da napravim. Ona kaže da je potrebno vrijeme za prilagodbu, pa bih rekla da je ipak možda i spremna na neke promjene, ali koliko bi to vrijeme za prilagodbu trebalo trajati? Jel se isplati istrpiti još malo zato što ispunjava druge uvjete, a idelane dadilje vjerojatno ne postoje, ili trebam gledati kako se djeca osjećaju s njom? T. i I. su okej s njom, ali L. nikako. I mislim da to dolazi iz njenog odnosa prema njemu u kojem je nekako u startu postavljeno tako da je on divlji. On me najviše brine, jer je inače jako druželjubivo dijete, nimalo sramežljivo, voli ljude, prilazi im, a s njom baš nikako.

Jel mi pretjerujemo? Moguće je i to, ovo nam je prva dadilja. Samo nam je žao da su stvari u odnosu sa L. tako nekako odmah postavljene, pa iz toga onda nastaje i ostanak doma, pretjerano gledanje tv-a i slično.

Kako bi vi napravili? Potraga za novom dadiljom ili prihvaćanje da ne postoji idealna?

[eryngium]

Ja ću iz svojih cipela, jer druge nemam. Imam dijete koje je meni najgore ali ni drugima nije neka sreća. U dobi od 2-3 je jako malo išao van ako nije bio sam na čuvanju. Čuvala ga je svekrva kojoj je on jedini unuk (čitaj nasljednik=ljubav neograničena), često skupa s njegovom sestričnom. I žena jednostavno nije mogla s dvoje djece ići van znajući da će 99,9% vremena trčati za njim i njega spašavati od njega samoga, a ovo drugo dijete ili vući za sobom ili ostaviti bez nadzora. Bilo joj je neopisivo lakše upaliti im tv i tako provesti dan s njima. I uopće ju ne krivim niti mislim da je mogla bolje jer često ne mogu ni ja bolje.
Kad je krenuo u vrtić isto su tete neke dane bile prisiljene svu djecu ostaviti u vrtiću jer se nisu mogle izboriti s njih četvero "preživahnih" uz svu ostalu djecu, a da izlazak bude siguran. I sad bi mi se mogao ubaciti neki dušebrižnik i reći da su sva djeca živa, da ne znaju svoj posao ako ne znaju izaći na kraj s njima i tome sl. A ja ću samo reći nek si ga uzmu na par dana pa nek probaju. I ovo vrijedi samo za stanje kod mene i moju situaciju.
Kod tebe je situacija nešto drugačija jer plaćaš uslugu i imate dogovor kako, šta i koliko, te bi idealno bilo da sva djeca imaju dobar odnos s osobom koja ih čuva 9h na dan. Ako si oni nisu kliknuli možda ni neće, ali moguće je da ju s prolaskom vremena zavoli (možda si i napisala koliko je već s vama ali nisam popratila).
Moj je mrzio glavnu tetu u vrtiću tu prvu godinu ali je sada u principu obožava, (ja sam ju obožavala od prvog dana).

Sent from my SM-G950F using Tapatalk

[Lili75]

Meni se za početak čini izazovan broj i dob djece na 1 dadilju.
Osobno ne poznajem nijednu dadilju koja čuva 3 djece, od kojih je dvoje ispod 2.-3. godine starosti.

Ok znam da je T. odsutna pola dana,ali njih dvojica su zaista mala razlika i još k tome kad I.prohoda (uz problem sluha), ona će morat imat 4 oka na njemu zbog ne daj Bože situacija (auti, bicikli i sl.) i uz I. paziti na L. za kojeg kažeš da je življe dijete. Onako čini mi se to vrlo ambicioznim.

S druge strane mi je potpuno neprihvatljivo da tako mala djeca ne idu van i da su ekrani zamjena za boravak vani. Meni je uvijek bilo najjednostavnije ići sa svojom djecom vanka, istrče se, izmore,..svi zadovoljni, bolje odspavaju po danu.

Eh da i ne sviđa mi se njen stav vis a vis L i da se njega krivi za neodlazak van.

[Vrijeska]

Imate li neki ograđeni parkić u blizini?
Možda da dogovorite barem izlazak do tog parkića, ali i da djetetu probate objašnjavati da dadilju mora slušati, jer npr. onda će ići u parkić igrati se loptom i sl.
Dijete mora imati neku jaku motivaciju i onda će biti poslušnije, barem tih sat vremena što će provesti vani.

[Lili75]

Je li uopce ona probala ici s njima van?
Vrijeskin savjet je dobar, objasniti i naglasiti djetetu da mora slusati dadilju, ako zeli ici vanka u parkic.

[Riri92]

Izazovno je, velik je to posao, a činjenica je da on jeste živo dijete.. zato sam i pitala jel mi možda pretjerujemo jer ne znam, prvi nam je put, možda je to sve normalno. Ali isto je i ugovor potpisan, znalo se sve, znao se broj djece, bila je s nama i ranije da sama vidi hoće pristati naravno. Pojma nemam.

Možda stvarno ni ne kliknu na kraju, rekla sam i ja da nije on anđeo definitivno, ali žao mi je da ga je tako odmah "otpisala". Bude težak, njemu to vrijeme u parkiću savršeno dođe da se izmori, plus što se obožava igrati s drugom djecom. Ali čini mi se da bi to što je on još teži nekad zapravo bila posljedica neizlazaka van. Znam kako nam je bilo dok smo bili izolirani kad smo imali koronu, on je bio nemoguć.

Imamo ograđeni parkić u blizini, dogovor je i bio da se tamo ide, a mi ćemo s njima onda negdje dalje u duže šetnje kad dođemo s posla, nismo to tražili od nje. To nam je tri minute od kuće. Ne znam u kojem smjeru uopće da s njim djelujem jer nisam ni vidjela da on baš konkretno nju ne želi poslušati, vidjela sam samo da je nemiran i živ, to gledam otkad se rodio.
Mislila sam sad dok sam na godišnjem dogovoriti koji dan da ide s nama van da vidim u čemu je točno problem, jer ona ništa konkretno ne iskomunicira osim da je "on divlji i s njim se ne može osim u stanu". Tako da ne znam ni sama gdje točno nastane problem, na putu do tamo, u parkiću, ne znam. Mužu je jednom rekla da on u parkiću jako puno skače i trči, ali ako je to jedini i najveći problem, onda mogu odmah otkaz dati i ostati s njima, jer je on takav stalno.

[jelena.O]

Nenkužim u čem je problem ako je park ograđen i on unutar parka skače i trči?
Pretpostavljam da je to sve u pješačkoj zoni, da se proba dogovoriti s njim da manjem pokaže neke stvari u parku, koliko velika može utjecati na njega?

[jelena.O]

Lili ima mnogo obitelji koje imaju djecu slične dobi ko Riri

[Peterlin]

Ja sam svoje sinove sama čuvala do polaska u jaslice kad su imali 13 mjeseci mlađi i 2 i pol godine stariji. Nisam ih vodila van jer fizički nisam mogla s kolicima niz stepenice s drugog kata. Meni bi biko teško, ali ja sam stara mater. Kad se mlađi rodio bila sam u 40 godini. To je fizički i psihički zahtjevno, pogotovo ako čuvaš tuđu djecu i odgovoran si za njih. Riri, uzmi što se nudi i stvarno pusti još par mjeseci za adaptaciju. Teško ćeš naći nekoga da se dobro slaže s malim nagluhim djetetom. Izlaske van odradi sama popodne. Za sada. Možda se situacija popravi kasnije, ali budi pripremljena na ponovne adaptacije nakon godišnjeg odmora svaki put. Isto je i u vrtiću Sretno...Odredi rok nor do Nove godine, a ako i dalje ne budeš zadovoljna, potražit ćeš nekog drugog.

[sirius]

Ne bih se usudila voditi sama troje sitne djece koja nisu moja u javni park.
Zapravo , bi se usudila, ali to je izuzetno zahtjevna aktivnost koju ne bih prakticirala svakodnevno.
Istina, ne bi mi palo na pamet niti cuvati troje sitne djece u njihovom prostoru po 9 sati dnevno. Prezahtjevno.

[sirius]

Biti dadilja nije isto sto i mama. Dadilja odgovara za tude dijete. I ako dijete padne, ozljedi se ili nesto slicno osjeca se kao da nije radila dobar posao. Sa 3 zivahne sitne djece nema sanse da ih sve drzis na oku u javnim parku. Da imate vlastito ogradeno sigurni dvoriste sigurna sam da bi bila potpuni druga prica. Djeca u vrticima , gdje ih je vise na jednu odraslu osobu, u pravilu imaju svoje otvorene sigurne prostore.

[sirius]

Meni pada na pamet traziti pomoc jos jedne osobe sat vremena dnevno dok treba povesti djecu van.

[Dota]

Neortodoksni prijedlog:
Ima li šanse da nađete još jednu dadilju i da ona bude "zadužena" za L., vodi ga vani itd. ?

Ja imam troje djece. Imala sam i dadilje. U jednom, najhektičnijem periodu života, imali smo tri dadilje u isto vrijeme .
Jednostavno su nam rasporedi i obiteljske okolnosti koje su uključivale jedno naše često bolesno dijete, uz našu svakodnevnu brigu o jako bolesnim članovima obitelji, nametnule takvo rješenje. Također, nemamo blizu bliske rodbine koja bi nam mogla pomoći oko čuvanja, pa smo oduvijek ovisili o samima sebi i dadiljama.

No, moram reći da nismo imali tri dadilje u isto vrijeme na istom mjestu, nego bi se naše tri dadilje izmjenjivale ovisno o tome koja je mogla preuzeti u kojem trenutku (s tim da je treća dadilja bila naša prijateljica koja je uskakala u razna "nedoba" kad bismo završavali po noći po bolnicama, i koja bi to napravila ionako, ali smo mi htjeli da bude plaćena za svoj posao )
Govorim o periodu kad su starija djeca išla u vrtić/ školu, pa je dadilja vrlo rijetko bila cijeli dan sama s troje djece (znalo se dogoditi da bi bili bolesni, ali onda bih obično ja ostala doma).

U tvojoj situaciji, kad jedna osoba brine 9 sati o troje djece, od toga dvoje jako male i jedno od njih ima poteškoću (a kažeš da je "kliknulo" s njom i ona s njim), te ne pronalazi način kako "shendlati" treće dijete, ja bih razmislila o ovome: da plaćate tu prvu dadilju manje, a da se ona brine o drugoj djeci i da nađete još jednu dadilju koju ćete plaćati da se brine o L.. I/ili da plaćate nekog da odvede L. vani na sat -dva, tj. da pomogne ovoj prvoj s odlaskom vani?

Nije svim ljudima jednako ugodno biti u parku/vani s više male djece. Ni meni nije uvijek bilo, mojih je bilo na sve strane, nekad bih se tako umorila u sat vremena parka da sam govorila mužu "odvedi ih vani sat vremena, a ja ću raditi SVE ostala 23 sata " Netko je opušten vani, netko nije. Netko ni ne primjeti da dijete visi s drveta i hrani se opušcima, a netko ne da djetetu ni potrčati jer se boji svega. Možda je vaša dadilja u "toj vreći", a možda "klikne" i s L., nekad treba vremena.
U svakom slučaju, sretno ! Nije lako, znam, ali proći će... sad ih ni ne osjetim u smislu "čuvanja", samo uživam u njima velikima i pametnima .

edit: evo i sirius piše isto

[jelena.O]

Moje mišljenje je
Ako ona popusti i zure stalno ili većinu vremena u nešto , da se to neće srediti po Ririnom ni do Nove godine, a kamoli do ljeta.
Ima li neki drugi način osim da im da Tv, mobitel i slično?
Knjige, crtanje , kocke..... Ima igara koji bi i najmanji mogao ,a i da cura prihvati.

Ko curu odvodi u malu školu?
Ne znam ja sam sestrine klince često čuvala , vodila i u park i iz vrtića i to najmanje tri njih.

[Riri92]

Dobila sam i taj prijedlog već, da nađemo nekog tko bi L. odveo van, pokušat ćemo s tim. Možda bi nekome to dobro došlo kao neki dodatni poslić, a nama bi bilo super ako netko hoće jer njemu stvarno treba taj boravak vani.

Ja sam mislila da je normalno da dadilje vode djecu van. Dok sam bila na porodiljnom bilo je hrpa dadilja i čuvalica u parkiću, samo moja neće.
Moguće da se boji, to razumijem, samo nadam se da će njih dvoje ipak kliknuti, pa ako ga i ne želi voditi van da bar u stanu funkcionira, da nije da on satima gleda tv jer se eto s njim ne može. Valjda i ta prilagodba traje malo duže nego što sam ja mislila.

[Lili75]

Jelena.O,
Ali vjerojatno nisi bila s njima 9h u komadu svaki radni dan i pri tome im davala i obroke, paralelno se igrala s njima, pelene mijenjala, presvlacila ih, hranila, vodila u park...nastavi niz. I taķo iz dana u dan.

I to troje djece od kojih je jedno s odredjenim poteskocama, sto zahtijeva dodatnu pozornost i paznju osobe koja cuva djecu.

Da ne spominjem odgovornost za tudju djecu i koliko je to zahtjevnije nego da se radi o vlastitoj djeci. Netko je spomenuo primjer neke nezgode i evo belaja, ne osjecas se dobro, ne znas kako ce roditelji reagirati..

[Riri92]

Moje mišljenje je
Ako ona popusti i zure stalno ili većinu vremena u nešto , da se to neće srediti po Ririnom ni do Nove godine, a kamoli do ljeta.
Ima li neki drugi način osim da im da Tv, mobitel i slično?
Knjige, crtanje , kocke..... Ima igara koji bi i najmanji mogao ,a i da cura prihvati.

Ko curu odvodi u malu školu?
Ne znam ja sam sestrine klince često čuvala , vodila i u park i iz vrtića i to najmanje tri njih.

E pa to, to mene muči. Jer nije istina da bi on mogao napraviti ne znam kakav problem od crtanja, kockica itd. Voli se s tim igrati, voli i da mu se čita.. s tim da ne očekujem da će mu ona čitati uz drugih dvoje, nekad ni ja ne stignem, ali mislim da ima nekih stvari koje bi mogli raditi u kojima on neće biti divlji, a da to nije tv. Ne kažem ni da je cijeli dan tv, ali ono, uključim se par puta s posla, često bude tv, a i sama kaže da ga jedino tako smiri.

Nju muž odvodi i dovodi, izađe s posla nakratko, blizu je.

[Dota]

Riri, sjećam se da je jedna naša čuvalica mogla biti s djecom vani bez problema, a drugoj je to bilo među težim stvarima na svijetu. Bile su različite.
Ova prva je s njima crtala i radila razne kreacije, sve bi ostavila i igrala se s njima satima (što je bilo divno), ali bi onda ponekad zaboravila na spavanje, jelo, dočekala bi me bomba doma i tako... (što je bilo manje divno ). I voljela nas je "podučavati" kako treba bilo što ( što nam se naravno, nije sviđalo, ali djeca su je voljela i bilo im je zabavno s njom, pa smo zaključili da je to važnije).
Druga je bila mirna i tiha, bila im je poput mile bake, pekla im kiflice i brinula se da su siti, čisti, naspavani... ali joj je bilo teško s njima vani. Pa smo ih većinom vodili mi, ili bi ona išla kad bi imala jedno ili dva djeteta sa sobom, nikako sa tri.
Ono što hoću reći - svaka je bila dobra na svoj način, nijedna nije bila idealna. Jako je teško kad imaš troje djece naći idealnu dadilju za sve troje djece, koja su nužno različita i svako ima svoje potrebe. Idealno bi bilo imati odnos jedan na jedan, ali to nije moguće ( osim valjda ako si plemstvo ili truli bogataš).
Možda bi, dok si ti još doma, dadilja mogla pokušati se baviti samo s L. On je još jako mali, dobio je i mlađeg brata, ako sam dobro shvatila. Možda bi mu pažnja usmjerena samo i isključivo na njega godila i pomogla da se bolje poveže s dadiljom, a i njoj se tako pružila mogućnost da njega doživi na drugi način, bez distrakcija.
Lupam različite prijedloge jer sam svjesna da nijedan nije idealan. Da ti dadilja nije "kliknula" s najmlađim (a i sama kažeš da je ni nije bilo lako naći), možda bih ti i rekla - mijenjaj dadilju. Ovako mi se čini da bi bilo dobro svima vama dati još vremena- i njima dvoje da eventualno "kliknu", i djeci da se naviknu da mama više nije tu stalno, i vama roditeljima da prihvatite da je i suživot s dadiljom ipak kompromis, više-manje. Naravno, vi je plaćate, ali mi smo tu polazili od nekoliko premisa- prvo: to je posao, i to težak; drugo: velika je odgovornost; treće: to je osoba koja ima svoje bolje i lošije strane, kao i svi mi; cilj nam je da su nam djeca sretna i zbrinuta i to nam je glavni kriterij pri bilo kakvim zahtjevima i odlučivanju.
Čini mi se da bih ja, da sam na tvom mjestu, radila na "bondanju" njih dvoje, ali i uzela zasad još neku pomoć za taj izlazak vani. I onda vidjela kako će biti. Kako djeca rastu, potrebe, želje i navike se mijenjaju, pa se onda prilagođavate u hodu...

[jelena.O]

A zašto misliš da im svima skupa ne bi mogla čitati ili raditi kakvu predstavu, moj veliki je bio majstor u tome, poslagal bi svoje životinje u krug i s njima radio predstave, svakom dao zadatak i osobinu.možda da i mala ispriča neku priču , pa onda dečki ne znam koliko pričaju.

[Dota]

Ne znam pitaš li mene ili Riri?

[Riri92]

Da, nije je bilo lako naći, em je troje djece, em je najmlađi sa teškoćama. Mislim, meni se žena ovako generalno čini skroz okej, ne znam je dugo da bih mogla tvrditi, ali ono, prvi dojam mi je bio super. Jako mi je važno da je s najmanjim dobra jer on zbog nagluhosti još nikako ne komunicira, ali se smije, nije posebno plačljiv s njom, to mi je baš jaaako jako veliki plus.

Smeta mi samo taj stav prema L. Onda iz toga i izlaze ovi postupci dalje koji mi smetaju jel. Žao mi bude kad ujutro plače jer ostaje s njom, imam dojam kao da se on osjeća izbačenim, kao da osjeti da joj nije baš drag. Ni ne mora biti, dadilja mu je, ali možda ja to malo očekujem, ne znam.

Poradit ću nekako na njihovom odnosu, vidjet ću sutra jel zainteresirana uopće da bude malo s nama dok sam kući ovih dana.

[Riri92]

A zašto misliš da im svima skupa ne bi mogla čitati ili raditi kakvu predstavu, moj veliki je bio majstor u tome, poslagal bi svoje životinje u krug i s njima radio predstave, svakom dao zadatak i osobinu.možda da i mala ispriča neku priču , pa onda dečki ne znam koliko pričaju.

Ne znam jel bi, ja kažem da ne očekujem jer ja ne uspijem nekad.

[Dota]

To je vjerojatno začaran krug, u kojem ona na neki način zazire od njega jer joj je"težak", on to osjeća, a malo je dijete, pa to ne zna iskomunicirati, pa je još "teži". I tako to ide u krug, garnirano s dječjom željom da je mama tu...
Svaki početak je težak. Nekad se dogodi da je s nekim djetetom lakše, s nekim teže...i u vrtiću se događaju slične stvari .Mi smo jedne godine s jednim djetetom imali takvu "adaptaciju" u kojoj sam svako malo plakala iza ugla kad bih ostavila dijete koliko je zapomagalo i očajavalo. Plaćali smo čuvalicu da dođe po dijete u 12 jer nitko nije mogao spavati od tog plača, satima. Druge godine - drugi vrtić i druge tete i treći dan dijete ozareno konstatira : " tu me svi vole ". I ne da se van iz vrtića. Bude svega.
Možda neće biti najbolji prijatelji njih dvoje. Ali oboje trebaju od vas svu moguću pomoć da to pokušaju postati.

[Vrijeska]

a da stariji ide u neku igraonicu/privatni vrtić na 3-4 sata? tamo bi se malo umorio, igrao s djecom, pa bi doma malo tv-malo spavanje-malo igra i prošlo bi 9 sati brzo

[sirius]

Ako je dijete zahtjevno, a ne mozes se njemu posveti 1 na 1 vrlo lako da nisu kliknuli.
Biti srednje dijete i dob od 2,2 godine sami po sebi su zahtjevni, a onda jos tome dodaj karakter.

[Tanči]

Kaj je samo meni ovdje čudan video nadzor dadilje?
Zna li ona za to?
Ili sam ja nešto krivo shvatila?

[sirius]

Kaj je samo meni ovdje čudan video nadzor dadilje?
Zna li ona za to?
Ili sam ja nešto krivo shvatila?

Sigurno zna. To uvjetuje agencija koja ju zaposljava.

[sirius]

Meni video nadzor nije cudan, samo mi je neugodan.
Ali valjda se poslodavac ( agencija) zeli osigurati u svemu.

[Riri92]

Kaj je samo meni ovdje čudan video nadzor dadilje?
Zna li ona za to?
Ili sam ja nešto krivo shvatila?

Naravno da zna, postavlja ga agencija za koju ona radi, a to joj stoji i u ugovoru.

[Riri92]

a da stariji ide u neku igraonicu/privatni vrtić na 3-4 sata? tamo bi se malo umorio, igrao s djecom, pa bi doma malo tv-malo spavanje-malo igra i prošlo bi 9 sati brzo

Moglo bi i tako. Ima tih igraonica, ali moram se raspitati primaju li djecu od 2 godine.
Ma u biti ovo nam je bilo idealno jer su svi troje na okupu, muž ne mora izlaziti s posla (osim zbog T. kratko za malu školu), ali morat ćemo prilagođavati nešto svakako.

[Tanči]

Naravno da zna, postavlja ga agencija za koju ona radi, a to joj stoji i u ugovoru.

Onda ok.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Tanči]

Nekad je za igraonice postojala dobna granica.
Mlađe od 3 godine nisu primali.
To je moje iskustvo kad je kći bila te dobi, a budući da nije išla u vrtić, mislili smo da bi bilo zgodno dati ju povremeno u igraonicu na sat- dva .


Sent from my iPhone using Tapatalk

[ninaXY]

Imaš li kolica za dvoje djece i može li ona s kolicima izići van iz stana? I žele li se oni uopće voziti u kolicima? Ja sam imala samo buggy board i dešavalo mi se da mi stariji siđe s njega i krene bježati. Bilo mi je baš naporno s njima vani u toj dobi.

[Jadranka]

Meni je isto ovaj dio s video nadzorom upitan. No dobro. Ja svojima isto upalim tv il sto vec kad mi treba malo mira.

Troje djece je stvarno puno. Moji su malo veca razlika pa mi je isto ponekad jako tesko s njima ista organizirat (iako praksa cuda cini). Svasta tu treba obavit, i dorucak, i rucak, i pocistit poslije dorucka i rucka, i pretpostavljam uspavati obojicu malenih - pa, ako ne spavaju u isto vrijeme, onda prvo jednog pa kasnije drugog, pa curicu spremit za vrtic. Pa malo animirat, zaigrat se s njima. Nekad covjek tesko stigne izac vani.

S druge strane, i meni se cini da su djeca najbolja kad ih se pusti da se vani istrce i izigraju i uopce da budu na svjezem zraku. Ja bih ipak nekako pokusala postici da ih teta cuvalica vodi vani. Sad je ljeto pa ok, mozete ih i vi voditi kroz popodne - nije strasno. Al ljeto brzo prodje, pa ide pola godine kad je popodne mracno, hladno i nije bas za izac.

[Riri92]

Pa video nadzor je dio njenog posla, nismo ga mi sami išli postavljati da bi je kontrolirali ili ne znam što.. da mi dobro dođe, dođe, pogotovo jer ih prvi put ostavljam nepoznatoj osobi, ali da bih ga sama stavljala, ne bih.. imaju i app, sa mobitelom se uključiš, sve to one znaju.

Nina, imamo kolica za dvoje, ali L se više ne želi voziti. Mali se vozi, on još ne hoda. Tako da joj to nažalost ništa ne znači. :/

[čokolada]

Riri, ja sam imala vrlo živahnu kći koja je od 2. do 5. godine bila nemoguća. Svaki izlazak u park, na plac, u grad bio je PROJEKT, a vrlo sam organizirana osoba koja anticipira sve probleme 200 metara i 10 minuta prije nego se pojave. Bezbroj puta sam je gubila jer bi ona samo odjurila bez obaziranja. Ok, tad još nisam kužila da je to ADHD, a MM se naprosto s njom nije usuđivao izlaziti. Uopće ne mogu zamisliti da bih s njom u toj fazi vodila van i (nagluhog) jednogodišnjaka.
Ja bih na tvom mjestu više inzistirala na kreativnom provođenju vremena u stanu, a ekrane bih jednostavno zabranila. Dijete bih vodila van popodne sama.
Ili nađi jednu dadilju za van, drugu za po doma. Ili upiši dvogodišnjaka u vrtić. Vrtićka pravila prava su blagodat za takvu djecu

[čokolada]

kći=kćer

[Lili75]

I meni se kao coksi vrtic cini odlicnim rjesenjem za zivahno dijete koje ima potrebu za pokretom, akcijom, boravkom na zraku, drustvom djece (negdje gore je Riri spomenula da se jako voli igrati/druziti s djecom), kreativnim igrama.

A i djeca u vrticu brže uhvate pravila grupe.

Nije mi prihvatljivo da su djeca u stanu po 9h (pogotovo ne 2godisnjak), iako sam svjesna koliko posla ima ta dadilja s njima.

[emily]

Riri, uzmi što se nudi i stvarno pusti još par mjeseci za adaptaciju. Teško ćeš naći nekoga da se dobro slaže s malim nagluhim djetetom. Izlaske van odradi sama popodne. Za sada. Možda se situacija popravi kasnije, ali budi pripremljena na ponovne adaptacije nakon godišnjeg odmora svaki put. Isto je i u vrtiću Sretno...Odredi rok nor do Nove godine, a ako i dalje ne budeš zadovoljna, potražit ćeš nekog drugog.

i ja bih ovako.
nema idealnih.

još bolje ako ima opcija da L. ide povremeno/na par sati u neku igraonicu, da se izigra i fizički umori. Ili ako imaš neku prijateljicu, susjedu, koja bi ga mogla povremeno povesti u parkić, što su cure već predložile.

[Jelena]

Možda da razmisliš o Montessori vrtiću kao perspektivi. Oni imaju strukturiran raspored, imaju mješovite grupe (dobno) pa mogu skupa biti i integriraju djecu s poteškoćama. Već sad, ako imate Montessori jaslice, možeš pitati u jaslicama. Ili razmisli do rujna.

Dok sam ja čuvala svog u parku, gledala sam čuvalice. Dolazile bi istovremeno i sjedile na rubu pješčanika. Jedna je bila s dvoje izrazito aktivne djece, vrlo su spretni, a ona prestara za njih. Onda su druge čuvalice znale trčati i skidati tu djecu, kad bi se previsoko popele. To je bila baš neadekvatna čuvalica. Iako se srećom ništa djeci nije dogodilo.

Ja svoju nikako nisam prihvatila. Preporodila sam se kad je krenuo u vrtić. Čuvala ga je cca 10 mjeseci.

[buba klara]

Mi smo imali čuvalicu dok najmlađi nije krenuo u jaslice. Također imamo troje djece (doduše s malo većom razlikom). Nikada nije čuvala troje istovremeno (cijelo radno vrijeme), stariji su već bili u vrtiću/školi.
Bili smo jako zadovoljni, cura je ostala kod nas do nedavno, za povremeno čuvanje navečer ili ako smo mi nekud otputovali na 1-2 dana. Našli smo je preko preporuke u parkiću, mame kojoj je čuvala blizance (od njihove 1. do 3. godine) i bila je jako zadovoljna s njom. Iz iskustva drugih a i koliko ovdje čitam - naći dobru čuvalicu je stvarno stvar lutrije, nema neke formule. Dok smo je tražili uopće mi nije padalo napamet ići preko agencije, samo preko osobne preporuke.

Riri, zapravo nemam ništa pametno za reći, osim da srednje dijete, živahnog dvogodišnjaka (btw, nikad ga ne bi nazvala zločestim, obzirom na ponašanje i dob, mislim da je prosječno dijete) ipak pokušate dati u nekakav barem poludnevni vrtić, igraonicu ili sl. Čuvarica bi puno lakše hendlala jednogodišnjaka a i maleni bi u vrtiću bio zadovoljen u svojim potrebama za igranjem, društvom, izlaskom vani...

[Lili75]

Riri, zapravo nemam ništa pametno za reći, osim da srednje dijete, živahnog dvogodišnjaka (btw, nikad ga ne bi nazvala zločestim, obzirom na ponašanje i dob, mislim da je prosječno dijete) ipak pokušate dati u nekakav barem poludnevni vrtić, igraonicu ili sl. Čuvarica bi puno lakše hendlala jednogodišnjaka a i maleni bi u vrtiću bio zadovoljen u svojim potrebama za igranjem, društvom, izlaskom vani...

Meni se to isto čini kao idealno rješenje.

[Riri92]

Baš smo i mi jutros intenzivno promišljali o vrtiću, pogotovo o Montessori, išla je i T. tamo. Ja imam tu neku blokadu prema vrtiću do magične granice od 3 godine, a moram priznati da prenosim i svoje traume iz vrtića na sadašnjost.

On je stvarno živahan, voli akciju, igru, drugu djecu, brbljav je.. Možda bi mu dobro došlo da ide u vrtić, na jesen će imati 2 i pol godine.

[Dota]

Baš smo i mi jutros intenzivno promišljali o vrtiću, pogotovo o Montessori, išla je i T. tamo. Ja imam tu neku blokadu prema vrtiću do magične granice od 3 godine, a moram priznati da prenosim i svoje traume iz vrtića na sadašnjost.

On je stvarno živahan, voli akciju, igru, drugu djecu, brbljav je.. Možda bi mu dobro došlo da ide u vrtić, na jesen će imati 2 i pol godine.

Hajd' pogađaj koje naše dijete je plakalo da ti se srce cijepa cijele prve godine u vrtiću. Naravno, ono koje je do tri godine bilo doma :mrgreen.
Nije, naravno, bilo samo do trogodišnjeg djeteta, nešto je bilo i do teta i vrtića (imali smo peh baš tu godinu da smo dobili jednu poprilično lošu kombinaciju; inače smo imali poprilično sreće s tetama i vrtićima, a neke obožavamo i danas), ali mislim da bi bilo lakše da se krenulo ranije. Nemam baš neki reprezentativan uzorak za usporedbu, ali eto, moja druga djeca su krenula ranije i bilo je lakše.

Kad čitam sve što si napisala, vrtić mi se čini čak optimalno rješenje.

[Lili75]

Da, to opcenito vrijedi za vecinu djece.
Sto stariji krenu, to je prilagodba teža i duža. Skoro kao pravilo, tako su nam teta govorile temeljem svog iskustva.

Riri, probaj ostavit iza sebe svoje lose iskustvo s vrticem jer će ga dijete "osjetit". Mozda stvarno da probate na jesen s vrticem, naravno ako vam je to opcija.

[Riri92]

Mislim da ćemo probati s vrtićem na jesen. Do tad ćemo raditi na njegovom odnosu sa dadiljom, evo baš danas idemo skupa u šetnju, pa ću valjda i od nje dobiti neku pravu povratnu informaciju da vidim u čemu je problem.

[Dota]

Da, to opcenito vrijedi za vecinu djece.
Sto stariji krenu, to je prilagodba teža i duža. Skoro kao pravilo, tako su nam teta govorile temeljem svog iskustva.

Riri, probaj ostavit iza sebe svoje lose iskustvo s vrticem jer će ga dijete "osjetit". Mozda stvarno da probate na jesen s vrticem, naravno ako vam je to opcija.

Ovo je jako točno. I ne vrijedi samo za vrtić, već za sve, više-manje.

Sretno, Riri!

[Lili75]

Mislim da ćemo probati s vrtićem na jesen. Do tad ćemo raditi na njegovom odnosu sa dadiljom, evo baš danas idemo skupa u šetnju, pa ću valjda i od nje dobiti neku pravu povratnu informaciju da vidim u čemu je problem.

Sretnooo!!!

[ivana s]

Riri, samo da te ohrabrim po pitanju vrtića za dvogodišnjaka s mojim turbo pozitivnim iskustvom. B je krenuo s godinu dana u privatni vrtić, 12 djece, prostor potpuno prilagođen, u prizemlju kuće, s velikim dvorištem. Bio je najmlađi, ostala djeca su bila 3-7 godina. On je tamo presretan, uživa doslovno, s osmjehom ostaje svako jutro. Atmosfera je neusporediva s gradskim vrtićima koji su ipak prava ustanova, s prevelikim grupama i sl. da ne nabrajam dalje jer imam ohoho iskustva. Ovdje imaju čak i psa koji obožava djecu i oni njega. B se uspavljivao na početku s njim, kad nije ništa drugo palilo. Razmišljam ga čak ostaviti tu do škole. Mlađa je išla do treće godine isto tu pa sam je prebacila u gradski.
Inače, jasno mi je za dadilju, da joj je prezahtjevno izaći vani s njima, mene i ovaj jedan premori kad smo vani.

[ivana s]

A to korištenje tv-a i ekrana općenito mi je potpuno neprihvatljivo, čak i za starije kamoli za jedno i dvogodišnjake.