Strah od mraka

[Vrci]

Petogodišnjakinja je jednu noć imala noćne more (isprovocirane nekim glupostima koje je vidjela kod brata, kojih se dugo nije bojala-do tad, i koje su zabranjene) i od tad se panično boji mraka.

Tj.boji se "bubica koje lete i hodaju i svijetle crveno i bijelo. Kad svijetle crveno dolaze po nas". Prvu noć se doslovce tresla od straha i bila u deriliju, prestrašila sam se i ja kao nikad.

Preko dana je skroz razumna, pričamo, kaže da to ništa nije stvarno. Ali kad dođe noć, gotovo.

Ima plišance za utjehu, ima 2 mala noćna svjetla+10 mini božićnih lampica. Kad legne spavati standardno ju mazimo dok zaspi, to je dulje tako. Oduvijek spava isključivo u svojoj sobi.

Sad se oko 3-4 probudi u panici, pita kad će jutro. Ne želi spavati s nama, sinoć je opet panično vikala u našoj sobi. Želi kao u svojoj sobi, uz svjetlo iz hodnika. Napravili i to. Pa je krenula po kući, u kupaonicu, u boravak, pa u svoju, pa pita jel dan već

Ne znam kako da joj (i nama) pomognem. U vrtiću ju isto procjenjuju kao iznadprosječno inteligentnom, ne znam da li je to plus ili minus u ovoj situaciji. Čak mi se čini kao minus...

Mislila sam da ima previše godina za takve strahove,ali sad čitam da i nije tako. Što ako potraje dugo, što ako ne nestane?

Tražim neka iskustva i nove savjete. Noćas smo 2 sata bili budni, prvih sat sam ja pokušala biti razumna s njom. Na kraju sam bila umorna, ostavila ju u sobi uz svjetlo. Pa je muž drugih sat vremena bio uz nju i uspavao ju, zaspala je na njemu.
Uopće mi ne bi smetalo da spava s nama, samo sa spavamo. Ali eto, rekla je da i kod nas vidjela crvene bubice.

Ovo traje već 2 tjedna, od kojih 5 dana bila kod bake. Tamo nije pokazivala ovakve strahove, osim što nije željela spavati kod zida.



edit-trenutno ima zabranu ekrana, crtica, gledamo samo skupa sigurne stvari (tipa peppu pig, psice, barbapappe, u fazi je madagaskara) i to na kratko.

Danas je po vani bježala i od onih letećih mušica i mrava. Nije joj od proljeća bilo drago s tim bubama, ali sad je baš koma

[Peterlin]

Moj mlađi je imao sličnu epizodu baš u toj dobi, potrajalo je par dana, ali je još par tjedana povremeno znao doći k nama u krevet usred noći. Dali smo mu malu bateriju i to bi maknuli kad je zaspao. Imaš i one male noćne lampice koje se uključe drito u utičnicu.

Osim toga, skrenite joj pažnju na nešto zanimljivo i pozitivno.

[Peterlin]

Ovako nešto: https://www.bauhaus.hr/zastita-za-dj...iju/p/12229683 (Edit: sad vidim da je ovo crveno, ali ima i bijelo, vidi donji link).

Veći izbor: https://www.bauhaus.hr/zastita-za-dj...tla/c/10000345 - nisam sigurna je li pametno uzeti neku veselu igračku koja svijetli (i koje će se biti teže riješiti) ili samo običnu lampicu s gornjeg linka. Trebalo bi biti dovoljno.

[Jadranka]

A da netko od vas spava u njenoj sobi neko vrijeme?

[Vrci]

Imamo već 2 noćne lampice trenutno koje svijetle u njenoj sobi. Plus božićne

Jednu noć kad sam htjela spavati s njom u sobi nije joj bilo udobno, nije se mogla namjestiti.
Ali mogla bih ponovno probati


Evo noćas se nije probudila, jer je bila ionako preumorna od jučerašnjeg dana. Problem je samo kad se probudi, pa joj mozak proradi

[Peterlin]

Imamo već 2 noćne lampice trenutno koje svijetle u njenoj sobi. Plus božićne

Jednu noć kad sam htjela spavati s njom u sobi nije joj bilo udobno, nije se mogla namjestiti.
Ali mogla bih ponovno probati


Evo noćas se nije probudila, jer je bila ionako preumorna od jučerašnjeg dana. Problem je samo kad se probudi, pa joj mozak proradi

Bez brige, poznato mi je to, iako smo mi božićne lampice imali u kuhinji cijelu godinu, da ujutro djeci ne smeta prejako svjetlo

***
Zaboravih napomenuti da probate navečer čitati priče, ali treba ih pažljivo odabrati, tako da ne sadrže nikakve strašne elemente ili još bolje, da sadrže rješenje za strašne situacije. Kad se samo sjetim - moj E. je obožavao Priče iz davnine koje imaju dosta zastrašujućih scena (npr. zmaj ognjeni mi prvi pada na pamet - Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica) ali u tim pričama uvijek se nađe neki junak (u ovoj je to Relja) da zmaja riješi svojim strašnim mačem.

Imam negdje spremljene crteže tih scena. Kad bolje razmislim, bez puno drame - takve priče su im bile terapija protiv strahova. Dok još nisu čitali, slušali su audio format, ali nismo s tim počeli. Večernje čitanje je bolje kad roditelj čita, pa se može zaustaviti i objasniti neke stvari ili pustiti dijete da komentira sadržaj.

Btw. izgleda da ste našli rješenje - dijete treba biti aktivno tijekom dana, tako da noću zdravi umor svede buđenja na minimum. Sretno!

[Lili75]

Ne znam jel to baš rješenje jer dijete neće svaki dan bit toliko umorno.
Treba konkretno rješavat taj strah od mraka (a i od buba).

Znam puno odraslih koji i dan danas spavaju samo ako je neko svjetlo upaljeno, što po mom mišljenju nije nikakvo rješenje (poremećeno lučenje melatonina i ostalo). Strahova se treba postupno i nježno rješavati.
A od kolegice sin student spava samo ako je upaljeno veliko (glavno) svjetlo i svira glazba Ne znam kako će jednog dana živjet s djevojkom, ženom. Ovo je ekstreman primjer, no on ima potpuno poremećn ritam (ne)spavanja koji mu direktno utječe na zdravlje.

To pišem da bih ukazala da se problemi i strahovi najbolje rješavaju upravo u ranijoj dobi djeteta.

Vrci, sretno i da epizode prodju brzo same od sebe!

[Peterlin]

Evo malo odgajateljskih trikova. Mojoj djeci bi se ovo sviđalo: https://hrcak.srce.hr/file/270984

[Vrci]

Noćas se probudila, nije vikala iz svoje sobe,nego došla do nas. Pitala jel ju može opet tata maziti da zaspi kao prekjučer.

Ajd i to je napredak, pomalo. Bez vrištanja i panike

[Lili75]

Tako je. Super. Mic po mic.

[Vrci]

Korak naprijed, dva nazad

Noćas se derala da je i moje dolje u prizemlju probudila. I to u pola 6, na što sam poludila jer se sat od toga budimo
Ja jako loše podnosim nenaspavanost, to je moj problem. Imala sam poslovni put, prekovremene, ionako sam premorena i sad ovo.

U našu sobu i nas krevet odbija, nema sanse. Malo sam legla u njen krevet, mislila da je zaspala, odem, ona krene vikati. Onda sam popizila, umorna sam, uskoro je buđenje.


Ona je cijele dane pospana i zijeva. Zaspi mi u autu ako nekud idemo. U vrtiću više ne spavaju popodne pa je to još gore


Znam teoretski sve, znam da jutros nisam trebala još i u autu vikati na nju, zabraniti joj sve svasta, reci da na treninge više nece ici jer je navečer u to vrijeme preumorna.

Imam danas dva sastanka, sjedim u autu i plače mi se, pospana sam, premorena. Ne pijem kave niti išta da me digne, ne mogu.


Osjećam se kao najgora mama na svijetu. Ali kad sam umorna eto puknem, lako pucam i inače, ali brzo se smirim


Muž je sve prespavao

[Peterlin]

Nisi nigdje pogriješila. Trebala si djetetu dati do znanja da je bilo dosta i to si i učinila. Ja imam baš loša iskustva s cile-mile pristupom, pa mi se ovo čini sasvim prihvatljivim. Ljudi smo, nismo računala.

Osim toga, ne radi se o činu (ona smije izražavati strah) nego o načinu koji je neprihvatljiv (deračina).

Uredno ste joj ponudili rješenje - vaš krevet, ali neće. Zavitlava vas. Ispituje granice. E, pa, danas je doznala gdje je granica. Razmisli da joj stvarno uskratiš nešto od toga čime si zaprijetila ako se ne resetira (ne moraš sve) jer inače će upamtiti da su tvoje prijetnje prazna priča.

[emily]

Vrci, budi blaga premai sebi nisi najgora mama, svima se događa, pa i najboljima (druga stvar je što mnogi to ne priznaju )

Ja ne bih bila ovako stroga kao Peterlin, mi nismo roboti, ali nisu ni djeca.
5 godina je stvarno malo, treba jednostavno strpljenja svima (plus sve ovo što već poduzimate), proći će ...

[Jelena]

Možda da joj ponudiš da si upali crtiće kad se probudi tako rano, mislim da ona sasvim dobro može razumjeti da se i vi morate naspavati. Možda opet zaspe uz TV.
Ja se sjećam isto tih nekih pucanja od neispavanosti, znala sam reći djetetu da bi mu se više isplatilo da me pustilo da se naspavam jer bih lakše trpjela njegove bedastoće. Naš dođe svako jutro tipa 4, 5, 6 sati u naš krevet, ali kod MM-a, jer ja baš loše spavam i samo bi mi trebalo dok spavam da me još netko probudi.

[Vrijeska]

s ovim iskustvom, iscprljenošću, nemogućnošću spavanja, i debljinom posljedicom nespavanja i neurednog života, jer sam stalno oko male djece titrala, čula svaki njihov šuš, ja bih rekla da si dobro postupila.

posveti se djetetu, ali reži u korijenu ... ili dopremi njezin krevet u vašu sobu ili nek se ujutro kad se probudi ušulja u vaš krevet i pusti vas da spavate
vjerujem da je teško, mislim meni je bilo teško tako postupati s djetetom koje ima strahove, ali iz ovih cipela, mislim da majke (posebni mi koje imamo supruge koji uredno prespavaju i ništa ne čuju) trebaju misliti i na svoje dugoročno zdravlje

ja sam sad u fazi da bih svojoj djeci rekla da nek ne budu ludi i neka si ne zagorčavaju život imajući djecu prije su me iscrpljivali svojim noćnim strahovima, a sad su tinejdžeri pa imam strahove od njihovih izlazaka i noćnih bauljanja po gradu

[Vrci]

Ma da barem se zeli ušuljati kod nas, ponudila sam joj x puta.

E to je, ona se probudi, napravi kaos, pa još zaspi malo. A ja onda puna adrenalina i gotovo.
I to, kakvo vikanje bezveze. Nigdje nije mrak, sve vidi.
Doslovce pomalo izgleda kao isprobavanje granica. Jer više ne spominje bube, samo mrak i kao spavanje je glupo, ne želi spavati.

Ma miks svega je očito.
Čak bih joj pustila i da gleda tv, ali me strah kako će onda nenaspavana proći dan. U vrtiću više ne spavaju, a popodne ima ili logopeda ili trening. Ajd dva dana možemo probati,kad nema ničeg

Sad sam toliko umorna da se osjećam kao zombie.

[Peterlin]

Ma da barem se zeli ušuljati kod nas, ponudila sam joj x puta.

E to je, ona se probudi, napravi kaos, pa još zaspi malo. A ja onda puna adrenalina i gotovo.
I to, kakvo vikanje bezveze. Nigdje nije mrak, sve vidi.
Doslovce pomalo izgleda kao isprobavanje granica. Jer više ne spominje bube, samo mrak i kao spavanje je glupo, ne želi spavati.

Ma miks svega je očito.
Čak bih joj pustila i da gleda tv, ali me strah kako će onda nenaspavana proći dan. U vrtiću više ne spavaju, a popodne ima ili logopeda ili trening. Ajd dva dana možemo probati,kad nema ničeg

Sad sam toliko umorna da se osjećam kao zombie.

Pusti je da gleda TV. Bitno je da ne smeta vama ostalima. Ništa joj neće biti. Mislim, spavat će joj se na drugim aktivnostima, ali možda je to jedini način da stvari dođu na normalu. Mora naučiti da su njezine slobode ograničene slobodama drugih ukućana. Osim toga, možda sama osjeti da joj je previše.

Asocijacija:
Ne baš u toj dobi, ali negdje u kad su imali 8-9 godina (niži razredi OŠ), moji dečki su prvi put ljeti ostali dio dana sami. Školski praznici jelte traju 3 mjeseca, a godišnji odmor 3 tjedna kad se oduzmu zimski dani i ostalo. Ne možeš ih cijelo ljeto držati ni u kampu, ne možeš dugotrajno opterećivati bake, dedu, susjede... pa smo ih dio vremena silom prilika ostavili same doma.

Prve dane su proveli viseći na računalu i igrajući igrice. Nisam imala načina kako da ih obuzdam, iako sam se pitala je li bolje oteti računalo ili ostaviti... Ostavili smo, jer to je bila procjena manje štete. Rezultat: nakon 3 dana izgledali su ko zombiji. Čak nisu cirkusirali noću, nego su proveli previše vremena uz ekrane danju. Nije bilo nas da ih tjeramo ni tajmera da ih prekine, pa si fakat nisu znali mjeru. Prestali su sami od sebe jer više nisu mogli. Došli u zasićenje... Nekako se nije ponovilo. Eh, sad, je li to opasna metoda - ne bih znala, ovisi o djetetu/djeci. Bili su na praznicima pa smo riskirali. Da se nije samo od sebe riješilo relativno brzo, možda bi i mi promijenili ploču.

[Lili75]

Ja stava ko Peterlin i Vrijeska, reži u korijenu.

[Vrci]

Ok lakše mi kad vidim da nisam jedina koja bi to strože.

Kaže mi i muž, možda svi oni psiholozi nisu imali svoju problematičnu djecu

Pitala sam ju jel će noćas biti dobra, spavati i ne vikati. Rekla je, vidjet ćemo

[Munkica]

Vrci, nasa je isto ima(la) faze budjenja uz nekontrolirano vristanje. Mi smo to probali "rezati u korijenu" i postigli suprotno - jos vise bojala spavati sama. Sretno! Mozda kod tebe upali, ali kad bismo nasoj rekli da prestane jer budi i nas i susjede (a ja bih dobila slom zivaca nakon sto bi ona nekontrolirano histericno urlala pola sata), to bi se pretvorilo u jos vecu histeriju.
Na kraju ju MM uspije smiriti jer on i u gluho doba noci ima zen pristup pa se uz njega osjeca bolje.

[n.grace]

slažem se s emily, to je zaista malo dijete koje se noću trese od straha, kakvo rezanje u korijenu, prijetnje, uskraćivanje aktivnosti? dijete ima 5 godina!
Vrci, budi strpljiva i nježna i prema njoj i prema sebi, pokušajte naći neko rješenje da joj se smanji taj strah, to je grozan osjećaj i nama odraslima, kamoli malom djetetu.

[tanja_b]

slažem se s emily, to je zaista malo dijete koje se noću trese od straha, kakvo rezanje u korijenu, prijetnje, uskraćivanje aktivnosti? dijete ima 5 godina!
Vrci, budi strpljiva i nježna i prema njoj i prema sebi, pokušajte naći neko rješenje da joj se smanji taj strah, to je grozan osjećaj i nama odraslima, kamoli malom djetetu.

Pa baš to. Osim toga, nisam shvatila, korijen čega treba rezati? Pa takvi strahovi se razvijaju upravo u toj dobi. S vremenom ih većina i prolazi sama od sebe. Treba naći rješenje da vam svima skupa to ne bude toliko traumatično. Strog pristup i zabrane bojim se da bi imali kontraefekt kod tako malog djeteta, a strah ne bi riješili.
Nisam shvatila, zašto ona odbija doći u vašu sobu, ili da netko od vas spava kod nje? Je li vam to ikad uspjela objasniti?

[Vrci]

Sad se više ne trese od straha, sad samo kaže da ne bi više spavala ili da želi da bude dan.

Ne znamo zašto ne želi našu sobu, to mi misterija. Čak ne želi ni u boravku. U njenoj sobi su svjećice i noćna svjetla (iako imamo i u nasoj), možda joj se to sviđa.

A mi ne stanemo u njen krevet s njom. Ne mogu tako spavati, i onda drugi dan raditi.

Ma neću više vikati, kazne su bile prazna prijetnja jer sam bila baš na rubu i nisam znala što dalje.
Probat ću naći neki balans. Utješiti ju i utvrditi da nema ništa strašno, ali opet ne može zafrkavati i nas i cijelu kuću. Ako joj se ne spava, neka se igra u svojoj sobi sa svjetlom. Tv ipak ne bih palila u to rano doba.

[tanja_b]

SAko joj se ne spava, neka se igra u svojoj sobi sa svjetlom. Tv ipak ne bih palila u to rano doba.

Pa ovo mi se čini sasvim ok rješenje, pogotovo ako je sama u sobi.
Vrtićko je dijete, nema još obaveza na kojima mora funkcionirati, malo će joj se šetati taj dnevni bioritam, ali ima vremena da se stabilizira.

Probajte saznati što je to budi usred noći, jesu li to uvijek ružni snovi, ponavljaju li se svaku noć.

[Lili75]

Net kaže mogu biti razni uzroci i vrste.

https://vrticiosijek.hr/nocni-terori...d-nocnih-mora/

https://krenizdravo.dnevnik.hr/zdrav...kako-se-lijece

[čokolada]

X na n.grace

Jedno je dijete patilo od noćnih terora od 1. do 8 g. života. Znalo je biti baš zastrašujuće. Prošlo samo od sebe, ona se toga gotovo i nije sjećala, bio je to samo odraz njenog hiperaktivnog dnevnog života.

Drugo dijete patilo je do neke 12. g. od noćnih mora, dolazila nam u krevet gotovo svaku noć, kasnije je razvila metode samoobrane (na granici s OKP-om...provjeravanje stanja u sobi, određeni rituali prije spavanja) i danas soava sa svjetlom u hodniku, a tek nam je nedavno ispričala kakvi su to užasi bili odnosno kad je dorasla do ozbiljnig guglanja, našla je neki američki ili engkeski članak koji je opisivao točno što joj se u glavi događalo.
To mi je osvijestilo da sam i sama kao dijete patila od istog - pojednostavljeno, najčešće su to bili neki apstraktni oblici koji kreću prema meni i gutaju me. Uvijek osjećaj smrtnog straha.

[čokolada]

I da, u nekom trenu više nije htjela dolaziti u našu sobu jer ju je i u njoj sustigao neki novi, strašniji san, pa se radije patila u svom krevetu. Hoću reći, kod osjetljivije djece to stvarno može biti jako opterećujuće i nisam sigurna da je čeličenje rješenje.

[Vrci]

Noćas je opet bilo ok

Mislim da je problem kad se probudi, recimo za wc.

[Vrci]

Evo ništa ne pomaže. Uz nju smo, mazimo ju, pazimo, ona svejedno urla. Mislim da je probudila ne samo kuću nego i ulicu.

Muž ju drži u naručju, on vriska

[Vrci]

Evo da dodam, sjedimo sat vremena u njenoj sobi pod svjetlom jer ona ne želi spavati, ne želi ni da ja spavam. Želi samo veliko svjetlo, a tu povlačim granicu. Može spavati pod noćnim lampicama, malim svjetlom, uz otvorena vrata i svjetlom u hodniku
Ali veliko svjetlo joj je ful jako i ne želim da spava tako. Plus sigurno kod bake to nece moći jer spavaju svi u istoj sobi, ona, baka, brat i nekad dida.

Pa da vidimo tko je uporniji.

A potražit ću i savjet psihologice, imam dvije opcije

[Lili75]

Vrci, mislim da te instinkt vodi u pravom smjeru (psihologice).
Gore sam spomenula primjer djeteta koje je danas student, spava s velikim svjetlom uz glazbu koja svira kao po danu. Ima velike probleme sa snom i strahom od mraka. Iako su oba roditelja visoka i braća mu, on je ostao nizak jer je očito došlo do poremećaja lučenja hormona uslijed uskraćivanja tame neophodne za isto.

Nekima će to izgledat kao skakanje pred rudo, al bolje puhat na hladno pa radije se posavjetovat s psihologom (ako se radi o anksioznosti i hipersenzibilnosti).
Držite se! Ja strahovito loše podnosim nespavanje tako da te razumijem.

[Munkica]

Ima velike probleme sa snom i strahom od mraka. Iako su oba roditelja visoka i braća mu, on je ostao nizak jer je očito došlo do poremećaja lučenja hormona uslijed uskraćivanja tame neophodne za isto.

Prema ovome bi Skandinavci trebalo biti patuljci. Ovo je izjava za grupu Nutricjonisti, fizićari i ostali stručljaci.

[Lili75]

no comment.

[Tanči]

Evo ništa ne pomaže. Uz nju smo, mazimo ju, pazimo, ona svejedno urla. Mislim da je probudila ne samo kuću nego i ulicu.

Muž ju drži u naručju, on vriska

Reži.
Pusti priče i reži.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Vrci]

Okrenula sam priču na drugi način, da vidim kako će to ispasti. Dobila ju da spava s nama u krevetu. Doduše to bilo tek oko 1, prije smo ju od 22 pokušavali uspavati u njenoj sobi. Odustali, pustili ju da ode crtati, mi otišli u spavaću
Na kraju nas je tražila jer se prepala smrdljivog martina u boravku, nagovorila sam ju na naš krevet.

Sve tiho, uz šaputanje, smireno, i mislim da joj to jučer pomoglo.
Ajd barem sam se naspavala više nego noć prije

[Jelena]

Vrci, vidiš da bi svatko od nas drugačije, morat ćeš isprobavati razne taktike, a možda dobiješ neki dobar savjet od psihologa, mi smo ovdje većinom priučeni roditelji. Mislim da sam ja u odnosu na kvartovske roditelje kruća, ali za ovakve stvari ne bih bila. Sjećam se te dobi od 5 god kad neka djeca nisu htjela iz parka pa su roditelji s njima pregovarali i nagovarali ih da idu. Kod mene nije bilo pregovora - samo bih rekla no means no. Ali za strahove, ne vjerujem da bih bila kruta. Moje dijete bude umorno pa cendra i povlači se po podu i znam da najčešće scenarij ide - razumijem da je umoran, grljenje, maženje, razgovor..., a onda i meni bude dosta i zapravo poprilično često ne izdržim više od pola sata i onda kažem da je sad dosta. Ako nastavi (a najčešće da), onda se izderem ili ja ili MM da je sad dosta, i tu bude kraj. Tako da to rezanje ponekad ima smisla, ali ovdje bih bila oprezna.

[n.grace]

Tako da to rezanje ponekad ima smisla, ali ovdje bih bila oprezna.

točno.
"rezanje" osobe, odrasle ili djeteta koje je u velikom strahu je i okrutno i potencijalno opasno za psihičko zdravlje.

[Vrci]

Spavala je 4 noci u nasem krevetu u nasoj sobi. Bez ikakvih problema

Sama odlučila u svoju sobu. Proslo 4, dode k meni. Ude u nas krevet. Mazi me.
Nakon 15 minuta trese se, želi u svoj
Odemo u njen. Mazi me. Mazim. Ona namjerno gleda i ne spava. Hoće tatu.
Odem u krevet, on kod nje. Ne mogu zaspati, srce mi lupa i iskocit ce iz tijela. Nakon sat vremena muz dolazi, ona ne spava.
Ona plače u svojoj sobi da ne zeli spavati.

Vadim joj robu za vrtic. Plače da je umorna, da bi spavala, da je noć. Ali da opet zeli tatu.
Ne dam to više jer se i on mora naspavati jer ima zahtjevan posao.
Laže da ju boli grlo, prizna da laže.

Otišla je dolje kod mojih jer je naravno i moju mamu probudila. Zaspala dolje na kauču, ja se u međuvremenu s mamom posvađala.

Cijeli tjedan bitnim ljudima vodim edukacije, danas mi najzahtjevniji dan. Spavala sam 4 sata.
Ne mogu funkcionirati na tako malo i ljuta sam ko pas

Eto, ne boji se, pa se boji, pa ne bi spavala, pa je umorna i bi. Nas krevet nekad odgovara, nekad bjezi iz njega.

[Tanči]

Reži. Jednostavno reži. Zafrkava vas jer vidi da može.
Reži!
I ti i muž i mama pa i mala...svi morate spavati i imati normalan život, a ovo to nije.
Nakon što si se po stoti put uvjerila da joj zapravo nije ništa, mislim da je vrijeme da počneš rezati i misliti na sebe.

[Peterlin]

Vrci, lijepo sam rekla da vas zavitlava. Eh, sad - ja to ne bih dozvolila, ali to sam ja. Drugi će napraviti kako misle da je najbolje. Uključujući i posljedice.

[Lili75]

Ja bih savjetovala odlazak do psihologice što prije Vrci.
Samo zapiši sve ove vrste ponašanja koje se javljaju noću da se sjetiš opisat (ako si nenaspavana, nećeš se ni sjetit nekih postupaka).

Ako i ona potvrdi da su to izvoljevanja(pogotovo ovo da neće kod vas pa hoće, pa mamu pa tatu pa baku, cijela kuća noću na nogama budna), onda "reži" čak bih pitala psihologicu za najprikladniji način.

Meni osobno je ponašanje u najmanju ruku neobično i jako bih se teško nosila s nespavanjem u kombinaciji s poslom.
Sretno!

[Vrijeska]

a da probate uvesti večernju šetnju, malo potrčite, nek se popne na koje drvo i sl.
malo ju izmorite prije spavanja i neka udahne svježeg zraka

[Mima]

Ne mislim da te dijete namjerno zeza niti da imaš tu što rezati. Očito ne možete sami riješiti problem, utječe na cijelu obitelj, pa je najbolje da se savjetuješ sa nekim stručnim.
Imala sam prilike vidjeti kako npr.play terapija rješava te iracionalne dječje strahove doslovno u dva poteza.

[tanja_b]

Laže da ju boli grlo, prizna da laže.

Ovo me podsjetilo na moja davna sjećanja iz ranog djetinjstva, baš nekako u toj dobi (4-5 godina). Imala bih ružne snove, noćne more, probudila bih se u plaču, ali bilo mi je lakše mami reći "boli me noga" ili "boli me ruka" (u to vrijeme sam imala i bolove od rasta pa nisu bili potpuno izmišljeni), jer sam znala da će roditelji fizičku bol doživjeti ozbiljnije od straha. Sjećam se toga kao da je jučer bilo, tog osjećaja nejasnog straha koji te probudi, a za koji znaš da neće naići na razumijevanje.
Dakle, to što "laže" da je boli grlo, vjerojatno je pokušaj opravdavanja toga što vas budi.

I ne mogu se oteti dojmu, da bi, da si ovu temu otvorila prije cca 15 godina, dobila dosta drugačije odgovore, a o "rezanju" ne bi vjerojatno nitko govorio, pogotovo ne tim rezolutnim samouvjerenim tonom. Imaj na umu da ti ovdje većinom pišu žene srednjih godina koje su već tanjih živaca, a djeca su im već velika i odavno nemaju takvih problema. Evo ja ću prva priznati da bi mi takva buđenja iz noći u noć jako teško pala. Ali uvjerena sam da to dijete ne radi namjerno ni u želji da privlači pažnju i da vas zeza. Pa sama kažeš da usred noći plače da je umorna i da bi spavala, ali očito ne može mirno zaspati.
Razgovor sa psihologom (možda već i s pedijatrom) bi mogao pomoći, a u međuvremenu - probaj od nje, dok je budna, ili navečer prije spavanja, saznati što je to što je budi. Sanja li neke konkretne ružne snove ili ne može to ni zapamtiti? Može li osvijestiti čega se boji?

[emily]

a kako se konkretno provodi to "rezanje"?
ne provociram, stvarno me zanima

[Lili75]

Kao i općenito u životu.

Autentično ne glasom i stavom.

[n.grace]

Dijete koje se trese ne zavitlava. Vrci, odite do psihologa što prije jer se svi mučite, ona najviše.

[n.grace]

I ove priče sa zavitlavanjima i zafrkavanjima - možete li se vi namjerno noću buditi bez budilice da bi nekog zavitlavali?

[Tanči]

a kako se konkretno provodi to "rezanje"?
ne provociram, stvarno me zanima

Kao u svemu u životu, tako i u odgoju djeteta imam stavove od kojih ne odstupam i imam one oko kojih sam fleksibilna.
Protivnica sam permisivnog odgoja koji je bio jako popularan kad se moje dijete rodilo.
Iako se tu insinuira da sam stara i sa slabim živcima, ni jedno nije točno.
Stara nisam i imam iste stavove kao i prije 23 godine kad sam postala majka.
Isto tako sam i psihički potpuno zdrava.
Kad je spavanje, škola, odlazak doktoru, jelo, uzimanje lijekova, primjereno odijevanje i ponašanje…u pitanju, tu nema rasprave. Nema hoću- neću ili ja bi ovako pa ne bi pa bi onako pa ne bi…
Nenenene
Toga kod mene nema.
Dijete može birati hoće li odijenuti plave ili žute hlače, ali ne može birati hoće li uopće odijenuti hlače ili će u gaćama u školu.
Karikiram, ali nadam se da kužiš.
Isto je sa spavanjem.
I nema rasprave.
Ako sam 100% sigurna da je dijete zdravo i da samo zeza, e pa onda lijepo leži i bulji u strop do jutra.
Briga me.
Nema šetnje. Nema ustajanja. Nema “pišanja” i žlempanja vode po deseti put zaredom.
Nema!
Plače? Neka plače.
Kuži se razlika kad plače na silu i kad plače s razlogom.
…
Da ne duljim. Nikad nisam imala ovakvih problema. Nije da nije probala, jer svi ponekad probaju testirati granice, ali nismo joj dali.
Spava s nama. Ok.
Više ne spava. Ok.
Nema šetnje.
Noć je za spavanje.
Uvijek u isto vrijeme jer djeca jako vole red.
Jelo?
Samo, isključivo i jedino u kuhinji za stolom i u vrijeme obroka.
Nema hodanja s rajnglicom za djetetom.
Nema nutkanja i nagovaranja i futranja sa slatkišima.
…
Danas kad je odrasla i studira i ima očajan raspored je isto, samo vrijeme prilagođavam pa smo tako jučer u 22:00 jele prvi i jedini kuhani obrok za taj dan.
U kuhinji. Za stolom.
…


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Tanči]

I sad bih ja nešto pitala: jesu li vas roditelji za sve vodili psihologu, psihijatru, pedijatru… i ako jesu, kako je to završilo; terapijom svaki put ili…?
Ne provociram. Zanima me.


Sent from my iPhone using Tapatalk