Mala ometačica nastave

[Riri92]

Ne uspjevam preko tražilice naći ovakvu temu, ako netko ima kakav link molim vas šaljite.

T. je krenula u školu ove godine. Muke su od samog početka, školu ne voli, svaku nedjelju ista priča oko škole sutradan ujutro, plač, vriska, neće ići. Uz to, od početka smo upoznati s problemom da ometa nastavu brbljanjem. I da konstantno ima nešto za reći, nadodati, ometati...

Učiteljica je bila strpljiva jedno vrijeme i govorila nam da je to proces prilagodbe, da će se naviknuti i da mi možemo samo razgovarati s njom. Sad više nije strpljiva pa pretpostavljam da je prilagodba već trebala završiti, ne znam. Svaki dan imamo poruku u bilježnici, u petak smo bili pozvani i na razgovor gdje nam je učiteljica rekla da stvarno više ne zna što će s njom i da se mi moramo uključiti. Uključeni smo mi itekako, samo ne daje rezultate.

Ne radi se o koncentraciji, ona sve napravi što joj se da, ne zaboravlja prenijeti neke poruke, nema problema s tim da joj bilo koji školski zadatak radi teškoće, zadaću napravi i prije nego što mi dođemo s posla.. ali brblja, ometa, premještena je u drugu klupu barem 5 puta od početka i džaba, nađe ona načina za zapričati svakoga.

Učiteljica ju je na razgovoru pohvalila da napravi sve što treba i da tu ne vidi da će biti nekih problema s ocjenama, ali da dijete mrzi školu (njene riječi, a slažem se i ja s njima) i da mi to moramo promijeniti. Moje pitanje je kako? Može li se napraviti nešto da dijete zavoli ići u školu? Ili da barem prestane ometati nastavu?

Ide mi to već na živce, naši razgovori s njom nemaju nikakav utjecaj, već znamo da ćemo dobiti poruku u bilježnicu, sad je počelo i na whatsapp. I muž i ja smo jako protiv podmićivanja djeteta, a sinoć on kaže trebali bi joj jednostavno kupiti nešto ako izdrži tjedan dana bez da dobijemo poruku. Ne želim tako, nećemo ništa riješiti.

Meni je žao što se ona jako veselila školi, a čim je krenula to je bilo daleko od veselja. Htjela bih da joj se vrati ta volja i želja, a ne znam kako.

[sirius]

Ne moze.
Barem ne previse.
Ali to je posao uciteljice jer vi niste u razredu.

Uvijek ce joj biti dosadno i uvijek ce ometati nastavu ( jer joj je dosadno).
I reci uciteljici da prilagodba na skolu traje do drugog polugodista DRUGOG razreda osnovne.
I sad priznaj tko je bio ometac nastave u svom djetinjstvu? Ti ili muz?

[sirius]

Inace, potpuni je pogresan pristup da vi nagradivanjem mozete nesto napraviti.
Ne ometa ona nastavu jer zeli vasu paznju.
Nego ometa jer mora sjediti mirno i nema dovoljno stimulacije. To nema veze sa nicim nakon sto izade iz razreda. To su situacije koje se sreduju na licu mjesta tako da joj je da neki zadatak u kojem ce raditi nesto korisno za grupu, da joj se omoguci kretanje , da joj se da koji dodatni izazov.
Tesko da ce te to postici sa ovom uciteljicom koja samo kuka nakon dva mjeseca nastave .

[Riri92]

Ajme ja sam bila grozna ometačica nastave, ali ja ju nisam rodila pa ne ide krivnja na mene.
Bože kad se sjetim tih metoda tada, učiteljica me gađala spužvom i kredom. Pogodi te pa začepiš od smrada spužve jer ti se ne isplati udahnuti. Mislim da krivnja ide na muža, on je odustao od škole ali od srednje, svekrva mu još uvijek to nije oprostila. Ali mislim da su geni poprilično jasni haha.

Sad mi je lakše zbog ovoga da prilagodba traje do drugog polugodišta drugog razreda, imamo još više od godinu dana onda valjda. I slažem se skroz za nagrađivanje, držim se toga da nastavu ne treba ometati ne zato što ćeš dobiti nagradu nego zato što ne smiješ, ne ometaju ni druga djeca.

Pitala sam učiteljicu može li joj dati nešto da radi, ili neki dodatni školski zadatak ili nešto bezveze, tipa nek im briše ploču, briga me, samo nek se riješi to. Ali rekla je da se dijete mora naučiti da je to što radi krivo i da tu mi moramo dati svoj utjecaj.

Imali smo od početka dobar odnos s učiteljicom, i mi, ali što je još važnije i ona. Ali vidim da je i učiteljici lagano puna kapa. T. i sad kaže da voli i učiteljicu i kolege iz razreda, ali ne voli ići u školu i biti tamo. Kažem, svaku nedjelju drama...

[ki ki]

Moje je ometao nastavu kad je krenuo u 1.r.Setao je za vrijeme nastave i zabavljao druge.Ja sam bila u soku kad mi je to uciteljica rekla nakon mjesec dana.
Nisam ocekivala tako nesto jer je znao pravila ponasanja i u vrticu.Za kaznu smo mu prodali playstation(koji je ionako bio prastar).I odmah nakon toga nije vise bilo prigovora na njegovo ponasanje u skoli.Znam da sam zlocesta mater[emoji1] ali djelovalo je.

[sirius]

Ajme ja sam bila grozna ometačica nastave, ali ja ju nisam rodila pa ne ide krivnja na mene.
Bože kad se sjetim tih metoda tada, učiteljica me gađala spužvom i kredom. Pogodi te pa začepiš od smrada spužve jer ti se ne isplati udahnuti. Mislim da krivnja ide na muža, on je odustao od škole ali od srednje, svekrva mu još uvijek to nije oprostila. Ali mislim da su geni poprilično jasni haha.

Sad mi je lakše zbog ovoga da prilagodba traje do drugog polugodišta drugog razreda, imamo još više od godinu dana onda valjda. I slažem se skroz za nagrađivanje, držim se toga da nastavu ne treba ometati ne zato što ćeš dobiti nagradu nego zato što ne smiješ, ne ometaju ni druga djeca.

Pitala sam učiteljicu može li joj dati nešto da radi, ili neki dodatni školski zadatak ili nešto bezveze, tipa nek im briše ploču, briga me, samo nek se riješi to. Ali rekla je da se dijete mora naučiti da je to što radi krivo i da tu mi moramo dati svoj utjecaj.

Imali smo od početka dobar odnos s učiteljicom, i mi, ali što je još važnije i ona. Ali vidim da je i učiteljici lagano puna kapa. T. i sad kaže da voli i učiteljicu i kolege iz razreda, ali ne voli ići u školu i biti tamo. Kažem, svaku nedjelju drama...

Ocito ne voli uciteljicu kad je drama svaku nedjelju.
Inace na obdijanje tvog vrlo mudrog prijedloga ( da dijete napravi nesto korisno za razred npr.brise plocu) koji uciteljica odbija ...mogu samo reci da je uciteljica fulala cijeli fudbal. To je prva i osnivna preporuka svakog mudrog psihologa. Inace, ako je tata nije bio ucenik generacije i nije bas obozavao skolu prilicni je jasno na koga je potegnula gen.

[Riri92]

Ja sam se nadala da bi tako nešto pomoglo da joj ne bude dosadno. Pogotovo jer će ona napraviti što god joj se kaže, drago joj je kad je odgovorna za neki zadatak.

O kaznama smo razmišljali, ali ništa nam se ne čini dovoljno primjereno situaciji jer ona to stvarno ne radi namjerno. Bilo bi mi skroz u redu da učiteljica da neku kaznu, što je i dala već, poslala ju je kod pedagoginje. Ali to je propalo jer je T. bila oduševljena s tim što pedagoginja ima lijep ured. možda trebamo još malo razmisliti o nekoj kazni, ne znam.

S jedne strane, ako neće tu pomoći razgovori dok učiteljica ne reagira drugačije, lakše mi je jer nije samo do nas, a s druge strane bi bilo super da je do nas jer sebe možemo mijenjati, učiteljicu ne možemo.

[pulinka]

Blago vama sa takvom učiteljicom.
Ima li škola razumnog psihologa/pedagoga koji bi dao razuman savet?
Jer meni deluje da sa učiteljicom nećete stići daleko.
Ja sam u jednom vrlo sličnom razgovoru vrlo sličnom prilikom rekla učiteljici da dajemo sve od sebe kod kuće, ali nemamo ni daljinski da upravljamo detetom u školi, niti imam desetoro dece pa da dete od kuće ponese pravila ponašanja u velikoj grupi.

Ne znam šta je tačno tada učiteljica uradila, ali par meseci kasnije je ispalo kako je moje dete zapravo divno i sjajno i svi početni problemi su nekako nestali (zapravo verovatno nisu, nego se ispostavilo da su razredni drugari "sazreli" u daleko veće probleme od neagresivne hiperaktivne brbljivice).

Hoću reći, uz dobru volju za saradnjom sa učiteljicom, nekad treba i učiteljici dati do znanja dokle ide čija odgovornost i posao.
Ne odobravam ometanje nastave, daleko od toga, ali njena diploma bi sa sobom trebalo da nosi i par veština za rešavanje takvih - prilično bezazlenih - problema. Ako učiteljica ne želi da sarađuje sa vama, uvek preostaje da pokušate da dobijete savet od stručne službe škole- time pokazujete svoju spremnost da se problem reši.

[pulinka]

Aha, vidim da je već bila kod pedagoga... U tom slučaju, i ja bih se zaputila kod pedagoga kao roditelj, čisto da osmotrim situaciju, i čujem mišljenje pedagoga.

[ki ki]

Kod mog sina tko je smetao u nizim razredima smeta sada i u visim.
Nisu srezani u startu.
Djeca jako dobro znaju sta se smije a sta ne smije u skoli i ne bi trebalo biti rasprave oko toga.

[sirius]

Kod mog sina tko je smetao u nizim razredima smeta sada i u visim.
Nisu srezani u startu.
Djeca jako dobro znaju sta se smije a sta ne smije u skoli i ne bi trebalo biti rasprave oko toga.

Ometala sam nastavu citavo skolovanje.Ometala u smislu da sam hodala i bila nemirna u nizim razredima, a komentirala na glas u visim razredima. Nema veze sa nikakvim odgojem i pravilima nego stimulacijom.
Meni je to pomagalo da drzim paznju i pratim nastavu. Obicno predavanje koje traje satima i zahtjeva od ucenika iskljucivo slusanje i sjedenje na mjestu nije nacin na koji ja ucim . Meni treba kretanje i interakcija. Mojem starijem djetetu isto. Oboje smo daroviti sa elementima ADHDa.
Meni je skola bila muka jer sam nepretano dobivala kritike na racun nemira. Mom sinu isto. On se preporodio kad vise nije u skolskom sustavu. Ima posao na kojem se izvrsni snasao. Nema nikakvih problema sa pravilima ni motivacijom ni tempom. Kao ni ja. Samo mrzimo sjedenje satima bez interakcije. I ne ucimo na taj nacin.

[sirius]

Od svega mi je najtragicnije da se dijete koje je tek uslo u skolu obeshrabruje i ozbiljezava kao neprihvatljivo od samog pocetka. Kladim se da u vrticu nije imala nikakvog problema. Kladim se da je tamo bila prihvacena i da je njezina energija , radoznalost i vjerojatno razgovorljivost bila prihvacena kao nesto dobro i pozitivno.

Zaista sam sretna da imam jos samo jedno dijete par godina u ovom krutom , zastarjelom skolskom sustavu koji zeli da su svi jednaki.

[ki ki]

Dobro moje dijete je prosjecno nije darovito pa ja gledam iz drugog ugla.

[sirius]

Dobro moje dijete je prosjecno nije darovito pa ja gledam iz drugog ugla.

To nije vazno. Kad uciteljica dobije prvasice u razredu ima razlicite djece. Razlicitih sposobnosti, razlicitih karaktera, razlicitih nacina ucenja, iz razlicite okoline. Djeca su prvi put usla u neku novu zgradu , prvi put upoznali uciteljicu i prvi put se od nih ikad ( u zivotu) ocekuje da barem 3 sata u danu sjede mirno i slusaju . Jer je to nacin na koji se kod nas uci. Prilicno razlicito od vrtica u nacinu ucenja i nacinu provodenja vremena. Dijete place svaku nedjelju popodne . Dijete koje se veselio skoli. Dijete koje je bistro i do sad nije imalo nikakvih problema sa kolektivom i autoritetima. Meni je to zabrinjavajuce. To i cinjenica da uciteljica salje dijete od 7 godina za kaznu pedagogu na razgovor jer -brblja.

[Riri92]

Ma vrtić je bio pjesma, zato nam ovo i jeste šok. U vrtiću se nitko nikad nije požalio na njeno ponašanje. I baš se veselila školi, mi smo mislili da će to lako ići, dijete se veseli, problema u ponašanju nikad nije imala, vrhunski. Kad ono...

Jedino što mi je super je što nije to slanje kod pedagoginje shvatila kao nešto tragično, ona se fokusirala na lijepi ured. Meni je u mom školovanju razgovor s pedagoginjom uvijek bio tragedija, drago mi je da njoj nije.

[casa]

Pa dajte joj vi zadatke. Ja sam jednom kao nestručna zamjena ušla u jedan razred kao stota zamjena učiteljice razredne nastave i jedno dijete je imalo isprintane mozgalice, dodatne radne listiće koje mu je dala mama ako mu bude dosadno. I hvala toj mami. Pomogla mi je i sutra sam i ja došla s dodatnim materijalima za to dijete.
Pedagogu sam dosad poslala jedno dijete i meni je to slanje pedagogu usred sata samo pokazatelj kako nastavnik nije kralj razreda. Sasvim je drugo kad se dogovori razgovor s pedagogom da se na nečemu poradi, od nemoćne reakcije tijekom sata kad da dijete makneš strogo kažeš Idi pedagogu!

[Riri92]

Otići ćemo svakako i mi na razgovor kod pedagoginje da vidimo što kaže. Mogu joj ja poslati i neke zadatke, ne znam da li bi učiteljica to gledala na način da joj se petljam u posao, ali ako će pomoći, to mi je najmanji problem.

[jelena.O]

casa lijepo i mudro

Riri a što kaže malina mama.

[Riri92]

Ma ništa ne kaže, nije ona više baš u ovoj slici, pokupi ju svaki drugi vikend na dva dana kod sebe i to ti je to.

[sirius]

Otići ćemo svakako i mi na razgovor kod pedagoginje da vidimo što kaže. Mogu joj ja poslati i neke zadatke, ne znam da li bi učiteljica to gledala na način da joj se petljam u posao, ali ako će pomoći, to mi je najmanji problem.

Itekako bi uciteljica ( ovakvog stava) to mogla gledati kao petljanje u posao.
Dodatni zadaci mogu pomoci, ali i ne moraju. Pitanje je sto su potrebe djeteta.
Ako dijete ima potrebu za kretanjem i interakcijom tada bi joj pomogao jedino fizicki zadatak koji ima smisla za kolektiv.
Npr. Brisanje ploce, donjeti nesto iz kabineta, podjeliti listice ucenicima u razredu...
U staro doba uciteljica bi takvog ucenika poslala u ducan da joj kupi pecivo i parizer.

[Riri92]

Njoj bi bilo idealno da je nastava malo više interaktivna. Čisto kao paralela - uči francuski izvan škole i nikad nastavnica nije rekla da je brbljava ili da ometa. Obožava ići na francuski, ali i nastava je potpuno drugačija. Nastavnica ih puno uključuje, s čitanjem, izlaženjem pred ploču, odgovaranjem na pitanja kroz neke igrice i slično. Ima super foru kad se umore, dodaju se s nekom loptom na kojoj su ispisane riječi na francuskom pa kako im netko doda loptu, tako čitaju i prevode tu riječ. Lopta je plastična pa nastavnica ispisuje svaki put druge riječi markerom pa briše.

E sad, ja sam svjesna i da je svaki nastavnik drugačiji i da ne mogu od svakog očekivati takav pristup, ali poznavajući nju, sigurna sam da se to ometanje najviše javlja u trenutku kad ona mora samo slušati što učiteljica govori bez da sudjeluje.

Učiteljica jednostavno voli neki nazovimo red, ne znam kako bih to nazvala. Voli da se sjedi, šuti i da se odgovara na pitanja samo kad se postave. I tu se dogodi taj sudar jer je Tara otvoreno i radoznalo dijete i onda voli pitati, komentirati i ne obazire se na to da možda ometa i neko drugo dijete ako prekine nastavu da bi nešto prokomentirala. S učiteljicom ili s drugom djecom, ne bira ona.

Ma, da ju barem pošalje po parizer, mislim da bi se 80% problema riješilo.

[Peterlin]

Otići ćemo svakako i mi na razgovor kod pedagoginje da vidimo što kaže. Mogu joj ja poslati i neke zadatke, ne znam da li bi učiteljica to gledala na način da joj se petljam u posao, ali ako će pomoći, to mi je najmanji problem.

To je najpametnije. Idi zajedno s mužem na informacije u stručnu službu (pedagog, psiholog, koga god imaju). Možda možete "sa strane" doznati neke činjenice o učiteljici. Neće nitko iz škole ići đonom na kolegicu, ali možda niste jedini s takvim problemom. Ako je učiteljica iz starije generacije ili jednostavno nema sluha za pojedinačne potrebe djeteta, ne mogu tu roditelji puno, ali možda stručna služba može. Učiteljica se očito nije u stanju nositi s učenicima, jer dijete ne može brbljati samo sa sobom, mora imati barem još jednu osobu s kojom brblja. Je li ih učiteljica pokušala razdvojiti? Prebaciti u prvu klupu? Ako ne - pa možete to zatražiti. Niste vi na nastavi i ne možete uvoditi disciplinu u razredu za vrijeme nastave.

U krajnjoj situaciji ostaje vam premještaj u drugi razredni odjel ili školu, ali rano je govoriti o tome. Probaj pratiti kako usvaja nastavne sadržaje. Ako ima problema, nađite drugo rješenje. Ako gradivo ide ok, nije toliko bitno. Netko će morati ČESTO svraćati na informacije učiteljici (tako da izgleda kao da ste jako zabrinuti, a zapravo provodite nadzor njenog rada). Kako god bilo, adaptacija na školu traje cijelu prvu godinu. Djeca moraju shvatiti da škola nije vrtić, a učitelji su tu da im pomognu. Ovo mi ne izgleda kao sjajna situacija, ali nije baš ni rijetkost. Sretno!

[Riri92]

Ma da, pokušala ju je učiteljica premještati, nađe ona sebi svugdje nekoga za razgovor. Sa nastavnim sadržajima nema problema, sve ovo što se sad radi je ona naučila sa 4, 5 godina i dosadno joj je trenutno. Koliko god joj govorili da je to samo trenutno dok ne krenu dalje, ona je nestrpljivo dijete i treba joj nešto malo više sad. Dobije to izvan škole, ide na francuski i trenira ples, ali očito ni to ne pomaže previše.

Muž je jutros kratko porazgovarao s učiteljicom, išao je otvoreno s pitanjem o dodatnim zadacima koje bi joj mi poslali. Složila se, ali moraju biti vezani uz predmet koji je na redu. Nema nekih mozgalica nevezanih uz gradivo i slično. I idemo na razgovor s pedagoginjom sutra.

[Riri92]

Inače, mi smo o toj učiteljici sve najbolje čuli, koga god smo imali da je došao u neki doticaj s njom, samo smo pohvale čuli, od odnosa s djecom do toga koliko ih je naučila. Tako da mi se čini da smo stvarno trenutno jedini s problemom.

Ali dobro, pokušat ćemo neke druge metode, vidjet ćemo i što će biti sutra na razgovoru.

[pulinka]

Muž je jutros kratko porazgovarao s učiteljicom, išao je otvoreno s pitanjem o dodatnim zadacima koje bi joj mi poslali. Složila se, ali moraju biti vezani uz predmet koji je na redu. Nema nekih mozgalica nevezanih uz gradivo i slično. I idemo na razgovor s pedagoginjom sutra.

I ovo je neki napredak... Ali i tu se mora dobro balansirati sa količinom i zanimljivošću zadataka, da ne bi dete sebi njih prevelo kao kaznu, a ne kao zanimaciju (iz vrlo sličnog roditeljskog iskustva- moja je još u vrtiću sama sebe naučila engleski uz nas i uz TV, pa je dobijala i još dobija dodatne zadatke u školi. Ako su zanimljivi, zabavlja se, ali promenila je u 7 godina 5 vrlo različitih nastavnika engleskog- trenutno je u dobroj kombinaciji pa je srećna, ali bilo je kad je odbijala da radi dodatno jer su bile gluposti tipa ispiši dvadeset puta istu reč...)
Naravno, zadatke su birali nastavnici, ne ja, verovatno ćete vi umeti da pogodite ono što dete voli...

[pulinka]

Inače, mi smo o toj učiteljici sve najbolje čuli, koga god smo imali da je došao u neki doticaj s njom, samo smo pohvale čuli, od odnosa s djecom do toga koliko ih je naučila. Tako da mi se čini da smo stvarno trenutno jedini s problemom.

Ali dobro, pokušat ćemo neke druge metode, vidjet ćemo i što će biti sutra na razgovoru.

Što se ovog tiče, ja sam naučila da je vrlo nepouzdano oslanjati se na tuđe procene nastavnog kadra, jer drugi imaju jaaakooo različitu perspektivu od moje.

Ali evo, moje iskustvo sa starijom je bilo jako slično tvom, kao da sam ja sve pisala i o učiteljici i o detetu, i na kraju mogu reći da ljudi jesu bili u pravu, da učiteljica jeste zaslužila najveći deo pohvala koje je dobila.
Tj. ima stvari koje sam učiteljici zamerala tada, (za nešto sam u međuvremenu shvatila da je bilo neosnovano ili stvarno nije moglo bolje), neke stvari joj zameram i danas, ali sve u svemu, kada uporedim sa ostalim tada dostupnim učiteljicama, stvarno mislim da je bila najbolji izbor za moje dete.
Možda se tako pokaže i kod vas, kad se jednom pomaknete od tih početnih meseci koji su realno dosadni deci koja već imaju dobru osnovu, a posebno onima koji čitaju od četvrte-pete. Moguće da će tada otpor polako nestati (moja je recimo volela kreativu i pravljenje novogodišnjih ukrasa, a i priredbe su joj bile posebno drage- možda je to motiviše ovih idućih mesec dana ?)

[Peterlin]

pulinka, u pravu si... Ne odgovara svaka učiteljica svakom djetetu, ali prerano je za neke definitivne zaključke. Novogodišnji ukrasi i priredba obično su prilika za interaktivnu nastavu, to je sličniji način rada onome što su naučili u vrtiću, razredi se ujedine i počnu funkcionirati kao cjeline, a učiteljica obično pokaže i svoju kreativnu stranu, pa se djeca mogu malo opustiti i iskazati na drugačiji način.

Učiteljice sa "starinskim" načinom rada često su jako dobre kasnije, kad djeci treba ucijepiti osnove matematike i materinjeg jezika, ali do tada djeca moraju savladati slušanje na satu, mirno sjedenje i usmjeravanje pažnje čak i ako im je dosadno.

Riri, držim fige da se sve to nastavi kako treba.

[tanja_b]

Inače, mi smo o toj učiteljici sve najbolje čuli, koga god smo imali da je došao u neki doticaj s njom, samo smo pohvale čuli, od odnosa s djecom do toga koliko ih je naučila. Tako da mi se čini da smo stvarno trenutno jedini s problemom.

Tako sam se i ja raspitivala o učiteljici prije polaska u školu i dobila preporuke u samim superlativima dan-danas tvrdim da mi je to biranje učiteljice bio jedan od najvećih roditeljskih promašaja

[Tanči]

Tako sam se i ja raspitivala o učiteljici prije polaska u školu i dobila preporuke u samim superlativima dan-danas tvrdim da mi je to biranje učiteljice bio jedan od najvećih roditeljskih promašaja

Isto je bilo kod nas, ali ja nisam htjela birati pa su se sve druge mame zgražale kako to da odbijam birati učiteljicu.
I moja kći je dobila učiteljicu Maricu, najbolju na svijetu i okolici. Ma da sam ju birala i nacrtala, ne bi bolja ispala.
To joj je bila zadnja generacija prije mirovine, a ona je bila baš ona prava, stara učiteljica. Stroga, poštena i odlična.
Predivna osoba i odlična učiteljica.
Druge mame nisu nju izabrale, već jednu mlađu koja je doslovno sve puštala i ubrzo su počela kukanja kako ta učiteljica ništa ne radi s djecom i kako ima kaos u razredu jer sve dopušta...

[Jadranka]

Mi smo birali, i bili smo super zadovoljni izborom.

[casa]

Čim je učiteljica pristala, znači da je uvidjela da vi sudjelujete u rješavanju problema. I to je odlično.

Sad lijepo pokušajte sa zadacima, i za svako gradivo se može napraviti mozgalica. Nije to neki SF. Sljedeći ponedjeljak odite opet do učiteljice i pitajte je li situacija bolja. Ako je, smanjite količinu materijala. Ako nije, predložiti da joj se dopusti da bude zadužena za brisanje ploče ili nešto slično.
I osobno stvarno vjerujem da je važno zdravo dijete bez poteškoća naučiti slušati sjedeći. I da je to vrlo korisna aktivnost za razvoj i za život. To se može vježbati kod kuće. Ona sjedne, ti čitaš novine i ona sluša. Pa ju ti pitaš neko pitanje razumijevanja i daješ bodove. Kad se ustane, prekine te u čitanju, dobiva negativni bod. Cilj je skupiti deset bodova. Bez nagrade,btek toliko da ih skupi...

[pulinka]

I osobno stvarno vjerujem da je važno zdravo dijete bez poteškoća naučiti slušati sjedeći. I da je to vrlo korisna aktivnost za razvoj i za život. To se može vježbati kod kuće. Ona sjedne, ti čitaš novine i ona sluša. Pa ju ti pitaš neko pitanje razumijevanja i daješ bodove. Kad se ustane, prekine te u čitanju, dobiva negativni bod. Cilj je skupiti deset bodova. Bez nagrade,btek toliko da ih skupi...

Ovo je super vežba, jedino što radi najbolje zaista samo kod dece bez poteškoća.
Moja bi kod kuće glatko i začas prošla tu vežbu, u miru i tišini. Mogla je da sedi sama par sati i čita. Sedi naglavačke, doduše, ali opet...
U školi, sa dvadesetoro druge dece i svim ostalim zvucima iz svih drugih izvora- to je druga priča. Jer je imala pažnju zlatne ribice.
Zato je ja nisam mogla kod kuće obučiti za ono što je čeka u školi.
Što ne znači da Riri ne treba da bar pokuša tu vežbu, ima šanse da postigne napredak.

[Lili75]

i
I osobno stvarno vjerujem da je važno zdravo dijete bez poteškoća naučiti slušati sjedeći. I da je to vrlo korisna aktivnost za razvoj i za život. To se može vježbati kod kuće. Ona sjedne, ti čitaš novine i ona sluša. Pa ju ti pitaš neko pitanje razumijevanja i daješ bodove. Kad se ustane, prekine te u čitanju, dobiva negativni bod. Cilj je skupiti deset bodova. Bez nagrade,btek toliko da ih skupi...

Veliki potpis na casu na cijeli post, a posebno je bitno i ovo citirano.

Nisam htjela biti party breaker, ali zaista je bitno i da dijete shvati pravila u školi, da ih se trudi poštovati i da me se krivo ne shvati, ali i druga djeca imaju pravo na neometanu nastavu.

Razred mog sina nije godinu i pol mogao imat normalnu nastavu (radilo se u punoooo ozbiljnijom problematici, neusporedivo), samo hoću pojasnit malo i pogled iz druge perspektive.
Naša učiteljica nije znala izaći na kraj s tom curicom i "patili" su zbog toga svi.

Riri, sigurna sam da ćete vi naći način za riješiti ovu "bezazlenu" situaciju s brbljanjem, a može se naučiti i tiho šaputati ili odglumit da to nisi ti kad se naglo okrene učiteljice haha (ne pitaj kako znam , teško mi je šutit i dok trčim haha).

[pulinka]

Nisam htjela biti party breaker, ali zaista je bitno i da dijete shvati pravila u školi, da ih se trudi poštovati i da me se krivo ne shvati, ali i druga djeca imaju pravo na neometanu nastavu.

Riri, sigurna sam da ćete vi naći način za riješiti ovu "bezazlenu" situaciju s brbljanjem, a može se naučiti i tiho šaputati ili odglumit da to nisi ti kad se naglo okrene učiteljice haha (ne pitaj kako znam , teško mi je šutit i dok trčim haha).

Ne razumem kako je ovo poslednje izraz poštovanja pravila .
I kod mog mlađeg postoji jedna i samo jedna nepodnošljiva brbljivica u razredu već petu godinu. Koja je svakom loncu poklopac, i koja uvek ima komentar na sve i svakoga, i koja prekida svaki čas. Bila je takva kod učiteljice i takva je sada kod razredne.
A zašto je takva, shvatila sam kada sam pokušala pred razredom da razmenim par reči sa učiteljicom o nekoj situaciji sa svojim detetom.
Ta curica je prišla do učiteljice i mene. Slušala je ceo razgovor i prekidala me svojim netraženim odgovorima PRE učiteljice.
Učiteljica je sve to pratila sa smeškom, klimala glavom na njene odgovore i generalno sam imala utisak da vodim razgovor sa učiteljicinom PR menadžerkom.
Takvu je poziciju zauzela i kod razredne.
Jedino ima velikih problema sa polovinom drugih nastavnika, koji svaki treći dan urlaju na nju u čudu zašto ona misli da može da se šeta i otvara usta kako i kada hoće. Pa može, jer joj je godinama dopušteno da može.
Tako da ima štošta da se kaže o razlozima postojanja konstantnih ometača nastave. Ali sve je to još jako daleko od deteta koje ide tek tri meseca u školu.
Zapravo je veći problem detetov otpor prema školi, i zašto je učiteljica tako brza da sve svoje probleme prebaci na pedagoga.

[casa]

Mislim da ako roditelji i učiteljica ne vide razvojne poteškoće, kao ni itko iz vrtića, francuskog, šire i dalje okoline, da onda uistinu vrijedi postupati prema djetetu kao da poteškoća nema. Bar do kraja prvog polugodišta prvog razreda.
I to da učiteljica nije idealna je idealno. To osigurava djetetu pravilan rast i razvoj jer je frustracija potrebna da se raste.
I još jedno, na slobodnoj aktivnosti nema problema jer učitelj ne mora obraditi neke zadane ishode, jer dijete ne mora tamo ići i kad hoće i kad neće, jer su grupe u kojima se radi manje i jer se to plaća. I ovo zadnje je dosta jak argument.
Sve je to neusporedivo sa školskom obvezom i atmosferom.

I Peterlin, svakako je moguće da jedno dijete zapričava ostalu... Ono, da gdjegod da ga posjedneš, ono nađe partnera za priču. Pametno, radoznalo, zdravo i brbljajuće... Ometač iz udžbenika. Nema tu zle namjere, samo manjak prepoznavanja drugih.

[casa]

Pulinka, učiteljica prebacuje jer je barem dosad imala osjećaj da roditeljima to i nije neki problem. Eto, mala malo previše govori pod nastavom. Dok je iz učiteljičine perspektive Mala i dalje konstantno brblja... Roditelji s njom razgovaraju i nikom ništa, a ja svaki dan moram ostalih dvadeset i kusur nečem poučiti dok ova govori.
A dijete mrzi školu jer tamo nije niz dlaku. Na francuskom i u vrtiću je bilo. I ne samo konkretnoj djevojčici, već svoj pametnom, radoznalih, zdravoj i brbljsjućoj djeci s prosječnim odgojiteljima i nastavnicima francuskog. Takva su djeca krasna, povedu ostatak, s njima možeš raditi dok pola grupe igra lovice ili boja zadnju vježbicu u knjizi jezika. U školi učitelj nema taj luksuz da pusti ove što im se ne da ili ne mogu jednako brzo da ne rade dok sa znatiželjnim brbljavcima ponavlja drugu kiticu pjesmice ili izrađuje ukrase za vrata. I tada ta djeca ili nauče da svi imaju pravo naučiti čak i onda kad to znači da se oni dosađuju ili nauče kako se uvući u guzicu učitelju i biti vječni miljenik. Govorim o zdravoj djeci bez poteškoća.

[pulinka]

Ja se u načelu slažem sa tobom, casa, ali dete već tri meseca vežba uklapanje u školsku atmosferu U ŠKOLI. I ne ide joj kako bi učiteljica htela. Zar ne misliš da je to posao učiteljice, da detetu prenese šta su školske obaveze i na koji način da prepozna potrebe drugih?

Iskreno, meni je dosadilo da budem učiteljica umesto učiteljice i nastavnik umesto nastavnika sa svojim decom, i što se tiče discipline a i naravno gradiva. Druga deca iz razreda odavno idu na privatne časove. Meni to samo govori da se na času nešto nije uradilo kako treba.
Isto važi i za disciplinu. Da, može se vežbati i kod kuće, ali nakon tri sata sedenja u školi zar bi trebalo?

[pulinka]

Pulinka, učiteljica prebacuje jer je barem dosad imala osjećaj da roditeljima to i nije neki problem. Eto, mala malo previše govori pod nastavom. Dok je iz učiteljičine perspektive Mala i dalje konstantno brblja... Roditelji s njom razgovaraju i nikom ništa, a ja svaki dan moram ostalih dvadeset i kusur nečem poučiti dok ova govori.

Da, ali ovo gledaš iz pozicije nastavnika, ne učiteljice. Nastavnik bi teoretski i trebalo da dobije decu koja su davnih dana savladala ponašanje u školi.

Učiteljice imaju i tu specifičnu obavezu da decu prvo vaspitaju u učenike. I trebalo bi da su obučene za savladavanje bistre dece kojima je dosadno, bez neke preterane pomoći pedagoga. Naročito ako su roditelji stalno prisutni i sarađuju.

[casa]

Ne bi.
I posao učiteljice ja da djetetu prenese školske obaveze. Samo što ne moraju sva djeca ni imati uzorno vladanje na kraju godine. Nekako, ako se učitelj u problemu s disciplinom na nastavi ne obrati prvo roditeljima kao partnerima, a onda stvarno...
Ne znam što i kako vježbaš, pulinka, sa svojom djecom. Ima svakakvih nastavnika, ali i roditelja. Petice su za prosječno inteligentnu i natprosječno organiziranu i vrijednu djecu. Pa tu često roditelji nastupaju. Ono, klasično, pomogneš jednom kad se dijete u 10 navečer sjeti, da mu sutra treba ppt ili zadaćnica ili da je sutra test iz matematike...i za dvije godine dijete gleda kako roditelj rješava linearne jednadžbe. Moja politika je ne pomažem, radim samo uz prethodnu najavu a i tada pokažem kako i ne radim ja. Za to je potrebno imati određenu količinu jedinica i s tim se kao roditelj moći nositi.

[pulinka]

Sa svojom decom?
Prošle godine sam recimo, objašnjavala da se zapremina vode u menzuri očitava gledanjem podeoka do koga dopire dno meniska tečnosti, a ne vrh, kako im je nastavnik fizike rekao.
Ove godine sam objašnjavala da Srbija kao država nije starija od Amerike, kako im je rekla nastavnica geografije, a i menta se itekako gaji kod nas iako ista tvrdi da se ne može uzgajati.
Objašnjavala da se pesme zovu "posleničke" jer govore o poslu, a ne poslaničke, kako je nastavnica maternjeg stavila na svoju prezentaciju i ne primećuje štamparsku grešku ni kod prvog ni kod drugog deteta.
Objašnjavala da se kod engleskog yacht ne čuje H iako ga njihov nastavnik izgovara, a surname se ne čita sa početnim Š.
I tako...
Misliš da sam preambiciozna što se trudim da svoju decu naučim ono što jeste, a ne ono što njihovi nastavnici misle da jeste istina?
Moguće, jbg...

[jelena.O]

Isto je bilo kod nas, ali ja nisam htjela birati pa su se sve druge mame zgražale kako to da odbijam birati učiteljicu.
I moja kći je dobila učiteljicu Maricu, najbolju na svijetu i okolici. Ma da sam ju birala i nacrtala, ne bi bolja ispala.
To joj je bila zadnja generacija prije mirovine, a ona je bila baš ona prava, stara učiteljica. Stroga, poštena i odlična.
Predivna osoba i odlična učiteljica.
Druge mame nisu nju izabrale, već jednu mlađu koja je doslovno sve puštala i ubrzo su počela kukanja kako ta učiteljica ništa ne radi s djecom i kako ima kaos u razredu jer sve dopušta...

Ja nisam birala ni jednu!
Prva je bila po dogovoru, škola mlada, nitko nije ni znao ko će biti , isto tad su uvodili njemački pa su navodno napravili eksperimentalni razred u kojeg su stavili i mojeg, bez biranja ili mogućnosti biranja jezika . Po meni je tad ta učiteljica bila dobra, pravedna .... Možda i malo prestroga. Veliki ju je baš volio! Bilo 6 razreda u generaciji

4 godine kasnije 4 razreda u g neraciji
Opet nisam birala ni učiteljicu ni društvo! Jedna premještena u drugu školu, jedna premještena u 3. razred. Bila hrpa klinaca koji su imali stariju braću u toj gen -4, svi su birali učiteljicu koja je dobila premještaj u drugu školu, pa su dobili neku meni nepoznatu, učiteljica od Velikog je premještena u 3. Razred tak da je klinka dobila opet meni nepoznatu osobu.učiteljica dobra ali zero preblaga

Treći put opet ne biram dobio je klinac jednu strogu ali dobru , kod koje je svaka netočka..... bila greška, zanimljivo i klinka i klinac imaju iste greške u istim zadacima kod njega greška, kod klinke ne .

Frendićin klinac dobio učiteljicu od Velikog 6 godina kasnije i izjava mame kak ne valja , kak ovo, ono....

I tko bi mogo zadovoljiti svima ....

Treći put opet ne biram

[pulinka]

Ne bi.
I posao učiteljice ja da djetetu prenese školske obaveze. Samo što ne moraju sva djeca ni imati uzorno vladanje na kraju godine. Nekako, ako se učitelj u problemu s disciplinom na nastavi ne obrati prvo roditeljima kao partnerima, a onda stvarno...

A zašto bi bistro dete trebalo da bude kažnjeno ovako kao vid prenošenja školskih obaveza?
Naša učiteljica je imala semafor sistem smajlića, koji je delovao na klince. Ne sećam se da je ijednom nekoga poslala kod pedagoga jer priča na času u prvom razredu. Ni kod starije ni kod mlađeg.
Naravno da treba da se obrati roditeljima. Zar nisi čitala temu od početka, ne razumem? Roditelji od početka imaju isti stav kao i učiteljica, da se na času ne priča.
Ja uopšte nisam ubeđena da roditelj treba da kazni dete za nešto što je posao učiteljice. Ako učiteljica ne ume da reši problem bistrog deteta kome je na času dosadno, kako će rešiti veće probleme?

[Riri92]

Naravno da druga djeca imaju pravo na neometanu nastavu, pa zato i pokušavamo riješiti problem. Ja sam temu postavila nakon tri mjeseca neuspješnog rješavanja. Pokušavamo surađivati s učiteljicom maksimalno, ali ni muž ni ja nismo pedagoške struke i mi stvarno ne znamo kako da to riješimo. Zato nam i treba pomoć, pokušali smo s učiteljicom, pokušat ćemo s pedagoginjom, a i ovdje sam pisala da razmjenimo iskustva, našlo se stvarno super ideja i hvala svima.

Nije da to nama kao roditeljima nije problem. Daleko od toga. Pa stalno smo po nekim razgovorima, stalo nam je do toga da se to riješi. Samo je stvar u tome da NE ZNAMO kako.

[Riri92]

A dijete mrzi školu jer tamo nije niz dlaku. Na francuskom i u vrtiću je bilo.

Ovo moram prokomentirati jer zaista nije točno. Ona je dijete koje je jako rano prošlo kroz razvod svojih roditelja, od svih muka koje je sam razvod donio do toga da svoju nezainteresiranu mamu više ni ne vidi osim dva puta mjesečno. Prošla je zbog toga kroz milijun razgovora s psihologom, rano djetinjstvo nije ni imala jer ga je provodila u czss-u ili kod psihologa.

Tako da njoj ni dosad ništa nije bilo niz dlaku. Daj bože da se ispostavi da je jedini problem u školi taj što joj nije niz dlaku. Ali ni ja ni muž ne želimo to zaključiti na prvu, iako bi to bilo najlakše.

[casa]

Riri, govorila sam o bivanju u skupini s odraslim osobom, ne o njezinom čitavom iskustvu.
U vrtiću i na francuskom nije imala problema jer govori, u školi, ima. Ne vidim što je neobično u tome da dijete mrzi ići tamo gdje ima problem. Pa tko voli?
I pulinka, učiteljica možda i ima semafor...ili ga nema. Ona se obratila roditeljima, jer sama ne zna kako do male prvašice. Meni je to skroz normalno. Ne bi mi bilo normalno da im to ne spomene. I ja ne mislim da je ova učiteljica sjajna, niti da dijete treba biti kažnjeno od strane ikoga, već da bi se uspjelo u suradnji s učiteljicom možda vrijedi pogledati stvari iz njene perspektive. Potražiti pomoć i kod pedagoga... Meni se čini da Riri ima jednu relativno uobičajenu situaciju koju hendla najbolje što zna. I da to radi i učiteljica. I da se za dobrobit djevojčice vrijedi pokušati naći. Škola je i odgojna ustanova, ali obitelj valjda uvijek je primarni odgojitelj.
Ja pišem s namjerom da pomognem, uopće ne kontam kako ste shvatili da bih ja djevojčicu kažnjavala snižavanjem ocjene vladanja niti da mislim da je maloj sve bilo med i mlijeko.

[sirius]

Naravno da druga djeca imaju pravo na neometanu nastavu, pa zato i pokušavamo riješiti problem. Ja sam temu postavila nakon tri mjeseca neuspješnog rješavanja. Pokušavamo surađivati s učiteljicom maksimalno, ali ni muž ni ja nismo pedagoške struke i mi stvarno ne znamo kako da to riješimo. Zato nam i treba pomoć, pokušali smo s učiteljicom, pokušat ćemo s pedagoginjom, a i ovdje sam pisala da razmjenimo iskustva, našlo se stvarno super ideja i hvala svima.

Nije da to nama kao roditeljima nije problem. Daleko od toga. Pa stalno smo po nekim razgovorima, stalo nam je do toga da se to riješi. Samo je stvar u tome da NE ZNAMO kako.

Bude se sredilo samo.
Kad izade iz skolskog sustava .
Zaista ne vidim dramu oko toga sto dijete u prvom razredu brblja sa kolegama. To je zapravo odlican znak socijalne inteligencije . Gdje god je stave brblja sa svima. Znaci , super snalazljiva.

Uvijek kad citam ovako nesto stvarni se sjetim sebe i cinjenice da je ta moja komunikativnost, brzina i lakoca sa kojom sam komunicirala bila izuzetni pozeljna osobina u vrticu . I onda odjednim u skoli je postala izuzetno nepozeljna.
Tocno se sjecam da su me izabrali iz cijelog vrtica da idem na opcinu na neko dogadanje sa lokalnim poglavarima za Dan mladosti jer sam bila super komunikativna i odgovarala sam bez dlake na jeziku kom god je trebalo. Izabrali su mene da pricam i jos jednog decka iz vrtica jer je bio zgodan .

I onda je dosla skola ...gdje sam odjednom bila -losa. Neprestano su bili prigovori na moj nemir i brbljanje. Sjedila sam u "magarecoj klupi" , a prigovori roditeljima su bili da guram noge pod klupu i da zvacem gumicu.
Brbljanje je bilo dominantno cijelu osnovnu. Istina, ja sam gotovo u pravilu komentirala na glas temu o kojoj se pricalo. Sa kolegama ili profesorima.
Jasno, to bas i nije bila pozeljna osobina , ali to je zaista bio moj nacin na koji sam pratila nastavu.
U srednjoj sam komentirala samo na satovima koje sam pratila i kod profesora koji su mi bili zanimljivi. Ostale sam prespavala. Tada sam vec ( jasno) imala odredenu samokontrolu. Samokontrolu koja meni nije cinila dobro jer sam odustala od stimulacije ,ne spoznaju o pravilima. Nisam bila glupa da pa da ne shvatim da su pravila drugacija od onih u vrticu i da sam crna ovca u ovoj okolini. Ako je dijete bistro sigurni nije problem u tome da e razumije da su pravila odjednom drugacija. Niti ( ako nije neka isfrustrirana buntovnica koja zeli paznju ) brblja namjerno da bi uciteljici pokvarila dan.
Iskusan ucitelj koji ima malo zelji i volje sa lakocom moze izlaziti na kraj sa takvim situacijama. One su zapravo i ocekivane za djecu koja su tek krenula u prvi razred.
Osim jasno ako joj je jedini motiv ostati sacuvanog ega i pokazati moc da se zna tko je gazda u razredu.

[Riri92]

Ma meni je isto normalno da nam je rekla, slažem se da ne bi bilo normalno da ne spomene. Pokušat ćemo s ovom vježbom što si ti predložila Casa, pa se nadam da će dati neki rezultat.

Mene je samo već užasno smorilo to što se svaki dan vrti oko njenog brbljanja, smaraju me i poruke u bilježnici i na whatsappu i kad si zamislim da bi to moglo potrajati još mjesecima, muka mi dođe.

[sirius]

Pa normalno je da vam je rekla.
Jedno je reci drugo je maltretirati porukama na mobitel i svakodnevnim pisanjem u biljeznicu.

Sad tek vidim koliko sam spasena sto u doba kad je moje starije dijete islo u skolu nije bilo moderno slati poruke roditeljima i srecom nije postojao e dnevnik.
Da , slusala sam kritike na ponasanje svaka 2 tjeda na informacijama, ali kad vidim kako druge uciteljice kukaju moram ovoj svojoj ( svojoj i djetetovoj, imali smo istu) poduci spomenik. Iako je bila starog kova i dosta kruta, nije od mene ocekivala da sredujem stvari koje se dogadaju u razredu
Iako sam jasno poduzela sve korake da joj olaksam ( obrade, radionice socijalizacije, svakodnevne razgovore o pravilima)

[Riri92]

Bude se sredilo samo.
Kad izade iz skolskog sustava .

Baš tako, tako se sredilo sa mnom haha.
Ja isto nikad nisam bila tip za sjediti i slušati, zapravo ni sad na poslu recimo uopće ne slušam kad netko uhvati pričati ko navijen pola sata, sat u komadu bez interakcije ikakve. Isključim se valjda u prvih 5 minuta pa kasnije prođem sama to o čemu se pričalo.

Ne mogu, odlutam, ne slušam jednostavno od nekog trenutka pa nadalje. Nekidan sam se na sastanku uhvatila kako u glavi centriram koliko bi olovki stalo u duljinu stola jer znam da je olovka 15ak cm pa da skužim koliki je stol. Ode priča o prodaji i izvještajima u vjetar, ja stol mjerim u glavi. Bitno da napravim ipak što trebam, ali da, hoću reći da mi je poznato to da se stvari srede tek nakon izlaska iz školskog sustava.

[pulinka]

Riri, meni uopšte nije normalno da se tom brbljanju poklanja tolika pažnja da se šalju poruke po beležnicama i whatsappu.
Zapravo, osim slanja poruka, posete pedagogu i nasumičnog razmeštanja po razredu, ne vidim da je učiteljica zapravo nešto uradila u rešavanju problema.
Niti je detetu dala dodatne zadatke, niti joj je dopustila da u tišini radi bilo šta što bi je zaokupilo dovoljno da ne ometa, niti joj dozvoljava da nešto fizički pomaže po razredu. Nije razvila nikakav sistem motivacije deteta, ni pozitivne, pa čak ni negativne, niti bilo kakvu vežbu makar sličnu onome što je casa predložila.

Prvi pravi pomak je tek njeno prihvatanje vašeg predloga o dodatnim zadacima. Pri tome ona sama nema nikakav pedagoški predlog ni za vas ni za sebe, što je prilično tužno. Stvarno mi je neverovatno kako je ona tako zblanuta i nemoćna pred vašim detetom, doslovno svaki razred ima bar jedno, a češće više takve dece, pogotovo na samom početku školovanja.

Ja isto ne vidim dobrobit u treniranju deteta da sedi u klupi kao u crkvi - nepomično zureći u prazno. To je recept za lutanje pažnje ko zna kuda jer će bistro dete brzo naučiti da se "isključi" sa nastave i uključi u razmišljanje o ko zna čemu.

Možda bi vredelo pitati učiteljicu kada je dete najbrbljivije: dok učiteljica predaje, dok rade zadatke, kad završi prva zadatke? Pa u skladu sa odgovorom glumiti kod kuće te situacije onako kako bi trebale da izgledaju? Možeš joj dati i da ona bude učiteljica, a ti budi brbljiva učenica , možda joj to promeni perspektivu.
Iako i ja mislim da ima istine u onome da svako dete želi da bude "dobro" i da bi valjda dete prestalo da brblja na času da joj je lako da se obuzda.