Upravo su mi sestra i muž to neki dan rekli. :/
Radi se o tome da Patrika ne mogu nikome ostaviti na čuvanje osim MM-u. Zapravo ne mogu ga ostaviti samog s nekim i otići u drugu prostoriju ako nije MM s njim pa svaki put kada ga netko nosa i ode s njim izvan mog vidika ja dobivam osipce. Ako moram negdje otići na sat ili dva ostavim ga sa mužem i to mi ne predstavlja problem, no kada bi ga morala ostaviti s nekim drugim mislim da bi u tom slučaju odgodila to što moram raditi. Jednom sam ga ostavila u šetnji sa sestrom, jednom sa svekrvom i jednom sa mamom na 20 minuta dok sam ja bila kod zubara, ali tada je spavao i bio u kolicima pa mi to nije predstavljalo neki problem. Pitam se jel bi ga stvarno trebala na pola sata ili sat ostaviti s nekim ako trebam negdje otići jer ću jednog dana ipak morati na posao. Jesam ja stvarno preekstremna kako mi drugi kažu? Teško mi ga je ostaviti i u drugoj prostoriji dok spava, a da ga svako malo ne odem pogledati. Najbolje se osjećam dok je samnom i svjesna sam toga da je to sada najbolje i najprirodnije no ipak me zbog njega malo strah da će mu jednog dana preteško pasti kada budem morala ići na posao. Jel vi ostavljate bebe s drugima i jel stvarno nešto samnom ne štima? Molim vas pomozite mi jel ne želim biti preekstremna, a opet ni ne želim da netko pravi budalu od mene i nabija mi grižnju savjest, a ja sasvim ok postupam.