 |
|||
Pa zato joj u dogovoru s konkretnom učiteljicom treba pomoći da se obuzda. I to je sve što sam htjela reći.
A to koliko učiteljice porukiraju roditelje je neka druga tema. I roditelji učiteljice. U pravilu sve više i sve češće i još najluđe je da se nedovoljno brzi odgovori ponekad doživljavaju kao nezainteresiranost.
Eh sad vidim da cijeli post koji sam sinoć napisala tu nije, dakle nisam kliknula objavi
Nemam sad živaca ponovno pisati, samo ću reći da uživam u čitanju casinih poruka i da mogu biti vrlo korisne za Riri i malenu.
Meni u ovom slučaju smaranje roditelja porukama baš jeste ista tema, jer pokazuje stav učiteljice- to je vaše dete, a ne moj učenik.casa prvotno napisa
Savršeno mi je jasno kako učiteljica razmišlja i kako se oseća, bila sam dovoljno dugo u ulozi nastavnika, ali baš zato što sam bila u ulozi nastavnika ne osećam empatiju prema učiteljici.
Sa moje tačke gledišta, nastavnici dobijaju u petom razredu tolike probleme sa disciplinom zato što učiteljice nisu uradile svoj deo posla za četiri godine.
A ako je već dobro što učiteljica nije idealna, čemu onda težnja da učenica bude idealna? Jako je teško kod neidealne učiteljice dobiti razred pun idealnih učenika.
Naravno da roditelji moraju sarađivati sa učiteljicom, ali ja totalno razumem Riri kad kaže da nema konkretne ideje. I stvarno je grozno kad shvatiš da ih nema ni učiteljica.
Sa druge strane, nije istina da savremena nastava u Srbiji u mlađim razredima zahteva obavezno sedenje u tišini tri časa, to je interpretacija te konkretne učiteljice. Pa još je kod moje starije pre sedam godina učiteljica objašnjavala roditeljima kako je učiteljicama data velika sloboda u raspoređivanju gradiva u toku radnog dana i radne nedelje, i preporuke su bile da deca na početku imaju samo 20-25 minuta tihe klasične nastave na svakom času, a ostatak časa da provedu napolju, ili na razgibavanju, baš kao vid prilagođavanja sa vrtića na školu. I ta učiteljica, i učiteljica mlađeg, su to i primenjivale- išli su napolje skoro svaki čas, a opet se nekako stizalo i to sitno gradivo u prvom polugodištu. (I opet je moja stizala da priča i da ne sluša, a eto već na kraju prvog razreda je važila za uzorno dete bez ikakve posebne naše intervencije).
Bili smo na razgovoru s pedagoginjom. Ona kaže da proces prilagodbe još traje, da to nije ništa neobično i da je rano još da se dijete okarakterizira kao dijete koje ometa nastavu.
Potpuno je podržala ideju s dodatnim zadacima, s tim da ona kaže da bi više probala ići u smjeru fizičkih zadataka poput brisanja ploče i slično. Ona ima stav da mi kod kuće ne možemo baš puno napraviti jer T. to ne radi namjerno i ne želi nikome napakostiti nego si još uvijek ne može pomoći. I da možemo ako želimo raditi neke lagane vježbe za pažnju djeteta, ali da je dovoljno da samo u razgovorima s njom podržimo stručnu službu i činjenicu da se nastava ne smije ometati ni zbog druge djece.
Uglavnom, sviđa mi se pedagoginja. Smirena je, s njom dobiješ dojam da problem ni ne postoji. I da, stvarno ima lijep ured, dobro je mala rekla.
Eto, sve pet! Učiteljica će svakako dobiti informaciju da ste bili na tom razgovoru. Vi ste za sada učinili sve što je trebalo i što ste mogli.
Što se tiče laganih vježbi za pažnju, pisala sam svojevremeno o tome u ovom topicu, ne da mi se ponovno prežvakavati, pa vidi možeš li što iskoristiti: http://forum.roda.hr/threads/88716-P...ntracija/page2
Super, Riri... I sad je za očekivati da i učiteljica podrži tu ideju. Vjerujem da hoće, i mislim da je zapravo samo važno da je vaš stav po doma vrlo jasan kako to nije simpatično ponašanje i kako učiteljica nije nesposobna. Prvo polugodište je vrijeme prilagodbe i djece i učitelja i roditelja.
Pulinka, svatko ima pravo učitati stavove koje želi u porukiranje ili ne porukiranje. Samo u prvom polugodištu prvog razreda isplati se radi vlastitog djeteta ne učitavati stavove kao što je ovaj koji si ti predložila u učiteljičine poruke jer ključ dobre suradnje je u su-radnji. Ono međusobnom djelovanju u dobroj vjeri. Procjenjivati provodi li učitelj nastavni plan i program kako je propisano jer učitelj porukira da dijete govori pod nastavom nije baš temelj dobre suradnje. I mi zapravo ne znamo koliko vremena djeca iz tog razreda moraju mirno sjediti i slušati. Možda idu van i sjede i slušaju do 20 minuta. I mala od Riri svejedno brblja. Sve to je malo važno jer valjda je ipak cilj da malena u konkretnom razredu s konkretnom učiteljicom profunkcionira. Problem postoji 3 mjeseca, ne 3 godine.
Odlično Riri! Mislim da ste sve uradili kako treba, i slažem se da je ključan vaš stav da ometanje nastave nije simpatično niti poželjno. Jedino što mislim da nije dovoljno samo emitovati takav stav i sve će biti čudesno rešeno. Treba vremena da taj stav dopre.
Casa, nisam napisala da učiteljica ne sprovodi dobro plan i program, jer to stvarno ne znam, nego sam napisala da su preporuke takve da nastava bude što interaktivnija i sa što više kretanja, tako da učiteljici nisu baš tako vezane ruke kako to ona prikazuje, jer plan i program stvarno nudi mnoga i raznovrsna rešenja u izvođenju nastave, osim striktno ex-katedra u tišini.
Ljudi su jako različiti, a ja recimo ne cenim kolegijalizam po svaku cenu i nikad mi nije dobro išlo samoobmanjivanje.
Ako smatram da učiteljica/nastavnik neku situaciju ne rešava dobro, ja ne mogu da sebe ubedim da zapravo mislim suprotno.
Tim manje mogu da ubedim druge, ali sam već odavno usvojila sistem da svojoj deci kažem: "Meni se ne dopada predlog/pravilo/rešenje/postupak/štagod vaše učiteljice/nastavnika, ali moguće je da grešim. Probajte da maksimalno poštujete taj predlog/pravilo/rešenje/štagod, jer, šta god mi mislili o njemu, osnovna škola je obavezna i u neku školu negde morate ići, a nijedna nije idealna. "
Mi funkcionišemo tako, bilo je situacija kada sam pogrešila i uvek sam deci naglasila da nisam bila u pravu. Bilo je i situacija kada jesam bila u pravu, ali nikad nisam decu upućivala da ulaze u konflikt sa nastavnicima, niti da ispoljavaju prema njima nepoštovanje.
Mislim da je zapravo važno naučiti decu da nije neophodno da o svakome mislimo sve najbolje da bismo sa njim korektno sarađivali. To što sam povremeno mislila ( i još mislim) štošta o pojedinim postupcima nastavnog osoblja ne znači da nisam sposobna da sa njima sarađujem. Uostalom, većina odraslih ljudi tako funkcioniše.
Da, ne idu baš van, pusti ih pod odmorom da izađu, ali ne skraćuje se nastava zbog toga. Ma mislim, što se tiče njenog načina izvođenja nastave, baš kako Pulinka kaže, ja ću svakako dati sve od sebe da normalno surađujemo, a sad jel mi se nešto sviđa ili ne, jbg..
Sad sam mirnija nakon razgovora s pedagoginjom jer žena sama kaže da nije to ništa strašno, a meni se nakon svih poruka činilo kao najveća razredna drama. Vjerujem da će i Tari biti lakše sad kad se krenu raditi blagdanski ukrasi, obožava takve stvari, a valjda neće morati crtati i lijepiti u tišini haha.
Riri super,samo tako dalje!
Jutros smo opet bili na razgovoru. Situacija se nije promijenila, zapravo učiteljica kaže da je i gora.
Jučer im je učiteljica govorila kakve će im biti ocjene iz vladanja na kraju polugodišta da bi ih kao još stigli popraviti. T. je rekla da će joj ocjena biti nezadovoljavajuća. Mala se rasplakala jučer čim mi je sjela u auto, tužna je, hoće da idemo pitati učiteljicu zašto će biti nezadovoljavajuće kad se ona nije tukla nikad. Okej, kontaktiram učiteljicu, dogovorimo razgovor, odemo jutros i muž i ja skupa.
Petero će ih imati nezadovoljavajuće vladanje, troje učenika jer su se potukli, jedan učenik jer stalno zaboravlja pribor i T. jer ometa nastavu. Pa zar to stvarno tako ide?
Kako ide u Hrvatskoj? Meni je recimo nekih godina vladanje padalo na onu jednu razinu ispod, mislim da se zvala "dobro" (?), ali to je bilo zbog bježanja iz škole i neopravdanih sati i ja sam uvijek dobivala opomenu za to. Znači bila mi je izrečena mjera, ali svejedno mi nije palo na najnižu granu, nego samo jedna ispod one odlične ili izvrsne ili kako se već zvala.
Čitam pravilnike od jutros i koliko ja shvaćam, vladanje i ovdje pada ako je izrečena disciplinska mjera (što u ovom slučaju nije), ali isto se smanjuje ocjena za jednu razinu, ne pada odmah na najnižu, kakve su to sad gluposti? Pulinka, ako pratiš, kako bi trebalo ići, jesam u pravu?
Ja ne znam jel se učiteljica to samo malo htjela zaprijetiti da bi razred bio bolji, jer istina je da je naglasila nekoliko puta da se to sve može ispraviti do kraja... Ili stvarno misli davati takve ocjene. Meni se čini da ona to zapravo ne može napraviti.
Muž i ja smo krivi što se uopće nismo postavili jutros na način da nam se daju pravi odgovori, došli smo tamo ko telad bez ikakvog znanja o pravilniku, tako da ćemo morati opet na razgovor. Ma baš me iznenadilo.
Riri, koliko razrednih odjela ima u toj školi? Ja se i dan danas pitam jesam li pogriješila što nisam svog mlađeg sina premjestila u drugi razred ili još bolje u drugu školu (razred pun ometača, ali pravi problem bila je učiteljica koja nije znala s njima). Susjeda je to sa svojim sinom napravila i nikad nije požalila. Bolje sad dok se još nije jako povezala s društvom (s učiteljicom očito ne funkcionira) nego da cijeli život ispašta posljedice neprikladne učiteljice. Ne kažem da trebate tako, ali nemojte odbaciti tu mogućnost.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 08.12.2022. at 12:12
O tome i mi razmišljamo. Ima još dva prva razreda osim njenog. Sve si mislim kao ma popravit će se to, nećemo s tim drastičnim mjerama odmah, ali možda uopće ne bi bilo loše, dijete totalno nesretno i odlazi i dolazi iz škole.
To mi je baš jako čudno i nelogično. Pogotovo što ometanje nastave može biti simptom neke dijagnoze, npr adhd, koji svakako nije djetetova krivnja niti ga dijete može ispraviti jer mu se prijeti lošom ocjenom. Čini mi se da vam učiteljica nije baš educirana.
Pa i za zaboravljanje pribora, moja je recimo prošle godine jako često zaboravljala domaće radove. Nije da ih nije pisala, ali napisala bi npr hrvatski i matematiku, zaboravila prirodu. Ili iz hrvatskog napiše pisanku, zaboravi da ima i u radnoj (more domaćeg je bilo).
Učiteljica je to rješavala tako što je (vjerojatno ne samo njoj) pregledavala svaki domaći rad, i uvijek zabilježila kada ga nema. Upozoravala je nju, i nas na primanjima, ali loše ocjene za to nije davala (možda jednu bilješku u e-dnevniku). Jednostavno je gledala na to kao na vještinu koju ona mora svladati (a i ja). Mi smo doma se malo više angažirali u provjeravanje, smislili neke sisteme sa post itima, i evo ove godine, vjerojatno i kao posljedica nekog sazrijevanja, više nema taj problem.
Ja bih se više obratila nekom dobrom dijagnostičaru na obradu, da provjerite postoji li neki organski uzrok zašto je "ometačica" (sori, sigurno je već rečeno, nisam čitala ostale postove). I da se opremite malo za pristup učiteljici, koja mi ovako na prvu izgleda kao netko tko poseže za prvim sljedećim mjerama "odgoja" kad već ne smije zlatnu šibu koristit
Ja bi dijete maknula od te uciteljice.
Odmah.
Tocka.
Moram priznat da je ovo i moja reakcija. Mislim da sposobni učitelji ne pristupaju tako djeci.
Mi smo jedini s problemom s tom učiteljicom, s kim god razgovaram od roditelja, nikakav problem nemaju s tim. Razgovarala sam i s mamom tog dečka što zaboravlja pribor, njoj je u redu takva ocjena iz vladanja zbog toga. Meni to uopće ne bi bilo u redu, pa se stalno pitam jel problem u nama ili u učiteljici. Sve smo bliže premještanju u drugi razred.
T. je išla dosta dugo kod psihologinje zbog razvoda svojih roditelja, puno se radilo s njom i nikad nam nije spomenuta mogućnost adhd-a, možda bi je trebalo opet odvesti.
Mišljenja drugih roditelja razredne djece su nekad vrlo važna, a nekad sasvim nevažna. Ne bih ti znala reći kako je u ovom slučaju :D. Možda je učitelijica većini djece sasvim dobra, ali spoj nje i T ne funkcionira. Ja sam smatrala da je učiteljica mog najstarijeg fantastična, poslije više godina sam u razgovoru s jednom razrednom mamom saznala koliko nije bila dobra za njihovog sina, i kako je nakon dosta razgovora s njom malo promijenila neke postupke, na što je dečko prodisao i dobio malo poticaja i elana za školu. Možda drugi roditelji neke stvari ne zapažaju, ne bi to bilo čudno. Možda su i sami starog kova, pa im je super da je ona takva. Možda nešto deseto.
Svakako, ja bih rekla ovako: ako vam puno toga ukazuje na to da treba mijenjati razred, nemojte se bojati toga poteza.
Posljednje uređivanje od vertex : 08.12.2022. at 13:13
Ne mora značit da je ta psihologinja uopće educirana puno za to, a i bavila se drugim aspektima, ovo je sad nova situacija
Ma dajte , moj sin je ometao nastavu svakog dana svog skolovanja i to 12 godina. Kasnije je dobio i dijagnozu poteskoca u ucenju, ali nikad sluzbenu ADHDa.
Nikad nije imao neprimjereno vladanje, imao je dobro ( ali nikad uzorno u osnovnoj).
Niti sam ikad cula da je itko imao neprimjereno vladanje zbog nemira i brbljanja u prvom razredu osnovne. Meni je to tuzno i promaseno na tako puno razina da uopce ne mogu komentirati.
Sad kad mi je sin 20 godina , kad je zaposlen mladi covjek, vidim koliko bi bilo pogubno za njega da smo ga od prvog dana intenzivno kritizirali zbog stvari na koje nije mogao utjecati.
Posljednje uređivanje od sirius : 08.12.2022. at 13:47
Najviše se bojim poteza mijenjanja razreda jer ne znam što napraviti ako bude opet isti problem.. kako se uopće promijeni razred, na polugodištu?
Ja imam službenu dijagnozu adhd-a, ali nisam je imala tad u osnovnoj školi. I nikad nisam imala dobro vladanje zbog ometanja, kažem to je bilo jer sam bježala iz škole i neka sam dobila i opomene i sve ostalo, to je bilo zasluženo i znala sam šta radim. Ovo njeno mi nije zasluženo, baš mi je nekako nepravedno.. a i smanjivanje ocjene na najnižu, pa nema smisla. Još nam učiteljica govori jutros da su to samo opisne ocjene, a ne prave. Pa dobro, ali zna dijete što znači nezadovoljavajuće...
Da, dijete je glupo pa ne zna.
Sto se tice bjezanja iz skole. Da ti je u skoli bilo dobro i da si se osjecala prihvaceno ne bi bjezala, pogotovo ako je bila osnovna skola u pitanju.
Pretpostavljam da zelite da dijete ne ponavlja vasu skolsku povijest.
Naravno, ja sam prvenstveno bježala zbog maltretiranja kolega na koje nitko nije obraćao pažnju. Tek drugi razlog je bio dosada i sve ostalo što dođe s adhd-om.
I muž i ja pamtimo školu kao traumu iz djetinjstva i pokušavamo sve poduzeti da naša djeca ne budu učenici kakvi smo mi bili. I da im bude lijepo u školi, a ne kao nama. Ne moraju uopće biti odlikaši, nama to stvarno nije nešto važno, samo nek nauče što se treba naučiti, nek im škola nije muka jer ipak se tamo provodi popriličan broj sati, nek sklope neka lijepa prijateljstva i nek se jednog dana bave s poslom s kojim žele. To su moja očekivanja od škole i stvarno bih htjela da im taj period prođe u lijepom sjećanju.
Razmislit ćemo o prebacivanju u drugi razred svakako, nešto mi sve vuče da će tako i biti.
Uh, kasno palim, izvini, tek sad vidim ovaj tvoj post! Malo sam u gužvi, nisam pročitala ni ovo do kraja, ali, ne, uopšte ne ide tako, učiteljica krši proceduru, tačnije, "krivuda" kroz pravilnik jer vas nije nijednom jasno obavestila o koracima koje će da preduzme. Javim se detaljnije kad dočitam temu i popričam sa MM-om!
Edit: bavila sam se svojim detetom i njenim nastavnicima koji krivudaju kroz procedure...
Posljednje uređivanje od pulinka : 08.12.2022. at 15:33
Dočitala do kraja.
Ovako na prvo čitanje: koliko znam, razred se može menjati u bilo kom trenutku, ako postoje razlozi, ali proveriću.
Za menjanje cele škole znam tačno: dovoljno je bukvalno u bilo kom trenutku uzeti dete u ruku, dovesti ga u željenu novu školu i reći- ja prebacujem dete ovde.
Nisi dužan prethodnu školu čak ni da obavestiš o tome, a nova škola nema prava da odbije tvoj zahtev.
Tako je bar po zakonu.
To je što se drastičnijih mera tiče.
Što se tiče smanjivanja ocene detetu na nezadovoljavajuću zbog vladanja, to ne ide tako nikako- bar u višim razredima, a trebalo bi da je isto i kod učiteljice.
Smanjivanje ocene iz vladanja zbog ponašanja ide postupno: ocena mora ići dole po stepenima, tako kako si i napisala, ne može samo pasti na nezadovoljavajuće.
I svaki pad ocene mora povući za sobom i pedagoški rad sa učenikom i saradnju sa roditeljima kao vid usmeravanja deteta da popravi ponašanje a time i ocenu. Za svako smanjivanje ocene roditelji moraju biti obavešteni i sa njima se mora obaviti razgovor.
Ništa kod toga kod vas nije ispoštovano, tako da učiteljica nema osnovu. Osim ako ne važi neki drugi pravilnik za niže razrede, ali sumnjam (ako imaš volje, pošalji mi link na pravilnike koje si našla, može i na PP).
Za neopravdane časove je procedura drugačija, tj. smanjenje je automatsko na osnovu broja neopravdanih i ne može se popravljati (mada su i tu nešto menjali, morala bih proveriti, ali nije ni važno za tvoj problem).
Hvala Pulinka, pošaljem ti na pp to što smo čitali.
Zato sam ja i pomislila da nije možda da se učiteljica prijeti jer te ocjene nisu nigdje upisane osim na njen papir s kojeg im je to čitala. Ali svejedno, mislim da je to potpuno kontraproduktivno i da nema uopće osnove ni za takve prazne prijetnje.
Slažem se da učiteljica zapravo preti na prazno.
Kakav efekat misli da će postići, diskutabilno je. Ja evo ne mogu da pogodim šta želi da postigne.
Kod mlađeg je učiteljica imala slične fore, nikad to vladanje nikome nije zaista i smanjila tako kako je rekla (verujem da je sasvim dobro znala i da ne može), a obično je efekat bio takav da su se "izgrednici" smirivali i učiteljica ih je pohvalila kako su dobri i "oprostila" im ocenu. Zaista smanjene ocene za jedan stepen je imalo par učenika zbog izostajanja nedeljama bez opravdanja, ali tek negde u četvrtom razredu.
Ako ćeš pravo, i ja mislim da je to kontraproduktivno, i da nije ni P od pedagogije.
Ovako emotivno, prva reakcija je i meni bila ista kao kod većine: sklonite dete od te učiteljice!
Ali pošto sam danas inače na tri ćoška zbog borbe sa vetrenjačama za svoje dete (ništa jako dramatično, samo uobičajeni set mini nepravdica i nervnih slomova pred polugodište), možda je bolje da savete dajem sutra...
Svakako pošalji PP, i razmisli o još jednoj poseti pedagogici u najskorije vreme.
Mijenjajte uciteljicu/skolu. Dto god je jednostavnije.
I ako je nekom neka uciteljica odlicna ne znaci da je i drugom.
Sretno
A možete i reći djetetu da ne ometa nastavu.
Je, jer do sad su joj sigurni govorili : bravo mala, samo nastavi.
Stvarno?
Ja isto mislim da bi baš mogli, evo sad ću.
Je, jer do sad su joj sigurni govorili : bravo mala, samo nastavi.
Meni to nije smijesno. Mozda dijete ne shvaća da se u školi ne smije brbljati.
Što kaže zašto samo ona brblja na satu?
Naučiti učenicu da poštuje pravila tako što sam nećeš poštovati pravila kao učiteljica i nije najsrećniji metod.
Možda treba pitati učiteljicu zašto govori ono što zna da ne može da ostvari?
Posljednje uređivanje od pulinka : 08.12.2022. at 17:27
Pa ništa posebno ne kaže, izletilo joj je, zaboravila je da ne smije, neće više... Klasika, pa to nama traje od početka godine. Naravno da nije smiješna situacija, ali prvo što bi svima palo na pamet, pa tako i nama, je reći da ne ometa.
Meni je itekako komicno. Ne to sto mala od 7 godina brblja na satu nego sto se ti Beti koja imas malo vise godina cudis tome. Ko da se s time nikad susrela nisi.
Nisam, Sirius. Moji ili nisu brbljali ili mi ni jedna učiteljica nije rekla da brbljaju.
Pa dobro, vec smo davno shvatili da su sva tvoja djeca poslusna, suradljiva i rade sve po špagici.
Ali valjda si cula i dozivjela tokom skolovanja( svog ili svoje djece) da postoje djeca koja ometaju nastavu. Ako se to uopce moze reci za djecu koja su tek iz vrtica izasla.
A ja nisam shvatila, što ste vi rekli učiteljici o smanjivanju ocjene iz vladanja? Ništa? Slagali ste se? Pitali kako piše u pravilniku?
I vi ste s učiteljicom razgovarali o toj možebitnoj ocjeni na kraju polugodišta ili o vladanju? Kako je vladanje gore? Što se događa na nastavi? Jeste li zamolili školskog pedagoga za pomoć, ne u vidu jednog razgovora s vama, već u vidu posjećivanja nastave i samostalnog rada s djetetom?
I ja ne znam gdje vaša djeca idu u školu da se tako čudite učiteljici koja u prazno prijeti.. pa takve nemoguće prijetnje govori polovica kolega mi. Ono, neću vas voditi na maturalac, nećete ići na odmor, dat ću jedan sljedeći put kad se okreneš... To se zove nemoć i vrlo je uobičajeno u našem sustavu. Nažalost.
I za kraj, je li mala mirnija na nastavi nakon te prazne prijetnje?
Vjerojatno nije mirnija, ali sigurno vise place doma.
Emocionalna ucjena je uvijek dobra za razvoj odnosa, uspostavu autoriteta i poseno za zdrav razvoj djeteta.
Nismo joj ništa pametno rekli. Nismo uopće znali reagirati jer smo na taj razgovor išli misleći da je T. krivo shvatila/prenijela. Na kraju nije. Nismo učiteljici spominjali pravilnik, pitali smo dokad se inače daje mogućnost prilagodbe djeteta ako će već sad takvu ocjenu imati, pa je rekla da se do sada trebala već prilagoditi na školu i ponašanje u školi. Nismo se ni složili s tim jer mislimo da je nepravedno, nije se nikad ni spominjala dosad smanjena ocjena iz vladanja, kamoli najniža, pa je rekla da se to može još popraviti i da su ocjene samo opisne, a ne prave.
Idemo i kod pedagoginje, ne znam kad, poslala sam mail pa čekam odgovor za termin. Na razgovoru ću je zamoliti i za posjećivanje nastave, nisam znala da mi to možemo tražiti.
A je li učiteljica opisala kako je ponašanje gore? Učestalije, glasnije, manje prati nastavu, zapričava više djece?
A Sirius, to da nisu svi ljudi uvijek na razini posla koji obavljaju a da mnogi većinom nisu u školstvu koje je tako visoko rangirani i po ugledu i po primanjima. Ne vidim kako to Riri pomaže.
Ako selite dijete u drugo odijeljenje ili školu, to ima smisla samo ako utvrdite da je mala ometačica nastave isključivo zbog ove učiteljice. A to morate utvrditi sad, jer valjda je jasno da je najbezbolnije taj novi početak imati na kraju zimskih praznika. I zato bih ja na vašem mjestu, sutra ujutro pokucala na vrata pedagoga. I rekla, Trebam pomoć, molim vas, primite me!
Posljednje uređivanje od casa : 08.12.2022. at 20:58
Kaže da manje prati nastavu i da ima manje volje za školu. Za pričanje kaže da je i dalje prisutno, ali ne u većoj mjeri.
Bože, casa, kakvo je ovo spinovanje, čemu to?
Sigurno znaš kao i ja da roditelji prvog deteta na prvom polugodištu prvog razreda sigurno ne znaju napamet pravilnike niti polaze od toga da ih učiteljica laže? Uostalom, zar nisi sama rekla da je takav stav jako loš?
Zašto bi roditelji trebali da zamole školskog pedagoga za posećivanje nastave?
To je bio posao prvo učiteljice, a posle i same pedagogice, nakon prve posete roditelja, da poseti čas na kome učiteljica ne može da izađe na kraj sa pričanjem prvakinje.
Uopšte mi prazne pretnje učenicima nisu u rangu praznih pretnji roditeljima. Pogotovo pretnje izrečene u afektu, na času, pa još starijoj deci, su prilično bezazlene.
Prazne pretnje o zaključnim ocenama, izrečene roditeljima, su mi ono, pucanj sebi u nogu. Ili je dovoljno moćna pa joj se može, ili je dovoljno psiho (ne zaboravite svakodnevne poruke Riri o vladanju - meni se to graniči sa uznemiravanjem), ili obe stvari.
Koji victim blaming roditelja, neverovatno.
Ako je ovo povod za nedovoljnu ocenu, onda cela naša škola treba da je dobije. Toj ženi treba dijagnoza.
Ma pulinka, ne znam kako me ti čitaš...
Ja sam pitala kako je tekao razgovor i zbog spominjanja pravilnika pitala za pravilnike. Nije bi bilo ni u primisli da bi ljudi trebali proučavati pravilnike ili da bi pedagog trebao ocjenjivati učiteljev posao nego zamoliti pedagoga da pomogne djetetu da profunkcionira u razredu kao ostala djeca. I da se djetetu prenese poruka da je važno i vrijedno iako postoji problem.
Meni se čini da u ririnoj situaciji čovjek želi pomoći svom djetetu, a ne da ispravlja loš školski sustav. Ako je potrebno da i promijeni odijeljenje ili školu, ali da tu odluku donese kad vidi da je učiteljica problem. Uopće ne mogu shvatiti da me pulinka čita na način da ja mislim da su Riri i muž krivi i da ih treba okrivljavati. Pa, svi imamo takvih situacija kad ne znamo kako pomoći djetetu.
Riri, stvarno se nadam da me ti nisi tako iščitala. Ako kojim slučajem jesi, stvarno mi je žao. Nije mi takvo što ni u primisli.
Ma ne, sve okej, stvarno ste nam svi pomogli da dođemo do nekih novih zaključaka i hvala vam.
Moram još pričati s mužem ali skoro smo sigurni da bismo išli u smjeru prebacivanja u drugi razred. Pogotovo nakon plakanja maloprije, dijete je zaključilo da su svi bolji od nje i da ona nije za školu. Prestrašno.
Mala ometacica nastave ce sigurno ( barem jos neko vrijeme) biti ometacica. To sto je dijete zivahno i brbljavo ne znaci da je problem. Kod neke druge uciteljice dijete bi vjerojatno bilo izazov, jer bi ta uciteljica imala drugaciji pogled na situaciju i drugaciji stav. Pa bi vjerojatno poduzela logicne i razumne korake da smiri nemir i prekine brbljanne, a da se pri tome dijete ne ubija u pojam i da se djetetu ne namece emocionalna ucjena.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom