... da li vam je poznato ovo pitanje?
O čemu god ja razgovarala s mm-om, frendicama, susjedima, telefonski... Megi (4 i pol g.) jednostavno MORA znati, i to odmah.
Pokušali smo raznim taktikama, ali nemam dojam da su učinkovite:
- Odgovor na pitanje uz kratko objašnjenje- koma, jer se ne zadovoljava površnim objašnjenjem, milijun potpitanja na koja uglavnom ne znam što odgovoriti i rezultat je propali razgovor i s dotičnom odraslom osobom, a i s Megicom.
- Odgovor da je to nešto što ona ne razumije, i da mama i tata/frendica/xy žele malo razgovarati u miru- uglavnom ne pali, jer ne prihvaća činjenicu da nešto ne razumije i ne shvaća potrebu za "mirnim razgovorom odraslih"
- Ignoriranje- to je najgore, jer me odustaje, nego sto puta ponovi "O čemu vi to pričate?", dok na kraju ne primijenim nešto od već napisanog.
Uglavnom, kako god postupila, uvijek imam dojam da nije ispravno, da je zakinuta ili odrasla osoba s kojom razgovaram ili Megi, koja uglavnom ne dobije zadovoljavajući odgovor.
Ta faza traje već neko vrijeme i prilično je iscrpljujuća. Najgore joj je kad mm i ja razgovaramo u autu. Primjerice, jučer se vraćamo s jedne ugodne posjete i razgovaramo o tome, a Megi već unaprijed komentira "O, ne, opet razgovarate o ljudima!!! Poludjet ću!"
A prije par dana vozim sama nju i Lindu u autu i čim smo ušle, Megica pobjedonosno konstatira: "Hvala Bogu da nema tate, da ne razgovarate cijelo vrijeme."
Ona je dijete kojoj ne fali pažnje, razgovora ili objašnjavanja i zato mi je koma kad uhvatim samu sebe da je ignoriram ili pobješnjelim tonom odgovaram da nas pusti na miru i uvijek se uhvatim u zatvorenom krugu nerazumijevanja i nezadovoljstva.
Imate li neki dobar savjet?